| MONOHIDROKSILNI ALKOHOLIAlkoholi su jedinjenja koja sadrže hidroksilnu (-O-H) grupu, vezanu za sp3 
      (hibridizovan) C-atom alkil ili cikloalkil grupe (-R).Po oksiderivatu etana, CH3CH2OH, koji se trivijalno naziva alkohol,dobila 
      su i sva alifatična i aliciklična oksi-jedinjenja naziv alkoholi.
 Dokaz strukture alkohola1. Dejstvom metalnog natrijuma na alkohole oslobađa se vodonik. Količina 
        oslobođenog vodonika pokazuje da je reagovao samo jedan vodonikov atom,što 
        znači da se za jedan H-atom razlikuje od ostalih i da je vezan za kiseonik.
 CH3-O-H + Na à CH3-ONa + ½ H2
 
 2. Kada se na alkohole deluje fosfornim halogenidima hidroksilna grupa 
        se zamenjuje halogenom.
 
 CH3-O-H + PCl5 à CH3-Cl + HCl +POCl3
 Klasifikacija alkoholaPrema broju hidroksilnih grupa ,alkoholi su podeljeni na:1.monohidroksilne (sadrže jednu hidroksilnu grupu)
   2. polihidroksilne (sadrže dve ili više hidroksilnih 
        grupa) ,glicerin na slici
 
   
 Monohidroksilni alkoholiOpšta  formula monohidroksilnih alkohola je R-O-H (CnH2n+1OH).Prema vrsti C-atoma za koji  je vezana hidroksilna grupa alkoholi su podeljeni na:
 1.primarne (1˚)RCH2OH
 2. sekundarne(2˚)R2CHOH
 3.tercijarne (3˚)R3COH
 
 Ove  tri vrste alkolola često reaguju različitim brzinama ili mehanizmima ili daju  različite reakcione proizvode. NomenklaturaAlkoholi  se obično nazivaju tako što se ispred reči alkohol stavlja naziv alkil-grupe.  Prema IUPAC-sistemu imena alkohola se izvode tako što se na ime odgovarajućeg  alkana doda nastavak –ol,a ugljenikov atom za koji je vezana hidroksilna grupa  obeležava se brojem.Alkoholi sa razgranatim nizom  posmatraju se kao derivati alkohola sa normalnim, osnovnim, nizom.
 
 
  Fizičke osobine alkoholaAlkoholi  se po svojim fizičkim osobinama znatno razlikuju od ugljovodonika zto sto  sadrže polarnu OH grupu. U homologom nizu n-alkohola sa OH grupom na kraju  niza,fizičke osobine se pravilno menjaju kao i kod drugih homologih redova.Ako  se uporede tačke ključnja alkohola sa tačkama ključanja ugljovodonika iz kojih  su izvedeni, uočljivo je da alkoholi imaju mnogo višu tačku ključanja. Metan,  CH4, molekulske mase M=16 ima t.k. 112 K,a metanol, CH3OH, M=32ima t.k. 338 K.  Za povećanje molekulske mase od 16 jedinica ne može se očekivati ovoliko  povišenje tačke ključanja. Alkoholi u pređenju sa većinom drugih jedinjenja  pokazuju izvesne anomalije u pogledu tačke ključanja. Slična anomalija zapaža  se i kod vode. Pa je nađeno da prisustvo OH grupe a ne O-atoma,uslovljava  visoku tačku ključanja alkohola i vode.
 Molekuli alkohola se povezuju  vodoničnom vezom, koja ima jačinu od 20 do 40 kJ/mol.
  Kod alkohola u tečnom stanju nemamo slobodne molekule, već agregate dva 
        i više molekula, koji se ponašaju kao posebne čestice, tako da t.k. u 
        nekoj meri odgovara molekularnoj masi agregata. Povišenje tačke ključanja 
        prouzrokovano je većom energijom potrebnom za razlaganje vodoničnih veza.
 Kod molekula alkohola razlikujemo dva dela,ugljovodonični ostatak koji 
        je hidrofobni i hidroksilu grupu koja predstavlja hidrofilni deo molekula 
        i sa vodom gradi vodnočne mostove,što doprinosi njenoj rastvorljivosti 
        u vodi.
 
 
 HiralnostAko  rastvor organskih supstancija ima osobinu da obrće ravan polarizovane svetlosti  za izvestan ugao,bilo u smeru kazaljke na satu (+) ili obrnuto (-),za tu  supstanciju kažemo da je optički aktivna. Jedan prost primer optički aktivne  supstancije je 2-butanol.Ova dva izomera nazivaju se enantiomeri.
  Nalaženje i dobijanje alkoholaAlkoholi  su jedinjenja koja su vrlo rasprostranjena u prirodi ili kao slobodni ili u  obliku estara. Dobijaju se u laboratoriskim ili industrijskim uslovima na više  načina: 
        Hidroliza halogenskih derivata R-X + H-O-H àR-OH + HX 
        Hidratacija alkena-sama voda ne reaguje sa alkenima ali u 
          prisustvu sulfatne kiseline dolazi do adicije R-CH=CH2 + HOH àCH3CH2OH 
        Redukcija aldehida i ketona 
   R2-C=O  R2-C-OH 
        Fermentacija ugljenih hidrata-fermentacijom ili vrenjem šećera pomoću fermenata,  enzima, dobijaju se velike količine etanola i drugih alkohola. Kao izvor šečera  služi skrob. 
 
        Hidroliza estara-zagrevanjem estara sa vodom u prisustvu H+  kao katalizatora,estri hidrolizuju u  kiselinu i alkohol iz kojih su postali: CH3COOCH3 + HOH  CH3COOH + CH3OH Metil-etanoat metanol
 Hemijske osobine alkoholaAlkoholi su reaktivna jedinjenja. Zbog polarnosti –OH  grupe vezane za ugljenik, alkoholi mogu da reaguju dvojako:a) može da dođe  do raskidanja-O-H veze, pri čem se izdvaja proton (kiseo karkter alkohola);
 b) može da se  raskine -C-O veza, pri čemu dolazi do supstitucije ili  eliminacije –O-H grupe.
 
        Reakcija sa metalima. Kada se komadić natrijuma stavi u etanol, dolazi do burne reakcije  pri kojoj se natrijum rastvara uz oslobađanje vodonika:   Ova  reakcija je analogna reakciji natrijuma sa vodom:
 HOH + Na à NaOH + ½ H2  Samo  se vrši manje burno (izdvojeni vodonik se ne pali).U  reakciji alkohola sa natrijumom , alkohol se ponaša kao kiselina, a nagrađena so  natrijum-alkoholat jeste jaka baza. Dejstvom vode na natrijum-etoksid dobija se  etanol i natrijum-hidroksid.
 
 2. Reakcija sa neorganskim kiselinama i  organskim karboksilnim kiselinama. Alkoholi reaguju sa neorganskim  kiselinama koje sadrže kiseonik dajući proizvode kod kojih je alkil-grupa  vezana preko kiseonika za ostatak kiseline. Ova jedinjena nazivaju se estri:
  Estri  se često nazivaju i kao  alkil-soli  odgovarajuće kiseline.Sa  karboksilnim kiselinama alkoholi reaguju na isti način dajući estre  karboksilnih kiselina:
 
  
        Reakcija sa halogenovodoničnim kiselinama. Dejstvom HX na 
          alkohole, -OH grupa se zamenjuje halogenom. Reakcija služi za dobijanje 
          haloalkana: 
 
        Dehidratacija alkohola. Pri zagrevanju u prisustvu mineralnih 
          kiselina alkoholi gube molekul vode i grade alkene. Kao katalizator 
          se obiično upotrebljava sulfatna kiselina i smatra se da intermedijarno 
          postaje estar sulfatne kiseline koji se pri zagrevanju na 344K razlaže:  U višku alkohola na 140˚C (413K) postaju etri.
 Najlakše gube molekul vode tercijarni,a najteže primarni alkoholi.
 
 
 
        Dehidrogenovanje akohola. U dodiru sa vrelim metalnim bakrom primarni alkoholi  daju aldehide,a sekundarni ketone. Alkohol gubi vodonik iz –OH grupe i još  jedan H-atom sa C-atoma za koji je vezana hidroksilna grupa. R-CH2-OH à H2 + R-CH=O1˚alkohol                       aldehid
 R2CH-OH à H2 + R2-C=O
 2˚alkohol                      keton
 R3-C-OH à NE REAGUJE
 3˚alkohol
 
        Oksidacija alkohola. Oksidaciona sredstva kao što su kalijum-permanganat, kalijum-dihromat  itd. Oksiduju alkohole u aldehide i ketone; kojom će se brzonom vršiti  oksidacija i koji će se proizvod dobiti zavisi od toga da li se oksiduje  primarni,sekundarni ili tercijarni alkohol. Smatra se da se oksidacija vrši  tako što intermedijarno postaju estri odgovarajućih neorganskih kiselina,koji  se pri zagrevanju razlažu.                                      
 Primarni alkoholi oksidacijom daju aldehide,a sekundarni ketone; tercijarni 
        alkoholi se pod ovim uslovima ne oksiduju. Ali, ako se tretiraju jakim 
        oksidacionim sredstvom na povišenim temperaturama, raskida se C-C veza 
        i dobijaju se oksidacioni proizvodi sa manjim brojem C-atoma. Najvažniji predstavniciMetanol (metil-alkohol), CH3OHTečnost karakterističnog mirisa koja ključa na 65˚C  (338K). Toksičan je,prouzrokuje slepilo, pa čak i smrt.
   Upotrebljava se kao odličan rastvarač, kao polazna supstanca za mnoge 
        organske sinteze, a znatne količine troše se za denaturisanje etanola.
 Etanol (etil-alkohol), CH3CH2OH
   Etanol koji se dobija destilacijom ,tačka ključanja 78˚C (351K), jeste 
        95,6% etanol. Apsolutni bezvodni etanol se dobija kuvanjem običnog etanola 
        sa kalcijum-oksidom,zatim destilacijom i udaljavanjem poslednjih tragova 
        vode pomoću natrijuma.
 Etanol je najviše upotrebljavani rastvarač u organskim laboratorijama. 
        Koristi se i za proizvodnju alkoholnih pića, u industriji mirisa, u kozmetičkoj 
        industriji itd.
 Veće količine alkohola deluju štetno na jetru i nervni sistem. Da se industrijski 
        proizvedeni alkohol ne bi upotrebljavao za piće on se denaturiše, tj. 
        dodaju mu se otrovne supstancije (metanol ili piridin) koji ga čine neupotrebljivim 
        za piće.
 Literatura: Miroslav V. Piletić i Božidar Lj. Milić, Organska  hemija I, Tehnološki fakultet, novi Sad, 1988. godine Aleksandra Stojiljković, Hemija za III razred  gimnazije prirodno-matematičkog smera, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva,  Beograd, 2002. godine    Reference: http://en.wikipedia.org/    
        
          
             
              |  
                   
                    
                    
                     
                      PROČITAJ 
                      / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI: |   
              |  |   
        
        
        preuzmi 
        seminarski rad u wordu » » » 
         Besplatni 
        Seminarski Radovi 
 |