|
UZGOJ DIVLJE TREŠNJE
1. UPOTREBNA VREDNOST VRSTE
Divlja trešnja (Prunus avium L.) je značajna autohtona vrsta
naših šuma i kao takva predstvalja polazni materijal za stvaranje mnogobrojnih
sorti trešanja u voćarstvu u kom cilju danas služi kao podloga za kalemljenje
sorti trešanja i višanja. Drvo joj je cenjeno kao furnirsko u industriji
nameštaja pa joj je značaj sve veći ako se uzme u obzir da ima i brz prirast.
Kao primešana vrsta u četinarskim šumama popravlja zemljišne uslove s
obzirom na to da ubrzava raspadanje četina i smanjuje kiselost zemljišta.:
- sadnog materijala sposobnog za produkciju kvalitetnog drveta brzog rasta,
otpornog na bolesti i štetočine,
- sadnog materijala koji će se koristiti kao podloga za kalemljenje sorti
trešanja i višanja (dakle materijala sa jakim i razgranatim korenom, kompatibilnog
sa plemkom),
- selekcionisanog kvalitetnog semena koje bi se našlo na domaćem i inostranom
tržištu
2. EKOLOGIJA VRSTE
1. Zahtevi prema zemljištu. Što se zemljišta tiče, trešnja
nije veliki probirač, ali joj odgovaraju bogata zemljišta umerene vlažnosti
i reakcije bliske neutralnoj. Raste i na suvljim, sunčanim položajima.
Najvažnije je da je zemljište sa dubljim karbonatnim slojem kao što su
peskovite ilovače (bez plitkog sloja gline), aluvijumi, gajnjače, les,
karbonatni černozem. S obzirom da je orijentacija na proizvodnji drvne
mase, trešnju treba unositi na teška i jako plodna zemljišta (kada bujnost
dolazi do izražaja u odnosu na rodnost). Trešnja se ne sadi na krčevinama
trešnje i višnje (jer je tada ugrožava patogen Verticillium albo-atrum).
2. Zahtevi prema klimi. Trešnja je otporna na niske temperature
pa se može gajiti i u hladnijim područjima. Medjutim, divlja trešnja je
neotporna na temperature niže od -3.8 ºC pri kretanju vegetacije (kada
može već doći do pojave oštećenja), -2.8ºC u punom cvetanju i -1.1ºC nakon
zametanja plodova. U procesu zimskog mirovanja divlja trešnja izdržava
temperature niže i od -28ºC. Izrazita je heliofitna vrsta te joj odgovaraju
južne i jugozapadne ekspozicije (ukoliko na tim položajima ne dodje do
pojave ožegotina, na šta je ova vrsta osetljiva). Uz uslov da su padavine
tokom godine pravilno rasporedjene trešnja uspeva i u područjima sa suvljom
klimom. U Srbiji se trešnja javlja u mezofilnim šumama (kitnjak-grab,
brdske bukve, Acero-Fraxinetum i nekim drugim), ali i u pojasu aluvijalnih
šuma.
3. Fenologija vrste. Cvetanje trešnje započinje rano,
početkom aprila, i traje 4-27 dana, a plod se dalje razvija 28-70 dana
(dakle dozreva od avgusta do oktobra) u zavisnosti od ekoloških uslova.
Otpada nakon dozrevanja.
3. KARAKTERISTIKE SEMENA (PLODA) I MANIPULACIJA
- plod divlje trešnje je okruglast, debljine oko 1 cm, crvene ili crne
boje, gorkast ili sladak;
- plod je izrazito hranljivo-dijetetske, dijetoprofilaktične i dijetoterapeutske
vrednosti; bogatstvo ploda očituje se kroz sadržaj mnogih materija (šećeri
- 12%, org. kiseline - 0.7%, celuloza - 1%, pektini, tanini, antocijani,
vitamini - A, B1, B3, B5, B6, C, mineralne materija, enzimi, aromatične
materije itd.); osvežavajućeg, diuretičnog, antireumatskog, umirujućeg,
energetskog, detoksikujućeg, samoimunizirajućeg, antiinfektivnog i laksativnog
dejstva;
- plod trešnje sakuplja se sa stojećih stabala ili otresanjem, odnosno
nakon otpadanja sakupljaju se sa tla; sabrani plodovi prostiru se u tanke
slojeve (da se ne bi upalili);
- mesnati deo odvaja se posebnim mlinovima, presovanjem, maceracijom,
trljanjem na rešetu i ispiranjem vodom, nakon čega se koštice kraće vreme
suše;
- seme se može dobro čuvati 1-2 godine u uobičajenim uslovima, odnosno
do idućeg proleća može se čuvati u vlažnom stratifikatu s peskom na niskoj
temperaturi ili, za duže od 1 godine, u hermetički zatvorenim sudovima
na temp. 0-5ºC;
- u 1 kg čistog semena trešnje ima prosečno oko 5.700 koštica, a iz 100
kg plodova dobija se oko 8kg semena
- klijanje je nadzemno, ali je otežano zbog jače ili slabije izražene
dormantnosti embriona i nepropustljivosti semenjače što se savladava prethodnim
tretmanom (Predsetveni tretman vrši se na razne načine:
a) stratifikacija sa vlažnim peskom ili tresetom 90-120 dana na temp.
0-5ºC; b) stratifikacija sa vlažnim peskom (tresetom) 14 dana na temp.
18-25ºC i zatim 90-120 dana na temp. 2-5ºC; c) pre same stratifikacije
seme se drži 8 dana u dnevno menjanoj vodi, zatim se primenjuje topla
i vlažna stratifikacija na temp. 21ºC u trajanju od 4-6 nedelja pre hladne
stratifikacije; konačno hladna stratifikacija (na temp. 4ºC) traje 150
dana nakon čega dolazi do pucanja semenjače i pojave korenka; seme se
uklanja i seje).
4. PROIZVODNJA SADNOG MATERIJALA
Proizvodnja sadnica divlje trešnje može se vršiti na dva načina, i to
gene-rativnim (semenom) i vegetativnim putem. Sadnice dobijene na jedan
od ova dva načina koriste se za pošumljavanje ili kao podloge za kalemljenje
sorti trešanja i višanja. Podloge moraju biti prilagodjene zemljištu,
klimi i povoljno delovati na razvoj, rodnost i kvalitet plodova (pa se
u tom smislu proizvode podloge trešnje vrapčare - P. avium i rašeljke
- P. mahaleb).
4.1. Generativno razmnožavanje
Proizvodnja sadnog materijala kod trešnje svodi se u šumarskoj praksi
isključivo na proizvodnju generativnim načinom (semenom). Bez obzira na
to da li se sejanci proizvode u šumarske ili voćarske svrhe potrebna je
prethodna masovna i individualna selekcija divlje trešnje na različita
svojstva, odnosno za šumarske potrebe selekcija bi se u divljim populacijama
vršila na svojstva kao što su pravnost, brzina rasta, otpornost na bolesti
i sl.), dok bi se za potrebe voćarstva-proizvodnje podloga-vodilo računa
svojstvima kao što su masa i razgranatost korenovog sistema, komatibilnost
sa plemkom, otpornost na bolesti, štetočine, otežane ekološke uslove.
Sama setva semena (prethodno tretiranog) se sprovodi u jesen ili u rano
proleće u Dunemanovim lejama. Razmak izmedju brazdi je 20-30 cm, a gustina
setve je cca 60 koštica po metru dužnom brazde. Dubina setve je oko 1,2
cm. Za potrebe šumarstva na teren se mogu iznositi već jednogodišnje sadnice
(1+0).
4.2. Vegetativno razmnožavanje
Ovaj vid razmnožavanja sprovodi se ako želimo da buduća sadnica (klon)
zadrži sva dobra svojstva matične biljke i sprovodi se tek nakon selekcije
(ukoliko takav materijal pokazuje napred navedena dobra svojstva). Da
bismo proizveli dovoljan broj takvog klonskog sadnog materijala potrebno
je napraviti matičnjak u kome će se nalaziti, kao matična, ona stabla
koja poseduju tražena svojstva. Nakon što je takav korak učinjen može
se započeti sa proizvodnjom potomstva na sledeći način:
4.2.1. Nagrtanje
Zdrave matične biljke (prečnika u korenovom vratu najmanje 8-10 mm) postavljaju
se u rastresitu, plodnu i ocednu zemlju 1 godinu pre nego što počne njihova
eksploatacija. Razmak izmedju matičnih biljaka u redu je izmedju 30-38
cm, a razmak izmedju redova mora biti dovoljan da obezbedi nesmetanu obradu
u toku proleća i leta . Pre kretanja vegetacije u toku proleća sledeće
godine matične biljke se seku u osnovi na visinu 1-2cm iznad nivoa zemlje
. Dva do pet novih izbojaka se najčešće razvija u 2. godini (a u višim
godinama i veći). Kada izbojci dostignu visinu od 7-12 cm smešom zemlje
i strugotine zagrću se do jedne polovine svoje visine, odnosno kada dostignu
visinu od 19-25 cm vrši se drugo zagrtanje (opet na polovinu visine) .
Treće zagrtanje vrši se sredinom leta kada su izbojci dostigli svoju konačnu
visinu (oko 45 cm) i tada se osnova izbojka zagrće na visinu od 15-20
cm ). Prestankom vegetacije izbojci koji su razvili koren odvajaju se
od matične biljke (makazama, što bliže osnovi) i prenose u rasadnik na
doožiljavanje. Sledeće godine postupak se ponavlja. Matična biljka pri
ovom načinu vegetativnog razmnožavanja, uz sve potrebne mere nege i zaštite,
može biti u eksploataciji 15-20 godina .
5.2.2. Poleganje u rov
Osniva se matičnjak od jednogodišnjih sadnica zasadjenih u razmaku od
45-76 cm (u redu) i 1,2-1,5 m (izmedju redova) pod uglom od 30-45°
u odnosu na površinu zemlje (slika 1).
Matične biljke se seku na visinu od 45-60 cm i ostavljaju da rastu jednu
sezonu. Pre kretanja vegetacije matična biljka se cela polaže u rov dubine
oko 5cm uz prethodno uklanjanje slabijih grančica. Polegnuta biljka se
protiv podizanja pričvršćuje za tlo drvenom rakljicom . Supstratom (uglavnom
treset) debljine 5-7,5 cm treba da se pokrije cela biljka (i to prvo aktivne
pupoljke sa 2-2,5 cm debljine, a kasnije izbojke do jedne polovine njihove
visine). Konačna visina supstrata je 15-19 cm . Na kraju sezone supstrat
se uklanja, a zakorenjeni izdanci odvajaju se pri osnovi makazama (slika
4). Sledeće sezone ciklus se ponavlja. Karakteristika ovako proizvedenih
sadnica, odnosno podloga divlje trešnje vrapčare je da omogućavaju izuzetnu
vezu sa budućom plemkom, dugu ophodnju i vitalnost voćarskog zasada.
Rašeljka se vegetativno razmnožava listovima koji se lako zakorenjuju
u plasteniku pri visokoj vlažnosti i uz prethodno tretiranje stimulatorima
rasta (indol-buterna kiselina). Treba napomenuti da su sadnice rašeljke
bolje adaptirane na suvlje uslove staništa zbog izrazitijeg vertikalnog
prostiranja korena nego kod divlje trešnje (koji ima manje-više horizontalno
rasprostranjenje).
5. BOLESTI I ŠTETOČINE DIVLJE TREŠNJE
Najkarakterističnije bolesti divlje trešnje su pegavost lišća (uzročnik
je Caccomyces hyemalis) i izazivač rupičavosti lišća (Clasterosporium
carpophi-lum), a od štetočina divlju trešnju napada, kao najznačajnija,
trešnjina muva (Rhagoletis cerasi).
Pored bolesti i štetočina značajni uzročnici propadanja divlje trešnje
su i viroze koje prave značajne ekonomske štete u voćnjacima (prenose
se često preko podloga za kalemljenje). Najznačajnije viroze su: albino,
prstenasta pegavost Prunusa, šareno lišće, rdjasto šarenilo lišća,
H-bolest, sitne trešnje, uvrnutost lišća, viroza kratke peteljke, ružičasti
plodovi, virozna smolotočina.
Mere zaštite sprovode se prema voćarskom kalendaru fungicidima i insek-ticidima
koji se inače koriste u šumarstvu.
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|
|