Predhistorijsko doba na području Slovenije

Ogromno vremensko razdoblje kada je čovjek živo na najnižem stepenu društvene svijesti označavama kao period prvobitna zejednice ili kao prazajednica. Taj period u ljudskom razdoblju nazivamo još i prahistorija. U prvobitnoj zajednici prije nego što će Rimljani zavladati današnjom Slovenijom čovjek se mijenjao kao fizičko i duhovno biće. Prema stepenu razvitka i vrsti materijala po kojim je čovjek izrađivao bio oruđa i oružja dijelimo prahistoriju na : kameno i metalno. Kameno doba dijelima na: paleolit ( starije kameno Doba) i neolit ( mlađe kameno Doba), dok metalno dijelimo na : bakarno, bronzano i metalno doba.
Sva ta razdoblja su zastupljena i na području današnje Slovenije. Svako od njih ima poseban značaj za društveno – kulturni pravac. Teško ih je vremenski odrediti jer se na završavaju svugdje u isto vrijeme niti počinju. Starije kameno doba se završava oko 3000. st.e., mlađe oko 1900. st.e. , bakarno traje oko 1800 st.e. bronzano od oko 1700 do 1000. St.e. i gvozdeno do oko 100 do početka našeg doba.

Paleolit na području Slovenije

Nesumnjivo je da je područje današnje Slovenije bilo naseljeno ljudima već u paleolitsko doba. Najstariji tragovi čovjeka padaju u prvo kameno doba,a ostaci se nalaze iz vremena posljednjeg međuledenog doba. Najstarija oruđa datiraju iz perioda od oko 250.000 st.e. u Pekajloj pećini. Tokom zadnjeg Ledenog Doba Slovenija je bila naseljena Neandertalcima. Ljudi iz tog perioda su se bili prehranjivali sakupljanjem plodova i biljaka, a docnije kada je upotreba oružja postala normalna i lovom na divljači i ribolovom. Takođe su pronađeni ostaci krapinskog čovjeka u Sloveniji u Betmelovom Spodojlu kod Pojstojne. Naročito je značajno ovo nalazište jer dokazuje postojanje materijala koje pripada premousterijasnkom periodu a dokazan je i musterijanski period. Vjerojatno je tada već bila postojala podjela rada između muškarca i žene. Glavni posao muškarca bila je izrada oružja i oruđa od kresanog i tesanog kamena, zatim raznih alatki i itd. od kostiju, kremena... Takvo oružje i oruđe služilo je muškarcu pri lovu, a ženi u kućnim poslovima. Takođe su se bile žene brinule puno o vatri.
Prva nalazišta paleolitske kulture otkrivena su na Slovenačkom krasu. Tu su bile otkrivene desetine pećina u čijim je slojevima nađen takav paleontološki materijal da smijemo pretpostaviti da su u pitanju paleolitske stanice diluvijalnih lovaca. Prvobitna iskopavanja u ovom području su vršena bez nekog velikog znanja. Kasnija istraživanja su dokazala da je Slovenački Kras jedan od najznačajnijih i najbogatijih oblasti naše zemlje u broju i vrstama paleolitskih kultura. Istraživanja na Slovenačko Krasu se mogu podijeliti u tri perioda
I- Istraživanja vršena u 19.st. i prvim decenija 20. st.
II- Istraživanja vršena između dvva svjetska rata.
III- Istraživanja nakon drugog svjetskog rata.

Jedna od nazanimljivijih lokacija je Potolčka Zijalka na Olševini. Nalazi se na ndm. visini od 1700m. Njen sadržaj čini tipična orinjačka kamena oruđa kao i velika količina predmeta od kostiju, koji su imali praktičnu i umjetničku namenu. Na nekim koštanim šiljcima paleolitski čovjek urezivo je izvjesne znake. Ova lokacija je uvrštena kao prijelaz u orinjački period između musterijanskog i soliteriskog ledenog perioda, u drugu fazu svog ledenog doba. Kasnije je dokazano da sedimneti ove pećine pripadaju interstadijalu Wurm I –II. Prema tome, ovom dobu pripadaju i stariji slojevi srednjoevropskog orinjasijena.
Istočno alpijskoj oblasti pripadaju i stanice paleolitskih lovaca u pećinama Mornova Zijalka kod Šoštonja i Špehovka nad Hukom Loknjom, kod Gornjeg Doliča. U prvoj je otkrivena industrija orinjačke epohe, u kojoj su zastupljeni brojni kvarcitni artefakti. U Špehovki je nađen jedan „ gigantolit“, čija se pojava inače češće sreće u donjem i srednjem, nego u gornjem paleolitikumu. Predalpijanksom području pripada i lokalitet Njivice kod Radeča, u kojoj je zastupljen tz. Kvarcitni orinjasijen, odnosno pseudomustrijen. U pitanju su kvarcitni artefakti koja u svojim tipološkim odlikakama nose u orinjačkoj epohi izvjesne crte musterijanske tipologije.
Paeolitik Slovenije se datuje između Riss – Wurmske epohe na osnovu geološke stratigrafije i tipologije artefakata. U vrijeme malđeg paleolitika nastaju značanjne promjene. Dolazi do izumiranja neandertalaca i pojave Homo Sapiensa. Dolazi do sve veće upotrebe kvarca. Takođe i još značajne promjene u materijalnoj kulturi. Po nalazištu koštanog oružja izdvaja se Potolčka Zjalka.Ljudi su imali potrebu da uvije idu za životinjama, pa bi ih tako pratili i vršili nomadski život u potrazi za hranom. Za razliku od ostalih nalazišta u Evropi, ovdje nema nikakvih morfnih niti zomorfnih crteža u mlađem paleolitu. U nalazištima su uglavnom pronađeni plodovi, ostaci nekih biljaka i oruđa. Faunu ovog doba su sačinjavali uglavnom: sjeverni jelen, pećinski medvjed, mamuti, ris, lisica, konj...

Mezolit

Mezolit na posljednji period divljaštva nakon čega se vrši prijelaz na period barbarstva – neolit. Materijalna kultura mezolita u početku ima karakter paleolitkse, a kasnije prelazi na sličnost neolitskoj. Mezolit se smatra da je trajao od oko 11.000. st.e. do 8 000 st.e. Karakterističnost mezolitika su novi klimatski sulovi, zatopljenje kao i selidba dotadašnjih životinja prema sjeveru i njihova izumiranja na ovim prostorima. Kao i u paleolitu ljudi izrađuju svoje oruđe i oružje prije svega tesanjem i udaranjem kamenom. Mjestimično se javlja motičarska zemljoradnja. Iz ovog perioda poznato je nalazište pećine Špehovki kod Donjeg Zgohovića, gdje su iznad paleolitskih slojeva nađene jednodomne ostve.
Rad na istraživanju Mezolitskog doba pripadaju: H. Volpi, F. Hestettcher, H. Frayer i dr. U Potolčkoj jami su otkrivena mnogobrojna nalzišta iz vremena mlađeg paleolita i mezolita, prije svega lovaca i njihovog materijala. Za razliku od tridesetakk stanica iz vremena paleolita, iz doba mezolita je veoma malo. Najneospornije nalazište iz mezolita je pećina Špehovki gdje su otkrivena mezolitska oruđa i oružja ( jednokratni harpun). Otkopano je i mezolitsko oruđe u jamama kod Šembrijka. Takođe se skupljaju mezolitski kameni artifakti kod Postojne.

Neolit u Sloveniji

Mnogo življu sliku možemo stvoriti kad je u vezi mlađe kameno doba ( neolit). Tada i u svijetu i kod nas ljudi nisu više lovci nego zemljoradnici i stalno naseljeni, koji poznaje i posjeduje neke domaće životinje. Stalno boravi u zemunicama, u četverouglim nadzemnim kućama... Svoje nastambe najčešće gradi u blizini močvara i rijeka ili u prirodnim jamama i šupama. Neolitski čovjek je ravnomjerno nastanjen u Sloveniji. Karakteristično je posuđe od gline ukrašeno raznoraznim ornamentima kao i svugdje u svijetu rađeno rukom. Oruđe i oružje kojim se bio tadašnji čovjek koristio je još uvijek od kamena, životnjskih kostiju i roga ali veoma lijepo izrađeno i ukraašeno. Neolitska kultura je raznolika, na nju utiču mnoge seobe i pripada raznim kulturnim grupama. Neolitski čovjek sahranjuje svoje mrtve u pojedinačne grobove i ima određene vjerske predstave. Čovjek živi u primitivnoj, rodovskoj organizaciji.
Neolit se odlikuje razvitkom uma i raznih sposobnosti homo sapiensa. Sakupljačka privreda tada dobiva sporadično značenje. U Sloveniji iz neolitskog doba postoje samo sporadični nalazi, koji ne dopuštaju da ih svrstamo u određenu kulturnu grupu. Ipak na jednom užem području Slovenija to određenje je moguće. Stanovnici su tu živjeli ponajviše u kraškim pećinama kao što su : Predjamni kod Postojne, Škocjanska jama kod Divača, i Bestalovom smodolu. U Predjamni stanovnici su gradili nastambe i u samim pećinama ili su pak te pećine ograđivali. Tu je pretspostavlja se lov bio važniji od zemljoradnje.
Područje Slovenije je bilo važno za širenje uticaja preko srednjoeuropkog područja pa na Mediteran i Bliski Istok. Alpsko - Lasinjska kulturna grupa je posve nova pojava u svijetu arheologije. Prije ovg tipa na području Slovenije je dominirala Sopotska kultura ali ne u tolikom broju materijala i nalazišta. Alpsko - Lasinjska kultutra ima svoja nalazišta kod Ajdovske jame kod Krškog. U obom nalazištu se ističu: visone bikonične zdjle, zdjele na nožice, glinena kašika.... Četvrta protolasinska manifestacija je Alpsko – Lasinjska kultura. Vjerska predstavljanja su u statuetama, koje se mogu tretirai kao idoloplastika. Jedan dio životinjskih stueta se može objasniti kao igračke. Najveći kult je bi „ boginja majka “ „boginja plodnosti“ ( magna mater). To je bilo prije svega povezano sa zemljoradnjomNeolitsko doba trajalo je u Sloveniji do oko 1900. st.e.

Bakarno doba

Već pri kraju neolitika počeo je čovjek za svoja oriđa i oružja upotrebljavati bakar u njegovoj izradi. Razvijeno je rudarstvo s topljenjem bakra, tkanje i već naprijednije grnčarstvo. Oruđa i posuđa su uglavnom ista kao u neolitiku.  U Ljubljanskom barju imamo specifične zgrade toga doba na kolju ili sojenice. Drvene kuće sagrađene su naKolju uz obalu jezera. Nalazi u ljubljasnkom barju se ubrajaju u onu tipa Slavonske kulture. I z ovog perioda Pločnik kod Prokuplja, pripada čokanskoj kulturnoj grupi.
Dož Poharja i u kolini Idije leže velika rudna nalazišta u Sloveniji. Lasinjska kultura još uvijek traje na prostoru oko Kranja. Od poluemnih objekata naznačajnija je tzv „ duga kuće“, karakteristična poluzemunica iz Cerja Novog. Sojenice se što je karakteristično za Lasinsku kulturu nalaze na njenoj periferiji, i mogao bi imati funkciju refugiuma. Podizanje sojeničkog naselja implicira određena tehnička dostignuća. Lasinska kultura bila je prisutna i u špiljski područjima ( Vrlovka, Ajdanska jama i Kevderc). No to nisu bili nastambni objekti, nego prije svega usputne stanice stočara.

Brončano doba

Brončano doba je vrijeme preobražaja ljudi, materijalne kultura i prirede. To doba je zasada veoma malo ispitano. Nalazišta iz ovog perida su: Drvnova, Postojna i Radovoljnica. Nova materijalna kultura tog doba je bronca, legura bakra i kalaja. Naselja brončanog doba nisu više nazaštićena, nego su opasana zidinama i građena na uzvišenjima. U Sloveniji su nađena votivna kolica izrađena od bronce. Osim toga nađeno je i raznovrsno obredno posuđe, u obliku ritona, koje je nekad bilo služilo kao i urna ( Ljubljana).
U Bronzanom dobu mijenjaju se socialno – ekonomski odnosi. Stočarstvo ima veće značenje. Neki brončano doba dovode u vezu s kretanjem Indoevropskog stanovništva koje je bilo ratnički raspoloženo, s područja Urala i Velikih Ravnica. Značajno je i sve veće usavršavanje prerade metala, koji su nađeni u nekim zgradama, nam pokazuje potrebu za metalom i u manjim naseljima. Nađene su veće ostavke predmeta, naročito od bronze, koje se dovode u vezu s taljenjem i livanjem bronze. Vača u Sloveniji je jedno od najznačajnih nalaza Halštatskog perioda.
Sloveniju je naročito na sjevrne krajeve privlačila nalazišta jantara. Zbog toga je Slovenija bila važno trgovačko mjesto. Takođe su ih bila privlačila i nalazišta soli i izlata na prostoru Istočnih Alpih. Glavni bodeži dugi mač i nož su se dobijali preko Mađarske i Italije. Od oruđa nađeno je u Sloveniji najviše sjekira. Mrtve sahranjuju u velike mogile, a kasnije ih spaljuju, a pepeo čuvaju u urnama ili ga kasnije zakopavaju u zemlju.

Gvozdeno doba

U našim krajevima se oko 100. Počinje upotrebljavati gvožđe, najprije samo za ukras a kasnije i za oružje. Trgovci su gvožde donosili s juga iz Italije i Grčke. Starije gvozdeno doba se naziva Halštatsko i u Sloveniji traje otprilike do oko 400. st.e. Oružje, oruđa i nakit su veoma raznovrsni. Takođe su se izrađivali i predmeti od bronce tzv. „ situle“.  Stočarstvo, rudarstvo, prerada metala i trgovina su bili izrazito razvijeni. Kao dokaz velikog uvoza jantara s Baltika nalazimo velika nalazišta u nekropolama : Vačama, Mosta an Soči, Libne, Poštele su dokaz velike upotrebe, ali i raznovrstnosti predmeta. Nastaju krupnije promjene u socijalnoj strukturi. Imućnije se podižu nad manje imućnim. Plemena se prema potrebe udružuju u plemenske saveze .
Slovenija je u halštatsko doba gusto naseljena. Naročiti Notrlnska, Kras, Doljnska, Bela Krajina i Ljubljanska kotlina. Nosioci halštatske kulture u Slovenii su docnije mnogobrojna Ilirska plemena. Oni pripadaju indoevropskoj grupi naroda. Oblast Južne Koruške, Furlanske nizije pa do istočnih granica BiH pripadaju jedinstvenoj kuluri u doba halštata, koja se po svojim tipičnim osobinama dijeli na više manjih. Glavno ilirsko pleme u Sloveniji su Japodi. Rimski pisci iz Gvozdenog doba dijele ih na planinske i primorske. Druga značajna plemena su: Kopijani, Noričani, Histri...
La Ten je mlađe gvozdeno doba. Starije doba se prekida prodiranjem Kelta sa područja sjevera. Kelti su bili nosioci kulture La Ten, koje otprilike počinje od oko 400. st.e. Bilo je više plemena Kelta, od kojih u Sloveniju dolaze Taurisci, koji su se na području Istočnih Alpih pomiješali sa ilirskim plemenima prije svega Noričanima. Kelti kao ii Iliri su bili prije svega zemljoradnici a bavili su se i kopanjem ruda, trgovinom i izradom metalnih oruđa. Norički metalni se mač izrađivao, kao i traženje zlata i ruda u raznim Slovenskim rijekama, bili su glavni artikli koji su se izvozili iz područja Istočnih Alpi u sjevernu Italiju. Promet je bio poprilično velik, jer ne nađen velik broj rimsko – grčkog, sicilijanskog novca i drugih. Keltsak plemena kovala su svoj novac ali samo neka. Ti novčići su veoma slični novcu Filipa II Makedonskog. U Istočnim Alpama nisu se stvarali veliki plemenski savezi za razliku od drugih dijelova Slovenije. Latenska kultura je prije svega značajna za dobrodošlice Kelta ali nije uhvatila nekog velikog korijena za razliku od drugih dijelova Evrope. La Tenska kultura se svuda izmiješala sa ilirsko – halštatskom. Upadom Kimbra 133. St.e završava se otprilike gvozdeno doba a ovi krajevi potpadaju pod vlast Rimljana.

LITERATURA

• Milka Kos., Istorija Slovenije., str., 5 – 7., Ljubljana., 1967.
• Branko Gavela., Praistorijska arheologija., str., 74., Beograd., 1963.
•  Grupa autrora., Prethistorija u Jugoslaviji – Paleolit i Mezolit., str., 4 -7., Beograd., 1986.
• Grupa autora., Prapovijest Jugoslavenskih zemalja., str ., 17.,Beograd., 1967.
• Grupa autora., Istorija naroda Jugoslavije., str., 12., Zagreb., 1958.

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi