POCETNA STRANA

Još o grčkoj kolonizaciji

O ranom interesu Grka za Jadran svjedoče indirektno grčki mitovi. Tako se po grčkoj predaji grob grčkog heroja iz trojanskog rata Diomeda nalazio na otoku Palagruži. Argonauti su također plovili Jadranom. Možda su se i Odisejeve pustolovine odvijale na Jadranu. Tako bi otok nimfe Kalipso bio današnji Mljet.
Prema povijesnim izvorima Grci iz Knida već oko 580. pr. Kr. osnovali su koloniju na otoku Korčuli no kasnije o njoj nemamo nikakvih podataka. Tijekom 6. st. pr. Kr. grčki trgovci u trgovištu na mjestu kasnije Narone (Vid kod Metkovića) izmjenjuju robu s Ilirima iz unutrašnjosti. Atenjani šalju kasnije i ekspediciju u Jadran koja je trebala tu potražiti nove izvore opskrbe žitom za taj veliki grčki polis. Uz Issu, Pharos, Korkyru, Tragurion i Epetion izvori spominju i neka druga grčka naselja na današnjoj hrvatskoj obali ali ih arheološka znanost (još) nije potvrdila.

Iliri pod utjecajem Grka unapređuju vinogradarstvo i maslinarstvo, počinju koristiti novac i pismo, a usavršili su i svoje građevne tehnike. Doseljeni Grci brzo su se počeli miješati s Ilirima. Sve grčke naseobine, osim Isse i od nje osnovanih naselja (Epetion, Tragurion), na kraju su priznale vlast Ilira (do 230 pr. Kr.).

Sukobi Rimljana i Ilira

Do sukoba Rimljana i Ilira dolazi uslijed jačanja države Ardijejaca pod kraljem Agronom i kraljicom Teutom, na području južnog Jadrana. Ona je obuhvaćala i dio današnje hrvatske obale južno od Neretve. Zbog napada ardijejskih gusara na rimske građane i rimske saveznike 229. pr. Kr. dolazi do rata između Rimljana i Ardijejaca pod Teutom. Ardijejci su poraženi, država im je razmrvljena i u njezinom velikom dijelu zavladao je kao saveznik Rimljana bivši Teutin vojskovođa Demetrije Farski. Kako i Demetrije ponovo napada rimske saveznike ponovo su na njega 219. zaratili Rimljani porazivši ga.
Na sjeverozapadu današnjeg hrvatskog područja, u Istri, Rimljani su se sukobili s Histrima. 177. pr. Kr. pobijedili su ih poslije žestokog sukoba oko glavnog središta Histra Nezakcija u kome je poginuo i sam kralj Histra Epulon.
Polovicom 2. st. pr. Kr. došlo je do sukoba između Delmata i Rimljana jer su Delmati ugrožavali posjede rimskih saveznika, Grka, na obali. Rimljani duboko prodiru u delmatski teritorij ali bez trajnog uspjeha. Između 78 i 76 pr. Kr. Rimljani ponovo ratuju s Delmatima kojima uspjevaju oteti Salonu. Posebno se sukob s Delmatima zaoštrio za građanskog rata između Cezara i Pompeja. 48. pr. Kr. Delmati nanose Rimljanima težak poraz. Daljnji pokušaji Rimljana da pokore Delmate ponovo nemaju uspjeha i Delmati čak po Cezarovoj smrti zauzimaju Salonu. Teže poraze nanosi Delmatima Oktavijan 33. i 34. pr. Kr. koji uspijeva zauzeti središnji dio dalmatinske obale. Tek 27 pr. Kr. Rimljanima uspijeva pokoriti Delmate.
Teške borbe vodili su Rimljani i s Japodima i oko Segestike (Sisak).
Činilo se da su Rimljani tako konačno pokorili Ilire. Okrutna vlast Rimljana nad Ilirima konačno je 6. godine izazvao veliki ustanak Ilira pod poglavicom plemena Dezidijata Batonom. Tek poslije teških borbi i angažiranja velikog broja vojnika 9. godine Iliri su bili poraženi.

Kaciga tzv. ilirskog tipa

Ardijejci

Ardijejsko je kraljevstvo doseglo već takav stupanj razvoja da je moglo svojim podanicima nametnuti i porez. Usprkos tome važan izvor prihoda Ardijejaca je bilo gusarenje. Sjedište ardijejskog kraljevstva bilo je u Rizonu (Risan u Boki Kotorkoj).
Kralj Ardijejaca Agron u razdoblju između 240. i 231. pr. Kr. učvršćuje vlast Ardijejaca i saveza plemena okupljenih oko njih na južnom Jadranu. Ardijejci pljačkaju područja sjeverne Grčke i u pljačkaškim provalama prodiru sve do Peloponeza. Poslije smrti Agrona s istom politikom je nastavila njegova udovica Teuta. Kada je napala Issu diplomatski su na strani Grka intervenirali Rimljani. Teuta je ubila rimske poslanike što je dovelo do rata. Njen najsposobniji vojskovođa Demetrije Farski pristao je uz Rimljane. Usprkos povremenih uspjeha u ratu Teuta je poražena, a država Ardijejaca najvećim je dijelom podijeljena među Teutinim vazalima.
U toj podjeli najbolje je prošao Demetrije Farski ali je uskoro i on nastavio s politikom gusarenja i pljačkanja grčkih uporišta na Jadranu i sjevernoj Grčkoj pri čemu je računao na zauzetost Rimljana ratovanjem s Keltima i Kartažanima. Usprkos tome Rimljani su skupili dovoljno snaga da ga poraze. 219. pr. Kr. Demetrije gubi sve svoje posjede i mora bježati u Makedoniju.
Pod kraljem Pleuretom Ardijejci ponovo jačaju ratujući na strani Rimljana protiv Makedonije.167. pr. Kr. kralj Ardijejaca Gentije, koji nasljeđuje Pleureta, ponovo ratuje protiv Rimljana no biva pobijeđen. 135. pr. Kr. Rimljani definitivno poražavaju Ardijejce i preseljavaju ih u unutrašnjost gdje ubrzo nestaju.

Ratovi Rimljana s Delmatima

U razdoblju sukoba Rimljana s Delmatima, delmatsko se područje protezalo od Neretve do Krke i u unutrašnjosti do Vrbasa. Od polovice 2. st. pr. Kr. Delmati se sve češ će sukobljavaju s rimskim saveznicima, grčkim kolonijama na dalmatinskoj obali i Daorsima. 156. pr. Kr. Rimljani su zaratili protiv Delmata. Uspjeli su prodrijeti u samo srce njihova područja i spaliti njihovo glavno uporište Delminij ali nisu ostvarili nikakvo trajno osvajanje.
Između 119. i 117. pr. Kr. Rimljani ponovo ratuju protiv Delmata i zauzimaju njihovo novo glavno uporište – Salonu. 78. pr. Kr. Delmati napadaju Rimljane i vraćaju Salonu ali samo privremeno. 52. pr. Kr. počeo je novi rat Rimljana protiv Delmata i Japoda. Delmati kod Promone (u blizini današnjeg Drniša) poražavaju Rimljane. Još veći poraz nanijeli su Delmati Cezarovom vojskovođi Aulu Gabiniju 47. pr. Kr. Tom prilikom ubili su 7000 rimskih vojnika zarobivši i rimske ratne znakove (što su Rimljani doživljavali kao osobitu sramotu). Bojeći se napada samog Cezara pokoravaju mu se no kada je Cezar ubijen (44. pr. Kr.) ponovo ratuju s Rimljanima.
Protiv Delmata ratuje potom Cezarov nasljednik Oktavijan (budući car August). Između 34. i 33. pr. Kr. Oktavijan u teškim borbama zauzima jedno po jedno delmatsko uporište. Delmati su se na kraju morali obvezati predati Rimljanima taoce, služiti u rimskoj vojsci i plaćati danak.
Otpor Delmata je u potpunosti slomljen tek poslije gušenja Batonova ustanka 9. godine.

Hrvatski krajevi pod rimskom vlašću

Od Rimljana osvojena ilirska područja prvotno su bila organizirana u veliku provinciju Ilirik. Ubrzo je ona podijeljena na Dalmaciju i Panoniju. Ovo područje je i kasnije (posebno u kasnoj antici) doživjelo niz promjena u upravnom ustrojstvu.
Utjecaj je Rimljana bio jač i u priobalju nego u unutrašnjosti. On se tamo učvrstio tek tijekom 1. st. Rimski se utjecaj širi putem stacioniranih rimskih vojnih jedinica, organiziranjem sudstva i državne uprave. Važnu ulogu u tome imala je izgradnja mreže cesta od Salone prema unutrašnjosti za namjesnika provincije Dalmacije Publija Kornelija Dolabele početkom 1. st. 69. zadnja rimska legija napušta provinciju Dalmaciju koja se od tada smatra posve smirenom.
Sami Iliri bili su regrutirani u rimsku vojsku služeći i u tako dalekim krajevima kao što su Britanija, Germanija i sjeverna Afrika.
Rimski je utjecaj posebno izražen u planski izgrađenim gradovima. U njima su izgrađeni vodovod, kanalizacija, kurije i bazilike za javne poslove, terme, kazališta i amfiteatri. Vođe lokalnih zajednica dobivaju rimsko građanstvo, a neki postaju čak i senatori. Na području današnje Hrvatske status kolonije su dobili Salona, Narona, Epidaur (u doba Cezara), Pola, Jadera (u doba Oktavijana), Aequm (50.), Siscija (oko 70.), Mursa (133.) i Cibalae (212.). Usprkos tome izvan točaka rimskog utjecaja domaće stanovništvo nastavlja živjeti na stari način. Dalje se štuju i stari bogovi iako ponekad pod rimskim imenima. Uz rimske bogove na ilirsko područje prodire i štovanje istočnjačkih bogova (kao iranskog boga Mitre).

Rekonstrukcija amfiteatra u Saloni

Rekonstrukcija hrama na forumu Salone

Kasna antika

Od druge polovice 2. st. počinje doba barbarskih upada. Zbog potreba vojske povećavaju se porezi koji sve teže pritiskuju stanovništvo. Sve veću politi čku važnost dobivaju rimske jedinice iz ilirskih područja. Na kraju i vojskovođe ilirskog podrijetla postaju carevi.
Od 4. st. od barbara posebno stradava Panonija koja postaje njihovo uporište za prodore u druge krajeve rimskog carstva. Pred barbarima se romanizirano stanovništvo sklanja u brda i na priobalje i otoke.
Krajem prve polovice 5. st. današnje hrvatske krajeve u Panoniji zauzimaju Huni. Poslije njih ta područja zauzimaju Istočni Goti, Gepidi, Langobardi i Avari.
Sve više tijekom 4. st. jača utjecaj kršćanske crkve. Kršćanstvo je još od 3. st. na ilirskim područjima već dobro organizirano i rasprostranjeno.
Poslije smrti Teodozija I 395. rimsko je carstvo podijeljeno na istočno i zapadno. Današnji hrvatski krajevi pripali su zapadnom carstvu što je imalo dugoročne posljedice za civilizacijski razvoj tih područja.
Poslije propasti zapadnog rimskog carstva Dalmacijom i sjevernim područjima današnje Hrvatske vladaju Odoakar, a potom Istočni Goti.
Tijekom 6. st. pod Justinijanom privremeno se obnavlja vlast rimskog carstva nad današnjim hrvatskim područjima uz veliki graditeljski procvat.

Dioklecijan - najvažniji rimski car s hrvatskih područja i
jedan od najvažnijih rimskih careva uopće

Dioklecijanova palača

Pogled na Dioklecijanovu palaču s mora (rekonstrukcija)


Groblje kršćanskih mučenika u Saloni

Starokršćanski mozaik iz Salone koji ilustrira stihove iz psalma