|
PROIZVODNJA MEDA
Med je vjekovima čovjeku hrana, sladilo i lijek, ima veliku nutritivnu
vrijednost, specifičan okus i miris, proizvode ga pčele medarice i ne
može se industrijski proizvesti.
Med
ima preko 180 različitih materija, mnogobrojnih organskih kiselina, različitih
vitamina, minerala, enzima, voska, peludnih zrnaca i eteričnih ulja.
Zbog skladnog sastava, med je biološki vrijedna hrana za djecu i odrasle.
Vjekovima je korišten kao sladilo, a zbog svoje nekvarljivosti i kao sredstvo
za konzerviranje hrane, sve dok se na kulinarskoj sceni nije pojavio šećer.
Međutim, u sveopštem „povratku prirodi“ i „pravilnoj prehrani“, med ponovo
postaje svakodnevna namirnica.
Med je lako probavljiv, brzo i gotovo u potpunosti se iskorištava, po
svom sastavu med je prirodni invertni šećer, oboljšava rad svih organa,
jača otpornost organizma, čisti krv od toksina i olakšava resorpciju mnogih
supstanci.
Prirodno svojstvo meda je kristalizacija, a kristalizirani med se iz čvrstoga
stanja u tekuće vraća zagrijavanjem na temperaturi od 45C°.
Hranjivost meda je vrlo velika jer sadrži i do 3200 kilo kalorija u 1
kg.
Kvalitet meda zavisi od vrste izvora (cvijeća) sa kojeg pčele uzimaju
nektar, pa su tako izuzetno cijenjeni medovi od ljekovitih „usnatica“
(kadulja, majčina dušica).
2. PROIZVODNJA MEDA
Med je slatka hrana koju pčele izrađuju tako što sakupljaju sokove nektara
ili i druge slatke sokove koji se nađu na živim dijelovima biljki, obogate
je supstancama iz svoga tijela , u tijelu je prerade, spreme u saće i
konzerviraju (poklope saće) nakon što dozri.
Osnovna sirovina od koje pčele proizvode med je nektar. Pčele radilice
stare oko 20 dana počinju izlaziti iz košnice i sakupljati nektar. Ukoliko
nema dovoljno pčela da sakupljaju nektar u odnosu na količinu koju luče
biljke, za vrijeme dobrih pašnih prilika, onda pčele i ranije počinju
izlaziti iz košnice. Za vrijeme dobrih pašnih uslova pčele lete oko 1,5
do 2 kilometra od košnice u potrazi za nektarom, a u lošijim pašnim uvjetima
3 do 4 kilometra pa i više.
Pčele sišu nektar pomoću rilica i prenose ga u košnicu u svom mednom mjehuru.
U pun medni mjehur stane oko 50 mm3 nektara. Za jedan kilogram nektara
potrebno je oko 15.000 punih mednih mjehura, ali da bi se dobio jedan
kilogram meda potrebno je tri kilograma nektara.
Međutim, rijetko kada je medni mjehur posve pun, a i tokom leta pčela
potroši dio nektara koji nosi, tako je za jedan kilogram meda potrebno
između 100.000 i 150.000 letova.
Radi sakupljanja nektara pojedina pčela izlijeće prosječno 10 puta na
dan, a svaki let traje prosječno oko pola sata.
Pčele u povoljnim prilikama proizvedu više meda u odnosu na količinu koja
im je potrebna za prehranu i vrijeme zimovanja. Višak meda pčelari uzimaju,
što je cilj praktičnog pčelarstva.
Višak meda u prosječnim pašnim prilikama koje pčele proizvedu kod stacionarnih
društava je oko 10 do 20 kilograma po košnici u toku jedne sezone. Med
koji proizvode pčele u stacionarnim društvima, tj. društvima koja su smještena
na jednom mjestu, je vrhunskog kvaliteta. Pčele tokom čitave sezone sakupljaju
nektar sa različitih vrsta biljaka i takav med je proizveden od više vrsta
nektara te ima veću ljekovitu vrijednost.
Prinos viška meda se može povećati na 50 do 100 kilograma po košnici ukoliko
se pčele sele sa jedne paše na drugu tokom sezone. Med proizveden na ovaj
način je jednosortan, što znači da je nastao od nektara jedne biljne vrste.
3. SASTAV MEDA
Med se sastoji od šećera (oko 76%), vode (oko 18%) i ostalih sastojaka
koji čine oko 6%. Glavnu karakteristiku medu daje šećer (slatkoću), zatim
voda (da je tekućina), a sastavni dijelovi koji se nalaze u manjim količinama
određuju razlike između raznih vrsta meda. Te razlike su boja, aroma i
okus.
Šećeri
Šećer u medu nije jedne vrste, nego se sastoji od tri vrste šećera. To
su voćni šećer (fruktoza), kojeg ima najviše u medu (oko 41%), grožđani
šećer (glukoza), kojeg ima oko 34% i obični šećer (saharoza) kojeg ima
između 1 i 2%. Omjer jedne vrste šećera prema drugojzavisi o izvoru, tj.
cvijetnoj paši, a donekle i o enzimu invertazi koja razlaže obični šećer
na grožđani i voćni. Taj enzim nalazi se u cvijetu iz kojeg pčele sakupljaju
nektar, ali je on prisutan i u samom organizmu pčele.
Ostali sastojci:
U ostale sastojke spadaju: minerali, proteini, kiseline i neodređene
tvari. Omjer ovih sastojaka razlikuje se od jedne vrste meda do druge.
Minerali
Minerala ima oko 3,68%. Iako to u ukopnom sastavu meda ne čini veliki
iznos, minerali u medu podižu vrijednost meda za ljudsku ishranu. Med
sadrži uglavnom ove minerale: kalij, hlor, sumpor, kalcij natrij, fosfor,
magnezij, silicij, željezo, mangan i bakar. Kada se posmatraju prosječne
vrijednosti, tamnije vrste meda su bogatije mineralima nego svijetlije.
Naravno, pojedinačno mogu se naći tamnije vrste koje su siromašnije od
nekih svjetlijih vrsta.
Proteini
Kao sastavni dijelovi baljaka dolaze u med iz naktara i polena. Proteini
u medu mogu biti u vidu vrlo složene građe ili u obliku jednostavnih spojeva,
tj. amino-kiselina.
Kiseline
Kiseline su također sastavni dijelovi meda. Prije se smatralo da pčele
želudcem ubacuju pčelinji otrov u ćeliju saća sa medom i da ga tako konzerviraju.
S obzirom da je jedan od glavnih sastojaka pčelinjeg otrova mravlja kiselina,
smatralo se da u medu ima i mravlje kiseline. Čak su neki ljudi odvraćali
druge da ne troše med radi toga. Istraživanja su pokazala da su sasvim
druge kiseline koje se nalaze u sastavu meda, uglavnom jabučna i limunova
kiselina.
4. VRSTE MEDA
Prema izvoru iz kojieg je nastao, med se može podijeliti na cvijetni
med i medljiku. Cvijetni med potiče uglavnom od cvijetova različitih biljaka,
dok medljikovac potiče iz slatkih tekućina koje neki insekti izbacuju
kao višak hrane, hraneći se sokom biljke na kojoj se nalazi.
Cvijetni med
Dijeli se na mnogo vrsta, a glavni faktor određivanja kojoj vrsti ripada
je biljka od koje je sakupljen nektar za njegovu proizvodnju.
Neki od poznatijih vrsta meda su: bagremov, lipov, kestenov, vrijeskov,
kaduljin itd.
Svaku od ovih vrsta je jednostavno razlikovati po boji, okusu i nekim drugim
osobinama.
Bagremov med (Robinia pseudoacacia)
Po vrijednosti za pčelarstvo bagremu pripada prvo mjesto. U izboru zemlje
vrlo je skroman, pa raste i na najslabijoj vrsti zemlje, pa čak i na živom
pijesku. Najveće bagremove šume na prostorima bivše Jugoslavije nalaze
se u Vojvodini. Rijetko zasađen bagrem ima veću krošnju, bogatiji je cvijetom,
dobiva više sunca, pa zato medi bolje od bagrema u šumi. Cvjetanje bagrema
dolazi u prvoj polovoni maja, dok su pčele još nerazvijene, pa ga ne mogu
maksimalno iskoristiti. Na jednom mjestu bagrem cvjeta oko 12 dana. Izlučivanje
nektara pogoduju tople noći, sa dosta jutarnje rose, a dani trebaju biti
umjereno topli bez vjetra. Na povoljnom vremenu, jake zajednice prikupe
na bagremu za desetak dana po 50 kilograma nektara. Na bagremu u toku
jedne paše prosječno se može izvrcati oko 20 kilograma meda po košnici.
Čist bagremov med, bez primjesa, vrlo je svijetao, staklasto proziran,
gotovo bezbojan. Slabog je mirisa. Po okusu podsjeća na sok bagrema. Vrlo
je blag i ugodan. Zreo bagremov med je gust. Od invertnog šećera sadrži
više voćnog nego grožđanog, pa se zato dugo drži u tekućem stanju. Tako
zna ostati po godinu danada se ne kristalizira. Pri niskoj temperaturi
je ljepljivi isteže se poput tijesta. Vrlo je pogodan za zimovanje pčela.
Lipov med (Tilia L.)
Lipa ima više vrsta, ali se teže razlikuju. Lipova stabla su lijepa i
velika, s jakim pravilnim krošnjama. Listovi lipa su raznolikog oblika
i veličine. Lipa cvjeta od polovine juna do polovine jula mjeseca. U Bosni
i Hercegovini su najznačajnije lipove šume na Majevici i Grmeču. Medenju
lipe pogoduju zaštićena staništa u kotlinama gdje zrak stagnira. Potrebni
su topli i lijepi dani sa dovoljno vlage u zraku. Medenju pogoduju blage
i lagane kišeu doba cvjetanja. Na našim prostorima se rijetko kada dobije
više od 20 kilograma meda po košnici na lipovoj paši.
Lipov med je blagožut do zelenkast. Vrlo jakog je mirisa po cvijetu. Ugodnog
je slatkog i oštrog okusa, ali malo gorči. Zbog prejakog mirisa i gorčine
neki ga potrošači ne podnose. Kristalizira se za jedan do dva mjeseca,
tvoreći sitne kristale. Pčele na njemu dobro zimuju.
Kestenov med (Castanea sativa M.)
Pitomi kesten raste u samoniklim šumama. Zbog plodova ubraja se među
voćke, a zbog mjesta i načina rasta među šumsko drveće. Kesten je vrlo
visokog i razgranatog stabla. Listovi su produženo ovalni, na rubovima
nazubljeni. Počinje cvjetati u junu mjesecu. Cjetanje pojedinog stabla
traje oko 10 dana, ali pošto sva stabla ne procvjetaju odjednom, produži
se na 20 dana. Prvih dana slabo medi, daje samo polen, ali ako je vijeme
toplo, sa dosta vlage u zraku zna dobro mediti. Pčele zatrpaju košnicu
polenom kao ni na jednoj drugoj paši. Od ukupnog unosa oko polovina ja
polen. Dnevni prinosi mogu se kretati do 5 kilograma. Najveći ukupni prinos
može biti od 10 do 15 kilograma meda.
Med je svijetlo žut, vrlo jakog i oštrog mirisa. Slatkog je trpko-gorkog
okusa, zbog čega ga potrošači ne uzimaju redovno. Ne kristalizira nekoliko
mjeseci. Nije pogodan za zimovanje pčela na njemu.
Vrijeskov med (Calluna vulgaris)
Višegodišnji je odrvenjeli polugrmić koji je visok do 50 cm, ljuskastih
listova, sa blijedim ili ljubičastim cvjetovima. Cvjeta od početka augusta
pa do mrazova. Povoljna su mu područja sa obiljem padavina. Kod nas ga
ima mjestimično. Prinosi iznose najviše 3 kilograma na dan i obično se
proizvede od 10 do 15 kilograma. Interesantno je da su prinosi uglavnom
stalni, da nema iznenađenja. Ovaj med ima još jednu karakteristiku, a
to je da se teško vrca iz saća.
Med je žut ili tamnožut. Slabog je mirisa, ugodnog specifičnog okusa.
Kristalizira se nakon 2-3 mjeseca. Uz pomoć miroskopa može se razlikovati
od svih ostalih vrsta meda po prisutnosti igličastih kristala. Pogodan
je za zimovanje pčela.
Kaduljin med (Salvia officinalis)
Kadulja (žalfija, slavulja, pelin) je samonikla biljka. Ima je u Hercegovini
i ima značaju ulogu u čuvanju zemlje da je ne raznosi bura. Najboljim
predjelima smatraju se prostori od Dubrovnika prema Matkoviću i Trebinju.
Kadulja je višegodišnji odrvenjeli grm iz kojeg izraste po više mladica
do 70 cm visine. Listovi su uski, ovalni, na rubovima malo nazubljeni.
Cvjetanje traje oko 20 dana. Rana kadulja počinje cvjetati krajem aprila.
Najprije ona bliže moru, pa se pomjera prema unutrašnjosti i planinama.,
gdje se cvjetanje završava polovinom juna mjeseca. Poslije bagrema je
najvrijednija kaduljina paša za pčele. KAdulja najbolje medi kada je toplo
vrijeme sa dosta vlage u zraku. Pogoduje joj sitna lagana kiša. Bez kadulje
ne bi bilo opstanka pčelama u kršnim krajevima, ili se ne bi isplatilo
pčelariti.
Kaduljin med je ugodnog do malo gorkog okusa. Ima izrazit miris po cvatu
biljke. Dugo se drži u tečnom stanju. Kristalizira u srednje krupne kristale,
ali ni tada nije pretvrd. Boja joj varira jer istovremeno cvjeta vinova
loza koja utiče na boju.
Medljika
Nisu sve medljike jednakog kvaliteta. Najkvalitetnijom smatra se jelova
medljika. Nakon nje hrastova medljika, koju izbacuju štitaste uši na hrastu.
Manje kvalitetne smatraju se vrbova i bukova medljika. Medljika je karakteristična
i po tome što je obogaćena mineralima, zbog čega je cijenjena kod potrošača.
Međutim, za pčelinju zajednicu medljika nije pogodna za prehranu, naročito
u zimskom periodu, jer ima dosta neprobavljivih tvari koje se nakupljaju
u većim količinama u crijevu i uzrokuje proljev.
5. NEKVALITETAN MED
Zaista je teško prepoznati nekvalitetan med, tačnije nije teško proizvesti
falcificirani med. Postoje dvije vrste falcificiranog meda, onaj koji
je proizveden bez posredstva pčela i onaj koji je proizveden uz pomoć
pčela. Drugim riječima, onaj koji je proizveden u kanti i košnici.
Najprimitivniji i najjednostavniji način je da se obični šećer otopi u
vodi i dobije gusti sirup, te da se pomiješa sa prirodnim medom. Tako
se povećava količina meda i šećer proda (podvali) po visokoj cijeni. Umjesto
šećera koristi se i grožđani šećer (glukoza) koja se kupi u obliku gustog
sirupa. I jedan i drugi falcifikovani med se mogu jednostavno otkriti
pomoću polariskopa. Prirodni cvijetni med je optički lijevo aktivan, a
otopina šećera i glukoze su desno aktivni. Ako se cvijetnom medu doda
izvjesna količina šećernog sirupa ili glukoze, uz dekstrozu koja već postoji
u medu, a koja je također desno aktivna, polarizacija skreće udesno, i
falcificirani med postaje optički desno aktivan, čime se razlikuje od
prirodnog cvijetnog meda. Mnogo je teže ako se za falcificiranje upotrijebi
invertni šećer. On se otkriva pomoću hemikalije koja se zove anilinski
hlorid. Čisti med ostaje nepromijenjen, a falcificirani se oboji u crveno.
Ovaj način nije uvijek pouzdan. Med i invertni šećer po svom sastavu su
vrlo slični. Med, kao prirodan proizvod, sadrži u sebi mineralnih sastojaka,
koji se ne mogu naći u otopini invertnog šećera od rafiniranog šećera.
U novije vrijeme nesavjesni pčelari imaju običaj da pčele prihranjuju
obilno u toku sezone pčele sa šećernim sirupom. Pčele invertuju taj sirup
prenoseći ga u saće. Iako je takav med proizvod pčela, ne može se uzeti
da je pravi med jer je u njemu sam šećer, bez ostalih sastojaka prirodnog
meda koji mu daju potpunu vrijednost. I takav med se može raspoznati.
Pčele nikada ne uspiju da dodanu saharozu izvertuju u potpunosti. Ako
uzorak sumnjivog meda pokazuje veći postotak saaroze nego što je obični
med ima, postoji sumnja da je taj med dobiven od šećera. Raspoznaje se
i po tome što u sebi ne sadrži mineralne sastojke.
Postoji još faktora koji mogu pomoći u raspoznavanju lažnog meda, ali
otkrivanjem tih metoda, usavršavan je i način proizvodnje lažnog meda.
Kombinacijom više metoda i analizom meda po dmokroskopom može se doći
do podataka da li ima osnove za sumnju u analizirani med. Jedina sigurna
metoda je da med kupujete od osobe u koju imate povjerenja i za koju ste
sigurni da Vam neće podvaliti ili da pokušate za svoje potrebe pčelariti
sa nekoliko košnica ukoliko imate uslove za to.
6. UPOTREBA MEDA I DOZIRANJE
Med je prije svega vrijedan hranjivi proizvod. Svakodnevna upotreba
meda pozitivno utiče na čovjekov organizam i ne šteti organizmu kao što
je to slučaj sa većinom lijekova koji se koriste u medicini. Med ne razdražuje
sluzokožu digestivnog sistema i dobro se apsorbuje, te brzo oslobađa neophodnu
energiju. Za razliku od drugih šećera, brže prolazi kroz bubrege.
Treba voditi računa da se med ne zagrijava na temperaturi većoj od 6o°C,
mada je bolje da temperatura bude i niža. Ako koristite med da zasladite
čaj, napravite ga, sačekajte da se malo ohladi pa onda dodajte med. Na
taj način sprječavate da dođe do uništavanja hranjivih materija koje se
nalaze u medu.
Također, ne treba pretjerivati sa količinom meda koja se konzumira u toku
dana.
Preporučena dnevna količina meda za odraslu osobu je između 60 i 100 grama,
raspoređenu u tri djela (ujutro, tokom dana i prije spavanja). Preporučena
dnevna količina meda za djecu mlađu od 10 godina je 30 grama, također
bi se trebalo uzimati raspoređeno tri puta u toku dana.
Za sasvim malu djecu se preporučuje u manjim količinama i to isključivo
kao zaslađivač.
7. ČUVANJE I PAKOVANJE MEDA
Med koji se danas može kupiti obično je vrcani i u saću.
Med koji stoji duže vrijeme u tegli se kristališe, a iz tog stanja se
ponovo može vratiti u tečno tako što se stavi u mlaku vodu i pomalo zagrijava
i to najviše do 30°C.
Med treba čuvati na tamnom mjestu. U povoljnim uslovima med se može čuvati
jako dugo. Jedan od najvažnijih uslova je da se zaštiti od vlage, a posude
da budu čiste i suhe. Najpogodnije su staklene tegle za čuanje meda.
Neposrednim dodirom meda i metala dolazi do reakcije organskih kiselina
i metala, što dovodi do stvaranja jedinjenja koja su štetna za čovjeka
i vitamine koji se nalaze u medu. Također se ne treba držati u posudama
od vještačkog materijala.
Čuvanjem meda duže od godinu dana dolazi do postepenog slabljenja njegove
biološke vrijednosti.
8. KALENDAR PROIZVODNJE MEDA
Proizvodnja meda počinje početkom proljeća pa do početka 8. mjeseca.
Tačan vremenski period zavisi od ispaše, ukoliko se radi o jednosortnim
medovima.
Med koji proizvodimo za lične potrebe, a koji smatramo najkvalitetnijim
što se može dobiti od pčela, sakuplja se tokom čitave sezone i vadi se
iz košnica na početku 8. mjeseca. Naravno da ovo nije ekonomičan način
proizvodnje meda, jer su prinosi vrlo mali. Međutim, naš cilj je kvalitet
a ne kvantitet.
ZAKLJUČAK
Med je sladak i gust sok što ga pčele medarice tvore od nektara koji
skupljaju na cvjetovimaili slatkim izlučevinama (medene rose) nekih kukaca.
Med je i najsavršeniji proizvod prirode, u njemu se nalaze gotovo svi
sastojci koji grade ljudski organizam.
Svi dosadašnji pokušaji miješanja industrijske proizvodnje meda usprkos
silnoj tehnologiji i uloženim ogromnim sredstvima dali su poražavajuće
rezultate.
Tajnu proizvodnje pravog prirodnog pčelinjeg meda pčele nose u svom tijelu
i organima za probavu koji taj proizvod pretvaraju u lijek gotovo nezamjenjiv
u ljudskoj prehrani
Nema na svijetu pčele koja proizvodi loš med, loš med rezultat je industrijskog
punjenja meda ili lošeg nesavjesnog i neobrazovanog pčelara.
LITERATURA
1. Pčelarski priručnik - Slavomir Popović
2. Život i gajenje pčela - Tihomir Jevtić
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|
|