POCETNA STRANA

 
SEMINARSKI RAD IZ ELEKTRONSKOG POSLOVANJA
 
 

E poslovanje

 

Elektronska trgovina (engleski-electronic commerce) je danas najznacajnija oblast elektronskog poslovanja. Pojam elektronska trgovina je danas cesto razmatrana tema i postoji mnogo definicija ali su uglavnom operativnog karaktera. Smatra se najprikladnija ona definicija koja elektronsku trgovinu definiše kao aktivnost koja se obavlja primenom elektronske tehnologije.
E poslovanjeKad govorimo o stukturi elektronske trgovine možemo razlikovati više kriterijuma za njeno klasifikovanje. Ako za kriterijum uzmemo stepen elektronizacije trgovine, onda je možemo podeliti na totalno elektronificiranu i delimicno elektronificiranu trgovinu. Totalna elektronificirana trgovina podrazumeva komlpetnu elektronifikaciju svih faza trgovanja, a delimicno elektronificirana je ona kod koje je iskorišcen samo deo mogucnosti za elektronifikaciju. Ako kao kriterijum klasifikacijedjuzmemo tip poslovnog kanala (racunarske mreže) onda elektronsku trgovinu delimo na: ograniceno i neograniceno elektronsko tgovanje. Ograniceno elektronsko trgovanje podrazumeva poslovanjedju zatvorenim, a neograniceno u otvorenim racunarskim mrežama.
Predmet trgovanja kao kriterijum klasifikacije elektronske trgovinedjuslovljava njenu podelu na elektronsku trgovinu proizvodima, elektronsku trgovinu uslugama i elektronsku trgovinu kapitalom.
Elektronska trgovina ne bi mogla funkcionisati bez elektronskih tehnologija koje je podržavaju. Ove tehnologije su opisanedju drugom delu ovog rada kroz elektronske informacione sisteme i njihove vrste, zatim kroz EDI kao vid elektronske razmene podataka i kroz kao Internet najvece globalne informacione mrežedju svetu.
Treci deo rada se odnosi na samu elektronsku trgovinu, a to su: elektronska tržišta, elektronska maloprodaja, elektronsko izdavaštvo i interaktivne aukcije na Internetu.
Cetrvti i peti deo rada opisuju elektronsko poslovanje i trgovinu u Srbiji i Crnoj Gori i u svetu, kao i perspektive koje stoje pred ovom, verovatno najvažnijom granom u buducnosti.
I na kraju, u šestom delu rada sam opisala sisteme elektronskog (digitalnog) placanja cime se zadovoljava platni promet elektronskog poslovanja, kao i modele placanja i sisteme elektronskog novca. Takode, da bi elektronska trgovina mogla da zadovolji sigurne transakcijedju elektronskom poslovanju, mora ispoštovati izvestan stepen zaštite samih podataka-informacija koje sam opisala u poslednjem delu ovog poglavlja, a to je zaštita elektronskog poslovanja.
Na kraju rada sam opisala svoj licni zakljucak koji sam stekla tokom pripreme, planiranja i izrade samog diplomskog rada, a na osnovu raspoložive strucne literature, sajtova koje sam posecivala na Internetu kaop i u razgovoru sa strucnim osobama koje polako ulazedju nesluceno veliki svet elektronskog poslovanja koji nam donosi bliska buducnost.

1. ELEKTRONSKO POSLOVANJE

 

1.1. POJAM

Pojam elektronsko poslovanje je prvi put upotrebljen 1996. godine od strane americke kompanije IBM, kojim je ona nastojala da opiše transformaciju osnovnih poslovnih aktivnosti kroz upotrebu Internet tehnologija, buduci da se do tada pod elektronskim poslovanjem podrazumevalo poslovanje preduzeca u oblasti elektronske industrije. Na zapadu u poslednjih nekoliko godina popularno je koristiti popularne termine koji pocinju sa slovom "e" (buzzwords) i koji oznacavaju razlicite nove tehnike i tehnologije poslovanja na Internetu.
Elektronsko poslovanje jeste vodenje poslova na Internetu, što ne podrazumeva samo kupovinu i prodaju, nego i brigu o klijentima i poslovnim partnerima, kao i organizacija poslovanja u sopstvenoj firmi online i organizacija prema klijentima. Brzina, globalizacija, unapredenje produktivnosti, dolaženje do novih klijenata i deoba znanja medu organizacijama i institucijama u cilju ostvarivanja konkurentne prednosti-jesu termini koji odreduju elektronsko poslovanje, prema recima Lu Gerstnera, generalnog direktora IBM. Ukratko, sinonim za savremeno poslovanje jeste elektronsko poslovanje.

EB = EC+BI+CRM+SCM+ERP

e-Commerce (Electronic Commerce EC - elektronska trgovina) je kupovina ili prodaja dobara ili usluga putem Interneta, narocito putem servisa World Wide Web. U praksi se ovaj termin cesto koristi umesto novijeg termina e-business, što znaci poslovanje putem Interneta. Termin e-Commerce moze se definisati i kao proces upravljanja online finansijskim transakcijama od strane pojedinaca ili kompanija. Ovaj proces ukljucuje kako maloprodajne, tako i veleprodajne transakcije. Termin Online je sinonim za Internet (biti na liniji = biti na Internetu). Fokus e-Commerce-a jedju sistemima i procedurama pomocu kojih dolazi do razmene razlicitih finansijskih dokumenata i informacija. Ovi sistemi ukljucuju transakcije kreditnim karticama, e-cash (elektronska gotovina), e-billing (elektronsko placanje), e-cheques (elektronski cekovi), electronic invoices (elektronski racuni), narudzbine i finansijske izjave. e-Commerce prakticno omogucuje nastavak koriscenja tehnologije elektronskih razmena podataka (EDI).
BI poslovni podaci i istraživanje pruža primarne i naknadne informacije o tržištu, potrošacima, konkurenciji i ostalim ciniocima poslovanja na osnovu kojih se definiše strategija poslovanja.
CRM (odnos sa potrošacima) predstavlja potporu izmedu poslovanja (preduzeca i krajnjeg korisnika) kupca, direktnu strategiju nastupa, SCM upravljanje zalihama-lancem dobavljaca koordinacija kanala distribucija isporuke proizvoda pravovremeno do potrošaca.
ERP (primena inicijativa) je organizacija i optimizacija poslovnog procesa u skaldu sa smanjenjem troškova poslovanja.
Kao sto se moze videti iz prethodnih definicija, pojam elektronskog poslovanja je mnogo siri od definicija najcesce koriscenog njegovog sinonima e-Commerce. Mnogo prikladniji termin za elektronsko poslovanje jeste e-Business.e-business, ( Electronic business EB-elektronsko poslovanje), po recima strucnjaka IBM koji su definisali elektronsko poslovanje kao “siguran, fleksibilan i integralni pristup dostavljanju raznih ekonomskih vrednosti kroz kombinaciju sistema i procesa koji obavljaju osnovne poslovne operacije sa jednostavnošcu i obuhvatom koji omogucuje primena Inernet tehnologija“, predstavlja skup poslovnih aktivnosti koje se odvijaju posredstvom informaciono-komunikacionih tehnologija, a posebno Interneta, i koje podrazumevaju:
• optimizaciju poslovnih procesa ( proizvodnja, marketing, veleprodaja, distribucija, prodaja, naplata, isporuka, dopuna zaliha );
• unapredenje odnosa sa ciljnim javnostima ( klijentima, zaposlenima, dobavljacima, distributerima ) i
• unapredenje ostalih poslovnih servisa podrške ( banke, advokatske agencije, racunovodstvene agencije, zakonodavstvo i vladine agencije ).


Sa druge strane, elektronska trgovina, e-commerce, predstavlja komponentu elektronskog poslovanja, koja opisuje procese kupovine, prodaje i razmene dobara, usluga i informacija, putem racunarskih mreža kojedjukljucuju i Internet.
Bilo koja firma ima mogucnost primene elektronskog poslovanja u svom poslovnom procesu. U praksi, vecina firmi postepeno uvodi komponente elektronskog poslovanja u pojedine poslovne procese. Osnovni razlog postepenog uvodenja elektronskog poslovanja u firmama jeste postepeni razvoj automatizacije poslovnih procesa. Da bi sedju nekoj firmi uveo neki proces elektronskog poslovanja, odgovarajuci poslovni proces u firmi mora biti prethodno automatizovan.


1.2. PODELA I OBLASTI


Najznacajniji kriterijum za podelu elektronskog poslovanja je svakako stepen korišcenja elektronske tehnologijedju savremenom poslovanju. Po ovom kriterijumu elektronsko poslovanje možemo podeliti na:

• Potpuno elektronsko poslovanje- To znaci da se kompletan ekonomski ciklus od prozvodnje preko trgovine i distribucije mora obavljati potpuno uz primenu elektronskih tenologija.
• Delimicno elektronsko poslovanje- podrazumeva elektronifikaciju pojedinih poslovnih procesa. Ovaj vid ekonomskog poslovanja se cešce srecedju praksi, i to zbog: nedostatka finansijskih sredstava, niskog stepena razvijenosti pojedinih tehnologija, ali i radne intezivnosti nekih aktivnosti.

Elektronsko poslovanje se sastoji iz dva glavna dela: strategije elektronskog poslovanja i primene elektronskog poslovanja (operativni procesi). Strategijama elektronskog poslovanja definišu se svi poslovni procesi koji imaju za krajnji cilj zadovoljstvo klijenta i profit firme. Medjutim, da bi se ostvario cilj elektronskog poslovanja, potrebno je kreirati i voditi operativne procese koji u biti cine elektronsko poslovanje.
Elektronsko poslovanje se sastoji iz dva glavna dela: strategije elektronskog poslovanja i primene elektronskog poslovanja (operativni procesi). Strategijama elektronskog poslovanja definišu se svi poslovni procesi koji imaju za krajnji cilj zadovoljstvo klijenta i profit firme. Medjutim, da bi se ostvario cilj elektronskog poslovanja, potrebno je kreirati i voditi operativne procese koji u biti cine elektronsko poslovanje.

Elektronsko poslovanje se sastoji iz nekoliko oblasti. Ove oblasti predstavljaju elektronificirane aktivnosti savremenog poslovanja, i njihova zajednicka karakteristika je korišcenje elektronske tehnologije. Oblasti elektronskog poslovanja su:

e-Filozofija
Elektronska filozofija, odnosno, Business Philosophy, Strategy & Policy je, pak, takva filozofija poslovanja koja ima za cilj klijenta, a koja jedjutemeljena na strategiji “posmatraj globalno, deluj lokalno“, u distribuiranom okruženju Interneta, gde je cilj ostvariti odabrani nivo interaktivnosti s klijentom.

e-Trgovina
Elektronska trgovina je danas najznacajnija oblast elektronskog poslovanja. Sve definicije elektronske trgovine možemo podeliti u tri kategorije: opšte, šire i uže. Opšte definicije daju najopširnije poimanje elektronske trgovine. Na primer, elektronska trgovina se definiše kao “opšti pojam za poslovanjedjuz pomoc telekomunikacija i sredstava baziranih na komunikacijama“. Ove definicije ne daju znacenje vec samo utvrduju njegove granice. Šire definicije pokušavaju da daju znacenje, ali ukljucuju i aktivnosti koje nisu samo trgovinske. Tako se elektronska trgovina definiše kao “svaka upotreba eleketronskih mreža i tehnologija za trgovinske i druge ekonomske aktivnosti“. U šire definicije spadaju i one koje kombinuju aktivnosti i tehnološke aplikacije, pa se za elektronsku trgovinu kaže da je to “poslovanje elektronskim putem“. Ono je bazirano na elektronskoj obradi i prenosu podataka ukljucujuci tekst, zvuk i video. Ona ukljucuje mnoge aktivnosti kao elektronsko trgovanje robom i uslugama, elektronsku isporuku digitalnih sadržaja, elektronski transfer novca, elektronsko trgovanje aukcijama, elektronske listove, trgovinske aukcije, direktan marketing i postprodajnedjusluge. Ona podrazumeva i proizvode i usluge, tradicionalne aktivnosti (obrazovanje, zdravstvo) i nove aktivnosti (virtuelne tržne centre). Uže definicije smatraju da elektronska trgovina predstavlja elektronificiranu trgovinsku aktivnost, pa je definišu kao kupovinu proizvoda i usluga i informacija putem elektronske mreže. Ima pogrešnih shvatanja da elektronska trgovina predstavlja trgovinu putem Interneta. Internet trgovina je sastavni deo elektronske trgovine. Smatra se da je najprikladnija definicija ona, koja elektronsku trgovinu definiše kao trgovinsku aktivnost koja se obavlja primenom elektronske tehnologije.

e-Placanja
Elektronska placanja podrazumevaju transfer novca i izvršenje placanja primenom elektronske tehologije. Elektronska placanja velikih vrednosti se obavlaju upotrebom privatnih informacionih mreža. Korisnici ovih mreža su banke i druge finansijske institucije. Ovakve mreže se koriste za obavljanje medunarodnih placanja (kao što je mreža S.W.I.F.T. organizacije) i za unutrašnji platni promet (primer americke mreže FEDWIRE). Placanje malih vrednosti se elektronski obavlajju uglavnom primenom elektronskih kartica. Najsavremeniji vid platnih kartica su platne kartice sa elektronskim ocitavanjem informacija i one omogucavaju elektronska placanja uglavnom primenom elektronskog prenosa sredstava sa mesta prodaje (EFTPOS).

e-Komunikacije
Elektronske komunikacije podrazumevaju oblast elektronskog poslovanja u kojoj se elektronska tehnologija primenjuje za razmenu poruka izmedu poslovnih subjekata. Najznacajniji mediji elektronskih komunikacija su: elektronska razmena podataka-EDI, EAN komunikacija-EANCOM i Internet komunikacioni servisi.

e-Marketing
Strateško odlucivanje o poslovnim procesima (eIntelligence) u cilju zadovoljenja potreba korisnika i firme zasniva se na kreiranju baza znanja o profilu i potrebama kupaca, osoblja firme, managementa, i ostalih ciljnih javnosti u poslovnom okruženju firme.


e-Proizvodnja
Elektronska proizvodnja podrazumeva stvaranje proizvoda i izvršejedjusluga primenom elektronske tehnologije. Ovo je nova oblast elektronskog poslovanja i uslovljena je nastankom elektronskih proizvoda. Distribuirano okruženje obezbeduje rad na daljinu: "telework", "work at home", "virtual teams", "procedures at intranet", "Web expert conferencing"... Internet takode omogucujedjupravljanje kvalitetom proizvoda koji su kreirani na osnovu potreba korisnika u realnom vremenu.


e-Tehnologija
Da bi se ostvario sistem efikasnog i isplativog elektronskog poslovanja, firma mora da poseduje odredenu informacionu i komunikacionu infrastrukturu, da ima opisane poslovne procese na nivou upravljanja bazama podataka i da strateški i operativno koristi podatke iz informacionog sistema za upravljanje na razlicitim hijerarhijskim nivoima odlucivanja. Elektronske tehnologije su one tehnologije koje omogucuju ostvarenje online poslovnih procesa, od nivoa Web softverske tehnologije (asp, php, sql, java...), dizajna (Web design) i njihovedjupotrebljivosti na nivou potreba korisnika ("usability"). One obuhvataju i procese razmene imedu zainteresovanih strana u poslovnom procesu (B2C, B2B, B2E, B2G, C2G, eBanking ...).


e-Distribucija
Jedna od karakteristika elektronskih proizvoda je mogucnost elektronske distribucije, obzirom da ovi proizvodi nemaju materijalni oblik. Internet je kanal za distribuciju koji obezbeduje najniže troškove distribucije i zahteva manje angažovanje kapitala za distribuciju. Potpuno elektronsko poslovanje se razlikjue od delimicnog, po tome što ukljucuje elektronsku distribuciju. Da bi sedjuspešno završio proces razmene dobara izmedu zainteresovanih strana u procesu online poslovanja, potrebno je obezbediti prilagodene modele lanaca distribucije fizickih i nematerijalnih dobara i usluga.


e-Zaštita
Da bi kompletan proces online poslovanja bio ureden i u skladu sa potrebama zainteresovanih strana, mora postojati pravni okvir koji osigurava bezbedno poslovanje sa maksimalno smanjenim rizicima.Vara


1.3. ARHIKTETURA ELEKTRONSKOG POSLOVANJA

Arhitekturu e-poslovanja, po definiciji, cine svi delovi poslovanja kompanijedju kojima se koristi mreža da bi se obavio neki deo transakcije, kaže John Crossley, menadžer za usluge bezbednog povezivanja u Schlumberger Network Solutions, ogranku kompanije Schlumberger Ltd., koji se bavi implementiranjem njihove infrastrukture za elektronsko poslovanje. Arhitektura se sastoji od sistema za narucivanje, obracunavanje, isporuku i realizaciju, kao i od mreže koja sve to povezuje i bezbednostnog sistema.


2. TEHNOLOGIJE KOJE OMOGUCAVAJU ELEKTRONSKO POSLOVANJE

 

2.1. ELEKTRONSKI INFORMACIONI SISTEMI

Racunarska mreža se odlikuje osobinom da omogucava komunikaciju dva racunara cak i ako izmedu njih nepostoji baza podataka. Racunarske mreže se mogu klasifikovati sa razlicitih stanovišta. Nekoliko faktora odreduje informacione tehnologije koje se mogu upotrebiti radi pružanja komunikacione podrške odredenim organizacijama ili grupama korisnika, a to su:
Ucesnici - Broj ljudi koji šalje ili prima informacije krece se od dvoje do mnogo hiljada;
Vrsta izvora i destinacije - Izvori i odredište informacija mogu ukljucivati ljude, datoteke, senzore i tako dalje;
Lokacija - Pošiljalac i primalac mogu biti u istoj sobi, u razlicitim sobama na istoj lokaciji, ili na razlicitim lokacijama;
Vreme - Poruke se mogu slati u odredeno vreme i primati skoro istovremeno. U takvom slucaju kažemo da je komunikacija sinhrona. Telefoni, telekonferencije, sastanci licem-u-lice su primeri sinhrone komunikacije (u realnom vremenu). Pri asinhronoj komunikaciji, sa druge strane, primalac prima poruku malo kasnije no što je poslata;
Medijum - Komunikacija može da ukljuci jedan ili više medija. Današnji racunari mogu da obraduju
nekoliko vrsta medija, poput teksta, glasa, grafike, slike i animacije. Kada se koriste razliciti mediji za komunikaciju, može se povecati efikasnost poruke, ubrzati ucenje, uvecati mogucnosti rešavanja problema. Medjutim, rad sa višestrukim medijima može, takode, i smanjiti efikasnost i produktivnost sistema (brzinu, kapacitet, kvalitet) i može znatno povecati troškove.


Ako kao kriterijum izaberemo broj subjekata koji koriste mredju, možemo ih podeliti na:
a. Racunarske mrežedju okviru jednog subjekta-Intranet (na primer, elektronski informacioni sistem preduzeca)
b. Racunarske mreže izmedu povezanioh subjekata-Extranet (na primer, racunarska mreža jedne transnacionalne korporacije)
c. Racunarska mreža izmedu velikog broja nezavisnih subjekata-Internet

Prema kriterijumu otvorenosti mreže za nove korisnike, racunarske mreže se dele na:
a. Otvorene (javne) mreže-mreže kojima svako može pristupiti (Internet)
b. Zatvorene (privatne) mreže-mreže za koje treba posebno ovlašcenje za prikljucenje

U zavisnosti od tipa subjekata koje povezuju racunarske mreže mogu biti:
a. Komercijalne (povezuju preduzeca sa kupcima)
b. Finansijske (povezuju banke sa komitentima)
c. Medubankarske

Vecina tekstova o informacionim sistemima u specijalizovanim casopisima se, na žalost, bavi jucerašnjim okruženjem, gde su važne teme bile tehnologija i podrška tradicionalnim poslovnim aplikacijama. Sve veca upotreba Weba, Interneta, intraneta, ekstraneta i elektronske trgovine menjaju nacin na koji se poslujedju skoro svim organizacijama, stavljajuci u prvi plan inovativne primene informacione tehnologije. Internet, intranet i ekstranet se mogu koristiti na više nacina, radi sticanja konkurentske prednosti u korporacijskom okruženju, ali najznacajnija poslovna inovacija se danas ogleda u doprinosu komunikaciji, saradnji i otkrivanju informacija. Ova nova vrsta racunarstva pomaže nekim inovativnim kompanijama da se istaknu, a drugima (koje su iz nekog razloga u krizi) jednostavno da opstanu.
Najopštija definicija informacionog sistema je da je to sistem u kome se veze izmedu objekta i interakcija sa okolinom ostvaruje razmenom informacija. U zavisnosti od namene i okolinedju kojoj funkcioniše postoje razni informacioni sistemi. Mi cemo imati u vidu informacioni sistem koji se koristi za obradu i razmenu poslovnih informacija, u poslovnom okruženju-poslovni informacioni sistem. To je sistem koji vrši prikupljanje podataka, obradu podataka u informacije i prenos i cuvanje podataka i informacija u poslovne svrhe. Elektronski informacioni sistem je sistem koji koristi elektronsku tehnologiju u svom fuknkcionisanju. Razvojem informatike dolazi do automatizacije informacionog sistema. Informacije se brže i potpunije prenose, lakše cuvaju, lakše pretražuju i automatski obraduju. Poslovanje se sada potpuno oslanja na elektronsku informacionu podršku, dok elektronsko poslovanje predstavlja poslovanje koje potpuno zavisi od elektronskog informacionog sistema.
Znacaj elektronskog informacionog sistema se ogleda u smanenju potrebne radne snage, skracenju vremena potrebnog za obavljanje posla, kompletnijem i ažurnijem obavljanju posla, pravovremenom dobijanju potrebnih informacija za odlucivanje i drugim prednostima.
Struktrura elektronskog informacionog sistema (unutar preduzeca) zavisi od nekoliko faktora:
• Velicine i strukture preduzeca,
• Granedju kojoj posluje,
• Specijalizacije preduzeca,
• Vrste poslova koje sedju preduzecu obavljaju i poverljivost podataka i
• Veze preduzeca sa okruženjem.


Informacioni sistem se sastoji iz više podsistema, koji predstavljaju sisteme za sebe, ali su integrisani u jedan sistem višeg nivoa. U jednom preuzecu postoji više grupa poslova. Informacioni sistem treba struktuirati tako da te grupe poslova predstavljaju podsiteme koji su povezani u jedan integralni informacioni sistem-informacioni sistem preduzeca. Svaki zaposleni u preduzecu mora imati svoj pristup informacionom sistemu-racunar. Ovi racunari su povezani i sacinjavaju, uglavnom sa jedno centralnom jedinicom, jedan podsistem. Tako povezani racunari formiraju racunarsku mredju preduzeca. Jedan deo informacionog sistema je namenjen informacijama koja su baza za odlucivanje. Informacije iz poslovanja idu od zaposlenih koji se operativno bave konkretnim poslovima, i najbolje su upoznati sa stanjem na tržištu, ka vrhovnom rukovodstvu (odozgo na gore). Informacije o odlukama idu u suprotnom smeru, od vrhovnog rukovodstva ka operativcima (odozgo na dole). Ovaj deo sistema se naziva upravljacki informacioni sistem.
U sklopu opšte elektronizacije poslovanja dolazi i do elektronizacije radnog mesta, odnosno kancelarije. Ova automatizacija kancelarijskog poslovanja predstavlja kombinovanu primenu informacionih tehnologija (racunara i informacionih mreža) i telekomunikacija (telefon i telefaks) na radnom mestu tako da je rad zaposelnog elektronificiran. Ovaj sistem ima sinonima: automatizovana kancelarija (engleski, automated office), kancelarijski informacioni sistem, integrisana kancelarija (engleski, itegrated office) i slicno. Znacaj elektronske kancelarije jedju tome što ona:
• Povecava produktivnost,
• Smanjuje vremeovabljanja nekih aktivnosti,
• Olakšava mnoge poslove i
• Olakšava aktivnost u citavom preduzecu.

Sva dokumenta se mogu cuvati u sistemu (nije potrebna papirna kopija), a više zaposlenih može koristiti iste informacije iz zajednicke baze podataka. Ovaj koncept omogucava i obavljanje posla kod kuce što znatno snižava troškove poslovnog prostora.

Intranet

 

Intranet je neocekivani korak, suprotan Internetu. U suštini, to su “mini-Internet-ovi”, koje su razvile pojedine organizacije ili grupe organizacija. Korišcenjem postojecih iskustava na Internetu, zapoceta su istraživanja - šta se sve od Interneta može preuzeti, a šta dodatno napraviti, da bi se na istom principu napravio softver, koji bi bio dovoljno pouzdan i zašticen za poslovne primene. Kada korisnici intraneta pocnu da se osecaju kao deo sajber-spejsa, mnoge poslovne komunikacije postaju lakše i prirodnije. Ovladavanje tehnikama Interneta i njihovo korišcenjedju svakodnevnom poslu dovodi do psihološki efikasnije komunikacije medu ljudima. Intranet zasada nije toliko rasprostranjen kao Internet, ali se ocekuje da ce on u poslovnim primenama zauzimati sve važnija mesta. Verovatno cedju nekom doglednom vremenu vecina mrežnih transakcija biti realizovana preko odgovarajuceg WWW klijenta. Pošto se može predvideti da ce svet intraneta progresivno rasti u dužem vremenskom periodu, verovatno ce i svakodnevna poslovna komunikacija izmedu korisnika poceti da dobija znatno drugacije i raznovrsnije oblike. Kako se koncept intraneta širi, a hardver i softver podrške se standardizuju, logicno je pretpostaviti da ce ga vecina organizacija koristiti za internu komunikaciju. Infrastruktura intraneta je sputana granicama same firme, ali ne i geografskim; intranet se, takode, možedjupotrebiti i za povezivanje kancelarija iste firme na razlicitim lokacijama.

Ekstranet

 

Ekstranet je oblik povezivanja racunarskih mreža dva ili više zasebnih poslovnih sistema koji cine odredenu poslovnu asocijaciju. Primer takvih sistema su holding kompanije, koje se sastoje iz veceg broja organizacija ciji je vlasnik zajednicki, pa im je zajednicka i uprava (najviši menadžment). Iako su clanice holdinga organizacije kojedjuživaju visok stepen samostalnosti u radu, a cesto se bave i sasvim razlicitim delatnostima, u interesu je zajednickog vlasnika da onedjusko saraduju i da, po mogucnosti, medusobno ne konkurišu na tržištu. Sigurno je da poslovna logika nalaže da se njihove privatne racunarske mreže povedju prema standardima Interneta. Na taj nacin nastaje ekstranet koji se sastoji od više nezavisnih privatnih mreža. No, u procesima globalizacije i uz podršku savremenih mrežnih tehnologija, ekstranete mogu graditi i organizacije koje ne pripadaju istoj formalnoj organizaciji (npr. holdingu), vec se povezuju po potrebi, “ad hoc”, kako bi ostvarile neki poslovni interes. To ce najcešce biti slucaj onda kada je jedna organizacija stalni dobavljac one druge, ili ako jedna drugoj prodaju sopstvene proizvodedju vecim kolicinama i u dugorocnijim, možda i povlašcenim aranžmanima. Važno je napomenuti kako ekstranet omogucuje razmenu podataka medu poslovnim partnerima uz bitno niže troškove od onih koje bi iziskivala izgradnja zajednicke privatne i od Interneta potpuno izolovane mreže, koja, uostalom, može nakon nekog vremena postati suvišna (ako se prekinu poslovni odnosi). Koordiniranim aktivnostima u ekstranetu moguce jedjuspostaviti i zajednicki veb servis veceg broja samostalnih organizacija koje imaju interesa da zajedno nastupaju na tržištu. To dovodi do unapredenja zajednickih marketinških aktivnosti, kao što su: stvaranje zajednicke tržišne slike, dogovaranje zajednicke strategije nastupa na tržištu, koordinirani PR i javno oglašavanje, usaglašavanje odnosa sa potrošacima i sl. U takvim uslovima i nastojanjima, ekstranet se danas smatra najprivlacnijim i najboljim mogucim rešenjem. Koncept elektronskog trgovanja medu organizacijama (B2B), sa njegovim blistavim perspektivama, još i više potencira važnost ekstraneta.

Elektronski informacioni sistem sedju svom razvoju, u poslednje vreme, suocava sa nekim problemima. U razvijenim zemljama javlja se problem viška podataka, a manjak korisnih informacija, dok su kod nas ti problemi vezani za pitanje konstruisanja informacionih sistema. Razvoj informaconih sistemacei dalje pratiti razvoj informaconih tehnologija i ici ce se ka totalnoj elektronifikaciji informacionog sistema. Da bi preduzece ostalo konkuretno mora prihvatiti elektronski informacioni sistem koji obezbeduje niže troškove poslovanja.

Internet

 

Internet predstavlja globalnu racunarsku mredju koja se sastoji iz niza, manjih lokalnih racunarskih mreža. To je mreža koja omogucava protok raznovrsnih informacija u raznovrsnim oblicima i obezbeduje raznovrsne aplikacije za korišcenje tih informacija. Nastanak Inerneta vezan je za istraživanjedju SAD koja su pocela 1963. godine od rukovodstvom ARPA-e americkog Ministarstva odbrane o boljoj organizovanosti vojnog informacionog sistema koji je tada bio centralizovan i ranjiv. Naucnici su došli na ideju da decentralizuju sistem, oforme više centara sa samostalnim mrežama koje su povezanedju jedinstvenu mredju, ARPA NET. Ako bi jedan deo mreže bio uništen, drugi delovi bi nastavili da funkcionišu.
Do sredine osamdesetih godina dvadesetog veka Nacionalna naucna fondacija (NSF), agencija americke vlade, je kontrolisala pristup Internetu. Medjutim, 1991. godine NSF jedjublažila zabranu, tako da je Internet poceo da se koristi i u komercijalne svrhe.Do velike liberalizacije je došlo u aprilu 1995. godine kada je kontrola nad Internetom prepuštena nezavisnim vladinim telima koja su omogucila da kompanije daju usluge pristupa Internetu uz nadoknadu (takozvani Internet provajderi).Od kada je dozvoljena ova komercijalna upotreba Interneta, rast broja pretplatnika i saobracaja je vrtoglav.
Internetu svom radu koristi niz tehnologija kojima se obavlja komunikacija izmedu udaljenih racunara i one se nazivaju sistematskim protokolom. Navešcemo neke od osnovnih pojmova Internet tehnologija:
• Transmission Control Protocol /Internet Protocol (TCP/IP) je jezik koji omogucuje komunikaciju izmedu racunara na Internetu.
• Hyper Text Transfer Protocol (HTTP) je protokol za komunikaciju izmedu web pretraživaca i servera.
• Hypertext Markup Language (HTML ili HML) je jezik bez koga nije moguce prikazivanje slika i linkova na Inetrnet pretentaciji.
• File Transfer Protocol (FTP) je protokol koji omogucava prenos fajlova sa racunara na racunar.
• Post Office Protocol (POP) je protokol za razmenu pošte izmedu korisnika Inernet i servera Internet provajdera.
• Point-To-Point Protocol (PPP) je protokol koji omogucava prikljucenje na Internet.
• Uniform Resource Locator (URL) je adresa neke strane na Internetu. Svaka web stranaima jedinstvenu adresu u svetu.ž
• Virtual reality (VR) je tehnologija koja omogucava stvaranje trodimenzionalnihweb strana. Ova tehnologija se pocela primenjivati i u komercionalne svrhe (virtuelne prodavnice).
• Web Browser (web pretraživac) je softver za citanje strana na Internetu.


Internet je znacajan za savremeno poslovanje jer pruža niz koristi:
• Ušteda u troškovima poslovanja,
• Porast ugleda preduzeca
• Lak pristup tržištu za najrazlicitije proizvode,
• Obezbedenje veceg kvaliteta usluga,
• Priprema za buduce poslovanje.

Troškovi se znacajno smanjuju primenom Interneta, kao kanala distribucije i komunikacije sa tržištem, što ostavlja prostora za povecanje profita ili smanjenje cena. Ukazacemo na nekoliko nacina kojim preduzeca smanjuju troškove primenom Internet tehnologije:
Sistem narucivanja preko Interneta. Kupci su navikli na kreiranje svojih narudžbenica putem Interneta, na taj nacin elektronski racun prosecno iznosi oko 10 USD, u odnosu na tradicionalnu papirologiju vezanu za racun i pratecu dokumentaciju koja znosi oko 100 USD. Pored toga bankarski troškovi iznose 0,15-0,20 $ on-linedju odnosu na 1,50$ tradicionalnim nacinom. Kao primer u ovom slucaju cesto se navodi Cisco Systems, vodeci svetski proizvodac mrežne opreme i programskih paketa, koji je celokupno svoje poslovanje bazirao na web tehnologiji, tako što je omogucio kupcima da kreiraju svoje porudžbenice preko web-a. Potom im ponudio dodatne mogucnosti tehnicke podrškedju posebnom modu rada. Na taj nacin znacajno su smanjeni troškovi papirološke dokumentacije.
Isporuka u pravo vreme. Pojedini proizvodaci elektronske opreme koriste elektronsku razmenu podataka (EDI) u komunikacija sa dobavljacima i kupcima. Na taj nacin se ostvaruju uštededju pogledu planiranja zaliha i obima proizvodnjedju skladu sa zahtevima tržišta.
Fiksni troškovi. Ovakvom organizacijom smanjuju se fiksni troškovi (npr.zakup prostora). Primer toga je Amazon.com.
Korisnicki servis. Korisnicki servis u standardnim okolnostima iznose prosecno 15-20$ (najcešce organizovanim u call centrima). Nasuprot toga, organizacija ovakve vrste podrške putem Interneta iznosi 3-5$.
Poštarina i štampanje materijala. Web prezentacija priža mogucnost postavljanja celokupnog kataloga proizvoda na Internet u željenom obimu sa fotografijama i pratecim opisom uz stalnu dostupnost materijala na mreži. Zamena uobicajene pošte odgovarajucom komunikacijom putem e-maila.
Isporuka elektronskih proizvoda (programa) putem Interneta. Za programske paketa i slicne proizvodedju elektronskom obliku kao najpogodniji kanal isporuke je Internet, što izmedu ostalog smanjuje troškove.

Pocetkom 2002., procenjuje se da je 41% stanovništva u USD koristi Internet (110 miliona). Podaci ukazuju da je broj korisnika Interneta manji u ostalim delovima sveta, kao i stopa njihovog rasta. Ovaj pristup podrazumeva niz akcija koje treba preduzeti u cilju definisanja i sprovodenja uspešnog poslovno/marketinškog nastupa na Internetu, koji se bazira na Internet marketing planu.
Na Internetu ima preko 2,2 miliona objavljenih Web prezentacija, sa oko 300 miliona Web strana. Smanjenje cena je jedna od najocitijih prednosti poslovanja na Internetu, dobar primer su cene knjiga i CD, koje su 9-16% niže. Rezime koriscenja Interneta u SAD-u se ogleda u sledecem: USA poštanski servis isporuci 56.3 miliona $ vrednosti pakete za Amazon.com, pri cemu pošta isporucuje 55% vrednosti robe na Mreži, prihodi od elektronskog poslovanja za IBM su 1 bilion $ mesecno, Intel putem Interneta ostvaruje 40% svoje prodaje, Priceline.com proda preko 1000 ulaznica dnevno putem Interneta, eBay proda preko 3,5 miliona proizvoda u preko 2.900 kategorija.
Razvijene države daju veliku potporu uvodenju interneta u poslovanje. Evropska unija je donela dokument eEuropa, G8 je doneo Povelju iz Okinave o svetskom društvu informatike. Taj dokument temelji se na nacelu da svako, bez obzira gde se nalazi, mora imati kakav nacin da sudelujedju svetskom društvu informatike.


3. PERSPEKTIVE ELEKTRONSKE TRGOVINE

 

Elektronsko poslovanje postaje sve znacajniji segment poslovanja uopšte. Vodeci svetski privredni tokovi – globalizacija i integracija, namecu poslovanje na globalnom nivou, dok razvoj nauke i tehnike namece sve šire korišcenje njihovih produkata.
Elektronska trgovina na Internetu je 1997. godine, prema izveštaju nekih agencija, donosila prihode od dvadeset pet milijardi $ u SAD-u. Vodeca zemlja u razvoju elektronske trgovine je SAD, dok su u Evropi vodece zemlje Velika Britanija i Nemacka, za koje se smatra da ce kontrolisati 64% evropskog tržišta elektronske trgovine cija je vrednost procenjena na pet milijardi $. U Evropi su još važne za elektronsku trgovinu i Švedska i Holandija. Ako se zna da jedjunutrašnja trgovina u SAD-u. 1997. godine iznosila oko dva biliona dolara, onda bi mogli reci da elektronska trgovina, kao metod prodaje dobara, nije tako znacajna. Medjutim, usled dinamicnog rasta elektronske trgovine, ona cedju buducnosti dostici znacajan obim prometa. Ovaj obim se sa sigurnošcu nemože predvideti, ali ako sedjuporedi projektovani rast elektronske trgovine sa rastom drugih vidova trgovine: kataloškom prodajom, direktnom prodajom i prodajom pouzecem na tržištu SAD, vidimo da ce se njeno ucešcedju ukupnoj trgovini povecati. To pokazuje sledeca tabela u kojoj su podaci izraženi u milijardama dolara.

Osnovni uslov rasta Internet trgovine je povecanje broja korisnika Interneta. Broj korisnika Interneta u svetu jedju decembru 1998. godine bio oko 150 miliona. Predvida se i dinamican rast korisnika Interneta.
Dve osnovne tendencije razvoja elektronskog poslovanja u svetu su:
a. Prihvatanje medunarodnih standarda u obavljanju elektronskog poslovanja (UN/EDIFACT)
b. Prelazak na globalnu informacionu mredju kao kanal za obavljanje elektronskog poslovanja (INTERNET)

Sada cu Vam navesti sledece najznacajnije promene koje se dešavaju u sferi digitalnog poslovanja:

1. znacajne promene odnosa od prodavca ka kupcu - odnos se znacajno promenio u gotovo svakom pogledu, kupac jedju mogucnosti da promeni lokaciju na Internetu i time bude bliže ili dalje od prodavceve elektronske prodavnice, dovoljan je jedan klik pa da «napustimo» prodavnicu, tj. nekoliko sekundi da odustanemo od kupovine.
2. povecana brzina - promenedju digitalnoj ekonomiji se ostvaruju velikom brzinom, tj. koncepti koji su pokazali uspeh veoma brzo se implementiraju na ostalim Web lokacijama. Na primer, ukoliko eBay uvede on-line aukcije sutradan ce ih primeniti i Amazon.com.
3. udaljenost više nije bitan parametar u poslovanju - udaljenost nije opterecavajuci faktor u uspostavljanju poslovnih odnosa, stvaranju partnerskih odnosa sa udaljenim dobavljacima sirovina, poslovanju sa krajnjim korisnicima ili stvaranju slicnih odnosa.
4. globalno tržište - Internet je omogucio stvaranje globalne ekonomije gde tržište obuhvata neverovatno veliku bazu korisnika povezanih preko ovog medija. Globalna mreža omogucuje stvaranje kanala komunikacije izmedu poslovnih partnera (dilera).
5. Smanjenje vremenskih disproporcija - zahvaljujuci Internetu, vreme nije ogranicavajuci faktor u poslovanju i saradnji partnera u poslovnom procesu. On line mreža omogucava kontinuiranu komunikaciju 24/7.
6. Veština upravljanja je kljuc uspeha - u digitalnom svetu, jednostavno je sakupiti informacije o kupcima. Moguce je generisati bogatu bazu podataka koje mogu biti od velike koristi prilikom donošenja odluka. Informisanost i pravovremeno raspolaganje podacima su znacajni faktori uspešnih odluka.
7. Globalizacija tržišta - u uslovima velike prohodnosti informacija tržište poprima drugacije obime. Naprimer: tradicionalni kupac ce prilikom kupovine automobila posetiti prodavca, bankara i proveriti uslove servisiranja automobila. U digitalnoj ekonomiji kupac ce posetiti lokaciju koja prati dešavanja na tržištu automobila, npr. Edmund.com i pronaci na jednom mestu sve informacije o traženoj marki automobila, uslove kreditiranje, održavanja i servisa , kao i najpovoljnije cene kod prodavaca.
8. Otvorenost sistema - jedna od bitnih tendencija u razvoju je otvorenost ka novim tehnologijama i standardima koje oni namecu

Iz svega gore navedenog možemo reci da bi se buducnost elektronskog poslovanja mogla opisivati kao poslovanje pomocu najsavremenije elektronske tehnologije koja se koristi po EDIFACT standardima na globalnoj mreži, Internetu. U to nas uverava i tendencija integracije svih tehnologija elektronskog poslovanja.

4. ZAŠTITA ELEKTRONSKOG POSLOVANJA


Internet je otvorena javna mreža dostupna svima.Uvek postoji mogucnost da neko neovlašceno prati vašu komunikaciju i to kasnije zloupotrebi. Zbog toga sedju cilju njegove ozbiljne primenedju savremenom poslovanju mora pronaci mehanizam koji ce obezbediti:
• Zaštitu tajnosti informacija (sprecavanje otkrivanja njihovog sadržaja)
• Integritet informacija (sprecavanje neovlašcene izmene informacija)
• Autenticnost informacija (definisanje i provera identiteta pošiljaoca)


Kriptografija


Kriptografija kao nauka koja se bavi metodama ocuvanja tajnosti informacija pruža rešenje ovog problema. Pre nego što predemo na prikaz i objašnjenje razlicitih sistema šifrovanja podataka koji su danas u upotrebi, potrebno je objasniti osnovne elemente kriptografije:
1. šifrovanje - postupak transformacije citljivog teksta u oblik necitljiv za onoga kome taj tekst nije namenjen.
2. dešifrovanje - postupak vracanja šifrovanog teksta u citljiv oblik
3. kljuc - pocetna vrednost algoritma kojim se vrši šifrovanje.

Prvi sistem koji cemo predstaviti koristi metod šifrovanja tajnim kljucem. Šifrovanje tajnim kljucem (Simetricno šifrovanje) jeste šifarski sistem kod koga je kljuc za šifrovanje identican kljucu za dešifrovanje. Što znaci da i pošiljalac i primalac poruke koriste isti tajni kljuc. Svako ko na bilo koji nacin sazna njegovu vrednost mogao bi da cita i modifikuje sve poruke koje medjusobno razmenjuju pošiljalac i primalac poruke,a da to ostane neprimeceno. Postoji još jedan problem, ako jedan od njih želi da komunicira sa više poslovnih partnera mora da obezbedi razlicit kljuc za svakog primaoca, kako bi se izbegla mogucnost da bilo koji primalac cita poruke koje mu nisu namenjene. Rešenje ovih problema je pronadjeno u vidu sistema šifrovanja javnim kljucem (Asimetricni šifarski sistem). U njemu svaki ucesnik u komunikaciji koristi dva kljuca. Jedan kljuc je javni i može se slobodno distribuirati, dok je drugi tajni i dostupan je samo njegovom vlasniku. Iako su razliciti, kljucevi su medjusobno povezani odreðenim transformacijama. Poznavanje jednog kljuca i algoritma transformacije ne omogucava dobijanje drugog kljuca. Najbitnije je da se tajni kljuc u celom postupku komunikacije nigde ne šalje jer nepostoji potreba da bilo ko sem njegovog vlasnika budedjupoznat s njim. Što znaci da možete bilo kome da pošaljete šifrovanu poruku ako znate javni kljuc osobe kojoj šaljete, a samo primalac svojim tajnim kljucem može da dešifruje poruku. Ovaj sistem predstavlja rešenje za prva dva uslova koja smo na pocetku ovog teksta postavili - Zaštitu tajnosti informacija i ocuvanje njihovog integriteta. Ostaje otvoreno pitanje kako da primalac bude siguran da je poruku koju je primio zaista poslao pošiljalac. Obezbeðenje autenticnosti informacija tj. definisanje i provera identiteta pošiljaoca postiže sedjupotrebom digitalnih potpisa i digitalnih sertifikata.


Digitalni potpis


Svrha digitalnog potpisa je da potvrdi autenticnost sadržaja poruke (dokaz da poruka nije promenjena na putu od pošiljaoca do primaoca ), kao i da obezbedi garantovanje identiteta pošiljaoca poruke. Osnovu digitalnog potpisa cini sadržaj same poruke. Pošiljalac primenom odredjenih kripto grafskih algoritama prvo od svoje poruke koja je proizvoljne dužine stvara zapis fiksne dužine (pr. 512 ili 1024 bita) koji u potpunosti oslikava sadržaj poruke. To prakticno znaci da svaka promena u sadržaju poruke dovodi do promene potpisa. Ovako dobijen zapis on dalje šifruje svojim tajnim kljucem i tako formira digitalni potpis koje se šalje zajedno sa porukom.
Da vidimo kako to funkcioniše na našem primeru. Pošiljalac kreira digitalni potpis na osnovu poruke koju želi da pošalje primaocu. Šifruje ga svojim tajnim kljucem i šalje zajedno sa porukom.
Primalac po prijemu poruke dešifruje potpis pošiljaoca njegovim javnim kljucem. Zatim primenom istog postupka kao i pošiljaoc i primaoc kreira potpis na osnovu poruke koju je primila i uporedjuje ga sa primljenim potpisom. Ako su potpisi identicni, može biti siguran da je poruku zaista poslao pošiljaoc (jer je njegovim javnim kljucem uspešno dešifrovo potpis) i da je ona stigla do njega nepromenjena (jer jedjutvrdo da su potpisi identicni). I pored velike sigurnosti koje pruža ovaj metod zaštite, i dalje postoji mogucnost prevare. Neko je mogao poslati primaocu svoj javni kljuc tvrdeci da je od pošiljaoca, a zatim mu slati poruke za koje bi on mislo da ih šalje pošiljaoc. Rešenje ovog problema pruža upotreba digitalnih sertifikata.


Digitalni sertifikati


Ako koristite sistem šifrovanja javnim kljucem i želite da nekom pošaljete poruku, morate prvo dobiti njegov javni kljuc. Medjutim, kako možete biti sigurni da je to zaista njegov kljuc?
Rešenje ovog problema postiže sedjupotrebom digitalnih sertifikata. Možemo ih nazvati i digitalnom Licnom kartom, jer oni zaista to i jesu - digitalna licna karta u syber prostoru, sredstvo kojim cete vi ili osoba sa kojom komunicirate dokazati identitet na Internetu. Pošto na Internetu nema policije koja bi proverila vaše podatke i izdala vam Licnu kartu, pojavile su se kompanije koje imaju ulogu 'trece strane', - CA Certificate Authority cija jedjuloga da provere i utvrde neciji identitet i nakon toga mu izdaju digitalni sertifikat. Kako to funkcionišedju praksi npr. pošiljaoc podnosi zahtev za izdavanje sertifikata CA kompaniji. CA proverava njegov identitet na osnovu licnih dokumenata koje im je prikazao pri podnošenju zahteva. Ako je svedju redu pošiljaoc im prosledjuje svoj javni kljuc za koji CA kreira digitalni potpis i nakon toga izdaje sertifikat kojim se potvrðuje da taj javni kljuc zaista pripada pošiljaocu. Ako pošiljaoc kasnije želi da komunicira sa nekim, pri prvom kontaktu mu šalje digitalni sertifikat i svoj javni kljuc. Sobzirom da svi poznatiji komunikacioni programi u sebi vec imaju ukljucene javne kljuceve CA kompanija kojima se veruje, primalac po prijemu ove poruke lako utvrðuje validnost sertifikata pošiljaoca.Digitalni sertifikat vašeg servera izdat od strane CA mora da sadrži sledece: naziv vaše organizacije, dodatne podatke za identifikaciju, Vaš javni kljuc, datum do koga važi vaš javni kljuc, ime CA koji je izdao digitalni sertifikat, jedinstveni serijski broj.Svi ovi podaci formiraju sertifikat koji se na kraju šifruje koristeci tajni kljuc CA. Ako korisnik ima poverenja u CA i ima CA javni kljuc, može biti siguran u ispravnost sertifikata. Najcešce korišceni standard za digitalne sertifikate je X.509. Šta je SSL i kako funkcioniše Secure Web server možete procitati u sledecem tekstu.

SSL (Secure Socket Layer)


SSL (Secure Socket Layer) protokol koji je razvila firma Netscape, je trenutno najcešce korišcen metod za obavljanje sigurnih transakcija na mreži. Podržava ga vecina Web servera kao i klijenata ukljucujuci Microsoft Internet Explorer i Netscape Navigator. SSL obezbedjuje privatnost, integritet podataka i autenticnost pošiljalaca korišcenjem kombinacije šifrovanja javnim kljucem, simetricnog šifrovanja, i digitalnih sertifikata.
Transakcija korišcenjem SSL protokola ukljucuje sledece aktivnosti:
• server šalje svoj digitalni sertifikat klijentu
• klijent proverava da li je sertifikat izdat od strane CA
• klijent i server razmenjuju javne kljuceve
• klijent generiše tajni kljuc koji se koristi samo u zapocetoj transakciji.
• klijent šifruje generisani tajni kljuc, korišcenjem serverovog javnog kljuca i šalje ga serveru.
• u daljem toku transakcije server i klijent koriste isti tajni kljuc metodom simetricnog kriptovanja


5. ELEKTRONSKA TRGOVINA I POSLOVANJE U SRBIJI I CRNOJ GORI

 

Prvo cemo nešto reci o tehnologijama elektronskog poslovanja u Srbiji i Crnoj Gori. Vecina preduzeca je pre dvadeset godina pocela sa razvojem informacionih sistema. Oni su se zasnivali na takozvanom klasicnom konceptu, što znaci da su na centralnu jedinicu vezivani mnogobrojni terminali. Medjutim, iako u to vreme savremeni, nisu bili maksimalno iskorišceni. Nisu bii ni pravovremeno održavani Intenet modernizovani tako da su brzo zastareli. Prednosti informacionih sistema, u pogledu smanjenja radne snage nisu iskorišcene, jer se sprovodila politika ekstezivnog Internet neplanskog zapošljavanja. Zbog neracionalnog korišcenja postojecih informacionih sistema, oni se nisu amortizovali tako da nije bilo novca za izgradnju novih. Nije ni postojala ni potreba za novim informacionim sistemima buduci da se oposlovanje smanjilo Internet nije bio saradnje sa tehnološki opremljenim preuzecima. Sa druge strane, nemože se reci da u našoj zemlji ne postoje potrebna znanja iz oblasti informacionih tehnolgija, oprema se može nabaviti, ali ono što nedostaje organizatorske sposobnosti da se spoji Internet uskladi. Nema ni motivacije jer konkurencija ne postoji.
Što se tice poslovne dokumentacije, u Srbiji i Crnoj Gori se ona još uvek razmenjujedju papirnom obliku. Medjutim, zbog saradnje sa info firmama mora se preci na elektronsku razmenu dokumentacije. Cak i i ako neke firme prihvate ovaj nacin komunikacije, one ce biti onemogucene da maksimalno iskoriste prednosti koje EDI pruža, zbog što ce morati jedan deo komunikacije, sa partnerima koji nisu prihvatili ovaj sistem, da obavljaju uz pomoc papirne dokumentacije. EDI je sigurno buducnost jer su UN/EDIFACT standardi prihvaceni u celom svetu. Kod nas od 29.06.1993. godine postoji asocijacija za elektronsku razmenu podataka (YUEDI) Internet. Njen zadatak je popularizacija Internet primena EDI-a. I pored svih napora EDIFACT razmena poslovnih podataka Internet nije posebno razvijena u Srbiji i Crnoj Gori.
EAN sistem je razvijen sa namerom da se numerišu artikli u maloprodaji, medjutim, danas se ovaj sistem primenjuje na skoro sve vrste proizvoda. Za promenu EAN sistema u Srbiji i Crnoj Gori nadležna je asocijacija za numeraciju artikala (EANYU). Ova asocijacija je osnovana 19.06.1981. godine, a u clanstvo EAN INTERNATIONAL je primljena 07.05.1982. godine i dodeljen jo je prefiks 860.

Pristup Internetu jedju Srbiji i Crnoj Gori omogucen maja 1996. godine kada je EUNET Srbija i Crna Gora (YUNET INTERNATIONAL), preduzecedju sistemu BK korporacije kao podružnica jedne velike mrežedju Francuskoj, pocela sa davanjem usluga DIAL IN pristupa. Kasnije se javljaju Internet drugi Internet provajderi: Beotel, Sezampro Internet i slicno. Broj korisnika Internet u Srbiji i Crnoj Gori dinamicno raste. Dok je 1997. godine bilo 848 korisnika, taj broj sedju 1998. godini povecao na 1802 korisnika. Do danas se broj korisnika dinamicno uvecao, ali još uvek ne postoji potrebna osnova za dinamicniji razvoj elektronskog poslovanja u Srbiji i Crnoj Gori. Ubrzo posle prikljucenja Srbije i Crne Gore na Internet dolazi do ubrzanog razvoja delatnosti pružanja Internet usluga (engleski, Internet Service Providers-ISP). Najdinamicniji razvoj su doživeledjusluge omogucavanja pristupa Internetu. Organizovan je Internet prvi yu pretraživac (WWW.YUSEARCH.COM) po ugledu na velike svetske pretraživace. Internet sedju našim preduzecima uglavnom koristi za prijem Internet odašiljanje informacija u raznim poslovnim subjektima. Vecina preduzeca ima pristup Internetu preko provajdera, Intenet to u DIAL IN modu, dok mali broj preduzeca ima direktnu vezu sa Internetom. Elektronska pošta kao najznacajniji servis Interneta, iako postoji u velikom broju preduzeca, se nekoristi u poslovnoj korespondencji, Internet još nema poslovnu namenu u Srbiji i Crnoj Gori, a Internet trgovina je tek u zacetku. Dinamicniji razvoj Internet trgovinedju Srbiji i Crnoj Gori je onemogucen usled sledecih faktora: mali broj potencijalnih potrošaca sa racunarima koji su vezani za Internet u Srbiji i Crnoj Gori (procene su deset posto stanovništva u Srbiji ima racunar, dok samo cetiri do pet posto koristi Internet), otežana saradnja sa svetom, nepostojanje odgovarajucih mehanizama elektronskog placanja, slaba motivisanost trgovaca da koriste elektronsku trgovinu i slicno.
Kada govorimo o maloprodaji u Srbiji i Crnoj Gori možemo reci da se ona nalazi u mehanickoj fazi razvoja ali sa velikom radnom intezivnošcu. To nam govori da se mašine ne koriste do maksimuma, a da uz to postoji višak Internet zaposlenih. Elektronska maloprodaja je tek u zacetku. U Srbiji i Crnoj Gori je 1996. godine postojala 181 prodavnica sa EPOS tehnologijom, što je veoma malo. Ali i prodavnice koje raspolažu ovom tehnologijjom, ne koriste je do maksimuma što je delimicno uslovljeno organizacijom rada u tim maloprodajnim objektima, a delimicno zbog propusta dobavljaca. Internet trgovina se pojavila sredinom jula 1998. godine, kada je naš najveci provajder EUNETYU, u saradnji sa britanskom firmom “Data Gate LTD” (koja ima svoju filijalu kod nas-YUGATE) otvorio prvi elektronski tržni centar pod nazivom YUGATE MALL ( www.YUGATE.COM) korisnicima je omoguceno da za kupljenu robu placaju preko vecine poznatih kreditnih kartica. U toku 1999. godine razvio se veliki broj Internet prodavnica u Srbiji i Crnoj Gori, uglavnom pod okriljem Internet provajdera. Medjutim mali broj potencionalniih potrošaca, problemi zaštite i nerešeni problemi placanja na Internetu i dalje su velika prepreka nastanku novih Internet prodavnica i razvoju postojecih. Globalno poslovanje naših Internet prodavnica je onemoguceno usled finansijskih sankcija od strane razvijenih zemalja Zapada i nerazvijenih sredstava medunarodnih placanja kao i bankarskog sistema uopšte.
Maloprodajna placanja u Srbiji i Crnoj Gori sedjuglavnom obavljaju upotrebom cekova i gotovine što je takode destimuliše za dalji razvoj elektronske trgovine.

 

 

ZAKLJUCAK

 

Iz ovog rada se može videti da elektronsko poslovanje predstavlja konkurentsku prednost za preduzeca i zemlje koje ga koriste. Srbija i Crna Gora treba da iskoristi ovakvo stanje stvari u svetskoj privredi i da poboljša svoju konkurentsku poziciju na svetskom tržištu u ovoj oblasti. U bliskoj buducnosti ce nastupiti period u kome ce eleketronsko poslovanje biti neminovnost, a njegovo nerazvijanje ce prouzrokovati štete što znaci da ce njegov razvoj biti nametnut.

Važna osobina elektronskog poslovanja je to što pruža podjednake šanse za poslovanjem velikim i malim zemljama, to jest preduzecima. Ovo treba iskoristiti jer postoji malo oblasti savremenog poslovanja koje ne favorizuju velika preduzeca. U toku privatizacije nastace veliki broj malih, srednjih preduzeca koja dobijaju ravnopravnedjuslove poslovanja u elektronskom okruženju.

Privredna zavisnost od sveta se povecava sa smanjivanjem teritorije i sa smanjivanjem proizvodnih mogucnosti tako da je SCG zavisnija od spoljnotrgovinske razmene nego ikad. Znacajni privredni razvoj može doneti samo razmena tehnologije kao i proizvoda visoke faze prerade. Pošto elektronsko poslovanje predstavlja sve veci deo medunarodnog poslovanja, njegov razvoj ce biti neophodan. Sve vodi ka tome da ce komunikacije sa ostatkom sveta u jednom trenutku postati iskljucivo elektronske, jer je to motivisano nižim troškovima i vecim pogodnostima u komunikaciji. Sa obzirom na dešavanja koja su se odigrala na društvenoj, politickoj i ekonomskoj sceni naše zemlje poslednjih godina, možemo da, ocekujemo intezivniju spoljnotrgovinsku saradnju i odredeni priliv kapitala. Pošto se naša zemlja nalazi u nezavidnoj ekonomskoj poziciji, jedan od nacina prevazilaženja ove situacije jeste i povecanjedjucešca Srbije i Crne Goredju svetskoj trgovini. Iz ovog rada možemo zakljuciti da je jedan od nacina za postizanje gore navedenog cilja upravo razvoj elektronske trgovine.

Treba podsticati domaca preduzeca da što višedjulazedju elektronsku trgovinu i da budu prisutnija na globalnoj mreži, Internetu. Ovo je jedan od nacina za povecanje izvoza naše zemlje, cime bi istovremeno popravili ekonomsku situaciju u kojoj se trenutne nalazimo.

LITERATURA

1) Poslovni i finansijski informacioni sistemi, prof.Dr Nikola Bracika, prof. Dr Jovan Živadinovic, drugo izdanje, Viša poslovna škola, Cacak, 2006.
2) WWW.YUSEARCH.COM
3) www.YUGATE.COM

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD