|
SVETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA
Posle Drugog svetskog rata, jedna od značajnijih tendencija u svetskoj privredi
bila je institucionalizacija međunarodnih ekonomskih odnosa. Odmah nakon
rata stvorene su dve međunarodne organizacije u oblasti međunarodne finansijske
saradnje država-Međunarodni monetarni fond (International Monetary Fund-IMF)
i Međunarodna banka za obnovu i razvoj (International Bank for Reconstruction
and Development IBRD).
Ali pokušaj da se stvori jedna međunarodna organizacija u oblasti međunarodne
trgovinske saradnje država je propao, jer na Konferenciji Ujedinjenih Nacija
o trgovini i zaposlenosti, koja je održana 1948. godine u Havani na kojoj
je izrađen nacrt o konvenciji o Međunarodnoj trgovinskoj organizaciji (ITO),
nije došlo do usvajanja istog usled nespremnosti Kongresa SAD da ratifikuju
ovu konvenciju. Neke od zemalja učesnica su nezavisno od konferencije počele
da pregovaraju o sniženju carina i trgovini robom i kao rezultat tih pregovora
nastao je Opšti sporazum o carinama i trgovini (GATT). Kasniji pregovori
na istu temu ,u više rundi ,uslovili su nastanak međunarodnog trgovinskog
sistema. Takav sistem je funkcionisao skoro 50 godina sve do nastanka Svetske
trgovinske organizacije (Svetska trgovinska organizacija-STO) 1995.godine.
Nastanak Svetske trgovinske organizacije
Prema opštoj teoriji međunarodnih organizacija, neophodna su dva uslova
za nastanak jedne međunarodne organizacije:
1.Pravni uslov - stupanje na snagu međunarodnog ugovora
2.Faktički uslov - stvaranje statutom predviđenih organa koji
počinju da deluju na nastanak Svetske trgovinske organizacije bitno su
uticale odluke donete
na sastanku ministara 14. aprila 1994. godine. Najznačajnija je odluka
kojom se osniva pripremni komitet za Svetsku trgovinsku organizaciju.
Osnovni zadatak ovog tela je da obavi pripremne radnje kako bi se omogućila
nesmetana tranzicija GATT-a u Svetskoj trgovinskoj organizaciji . Članica
Pripremnog komiteta može postati svaka strana ugovornica GATT-a, sa tim
da prilikom odlučivanja koje se obavlja po principu konsenzusa, mogu učestvovati
samo one strane ugovornice koje ispunjavaju uslove da postanu članovi
osnivači. Rezultati Urugvajske runde pregovora izloženi su u Finalnom
aktu ,koji je potpisan 15.aprila 1994.godine, u Marakešu. Finalni akt
se sastoji od Sporazuma o osnivanju Svetske trgovinske organizacije sa
pripadajućim aneksima, Ministarske deklaracije i još 25 različitih odluka.
Najvažniji rezultat ove runde pregovora je osnivanje Svetske trgovinske
organizacije, koja je počela sa radom 1.januara 1995. godine. Finalni
akt je potpisalo 111 zemalja, dok je Sporazum o uspostavljanju STO potpisalo
104 zemlje. Već početkom 1995. godine, Sporazum je ratifikovalo preko
80 zemalja. Među njima su bile: SAD, Evropska unija, Japan i Kanada. To
su zemlje čije je učešće u ukupnoj svetskoj trgovini robe i usluga oko
90%.
Do jula 2008.godine, pravo članstva u Svetskoj trgovinskoj organizaciji
je steklo 157 države, dok status posmatrača ima 28 zemalja. Za sedište
rada STO određena je Ženeva.
Budžet STO iznosi 196 miliona švajcarskih franaka, odnosno 209 miliona
dolara u 2011. godini, i 629 zaposlenih unutar organizacije.
Svetska trgovinska organizacija je međunarodna organizacija koja poseduje
sve potrebne elemente da bi se mogla tako klasifikovati: državu kao osnivača
i tipičnu članicu, međunarodni ugovor kao osnivački akt, stalne organe
koji sprovode odredbe statuta, određenu oblast delovanja, svojstvo pravnog
lica i subjekt je međunarodnog prava.
Odnos STO i GATT- a
Na konferenciji u Breton Vudsu jula 1944. godine osim formiranja Međunarodne
banke za obnovu i razvoj (IBRD) i Međunarodnog monetarnog fonda (IMF)
bilo je planirano osnivanje i Međunarodne trgovinske organizacije (International
Trade Organization-ITO). Međutim, sporazum o ovoj poslednjoj organizaciji
nije ratifikovan u američkom kongresu, za razliku od sporazuma o osnivanju
IBRD i MMF. Umesto stvaranja Svetske trgovinske organizacije, nakon Bretonvudske
konferencije, sklopljen je Opšti sporazum o carinama i trgovini GATT (General
Agreement on Tariffs and Trade). GATT su potpisale 1947. godine 23 zemlje.
Sporazum je stupio na snagu 01.januara 1948. godine. Zemlje potpisnice
GATT-a složile su se oko tri osnovna principa :
1) princip nediskriminacije,
2) princip zaštite domaće privrede carinama,
3) princip daljeg smanjivanja carina multilateralnim pregovorima.
GATT (sporazum) je amandmanima dopunjen i inkorporiran u nove Svetsko
trgovinske organizacije sporazume-legalne pravne osnove i pravila za trgovinu
između zemalja, kao i za vođenje internacionalne trgovinske politike.
Tako je GATT prestao formalno da postoji.
Do STO sporazuma došlo se na osnovu pregovora, koji su potom potpisani
od strane velikog broja svetskih trgovinskih nacija, kao i ratifikovani
od strane njihovih parlamenata. Za razliku od GATT-a ,koji se bavio samo
trgovinom robama, STO sporazumi, pored trgovine robama obuhvataju usluge
i intelektualnu svojinu. Dakle, Svetske trgovinske organizacije je GATT
plus mnogo više od toga. Bez GATT-a i njegovih rundi pregovora, posebno
Urugvajske runde, STO ne bi danas postojala. GATT nije bio međunarodna
organizacija, već ugovor sklopljen između vlada zemalja .Kao rezultat
toga nije imao zemlje članice, već zemlje ugovornice, odnosno zemlje potpisnice.
Dok je GATT predstavljao multilateralni sporazum bez institucionalne osnove
(sa malim pridruženim Sekretarijatom nastalim krajem 40-tih godina), Svetska
trgovinska organizacija ima svoj Sekretarijat.GATT je primenjivan na privremenoj
osnovi,i to je sa uspehom trajalo 47 godina.
Članstvo i organizaciona struktura u STO
Automatsko članstvo, odnosno status zemlje osnivača u STO, stekle su
one zemlje koje su do 30.decembra 1994. godine, stekle status zemlje ugovornice
GATT-a, odnosno do dana stupanja na snagu Svetske trgovinske organizacije
(1.januar 1995) i ratifikovale Sporazum o osnivanju Svetske trgovinske
organizacije i Multilateralne trgovinske sporazume sa listama ustupaka
i obaveza koje su pridodate GATT-u tokom Urugvajske runde. Sve ove zemlje
se smatraju zemljama osnivačima Svetske trgovinske organizacije . Članstvo
u Svetskoj trgovinskoj organizaciji otvoreno je za sve zemlje podobne
za prijem u STO. Zemlje koje nisu članice Svetske trgovinske organizacije
punopravno članstvo mogu steći po normalnoj proceduri, tj. podnošenjem
molbe za pokretanje postupka za prijem u Svetsku trgovinsku organizaciju
. U proceduri razmatranja molbe ozbiljno se razmatra spoljnotrgovinska
politika i spoljnotrgovinski sistem i režim zemlje, i nakon usaglašavanja
i pozitivnog mišljenja odgovarajućeg organa Svetske trgovinske organizacije
, odluku o prijemu u članstvo donosi Ministarska konferencija, odnosno
Generalni savet sa najmanje 2/3 glasova zemalja članica, po sistemu jedna
zemlja jedan glas.
Najviši organ Svetske trgovinske organizacije je Ministarska konferencija,
koju čine sve zemlje članice, a održava se najmanje jedan put u dve godine,
po pravilu svaki put u drugom geografskom području sveta,u jednoj od zemalja
članica.Na ministarskoj konferenciji se donose najvažnije odluke konsenzusom
država članica. Predviđeno je i odlučivanje većinom glasova, ali ta mogućnost
do sada nije korišćena u praksi Svetske trgovinske organizacije . Prva
ministarska konferencija održana je u Marakešu 1994.godine i predstavljala
je svečanu osnivačku konferenciju Svetske trgovinske organizacije.
Ministarska konferencija je za obavljanje redovnih poslova osnovala sledeća
tela:
•Generalni Savet
•Komitet za trgovinu i zaštitu prirodne sredine
•Komitet za trgovinu i razvoj
•Komitet za platno-bilansna ograničenja
•Komitet za budžet,finansije i administraciju
Generalni Savet je najvažniji izvršni organ Svetske trgovinske organizacije.On
obavlja funkcije Ministarske konferencije između dva zasedanja.
Administrativno telo Svetske trgovinske organizacije je Sekretarijat sa
oko 629 službenika na čijem je čelu Generalni direktor, koga imenuje Ministarska
konferencija,
Principi i funkcije Svetske trgovinske organizacije
Principi STO
Principi na kojima se zasniva multilateralni trgovinski sistem,utvrđeni
STO sporazumima su :
1) Princip liberalizacije međunarodne trgovine - obaveza država
članica da eliminišu trgovinske prepreke kroz međusobne pregovore, uz
dozvoljene izuzetke, kao put unapređenja svetskog ekonomskog razvoja i
prosperiteta;
2) Princip najpovlašćenije nacije - obaveza opšteg tretmana proizvoda
iz bilo koje države članice, odnosno zemlji sa kojom se sklapa trgovinski
ugovor priznaju se sva prava, povlastice i ustupci koji su već ranije
dati bilo kojoj drugoj zemlji;
3) Princip nacionalnog tretmana, odnosno nediskriminacije - obaveza
država članica da štiti interese stranih lica i stranih preduzeća, kao
i da proizvode uvezene na domaće tržište ne tretira nepovoljnije od istih
ili sličnih domaćih proizvoda;
4) Princip slobode tranzita - pravo tranzita preko teritorije
drugih država članica, bez deskriminacije;
5) Princip univerzalnosti - uslov za prijem u članstvo jednak
je za sve države, ali se van STO još uvek nalazi 40 država članica UN;
6) Princip transparentnosti - ovaj princip odnosi se na javno
publikovanje svih mera STO. Isto tako i vlade država članica obavezale
su se da svoje trgovinske politike učine transparentnim, odnosno da instrumenti
reforme trgovine ne kriju nikakve protekcionističke mere;
7) Princip posebnog tretmana zemalja u razvoju - princip znači
stimulisanje njihovog bržeg ekonomskog razvoja i uključivanja u internacionalnu
trgovinu;
8) Princip nepristrasnosti u rešavanju trgovinskih sporova -
obaveza država članica da uspostave nepristrasna sredstva i mehanizme,
kao i da se pridržavaju utvrđenih postupaka i procedura za rešavanje eventualnih
trgovinskih sporova koji nastaju u odnosima između njih.
9) Privremeno kršenje GATT - ovih obaveza je dozvoljeno u odmazdi
za nefer mere koje otežavaju trgovinu sa određenom zemljom. Na primer,
zemlja članica može uvesti kompenzacione carine ili druge mere da neutrališe
konkurentske prednosti koje neka država stiče subvencionisanjem sopstvenog
izvoza. Ove mere su usmerene na subvencionisanje dampinškog izvoza - prodavanja
robe na inostranom tržištu po nižim cenama nego što su cene na domaćem
tržištu.
Funkcije Svetske trgovinske organizacije
Osnovne funkcije Svetske trgovinske organizacije su:
• usaglašavanje nacionalnih spoljno-trgovinskih politika;
• sprovođenje sporazuma koji su postignuti u okviru Svetske trgovinske
organizacije;
• nadzor nad vođenjem nacionalnih spoljno-trgovinskih politika;
• rešavanje trgovinskih sporova nastalih između zemalja članica;
• pružanje tehničke pomoći i obuke zemljama u razvoju
• saradnja sa drugim međunarodnim organizacijama
Sporazumi Svetske trgovinske organizacije
Pravila - sporazumi STO rezultat su višegodišnjih pregovora država članica
GATT. Oni se odnose na promet roba,intelektualnih usluga i industrijske
svojine. Do sada je potpisano oko 30 sporazuma i programa odnosno obaveza
koje su individualne zemlje članice preuzele u pogledu smanjenja carinskih
tarifa i drugih trgovinskih barijera, kao i otvaranja tržišta usluga konkurenciji
sa strane.
Carine i trgovina
Počev od 1.januara 1995. godine, izmenjeni i dopunjeni GATT, postao je
faktički, STO sporazum o carinama i trgovini robama, u skladu sa rezultatima
postignutim Urugvajskom rundom pregovora. Najvažniji kvantitativni rezultati
Urugvajske runde pregovora bili su, pored ostalog, sledeći:
1) carine su smanjene sa prosečne stope od 6,3% na 3,8%,
2) vrednost industrijskih roba koje su potpale pod tzv. bezcarinski tretman
povećana je sa 20% na 44%;
3) reduciran je broj proizvoda sa visokom carinskom stopom;
4) ukinute su carine i druge dažbine na proizvode informativnih tehnologija
od strane 40 zemalja koje u svetskoj trgovini tih proizvoda učestvuju
sa 92%; 5) razvijene zemlje povećale su uvoz roba na koje postoje „obavezujuće“
carine sa 78% na 99%; i dr.
Posebno značajan rezultat Urugvajske runde je institucionalizovanje konsolidacije
carina u okviru uzajamnih koncesija od značaja za ukupnu stabilnost svetske
trgovine. Zabranjeno je preduzimanje bilo kakvih jednostranih mera od
strane individualnih država članica koje bi mogle da ugroze tu konsolidaciju
carina bez obezbeđenja kompenzacija odnosno obeštećenja pogođene države
članice.
Poljoprivreda
Sporazumom o poljoprivredi predviđena je transformacija necarinskih mera
zaštite (kao što su uvozne kvote i subvencije) u carine,konsolidovanje
carinskih stopa i njihovo postepeno smanjivanje u roku od pet godina za
razvijene zemlje, odnosno u roku od deset godina za zemlje u razvoju.
Tim aktom, pored ostalog, predviđeno je smanjivanje carinskih tarifa u
trgovinskoj razmeni poljoprivrednih proizvoda u proseku 36% za razvijene
i 24% za nerazvijene zemlje u narednih pet, odnosno 10 godina. Od implementacije
Sporazuma o poljoprivredi, koja je u toku, očekuje se stvaranje svetskog
tržišta poljoprivrednih proizvoda koje bi bilo više pravedno za farmere
širom sveta,uz ravnomerniji razvoj poljoprivrede i stabilniju proizvodnju
hrane.
Tekstil i odeća
Sporazumom o tekstilu i odeći predviđena je postepena liberalizacija
trgovine proizvodima tekstilne industrije koja bi trebalo da bude apsolutna
u 2005. godini. Tim sporazumom eliminisan je sistem uvoznih kvota koji
je dominirao u trgovini tekstilom i odećom od ranih 1960-tih godina, što
će podstaći razvoj tekstilne industrije u svetskim razmerama. Procenjuje
se da ta industrijska grana zapošljava od 20% do 40% radnoaktivnog stanovništva
u svetu.
Trgovina uslugama
Opštim sporazumom o trgovini uslugama - pored opštih principa i obaveza
koje važe za internacionalnu trgovinu robama - utvrđena su pravila internacionalne
trgovine za specifične sektore usluga, prilagođena prirodi tih vrsta dobara,
kao i utvrđene specifične obaveze individualnih zemalja da omoguće pristup
njihovim tržištima usluga.
Banke, osiguravajuća društva, telekomunikacione kompanije, turoperatori,
hotelski lanci i transportne kompanije koje žele da se bave biznisom u
inostranstvu, sada su u mogućnosti da uživaju iste principe slobodnije
i pravednije trgovine koji su ranije primenjivani samo u trgovini robama.
Očekuje se da će nova pravila liberalizacije internacionalne trgovine
uslugama stimulisati veća investiciona ulaganja u sektor usluga širom
sveta i omogućiti njegov brži privredni rast i razvoj u svetskim razmerama.
Opštim sporazumom o trgovini uslugama sadrži posebne anekse o finansijskim
uslugama, uslugama u vazdušnom saobraćaju i kretanju lica koja pružaju
usluge na osnovu tog sporazuma.
Prava intelektualne svojine
Sporazumom finalnog akta Uragvajske runde pregovora o trgovinskim aspektima
prava intelektualne svojine, koji je stupio na snagu 1. januara 1995.
godine, regulisan je pravni režim zaštite prava intelektualne svojine
u prometu, kao što su autorska i njima slična prava (kopirajt, zaštita
autora kompjuterskih programa, filmova i dr.), zaštitni trgovački znakovi
roba i usluga, industrijski dizajn, patenti, geografske oznake, topografije
integralnih kola, neobjavljene informacije, poslovne tajne i dr. Razvijenim
zemljama dat je rok od jedne godine, zemljama u razvoju i tranziciji od
5 godina i nerazvijenim zemljama od 11 godina da svoja nacionalna zakonodavstva
usklade sa odredbama tog STO sporazuma. Zaštita patenata, predviđena ovim
sporazumom, zasniva se na odredbama Pariske konvencije o patentima iz
1967. godine. Pored zaštite prava intelektualne svojine, sporazumom su
predviđene i mere za ostvarivanje i jačanje te zaštite, čime se posebno
bave dve specijalizovane agencije Ujedinjenih nacija – Svetska organizacija
za intelektualnu svojinu (WIPO) i UNESKO .
Strana ulaganja koja utiču na trgovinu
Sporazumom finalnog akta Uragvajske runde koji se odnosi na strana ulaganja
koja utiču na trgovinu predviđene su obaveze država članica da neizostavno
sarađuju u pogledu stranih investicija koje mogu da utiču na tokove međunarodne
robne razmene, odnosno da ni jedna od njih ne primenjuje mere koje vrše
diskriminaciju stranaca ili stranih roba (dobara i usluga). Tim sporazumom,
pored ostalog, osnovan je Komitet za uslove praćenja stranih ulaganja.
Ostali sporazumi
Ostali važniji sporazumi finalnog akta Urugvajske runde su: Sporazum
o tehničkim preprekama trgovini; Sporazum o inspekciji robe pre isporuke;
Sporazum o pravilima o poreklu robe; Sporazum o carinskoj vrednosti; Sporazum
o procedurama za izdavanje dozvola; Sporazum o antidempingu; Sporazum
o zaštitnom sistemu; Sporazum o subvencijama i kompenzacijama; i dr.
Zaključak
Multilateralni trgovinski sistem institucionalizovan osnivanjem Svetske
trgovinske organizacije nije ni savršen i završen sistem.Takoreći od prvog
dana stupanja na snagu STO postojala je i postoji potreba daljeg dograđivanja
institucionalizovanog multilateralnog trgovinskog sistema.U dosadašnjoj
praksi svog funkcionisanja STO nije pokazala dovoljnu efikasnost, odgovornost
i legitimnost u upravljanju globalnom ekonomijom, još uvek nije postala
jedan operacionalizovan sistem(Operational System).Zato je neophodno još
preciznije definisati funkcije STO, način ostvarivanja preuzetih obaveza,mehanizam
pregovaranja, postupak donošenja odluka, proceduru odlučivanja, posebno
u Telu za rešavanje sporova, i dr.Posebno je važno usavršiti mehanizam
za rešavanje sporova (Dispute Settlement Mechanism) koji će automatski
primoravati i najbogatije zemlje kao što su SAD i EU da se bez pogovora
pridržavaju zajednički utvrđenih pravila u internacionalnoj trgovini.
Reforma STO nameće se kao neophodnost. Do sada je održano osam ministarskih
konferencija posvećenih, pored ostalog, i pitanjima dalje institucionalne
dogradnje multilateralnog trgovinskog sistema: 1) u Singapuru, 9. - 13.
decembra 1966. godine, 2) u Ženevi, 18. - 20. maja 1998. godine; 3) u
Sijetlu, 30. novembar - 3. decembar 1999. godine; 4) u Dohi, 9. - 3. novembra
2001. godine; 5) u Kankunu, 10. - 14. novembra 2003. godine; 6) Hong Kong,
13. – 18. Decembra 2005. godine; 7) Ženeva, 30. novembar – 2. decembar
2009. godine; 8) Ženeva, 15. – 17. decembra 2011.
Članstvo u STO može doneti i značajne negativne posledice po pojedine
zaštićene sektore određene nacionalne privrede, pa bilans koristi od učlanjenja
u STO može biti negativan. Kao zaključak se nameće ozbiljna analiza svake
države kandidata za članstvo, koja mora dati odgovore i proučiti sve efekte
od učlanjenja u ovu organizaciju i odlučiti da li je to u njenom nacionalnom
interesu.
Literatura
1) Beslać S. Milan,Petković Todor, Međunarodna ekonomija i finansije,
2008.
2) Dašić Đ. David, Principi internacionalne ekonomije, Univerzitet BK
,Beograd,2007.
3) Bjelić P. ,Svetska trgovinska organizacija, Beograd, 2002.
Internet:
www.STO.org. datum pristupa: 25 i 27.04.2012.god.
www.sunsonline.org datum pristupa: 26.04.2012.god.
www.wikipedia.org
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski
Radovi
SEMINARSKI RAD
|
|