| 
    Elektronska trgovina kao segment e-ekonomije
      Informacione i komunikacione tehnologije (ICT) 
      su za relativno kratko vreme postale važan element u sistemu ekonomije, 
      isovremeno ga pozamašno transformišući. E-trgovina je samo primer rađanja 
      jednog novog ekonomskog sistema, odnosno “nove-“, informacione- ili E 
      (ektronske)-ekonomije, fenomena čije vreme tek dolazi, 
      a koga između ostalog karakteriše sledeće: sve veće vrednovanje znanja, 
      prebacivanje značaja sa materjalnog na neopipljivo, omogućavanje da sve 
      više informacija bude naširoko dostupno. 
      Definisanje elektronske ekonomije
      Nova ekonomija, E-ekonomija ili informaciona ekonomija, pojmovi su koji 
        opisuju nove proizvode, usluge i tržišta, povezane s raširenom upotrebom 
        računara, mobilne komunikacije, i posebno, Interneta. Iako ne postoji 
        jedna opšteprihvaćena definicija e-ekonomije, različiti izvori informacija 
        obiluju vrlo slicnim pokušajima definisanja. Evropska komisija je, sa 
        održanog samita u Briselu marta 2001. na temu E-ekonomija u Evropi, uputila 
        izveštaj Evropskom parlamentu, gde se navodi da je e-ekonomija kraći naziv 
        za “modifikacije u ponašanju ekonomskih subjekata”, koje su posledica 
        velikog spektra mogućnosti, kojeg donose intenzivan razvitak (i sniženje 
        cena) informacionih i komunikacionih tehnologija (ICT), a osobito razvitak 
        Interneta. Na pomenutom samitu, Romano Prodi, predsedavajući 
        Evropske komisije, istakao je da istinska suština e-ekonomije jeste “digitalizacija 
        čitave ekonomske strukture”, odnosno prodiranje informacionih i komunikacionih 
        tehnologija u svaku oblast života.  
        Prema Prodiju, iako izumi i uvođenje novih tehnologija u ekonomiju jesu 
        osobine modernog društva još od kraja XVIII veka, postoji poseban razlog 
        zboga koga digitalne tehnologije zaslužuju više pažnje od drugih – one 
        imaju sveobuhvatno prodoran uticaj na sve više segmenata ekonomije i promene 
        koje one izazivaju počinju se porediti s Industrijskom revolucijom. One 
        dovode do stvaranja jedne nove ekonomije, koja se shvata kao doba “umrežene 
        inteligencije”, gde informacija u svim oblicima postaje digitalna, “dok 
        se stvaraju novi poslovni modeli i rastuća produktivnost preduzeća” . 
        Ono što je fascinantno kod digitalnih tehnologija jeste način na koji 
        one menjaju tržišta i metode ljudskog rada. Na prvom mestu, one imaju 
        efekat ujedinjavanja tržišta širom sveta. Proizvođači su iznenada u konkurenciji 
        s kompanijama za koje nikad nisu čuli. Drugo, sve se više gubi jasna granica 
        između sektora, pošto digitalne tehnologije u e-ekonomiji integrišu tržišta 
        proizvoda i usluga. Ako, za primer, platite nešto pozivom određenog telefonskog 
        broja, je li to finansijska ili telekomunikaciona usluga? Takođe, još 
        jedna osobina ICT-a jeste fleksibilnost u načinu rada (obavljanju poslova) 
        zaposlenih. Kao primer značajnog uticaja informacionih i komunikacionih 
        tehnologija (ICT) na segmente ekonomije, odlično može poslužiti ekonomija 
        SAD-a od sredine ’90.tih do danas. Neprekidan privredni rast u kombinaciji 
        sa niskom stopom inflacije, kao i sve brža produktivnost i stvaranje novih 
        radnih mesta, posledica su, smatra se, masivnog ulaganja u ICT. Proteklih 
        godina u Evropi, jedino su Holandija i Irska ostvarile značajnija ulaganja 
        u ICT, i kao posledicu zabeležile brži privredni rast i veću produktivnost. 
         
        Ipak, e-ekonomija zahteva neprekidno obučavanje radne snage, ne samo po 
        pitanju ICT veština, već u smislu opšteg znanja i veština, neophodnih 
        da bi se uopšte i iskoristile prednosti informacionih i telekomunikacionih 
        tehnologija . Upravo je na to skrenuta pažnja na pomenutom samitu u Briselu: 
        “E-ekonomija je deo jednačine: e-ekonomija= globalizovana ekonomija+ekonomija 
        zasnovanja na znanju · χ pri čemu je varijabla χ u ovoj jednačini, kvalitet. 
        Stoga, što više insistiramo na kvalitetu, veća će biti integracija e-ekonomije 
        i društva. Pre svega moramo da ulažemo u ljude koji iznad svega poseduju 
        znanje. Za sve ovo potrebna je strukturalna reforma naših tržišnih sistema.” 
         
        Dakle, može zaključiti da je u e-ekonomiji informacija važna za svaku 
        fazu ekonomske aktivnosti. Takva ekonomija stvorena je kao proizvod znanja, 
        informacija i komunikacija. Informacione aktivnosti u elektronskoj ekonomiji 
        karakteriše: 
        -Tržište za informacije - unapređenje znanja i distribucija 
        industrijskih informacija; 
        -Informacije na tržištu - inforamcioni menadžment, marketing, 
        berza i dr.; 
        -Prodaja u virtualnim prodavnicama, pružanje usluga; 
        -Unapređenje informacione infrastrukture uključujući: obradu podataka 
        i telekomunikacije; 
        -Podržavanje informacionih aktivnosti. 
      ELEKTRONSKA TRGOVINA 
      Pojam i definisanje elektronske trgovine
      Većina ljudi o 
        elektronskoj trgovini misli kao o online 
        kupovini. Ovo se obično naziva e-komerc tipa potrošač-prodavac (consumer-to-business, 
        t.j. C2B). Ovo je tradicionalna prodaja na malo, ili storefront tip poslovanja. 
        Pod pojmom elektronske trgovine najčešće se podrazumeva upravljanje trgovinom 
        roba i usluga, uz pomoć telekomunikacionih i telekomunikaciono baziranih 
        alatki, odnosno obavljanje različitih poslovnih transakcija, uz upotrebu 
        Interneta kao aktivnog medija. 
         
        Sa širenjem primena Interneta 
        razvijaju se ideje a ubrzo i praksa njegove masovne primene u elektronskoj 
        trgovini, što treba shvatiti kao ozbiljan ekonomski fenomen. U prilog 
        tome, govori i činjenica da promet robe i usluga, na ovaj modernizovan 
        način, u svetu 2000. godine dostiže nivo od 377 milijardi dolara, dok 
        je već za 2002. projektovan nivo od 1.234 milijarde dolara (prema istraživanju 
        Active Media Research-a, 2000). Brojke koje svakodnevno pristižu svedoče 
        o intenzivnom razvoju elektronske trgovine. Svet ne miruje pa tehnološke 
        inovacije stavljaju pred svršen čin učesnike u poslovnom lancu, od proizvođača 
        do prodavaca i isporuči oca krajnjem potrošaću - ili se prilagoditi i 
        uključiti se u savremene tokove, ili rizikovati skoru propast. 
        Elektronsko tržište pruža jednake šanse svima da se predstave. Ovo tržište 
        je ogromno budući da zapadne navode broj od više od 300 miIiona korisnika 
        Interneta, od kojih se najveći deo upravo nalazi u zemljama sa najvišim 
        standardom, gde se u elektronskoj trgovini najdalje otišlo. Koncept elektronske 
        trgovine, sa svim svojim elementima kompjuterske i telekomunikacione tehnologije, 
        podrazumeva brže i efikasnije obavljanje različitih poslovnih transakcija. 
      Značaj elektronske trgovine
      Sa stanovišta ekonomske efikasnosti privrede, razvoj elektronske trgovine 
        je jedan od ključnih faktora ekonomskog razvoja svake zemlje. Elektronska 
        trgovina otvara i afirmiše tzv. bespapirno ("paperless") poslovanje. 
        Međutim, tradicionalno poslovanje u papirnom obliku ostaje i dalje i to 
        čak i u najrazvijenijim zemljama. Ipak, ono je sve manje prisutno jer 
        je elektronsko poslovanje donelo brojne prednosti. 
        Ekonomske transakcije se danas uz upotrebu tehnologije daleko lakše obavljaju. 
        Uz upotrebu tehnologije bitna je i poslovna strategija, posmatranje zahteva 
        i potreba korisnika, postupak naručivanja, isplate i naplate. Međutim, 
        elektronska trgovina nije lišena i određenih teškoća. S jedne strane, 
        konkurencija u elektronskom biznisu je ogromna, a stope profita niske. 
        Firma koja se odluči na elektronsko poslovanje, nalazi se pred nizom izazova 
        i rizika.  
        Jedna od glavnih prepreka je to što "mreža Interneta sama po sebi 
        ne obezbeđuje potrebne uslove za bezbednu komunikaciju i elektronsko poslovanje. 
        Potrebno je obezbediti sigurnost izborom odgovarajucih tehnologija, metoda 
        i rešenja, te ih povezati u celinu, tako da sigurnost komunikacija preko 
        Interneta bude najveća" . Ključni problemi koji su povezani sa bezbednošću 
        poslovanja preko Interneta 
        su: 
        - obezbeđivanje sigurnog prenosa podataka, 
        - dokazivanje istovetnosti osobe koja posluje preko Interneta odnosno 
        autentikacija, 
        - nadzor dostupa do informacijskih izvora s obzirom na prava korisnika 
        odnosno autorizacija, 
        - fizičko osiguravanje kompjuterskog sistema. 
         
        Takođe, razvoj mrežnih rešenja zahteva široku paletu stručnjaka kao što 
        su:grafički dizajneri, programeri, stručnjaci za mrežnu sigurnost i drugi. 
        Moderna rešenja koja povećavaju efikasnost tržišnog poslovanja su: 
        - savetovanje i zasnivanje rešenja na području Intraneta, 
        ekstraneta, mrežnih aplikacija, 
        mrežnih sistema, sigurnosti i skladišta podataka,  
        - savetovanje na području Interneta, 
        - pretvaranje programskih rešenja ili poslovnih procesa u nove okoline, 
         
        - instaliranje novih i održavanje postojećih programa. 
         
        Ovakav vid prometa robe i usluga je najviše uzeo maha u visokorazvijenim 
        zemljama, sa tendencijom porasta trgovine i van granica tih zemalja. Očigledno 
        je da obim svetske trgovine elektronskim putem, preko globalne mreže Interneta, 
        je u stalnom usponu. Stoga, mnogo je više prednosti koje donosi elektronska 
        trgovina, pa je ona od ogromnog značaja za savremenu ekonomiju.  
      Faze razvoja
      ASC X12 standard 
        Još 1968. godine, pojavom EDI standarda omogućeno je raznim kompanijama 
        obavljanje elektronskog poslovanja među sobom. Ali nije bilo ikakve garancije 
        da EDI format korišćen za transakcije sa kompanijom A, može biti korišten 
        za transakcije sa kompanijom B. Tek je 1984. godine ustanovljen ASC X12 
        standard kao pouzdano sredstvo za obrađivanje velikog broja transakcija. 
        Taj događaj nije bio u središtu interesovanja, ali je ostao kao ključni 
        momenat koji je obuzdao mogući haos u elektronskoj trgovini.  
        Netscape  
        Oktobra 1994. stiže novija verzija Netscape browsera, koju su napravili 
        Andreessen i Jim Clark i koja se mogla skinuti sa neta. Jednim potezom 
        postignut je dupli efekat, Netscape je proširio pristup elektronskoj trgovini 
        i napravio presedan tako što je program stavio na raspolaganje svima koji 
        imaju kompjuter i modem da ga besplatno (download) skinu sa njihovog servera. 
        "Tehnološka prepreka bila je prilično visoka za nekog ko je samo 
        želeo da se uključi na mrežu i obavlja poslove", rekao je Greg Konezny, 
        viši analitičar u US Bankcorp Piper Jaffray. "Da biste poslovali 
        preko neta trebalo bi da ste kompjuterski programer. A Netscape browser 
        je to svakome prilično olakšao". 
        Daljiim napretkom u razvoju kompjuterske tehnologije i informatičkih standarda, 
        javljaju se i prvi oblici elektronske trgovine uslugama.  
        Elektronsko poslovanje danas uključuje tri osnovna modela poslovanja: 
        - B2B (Business - to - Business), 
        - B2C (Business - to - Consumer), i 
        - B2E (Business - to - Employee).  
        Ovako integrisan sistem pedstavlja najekonomičnije okruženje za prezentaciju 
        i plasman roba i usluga. 
        B2B (Business-to-Business) model elektronskog poslovanja predstavlja poslovanje 
        između preduzeća, tj. razmenu proizvoda, usluga ili informacija sa drugim 
        firmama iz okruženja. B2B predstavlja najraniji model elektronske trgovine. 
        Razvoj B2B modela možemo podeliti na tri faze: EDI, osnovni B2B e-commerce 
        i Electronic Marketplaces (eMarkets). 
        a) Početak B2B poslovanja vezuje se za pojavu prvih EDI 
        sistema. Pre pojave EDI sistema, velikim ulaganjima u informacione tehnologije, 
        kompanije su postigle značajan stepen automatizacije internog poslovanja. 
        Međutim, njihova komunikacija sa poslovnim okruženjem obavljana je i dalje 
        klasičnim putem. Naručivanje robe ili usluga podrazumevalo je da se nakon 
        kreiranja u sopstvenom informacionom sistemu naruđbenice, ili računi štampaju 
        i šalju poštom poslovnim partnerima. Kada kupac ili dobavljač, primi dokumentaciju 
        ona se u većini slučajeva ponovo ručno prekucava i unosi u njihov IS. 
        Pri tome, uvek postoji mogućnost da se pojave greške prilikom prekucavanja, 
        da se dokument izgubi ili bude oštećen u transportu. Potrebno je bilo 
        da se eliminišu svi nedostaci komunikacije klasičnim sredstvima, pa je 
        rešenje pronađeno u uvođenju EDI sistema koji predstavljaju prvi vid B2B 
        elektronskog poslovanja. EDI (Electronic Data Interchange) - elektronska 
        razmena podataka se najčešće definiše kao: “razmena struktuiranih poslovnih 
        podataka između računara zasebnih firmi” , izvršena bez manuelne intervencije, 
        elektronskim putem, posredstvom standardizovanih poruka koje zamenjuju 
        tradicionalne papirne dokumente. Treba istaći da je upotreba EDI česta 
        pojava u slučajevima elektonskog poslovanja koji dakle, nisu elektronska 
        trgovina. To su npr. registracija i proces registrovanja, upis studenata 
        na studije i sudska administracija. 
        Pojavom Interneta i njegovom sve masovnijom primenom dolazi do pojave 
        novih oblika B2B poslovanja. 
        b) Klasični B2B e-commerce sajtovi su u početku bili 
        postavljani od strane velikih kompanija - snabdevača, koje su putem Interneta 
        omogučile naručivanje i prodaju svojih proizvoda i usluga velikom broju 
        svojih distributera i kupaca. Međutim, kupac je i u ovom modelu saradnje 
        ostao uskraćen za mogućnost pristupa agregiranoj ponudi proizvoda i usluga 
        iz oblasti njegovog interesovanja. Upravo to je i razlog daljeg razvoja 
        B2B koncepta poslovanja. 
        c) E-marketplaces predstavljaju novi vid on-line posrednika 
        koji na jednom mestu efikasno predstavlja agregiranu ponudu i tražnju. 
        Ovaj model pruža kupcima niže troškove nabavke uz mogućnost kontakta sa 
        novim dobavljačima, a isto tako i dobavljačima niže troškove prodaje uz 
        mogućnost kontakta sa novim kupcima. 
        Postoji više različitih modela eMarkets-a u zavisnosti od toga ko ih je 
        organizovao. Tako razlikujemo E-marketplaces organizovane od strane: 
        - jednog ili više velikih kupaca (Buyers-Driven eMarketplaces),  
        - industrijskih giganata, koji U ovom načinu poslovanja vide mogućnost 
        povećanja efikasnosti lanca snabdevanja uz istovremeno značajno smanjenje 
        troškova, 
        - jednog ili više velikih snabdevača (Suppliers-Driven eMarketplaces), 
        ili 
        - neutralne treće strane (npr.privredne komore). 
        Analitičari predviđaju da će obim B2B poslovanja do 2004.godine biti li 
        rasponu od 1500 do 2500 milijardi dolara. Istovremeno se predviđa da će 
        se do 2003.godine više od polovine ovih B2B transakcija ostvariti u okviru 
        E-Marketplaces elektronskih tržišta. B2B eMarkets nisu samo trenutni trend 
        već jedan od mogućih dominantnih modela poslovanja u budućnosti. 
        Preostala dva modela elektronske trgovine jesu B2C i B2E modeli. 
        B2C (Business to Consumer) model podrazumeva poslovanje preduzeća sa krajnjim 
        korisnicima. Za razliku od B2C trgovine, B2B povezuje sve učesnike u poslovnom 
        procesu koji prethode krajnjem korisniku dobavljače, posrednike, distributere. 
        Iako je B2C najaktivniji segment trgovine preko Interneta - prodaja roba 
        i usluga krajnjem potrošaču, najveći profit u SAD ostvaruje se B2B modelom 
        e-trgovine (sl.1). 
        
        Slika 1 
       Elektronska B2C trgovina se najčešće odvija preko specijalizovanih Internet 
        prodavnica, tzv. On-line Shopova. Ovakva prodavnica je otvorena za svakoga 
        ko ima pristup Internetu. To omogućava kompanijama u začetku da u rekordnom 
        roku prikažu sebe kao ozbiljnog konkurenta i već dobro pozicioniranim 
        kompanijama na tržištu. On-line prodavnice omogućavaju kupcu da kupuje 
        iz cele proizvodne linije i dobija brze informacije o proizvodima i uslugama 
        koji se prodaju preko Interneta. Ponuđeni su detaljni opisi proizvoda 
        i usluga, dijagrami, ilustracije, cene i informacije o isporuci. Ovakva 
        prodavnica pruža mogućnost bolje ilustracije proizvoda i usluga jer može 
        virtuelno da prikaže svaku njihovu prednost i odliku, mnogo potpunije 
        nego što bi se to moglo učiniti telefonom ili štampanim katalozima. Firme 
        koje ne koriste mogućnost elektronskog poslovanja lišavaju se neposrednog 
        dodira s kupcima i time konkurenciji obezbeđuju prednost. "Pritiskom 
        na taster kupac se obaveštava, poručuje, proverava račun i dobija izveštaje 
        bez zakašnjenja. Pristup je omogučen 24 sata dnevno, 365 dana u godini. 
        Iz komfora svoje kuće ili kancelarije roba ili usluga se može tražiti, 
        razgledati, kupiti a da se uopšte ne napusti sopstveni prostor" . 
        B2E (business to employer) model obezbeđuje integraciju internog i eksternog 
        segmenta poslovanja, odnosno B2B i B2C modela, u cilju povećanja obima 
        ili kvaliteta elektronske trgovine uslugama. 
      Neke alatke e-trgovine
      Server elektronske trgovine: 
        Najbolje se može definisati kao Web software koji obavlja neke od najvažnijih 
        funkcija kao što su: online izlog i prikaz proizvoda, online naračivanje 
        i upravljanje zalihama. Software radi povezano sa, online sistemima koji 
        vrše obrade plaćanja. Prve trgovinske servere razvili su IBM, Netscape 
        i Open Market. Kasnije su kompanije kao što su iCat, Inex, Microsoft, 
        Connect, Oracle, Viaweb takođe razvili tgovinske servere. 
        Dobar primer trgovinskog servera je npr. "Microsoft Sile Server Commerce 
        Edition" koji je najbolji za B2C Poslovanje-prema-Potrošaču aplikacije. 
        Zajedno sa "Microsoft Internet Information Server", koristi 
        dinamične Web stranice putem ASP (Active Server Pages) i CGI (Common Gateway 
        Interface) za povezivanje sa unutrašnjim bazama podataka preko Open Database 
        Connectivity i "Microsoft SQL Servera" . 
        Sistemi plaćanja, u elektronskoj trgovini 
        Tri metoda plaćanja koji su u najčešćoj upotrebi su procesi u kojima se 
        koriste modeli kao što su debit/kreditne kartice, elektronska sredstva 
        tj digitalni čekovi i digitalni keš. 
        - Dodaci browsera poznati kao elektronski novčanici, predstavljaju identif1kovane 
        kupce pokazujući njihove podatke sa kreditnih kartica i digitalnih sredstava, 
        i oni mogu slobodno da se koriste zbog proizvođača browsera i sajtova 
        koji koriste prednosti tih dodataka (Plug ins). 
        - Digitalni keš je sistem plaćanja koji omogućava digitalni prenos izveštaja 
        o sredstvima sa jednog kompjutera na drugi. Kao serijski brojevi na pravim 
        novčanicama brojevi digitalnog keša su jedisnstveni identif1katori koji 
        potvrđuju da taj novac zaista vredi navedeni iznos, koji je izdala banka 
        učesnica i koji predstavlja naznačenu sumu pravog novca. Njegova najbitnija 
        osobina je da je anoniman kao i pravi novac i može da se ponovo upotrebi 
        u poslovnim transakcijama za razliku od kreditnih kartica. 
        Procesorske aplikacije za plaćanje u elektronskoj trgovini 
        Ove aplikacije dmogućuju trasakcije, verifikacije kao i šifriranu bezbednost. 
        Obično su integrisane u pozadinske aplikacije (nedostupne korisnicima) 
        sa direktnom vezom/linkom sa autorizacionim sistemom za kreditne kartice. 
        Prodavci procesorskih aplikacija za plaćanje su: Cybercash, CyberSource, 
        IBM, IC Verify i Veriphone.  
      Tehnološki standardi elektronske trgovine
      Pored osnovnog niza standarda koji su osnova Interneta, elektronska trgovina 
        koristi nekoliko sopstvenih standarda od kojih se većina odnosi i primenjuje 
        u transakcijama poslovanja prema poslovanju (B2B) 
        - Bank Internet Payment Systems (BPIS), Bankarski Internet 
        sistem plaćanja predstavlja udruženi napor u kojem su učestvovale najveće 
        američke banke, vladine agencije i visoko razvijene firme. 
        - Electronic Data Interchange (EDI) Elektronska Razmena 
        Podataka, kreirala ga je američka vlada ranih 1970-ih godina a sada ga 
        koristi 95% od hiljadu najuspešnijih kompanija (1000 Fortune). EDI je 
        uobičajena struktura dokumenta dizajnirana za velike organizacije radi 
        prenošenja standardizovanih podataka preko privatnih mreža. Kao što je 
        već pomenuto, EDI nalazi primenu i na web sajtovima korporacija. 
        - Open Buying on the Internet (OBI) Otvoreno Kupovanje 
        na Internetu: Ovaj standard, koji je kreirao Internet okrugli sto za kupovinu, 
        treba da osigura da svi raznovrsni sistemi elektronske trgovine "razgovaraju" 
        jedni sa drugima. OBI je pušten u rad od OBI konzorcijuma, podržavaju 
        vodeće tehnološke kompnije kao što su ACTRA, InteliSys, Microsoft, Open 
        Market, Orade. 
        - The Open Trading Protocol (OTP) Protokol o otvorenoj 
        trgovini: OTP ima za cilj standardizaciju raznih aktivnosti vezanih za 
        plaćanja, uključujući kupoprodajne ugovore, priznanice o kupovini i plaćanju. 
        Kreiran je kao standard konkurentan standardu OBI od strane grupe kompanija 
        uključujući AT&T, CyberCash, Hitachi, IBM, Orade, Sun Microsystems 
        i British Telecom. 
        - The Open Profiling Standard (OPS) Otvoreni standard 
        profila: Standard koji podržavaju Microsoft i Fire fly, OPS dopušta korisnicima 
        da kreiraju personalni profil preferencija i interesa koji oni žele da 
        primenjuju zajedno sa trgovcima. Ideja koja stoji iza toga jeste pomoć 
        potrošačima za zaštitu njihove privatnosti ali bez odbacivanja online 
        sakupljanja marketinških podataka. 
        - Secure Sockets Layer (SSL) Sloj bezbednog kontakta: 
        Ovaj protokol zamišljen je da obezbedi bezbedno povezivanje na server. 
        SSL koristi javni ključ za šifrovanje koji je jedan od najjačih metoda 
        šifrovanja u okruženju radi zaštite podataka dok putuju Internetom. SSL 
        je kreiran od strane Netscape-a ali sada je dostupan za upotrebu bez plaćanja 
        nadoknade Netscape-u. 
        - Secure Electronic Transactions (SET) Bezbedne Elektronske 
        Transakcije: SET šifrira brojeve kreditnih kartica uskladištene na serverima 
        trgovaca. Ovaj standard koji su kreirati Visa i MasterCard, uživa široku 
        podršku u bankarskim krugovima. Prve trgovine omogućene putem SET-a testirane 
        su u Aziji. 
      Iskustva u svetu 
      Elektronska trgovina, počev od 1998. godine, ima ubrzano 
        širenje u razvijenim zemljama. Zemlje u razvoju za sada zaostaju za razvijenim, 
        ali pokazuju tendenciju skorijeg prelaska na ovaj vid trgovine. Prema 
        nekim analizama e- Marketer-a, podaci pokazuju da prihod od elektronske 
        trgovine u svetu je 1999. iznosio 98,40 milijardi USD, u 2000.godini 233,40 
        milijardi USD i u 2001.godini 443,89 milijardi USD. Ipak, mnogi izvori 
        navode veće brojke. Na slici 2 prikazan je dijagram procene Gartner Group 
        istraživanja. 
        
        Slika 2 
       Procenjuje se da oko 50% firmi u SAD i oko 35% firmi iz zemalja Evropske 
        Unije već koristi elektronsko poslovanje. Analitičari predviđaju da će 
        prihodi od elektronske trgovine u 2002.godini dostići cifru od 805,08 
        milijardi USD, a već 2003.godine 1442,78 milijardi USD. Dakle, razvoj 
        elektronskog trgovine će se odvijati još bržim tempom i sa još većim finansijskim 
        obimom. 
        Razvoj elektronskog poslovanja dovodi do pojave novog modela firme u kojoj 
        se najveći deo poslova obavlja preko Interneta/Intraneta. Ove firme Internet 
        ne koriste samo kao tehnološku infrastrukturu već i kao organizacionu 
        i poslovnu formu novog modela poslovanja. Na mreži su prisutni ponuđaći, 
        distributeri, snabdevači i svi ostali učesnici poslovanja. Novi model 
        firme se prihvata jer doprinosi konkurentnosti i profitabilnosti. 
      Pravno regulisanje 
      Kako je e-trgovina počela da uzima maha javile su se inicijative i uočile 
        potrebe da se osnovni pojmovi, procedure, integritet poruke, verodostojnost 
        potpisa, sigurnost poslovanja i niz drugih pitanja jedinstveno regulišu. 
         
        Otvaraju se brojna pravna pitanja vezna za regulisanje elektronskog potpisa, 
        kvaliteta proizvoda i usluga, zaštitu potrošača i intelektualne svojine, 
        ali i borbu protiv kompjuterskog kriminala.  
      Evropska inicijativa o elektronskoj trgovini
      Evropska inicijativa o elektronskoj trgovini treba da omogući razvoj 
        tog načina trgovine, koja je u Uniji promovisana uvodjenjem jedinstvene 
        valute evra.  
        U jednom delu tog dokumenta se ukazuje da visoke carine na terlekomunkacione 
        usluge predstavljaju najveću prepreku razvoju elektronske trgovine i da 
        bi se to sprečilo pristupilo se liberalizaciji telekomunikacija u Svetskoj 
        trgovinskoj organizaciji (STO) i postizanjem medjunarodnih sporazuma o 
        ukidanju carina (ITA) i necarinskih barijera (MRA).  
        Da bi se stvorio povoljni pravni okvir za odvijanje i razvoj elektronske 
        trgovine, ističe se potreba razvoja tehnologije zaštite (digitalni potpisi, 
        digitalni sertifikati i sigurni sistem plaćanja). Moraju se, takodje, 
        izbeći pravne nedoslednosti i obezbediti jedinstven pravni okvir na nivou 
        Unije od osnivanja preduzeća, obavljanja elektronske trgovine, sklapanja 
        Ugovora do plaćanja. 
       ZAKLJUČNA RAZMATRANJA 
         
        Primena informacione i komunikacionih tehnologija u ekonomiji dovela je, 
        i još uvek dovodi, do strukturalnih promena mnogih segmenata ekonomije, 
        čije dejstvo tek treba izražajnije da se oseti. ICTu elektronskoj trgovini 
        obezbeđuju veću efikasnost poslovanja, fleksibilniji nastup preduzeća 
        na tržištu, jaču povezanost prodavaca i kupaca, ubrzanje transakcionih 
        operacija, smanjenje troškova poslovanja, uvećanje profita, itd. 
        U poslednjih nekoliko godina uvedene su ogromne izmene u načinu poslovanja 
        kompanija, prodaji roba i usluga i u komuniciranju sa dobavljačima i kupcima. 
        Male elektronske zajednice stupaju na tržište sa inovativnim načinima 
        prodaje svojih roba i usluga. Ovo je vreme značajnih mogućnosti za ona 
        poslovanja koja obuzdavaju moć novog tržišta, odnosno elektronske trgovine, 
        one kompanije koje podcenjuju njenu moć mogu zaostaci dok ostale kompanije 
        bujaju u novom okruženju. Elektronska trgovina će igrati veoma veliku 
        ulogu u načinu na koji vode svoje poslovanje male, srednje i velike kompanije 
        bilo sa svojim potrošačima, ostalim poslovnim subjektima ili sa oboma. 
        Veoma je važno u ranoj fazi razumeti tržište elektronske trgovine. Sada 
        je takođe vreme za preduzetnike i male privrednike da se takmiče na istom 
        polju kao velike korporacije.  
        U elektronskoj zajednici nedostatak nekretnine nije neki nedostatak. Ne 
        posedovanje velikih resursa kao što su zaposleni i kapital, ne predstavlja 
        neku smetnju. Ideje, inovacije i motivisanost vode napred. Većina kompanija 
        sa najuspešnijom prodajom putem elektronske trgovine mlađe su od pet godina. 
        Moć elektronske trgovine upravo leži u činjenici da kada jednom uradite 
        nešto kako valja to vam se višestruko isplati. 
      LITERATURA 
      
        - http://www.elsop.com/wrc/intfund.html
 
        - http://europa.eu.int/comm/enterprise/events/e-economy/index.html
 
        - Goldhaber, Michael H. http://www.firstmonday.dk/issues/issue2_4/goldhaber/
 
        - Kelly, Kevin. 1998. New Rules for the New Economy, New York: Viking 
          Penguin
 
        - KPMG, 1998, Electronic Commerce: Research Report 1998. KPMG Management 
          
 
          Consulting 
        - MERRILL LYNCH. Benchmarking the New Economy. Report, 2000. Merrill 
          Lynch, London
 
        - Mr Predrag Radovanović, http:www.e-trgovina.co.yu/tehnologije/kriptografija
 
        - Tapscott, Don (1995), Digital Economy. Promise and peril in the age 
          of networked intelligence. McGrw-Hill
 
        - Tere' ParnelI, Christopher Null. Administriranje mreže. Kompjuter 
          biblioteka, Beograd 2000. godine.
 
       
       
        
          
             
               
                   
                    
                   
                   
                     
                      PROČITAJ 
                      / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI: 
                   
                  | 
             
             
               | 
             
           
         
         
          
          
         
       
      preuzmi 
        seminarski rad u wordu » » »   
          
       Besplatni Seminarski 
        Radovi  
       SEMINARSKI RAD 
        | 
      |