Što je e- poslovanje?
          Elektroničko poslovanje ili e-business (engl.) sustav je izvršavanja 
            svih elemenata poslovnih aktivnosti ekonomskog procesa elektroničkim 
            putem.
          Obilježja:
            
            E-poslovanje je poslovna transformacija temeljena na:
            
            -udruživanju poduzeća 
            -procesu suradnje 
            -globalnog mrežnog povezivanja
            -uporabom interneta kao medija
          Internetsko i elektroničko poslovanje omogućuje:
            
            -povezivanje dobavljača
            -brzu, trenutnu razmjenu informacija
            -integriranje svih procesa unutar lanca vrijednosti
            -značajno snižavanje troškova, a time i cijena.
          Prednosti i nedostaci:
          Prednost e- poslovanja je ta što ono može poboljšanim 
            marketingom povećati prodaju, kao i veličinu prodajnog programa te 
            smanjiti troškove vezane za upite kupca. E- poslovanje proširuje tržište 
            poslovanja i time povećava različite mogućnosti kupovine. Kupcima 
            su informacije o proizvodima i uslugama dostupnije, imaju veći izbor 
            proizvoda po nižim cijenama, a kupovina im postaje praktičnija i prilagodljivija 
            zbog dužeg radnog vremena, tj. dostupnosti proizvoda 24 sata dnevno 
            sedam dana u tjednu. E- poslovanjem smanjuju se transakcijski troškovi 
            kojima su izloženi i kupci i proizvođači. Ono smanjuje transakcijske 
            troškove tako da poboljšava tok informacija i poboljšava koordinaciju 
            aktivnosti. Jednom kad je prednost e-poslovanja prepoznata, unutar 
            pojedine tvrtke, najvažnije što menadžeri i tehničko osoblje trebaju 
            razmotriti jest infrastruktura internetski zasnovanog poslovanja, 
            od pojedinačnog internetskog poslužitelja što je povoljno za manju 
            tvrku pa sve do sustava informacijski intenzivne on-line obrade transakcija 
            kakve grade velike zrakoplovne kompanije i turističke agencije.
          Nedostaci e– poslovanja i e- trgovine kriju se u 
            prebrzom mijenjanju tehnologije i međunarodnim kulturološkim i zakonskim 
            poteškoćama. Također, neki proizvodi nisu prikladni za ovaj vid prodaje 
            (lako kvarljivi proizvodi).
          
          ODNOSI U E-POSLOVANJU I UPRAVI
            
             
 
          
          Slika 1. Odnosi u e-poslovanju i upravi 
          
            PODJELA E- POSLOVANJA NA MODELE:
          
            • B2B (Business-to-business) - model u kojem su sudionici 
            pravne osobe/ tvrtke. 
            To je poslovanje među poduzećima.
            -omogućuje bolju povezanost poduzeća te brže i jeftinije međusobno 
            poslovanje putem elektroničke razmjene podataka. B2B poslovanje koristi 
            se za koordinaciju operacija organizacije i njenih dobavljača, logističko 
            planiranje u organizaciji i u partnerskim organizacijama koje transportiraju, 
            skladište, prodaju ili održavaju njene proizvode. Njime se postižu 
            niže nabavne cijene, smanjenje zaliha, skraćeni proizvodni ciklusi 
            te niži troškovi marketinga i prodaje. 
          • B2C (Business-to-Consumers) - model koji uključuje 
            maloprodaju krajnjim potrošačima – kupcima. 
            To je poslovanje poduzeća s korisnicima. 
            - ono se u osnovi odnosi na online prodaju proizvoda poduzeća krajnjim 
            kupcima, uz obilato korištenje nekog oblika odnosno tehnike Internet 
            marketinga
          • C2C (Consumer-to-Consumer) - model u kojem krajnji 
            kupac prodaje i kupuje od krajnjeg kupca, fizičke osobe. Pod ovim 
            modelom možemo naći i oglašavanje i nuđenje osobnih usluga. 
          • P2P (People-to-People) - model u kojem dolazi 
            do razmjene dobara, uglavnom digitalnih. 
          • C2B (Consumers-to-Business) - model uključuje 
            fizičke osobe koje svoje proizvode i usluge prodaju poslovnim subjektima 
            ili pak kupce koji tragaju za prodavačima. 
          • B2E (Business-to-Employees) – kategorija koja 
            obuhvaća sve interne aktivnosti unutar poduzeća, obično putem Intraneta 
            i korporativnih portala. Ovdje se mogu odvijati sljedeće aktivnosti: 
            razmjena informacija među zaposlenima, razmjena ili prodaja proizvoda 
            zaposlenima, online treninga i sl. 
            -ima za cilj povećanje efikasnosti i kvalitete rada u organizaciji 
            te integraciju raznih funkcija organizacije. Obuhvaća komunikaciju 
            između zaposlenika putem e-maila ili videokonferencija kao i elektroničko 
            objavljivanje dokumenata. Elektroničko objavljivanje dokumenata omogućuje 
            poduzeću jeftino, brzo i ažurno objavljivanja dokumensta od interesa 
            za zaposlenike. Dokumenti se objavljuju na intranetu čime se štedi 
            uredski materijal, a izmjene i dodaci dokumentaciji mogu se objaviti 
            znatno jeftinije i brže. 
          
            
            Slika 2. B2G, G2C, G2G 
          • G2B (Government-to-Businesses), G2C (Government-to-Citizens) 
            - poslovanje države s poduzećima (G2B) odnosno građanima(G2C)- kategorije 
            su u kojoj državne službe razmjenjuju proizvode, usluge i informacije 
            sa fizičkim i pravnim osobama. Ova kategorija je trenutno u RH najzapuštenija. 
            
            -obuhvaća veliki broj usluga i informacija koje država pruža kako 
            poslovnim subjektima tako i građanima. 
          Usluge poduzetnicima su najčešće vezane uz: 
           
             - mirovinsko i zdravstveno osiguranje zaposlenika, 
              - porez na dobit,
              - porez na dodanu vrijednost, 
              - registraciju novog poduzeća, 
              - prijavu podataka državnom zavodu za statistiku, 
              - carinsku deklaraciju, 
              - zaštitu okoliša te 
              - javnu nabavu. 
          
          
            Tu su još, npr: 
           
            
              • C2G (Citizens-to-Governments), 
              • B2G (Business-to-Governments), 
              • E2E (Exchange-to-Exchange ili End-to-End), 
              i mnogi drugi, ne tako zastupljeni modeli. 
             
          
          G2C (Government-to-Citizens) 
          
            Građani danas očekuju mnogo više nego ranije. Oni zahtijevaju točne 
            i njima prilagođene informacije. Žele da ih javna uprava tretira kao 
            osobe i da učinkovito reagira na pojedine okolnosti i životne situacije 
            svakog pojedinca. 
           Informacijsko društvo od javne uprave traži da se potpuno reformira 
            i nudi joj priliku da poboljša svoje usluge, poveća učinkovitost i 
            ponovno zasluži povjerenje građana. Za građane to znači da je dovoljan 
            samo telefonski poziv ili internet za pristup potrebnim informacijama. 
            
          
          
            Slika 3. G2C 
          Government-to-citizen, odnosno G2C podrazumijeva poslovanje između 
            javne administracije i građana. Državna tijela otvaraju se prema građanstvu 
            putem Web portala. Tim načinom informacije postaju dostupnije široj 
            javnosti.
          G2C - servis za komunikaciju javne uprave sa građanima zasnovan na 
            konceptu interneta. Osnovne komponente su posjetioci, informacije, 
            online servisi, digitalna demokracija. Ovi servisi podrazumijevaju 
            omogućavanje transakcija kao što su podnošenje zahtjeva, obnove dozvola, 
            plaćanje poreza, a obavljaju se jednostavnije u kraćem vremenskom 
            roku. 
          G2C inicijative također često pokušavaju da pomoću sredstava kao 
            što su internet prezentacije i info kiosci učine informacije dostupnijima. 
            S drugog aspekta, G2C inicijative se odražavaju na samu vladu tako 
            što utječu na promjenu poslovnih procesa u organizaciji. Mnogi smatraju 
            da bi jedan od osnovih ciljeva G2C inicijativa trebao biti kreiranje 
            takozvanih “one-stop shops” - jedinstvenih mjesta sa kojih građani 
            mogu obavljati razne usluge, naročito one koje zahtijevaju suradnju 
            nekoliko agencija, a za koje im neće biti potrebno da kontaktiraju 
            svaku agenciju pojedinačno. Potencijalni rast G2C inicijativa se odnosi 
            na povećanu interakciju građana među njima samima i na povećano učešće 
            građana u vlasti. 
          
          
            G2C obuhvaća veliki broj usluga i informacija koje država pruža kako 
            poslovnim subjektima tako i građanima. 
          Najčešće usluge građanima su u područjima koja se tiču: 
           
             - zapošljavanja, 
              - socijalnih naknada,
              - osobnih dokumenata, 
              - registracije vozila, 
              - građevinskih dozvola,
              - prijave poreza na dohodak, 
              - prijave prebivališta/boravišta, 
              - obavještavanja policije
              - javnih biblioteka
              - izdavanja izvoda i uvjerenja
              - upisa na visokoškolske ustanove 
              - zdravstvenih usluga i dr. 
             
          
          
            PRIMJER:
          G2C- u državi Arizoni se produženje registracije vozila obavlja online 
            (Web ili IVR- interactive voice response), proces traje 3- 4 minute, 
            pri čemu se ostvaruje ušteda države od 1,2 milijuna dolara godišnje.
          
          PREDNOSTI G2C:
           
             - jednostavnost servisa
              - lakoća korištenja
              - automatizacija
              - smanjenje vremena i troškova 
          
          
          
            Proces sazrijevanja inicijativa elektronske uprave se odvija kroz 
            četiri faze. Većina vlada počinje sa pružanjem elektronskih informacija, 
            namijenjenih različitim ciljnim grupama. Vremenom pritisak javnosti 
            i želja za povećanjem interne efikasnosti zahtijevaju distribuciju 
            kompleksnijih usluga. Ovaj proces se odvija u fazama u kojima različite 
            usluge postaju postepeno dostupne. Izbor usluga koje vlada odluči 
            da ponudi elektronskim putem zavisi od dva faktora: jedan je potražnja 
            javnosti za određenim uslugama, a drugi je smanjenje internih troškova. 
            
            Razvoj elektronske uprave i nivoi usluga, odnosno, načini interkacije 
            između ciljnih grupa se predstavljaju u sljedeće četiri faze: 
          
            1. E-uprava označava prisustvo vlade na internetu koja obezbjeđuje 
              javnosti, u prvom redu građanima i poslovnom sektoru (G2C i G2B), 
              relevantne informacije. Ovaj format Internet prezentacija vlade 
              je sličan brošuri. Vrijednost koju javnost ima od ovoga je javna 
              dostupnost: procesi su objašnjeni i transparentniji su, što doprinosi 
              demokratizaciji, ali i efikasnijem obavljanju usluga. U odnosu G2G 
              različite javne institucije mogu kroz elektronski medij drugim institucijama 
              distribuirati svoje statičke infromacije. 
            2. Interakcija između vlade i javnosti (G2C i G2B) se stimulira 
              kroz različite aplikacije. Ljudi mogu postavljati pitanja putem 
              e-maila, pretraživati baze podataka, učitavati i snimati obrasce 
              i dokumente, što im značajno štedi vrijeme u odnosu na obavljanje 
              ovih aktivnosti tradicionalnim putem. Sve informacije su dostupne 
              24 sata dnevno, dok bi se na šalteru mogle dobiti samo tokom radnog 
              vremena. Ova faza za interakciju G2G označava upotrebu lokalnih 
              mreža, te razmjenu podataka putem e-maila ili internet aplikacija. 
            
            3. Povećava se kompleksnost tehnologije; ona pretpostavlja da se 
              sve transakcije mogu obaviti bez napuštanja kancelarije. U ovoj 
              fazi vlade dostupnima čine usluge kao što su porezne prijave, produženje 
              dozvola, predavanje različitih zahtjeva ili elektronsko glasanje. 
              Treća faza je tehnološki najzahtjevnija, a podrazumijeva i ostvarivanje 
              zakonskih i drugih preduvjeta da bi se mogla implementirati. S obzirom 
              na stupanj na kojem se vrši interakcija javnosti sa vladom potrebno 
              je implementirati elektronski potpis, te poduzeti sve mjere zaštite 
              privatnosti i osigurati zaštitu podataka, ali i obezbijediti zakonski 
              okvir za legalan transfer ovih usluga. 
            4. Do ove faze dolazi kada se integriraju svi informacijski sistemi 
              i javnost može dobiti sve usluge na jednom virtualnom šalteru. U 
              ovoj fazi smanjenje troškova, povećanje efikasnosti, i zadovoljstvo 
              korisnika dostižu najviši nivo. Jedinstveno polazište za sve usluge 
              je ultimativni cilj svih inicijativa e-uprave. Najveći faktor rizika 
              u dostizanju ovog cilja je na strani same vlade jer podrazumijeva 
              drastičnu promjenu kulture, procesa i odgovornosti u okviru vladine 
              institucije. Ovaj cilj je nemoguće ostvariti bez promjene rada i 
              navika javnih službenika, kao i bez uvođenja novih modela suradnje 
              među njima. 
             
          
          
          
          
          ZAKLJUČAK
          Današnji svijet se sve više razvija razvojem tehnologije. Informacije 
            su na svakom koraku, svugdje ih se može naći. Vlada stoga nastoji 
            omogućiti što bolji pristup građanima na najdostupnijim mjestu, na 
            internetu. Pristup informacijama, obavijestima te rješavanje procesa 
            koji bi inače trajali puno duže. Ovako građani imaju mogućnost rješavati 
            to preko interneta koji im je dostupan kada njima odgovara, u bilo 
            koje doba dana, 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Građani imaju tako 
            slobodan pristup informacijama i znanju. Građani će biti osposobljeni 
            za prihvaćanje novih poslova i tehnologija, što je zapravo potreba 
            za daljnje napredovanje u društvu i napredovanje samog društva. Uvođenjem 
            ovog servisa poboljšava se pružanje informacija i usluga, kako bi 
            se omogućilo građanima da sudjeluju u procesu donošenja odluka.
          
          LITERATURA:
           
            Čerić, V., Varga, M., Informacijska tehnologija u poslovanju, Element, 
              Zagreb, 2004.
              http://hr.wikipedia.org/wiki/E-poslovanje
              www.itbusiness.ba/ITB/Documents/Brosure/eGovStudy.pdf
              www.bajramovic.info/docs/script/Skripta_IPPJU_Dio_1.doc
            
              
                 
                  |  
                       
                        
                        
                         
                          PROČITAJ 
                          / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI: | 
                 
                  |  |