ULOGA POLICIJE U PREVENCIJI PORODIČNOG NASILJA

Nasilje u porodici je ponašanje koje je rezultat preovladavajućih patrijarhalnih obrazaca društvenog ponašanja. Nasilje u porodici je opšti problem koji prožima sva društva, sve kulture i sve regione svijeta i predstavlja prije svega kršenje osnovnih ljudskih prava i ono može da utiče na svakog bez obzira na pol, uzrast, vjeroispovjest, seksualnu orijentaciju, etničku i političku pripadnost.
Nasilje u porodici može biti: fizičko, psihičko, seksualno i ekonomsko zlostavljanje.
Fizičko nasilje se ogleda kroz upotrebu bilo koje vrste fizičke nadmoći, kroz svaku radnju koja može nanijeti ili prijetiti da izazove fizičku bol, nasilni upadi i istjerivanje žrtve iz zajedničkog mjesta stanovanja ili iz mjesta gde žrtva stanuje, fizički napadi bez obzira na posljedice, kidnapovanje itd.
Psihičko zlostavljanje je upotreba psihičkog pritiska, kao i svaka radnja koja može da izazove ili prijeti da izazove psihičku patnju, svjesno izazivanje osećaja straha ili lične ugroženosti, nanošenje uvreda, korištenje pogrdnih imena i ostali oblici vrijeđanja, ponižavanje žrtve, ograničavanje slobode kretanja itd.
Seksualno zlostavljanje se ogleda kroz seksualne odnose bez saglasnosti, seksualno maltretiranje kao i seksualno iskorištavanje, seksualno zlostavljanje i zastrašivanje na radnom mjestu, trgovina ženama za potrebe seksualnog i ekonomskog iskorištavanja itd.
Suština ekonomskog nasilja je u uskraćivanju žrtvi osnovih ekonomskih potreba za život, oštećivanje imovine ili prijetnje da će se to učini itd.
Razna istraživanja pokazala su da porodica, kao osnovna jedinica društva, nije uvijek podržavajuće okruženje koje pruža emocionalnu, socijalnu i materijalnu podršku članovima, već može biti i nasilno okruženje u kojem se na najbrutalniji način krše osnovna ljudska prava njenih članova.
Uzrok nasilja u porodici je rezultat nepostojanja ravnoteže moći između žrtve i počinioca nasilja i vodi ka ozbiljnoj diskriminaciji lica nad kojima se vrši nasilje te se time negira uživanje ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nasilje predstavlja glavnu prepreku bezbjednosti građana, demokratskom i humanom razvoju društva, njime se oduzima ljudsko dostojanstvo i onemogućava ljudski razvoj.
Kao uzroci nasilja u porodici često se navode tradicionalne uloge muškarca i žene, loši ekonomski uslovi, alkoholizam i neke duševne bolesti, ali nasilje u porodici svoje duboke korijene ima u nejednakoj raspodjeli moći.

NASILJE U PORODICI

Žrtve nasilja u porodici čine lica koja su izložena činu nasilja u porodici. Žene su najčešće žrtve nasilja u porodici, ali žrtve nasilja u porodici takođe mogu biti i muškarci, djeca, starije osobe i lica sa ograničenim sposobnostima.
Što se tiče nasilja nad ženama, posljednjih godina sve su brojnija istraživanja nasilja u partnerskim odnosima gdje je utvrđeno da je žena deset puta češća žrtva nasilja u porodici u odnosu na muškarca. Nasilje nad ženom je odraz sve veće krize u porodici koja je uslovljena raznim faktorima kao što su loši ekonomski uslovi, psihička nestabilnost nasilnika, zavisnost od alkoholizma ili droga, ljubomora i razni drugi faktori. S obzirom da muškarci imaju slabije razvijene komunikacijske vještine i često nisku emocionalnu inteligenciju, u periodu razvoja emotivne veze između muškarca i žene dolazi do prvih oblika nasilja koji se ogleda kroz verbalne sukobe. Nasilje se pojačava ukoliko u emotivnoj vezi dolazi do neželjene trudnoće i braka, a svoju kulminaciju doživljava usljed loših ekonomskih uslova za život i nezadovoljstva životnim standardima. Najčešće u tom stadijumu nasilja dolazi do nanošenja tjelesnih povreda koje vremenom dobijaju sve veću dimenziju i samim tim opasnost po život žrtve, u ovom slučaju žene.
Uočeno je da žene koje su pretpile nasilje u porodici imaju jako nisko samopoštovanje, tradicionalnu podjelu polnih uloga u porodici, koriste seksualne odnose da bi ostvarile bliskost sa nasilnikom, trpe patnju, frustraciju i nezadovoljstvo nasilnika i emocije ljutnje i bijesa okreću prema sebi, vremenom postaju socijalno izolovane od svoje porodice i prijatelja, podložne su uticaju nasilnika i identifikuju se sa njegovim razmišljanjima i stavovima, prihvataju krivicu za partnerovo nasilje, najčešće imaju istoriju zlostavljanja u prvobitnoj porodici, često razmišljaju o samoubistvu i osjećaju nemoć da zaštite svoju djecu.
Kada govorimo o oblicima nasilja nad djetetom, uviđamo da ono može biti: psihičko nasilje, prijetnje fizičkim nasiljem i samo fizičko nasilje, fizičko nasilje upotrebom oružja i seksualno nasilje. Možemo reći da se nasilje nad djecom podjednako dešava i u kući, na ulici, u školi, na javnim mjestima kao i u institucijama gdje djeca borave (domovi, ustanove za djecu sa posebnim potrebama, maloljetnički zatvori i sl.).
Fizičko nasilje može se razlikovati po težini povreda i upotrebi oružja. Prvi oblici nasilja koji se uočavaju su batine, guranje, čupanje, lakše tjelesne povrede koje prelaze u teže tjelesne povrede i fizičko nasilje do usmrćenja u kojem je došlo do upotrebe oružja.
Kao oblici psihičkog nasilja najprisutniji su: ponižavanje i omalovažavanje, izolacija, zanemarivanje, ekonomsko nasilje, prijetnje, zastrašivanje i korištenje privilegija.
Pored ova dva načina zlostavljanja, nasilnik može prijetiti ili izvršiti i treće, seksualno nasilje koje po svojim posljedicama sadrži elemente i psihičkog i fizičkog nasilja.
Šteta nanesena žrtvi ili povrede koje su proizašle iz ova tri vida nasilja mogu biti: fizičke, psihičke i socijalne. Fizičke povrede zbog kojih žrtve posebno pate su teške tjelesne povrede koje često dovode do invaliditeta. Mnogo su teže psihičke povrede žrtve koje imaju za posljedicu: depresiju i strah, agresivno ponašanje i ponašanje na vlastitu štetu kao što su povlačenje u sebe ili odavanje drogama, alkoholu i kriminalitetu, samoprebacivanje, gubitak povjerenja i samoubistvo.
Starije osobe takođe spadaju u grupu rizičnih osoba nad kojima se lako može izvršiti nasilje u porodici. Zlostavljanje starijih osoba definiše se kao svako ponašanje koje na neki način šteti starijoj osobi. Ono se ogleda kroz maltretiranje ili zanemarivanje, upućivanje prijetnji, namjerno zastrašivanje, socijalno izoliranje, ponižavanje, ruganje, ignorisanje, kritikovanje i naređivanje, zloupotreba punomoći, raspolaganjem njihovom imovinom kao vlastitom, udaranje, uskraćivanje lijekova i hrane, ograničavanje slobode i mnogi drugi. Nasilje nad starijim osobama može se odvijati u porodičnom okruženju ali i u ustanovama za smještaj starijih osoba. U porodičnom okruženju usljed emocionalne ili finansijeske zavisnosti starijih osoba, dolazi do nasilja i to najčešće od bračnih supružnika a sve je veći broj zlostavljanja od strane djece. U ustanovama za smještaj starijih osoba, nasilje se javlja kod zadovoljavanja osnovnih higijenskih potreba starijih osoba, ukazivanju medicinske pomoći i sl.

PREVENCIJA NASILJA U PORODICI

Pored pozitivnih aspekata porodičnih odnosa u svakodnevnom životu pojavljuju se i mnogi negativni aspekti, koji se ogledaju kroz učestala sukobljavanja, stalnu netrpeljivost i nesnošljivost, i imaju za posljedicu nastanak različitih oblika nasilničkog i devijantnog ponašanja u porodičnoj zajednici. Porodica je primarna društvena zajednica, a jedno od osnovnih ljudskih prava je da ni jedna osoba ne smije da bude žrtva nasilja, nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici. Takođe, proces odvijanja nasilja je složen, traje godinama i ne dešava se iznenada.
Država ima pravo i obavezu preduzeti potrebne mjere da bi spriječila nasilje u porodici, odnosno smanjila i olakšala njegove posljedice (Ajduković, 2003). Takođe je dužnost države da sprečava nasilje u porodici jer i psihičko i fizičko liječenje kao posljedica nasilja višestruko premašuje cijenu preventivnog djelovanja.
Preventivno se može djelovati na tri nivoa, a to su:

• Primarna prevencija - uključena je cjelokupna društvena zajednica (kampanje za podizanje svijesti o diskriminaciji žena, problemu nasilja nad ženama, uz edukaciju i promociju rodne ravnopravnosti)
• Sekundarna prevencija - usmerena je prema pojedincu i društvenim grupama izloženim većem riziku od nasilja - Rano prepoznavanje rizičnih faktora povezanih s nasiljem i pravovremena intervencija
• Tercijarna prevencija - razvijanje tehnologije postupanja u slučajevima nasilja, izgradnja mreže institucija i stručnjaka raznih profila: policija, sudstvo, zdravstvo, socijalna zaštita, obrazovne institucije. (Petrušić)

Prevencija nasilja u porodici je združena aktivnost u preduzimanju različitih mjera koje imaju za cilj da uklone činioce koji mogu uzrokovati nasilje u porodici, da omoguće da se posebnosti svakog člana porodice i međusobni odnosi u porodici razvijaju na principima sloge, povjerenja, ljubavi, bliskosti i sl., i da obezbijedi primarnu i adekvatnu zaštitu i pomoć posebno žrtvama nasilja, ali i nasilniku (Ajduković, 2003). Subjekti prevencije i zaštite od nasilja u porodici su vaspitno-obrazovne institucije, centri za socijalni rad, službe socijalne i dječije zaštite, ustanove zdravstvene zaštite i policija.
Značajnu ulogu u podršci, zaštiti i zbrinjavanju žrtava nasilja u porodici imaju centri za socijalni rad i službe socijalne i dječije zaštite. Centri za socijalni rad imaju ključnu ulogu u pružanju pomoći žrtvama nasilja u porodici u vezi sa obraćanjem sudu i policiji, posebno kada su žrtve maloljetnici ili žrtve iz nekog drugog razloga nisu sposobne da samostalno postupaju. Pored toga, centri za socijalni rad vrše procjenu situacije u kojoj se nalaze žrtve nasilja u porodici i pomažu u iznalaženju najboljeg rješenja za žrtvu. Oni takođe idu u kućne posjete i posreduju u kontaktima sa bolnicama i sigurnim kućama, mogu žrtvama pružiti savjete psihologa, sociologa i pravnika, te mogu uključiti žrtvu u program socijalne pomoći.
Zakon je, pored policije, tužilaštava, centara za socijalni rad i sudova, odredio i zdravstvene ustanove kao važan institucionalni mehanizam zaštite žrtava nasilja u porodici. Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici stvorena je obaveza za zdravstvene ustanove da usvoje obavezni protokol za postupanje u slučajevima nasilja u porodici u kojem će biti jasno naznačen put kojim treba ići kako bi se ovim žrtvama pružila odgovarajuća pomoć i podrška. Osnovni princip reagovanja zdravstvenog sisteme na prevenciju nasilja u porodici je ostvarivanje principa pravičnosti, pristupačnosti, efektivnosti, efikasnosti i odgovornosti na kojima počiva kvalitet i unapređenje zdravstvene zaštite, te princip nediskriminacije, odnosno jednakih mogućnosti za sve, bez
obzira na: pol, uzrast, rasu, boju kože, jezik, vjeru, polnu orijentaciju, rod i rodno izražavanje, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, imovinsko stanje, obrazovanje, društveni položaj, bračno stanje, porodične obaveze, članstvo ili nečlanstvo u političkoj stranci, udruženju ili sindikatu, fizičke ili duševne poteškoće ili oboljenja, genetsko nasljeđe i druge lične karakteristike (Gender centar, 2010).
Nasilje u porodici je društveni problem koji je na našim prostorima u porastu i samim tim postoji potreba za podizanjem svijesti i skretanje pažnje na prisutnost ovog problema u vaspitno-obrazovnim institucijama. Prosvjetni radnici kroz svoj vaspitno-obrazovni proces vrlo lako mogu uočiti dijete koje je izloženo nasilju u porodici. Uočavanje nasilja u porodici kod djece je neophodno radi pravovremnog postupanja kako bi se pomoglo djetetu da prevaziđe strahove koji ga mogu odvesti dalje u druge oblike atipičnog ponašanja kao što su alkoholizam, kriminalitet ili zloupotreba droga. Škola ima zadatak da kroz planski i sistematski rad vaspitava i obrazuje učenike i ona ima posebnu i odgovornu društvenu ulogu i poseban uticaj na socijalizaciju individue, jer su vaspitanje i obrazovanje izuzetno značajne komponente koje pomažu razvoju ličnosti učenika.
Početkom devedesetih godina, u obrazovno-vaspitnim ustanovama, u saradnji sa međunarodnim organizacijama, ministarstvima i nevladinim sektorom, pokrenuti su različiti preventivni programi sa ciljem poboljšanja kvaliteta komunikacije, razvijanja tolerancije na različitosti, smanjenje nasilja i konstruktivno rješavanje konflikata. U saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, a u cilju unapređivanja bezbjednosti djece i prevenciji nasilja u porodici počele su da se realizuju akcije pod nazivom “Školski policajac”, “Akcija pojačane kontrole zabrane prodaje i točenja alkoholnih pića maloljetnicima”, “Preventivna djelatnost kod školske dece i omladine” i “Droga je nula, život je jedan”. Policijski radnici su u okviru ovih akcija obilazili osnovne i srednje škole kojom prilikom su vršili predavanja u cilju edukacije djece kako bi se istim približio i pojednostavio problem nasilja te im se pružio adekvatan način rješavanja problema.

ULOGA POLICIJE U PREVENCIJI PORODIČNOG NASILJA

Policija je poseban državni organ zadužen, prije svega, za bezbjednost društva i građana, koji je istovremeno ovlašten da u zakonom određenim slučajevima može ograničiti prava i slobode pojedinca. Uloga policije je i represivna i preventivna. Od policije se očekuje da, primenjujući svoja zakonska ovlaštenja, reaguje, na zakonom propisan način, brzo i efikasno (Konstantinović, 2005).
Zakon o zaštiti od nasilja u porodici ima za cilj da zaštiti žrtve nasilja i spriječi negativnu identifikaciju i ponavljanje nasilja. U sladu sa tim, u Ministarstvu unutrašnjih poslova, izvršenje zadataka obezbjeđeno je jedinstvenom organizacijom u kojoj je uvedena posebna organizaciona jedinica - Odsjek za prevenciju i suzbijanje maloljetničke delinkvencije u čijoj nadležnosti je praćenje i analiza stanja i kretanja maloljetničkog prestupništva i krivičnopravne zaštite maloljetnih lica te pružanje stručne pomoći u primjeni policijskih ovlaštenja prema maloljetnicima. Odsjek za prevenciju i suzbijanje maloletničke delinkvencije je organizovan i sa ciljem unapređenja postojećih i sticanja novih profesionalnih znanja, stavova i vještina zasnovanih na savremenim etičkim i psihološkim standardima u radu sa maloljetnicima Poslove prevencije i suzbijanja maloljetničke delinkvencije i zaštite djece od svih oblika nasilja, po pravilu obavljaju policijski službenici posebno osposobljeni za rad sa maloljetnicima, ali prevenciju maloljetničke delikvencije obavljaju i ostali policijski službenici na bezbjednosnom sektoru, u okviru pozorne i patrolne službe.
Preventivno djelovanje Ministarstva unutrašnjih poslova na polju nasilja u porodici ogleda se i u uvođenju, primjeni i unapređenju standarda za službe podrške, definisanih u dokumentu Savjeta Evrope-“Borba protiv nasilja nad ženama”, kao i imenovanje timova koji će se isključivo angažovati na pitanjima nasilja u porodici, uspostavljanje policijske mreže u slučajevima nasilja u porodici, a koja bi služila za razmjenu i promociju iskustava u primjeni modela dobre prakse (odnosno tim za pružanje pomoći i podrške žrtvama nasilja u porodici), održavanje seminara sa ostalim subjektima zaštite te planiranje materijalnih, ljudskih i novčanih sredstava za zaštitu i prevenciju od nasilja u porodici.
Takođe Ministarstvo unutrašnjih poslova putem propagandnog materijala preduzima mjere na promovisanju programa i aktivnosti za osnaživanje žena, sprovode programe podizanja svijesti, vrše saradnju sa državnim institucijama za ljudska prava i civilnim društvom a sve u cilju upoznavanju šire javnosti o svim vidovima nasilja, njihovim posljedicama i potrebom da se nasilje u porodici spriječi. Takođe se putem propagandnog materijala informiše javnost o besplatnim telefonskim linijama za pomoć, raspoloživim uslugama podrške, zakonskim mjerama, besplatnim pravnim pomoćima, pristup važećim regionalnim mehanizmima za ulaganje žalbi, te informisanost o mjerama koje omogućuju oporavak od nasilja kao što su pravno i psihološko savjetovalište, finansijska pomoć, stanovanje, obrazovanje, obuka i pomoć prilikom zapošljavanja.
Preventivna uloga Ministarstva unutrašnjih poslova ogleda se i kroz Zakon o prekršajima, u kojem se maloljetnicima koji su počinili prekršaj izriču vaspitne mjere. Svaka vaspitna mjera koja se izriče maloljetniku ima prvenstveno preventivni, zaštitni i vaspitni, a ne represivni cilj (Vuković, 2006). Svrha vaspitnih mjera je da se ne pokreće krivični postupak prema maloljetniku i da se primjenom vaspitnih preporuka utiče na pravilan razvoj maloljetnika i jačanje njegove lične odgovornosti.

Vaspitne mjere koje se izriču maloljetnicima su:

• Ukor
• Lično izvinjenje oštećenom
• Naknada štete oštećenom
• Redovno pohađanje škole ili redovno odlaženje na posao
• Uključivanje u rad, bez naknade, u humanitarne organizacije ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja
• Prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja
• Smještaj u drugu porodicu, dom ili ustanovu
• Liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi (bolničko ili ambulantno)
• Uključivanje u pojedinačni ili grupni tretman vaspitnih, obrazovnih, psiholoških i drugih savjetovališta
• Nalaganje maloljetniku da se uzdržava od upotrebe alkoholnih pića i opojnih droga
• Zabrana druženja sa licima koja imaju loš uticaj na maloljetnika i
• Policijska kontrola kretanja poslije određenog vremena.

Pri izboru vaspitnih preporuka tužilac ili sudija uzimaju u obzir mišljenje i sveukupne interese maloljetnika, kao i interese oštećenog, vodeći računa da se primjenom vaspitnih preporuka ne ometa redovno školovanje ili rad maloljetnika. Evidencije o izrečenim vapitnim preporukama koje vode tužilaštva i sudovi nemaju karakter kaznene evidencije o osuđivanosti maloljetnika i ne mogu se upotijebiti na bilo koji način koji bi štetio maloljetniku.
Prevencija nasilja nad starijim osobama je važna iz razloga kako bi se starijim ljudima mogli osigurati dostojna starost, pružanje materijalne sigurnosti i uopšte unapređivanje kvaliteta života. Naglašavaju se prava starijih osoba utemeljena na načelima iz 1991. godine od strane UN-a a to su:

• Nezavisnost (dovoljno hrane, sklonište i zdravstvena njega, život u sigurnom domu što je duže moguće)
• Uključivanje (da dijele svoje znanje, doprinose društvenoj zajednici i kažu društvu šta žele)
• Njega (pristup kulturno odgovarajućoj njezi i zaštiti, službe koje će im poboljšati zdravlje, respektiranje njihovih želja, dostojanstva i uvjerenja)
• Samozadovoljstvo (mogućnost razvijanja vlastitih interesa i sudjelovanje u obrazovnim, kulturnim, spiritualnim i društvenim aktivnostima) i
• Dostojanstvo (da ne trpe niti mentalno niti fizičko zlostavljanje niti diskriminaciju) (Rusac, 2006)

Posljednjih godina počeo se razvijati program prevencije na državnom i na lokalnom nivou radi zaštite ove populacije stanovništva od zlostavljanja. To se ogleda kroz organizovanje programa socijalne i zdravstvene pomoći, informisanje putem medija i štampe o besplatnim telefonskim linijama putem kojih starije osobe mogu potražiti pomoć ili prijaviti zlostavljanje, organizovanje programa edukacije starijih o njihovim pravima kao i o prepoznavanju i adekvatnom reagovanju na nasilje. Važno je poticati rad organizacija civilnog društva koje promiču ljudska prava i zastupaju žrtve nasilja u porodici (Ajduković, 2003).
U cilju zaštite porodice i njenih članova, te preventivnog djelovanja na nasilje u porodici, donešen je Zakon o zaštiti od nasilja u porodici. U čl. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici jasno stoji da su radnje nasilje u porodici:

1. svaka primjena fizičke sile ili psihičke prinude na fizički ili psihički integritet člana porodice;
2. svako postupanje jednog člana porodice koje može prouzrokovati ili izazvati opasnost da će uzrokovati fizičku ili psihičku bol ili ekonomsku štetu;
3. prourokovanje straha ili lične ugroženosti ili povrede dostojanstva člana porodice ucjenom ili drugom prinudom;
4. fizički napad člana porodice na drugog člana porodice, bez obzira da li je nastupila fizička povreda ili nije;
5. verbalni napad, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, te drugi načini grubog uznemiravanja člana porodice od drugog člana porodice;
6. seksualno uznemiravanje i uznemiravanje drugog člana porodice u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti polova u Bosni i Hercegovini;
7. uhođenje i svi drugi slični oblici uznemiravanja drugog člana porodice;
8. oštećenje ili uništenje zajedničke imovine ili imovine u posjedu ili pokušaj da se to učini;
9. propuštanje dužne pažnje, nadzora prema drugom članu porodice ili ne pružanje pomoći i zaštite tom članu porodice iako za to postoji obaveza prema zakonu i moralu što može imati za posljedicu ili osjećaj fizičke, psihičke ili ekonomsko-socijalne ugroženosti tog člana porodice.

POSTUPANJE POLICIJE U SLUČAJU PRIJAVE NASILJA U PORODICI

Nasilje u porodici se u policijsku stanicu može prijaviti usmeno, telefonom i pismeno. U trenutku kada je zaprimljena prijava o nasilju u porodici najmanje dva policijska službenika hitno i bez odgađanja se upućuju na mjesto događaja. Policijski službenici uvidom u zatečeno stanje odmah preduzimaju mjere i radnje u cilju trenutne zaštite i pružanja potrebne zdravstvene i druge pomoći osobi oštećenoj nasiljem, te sprečavaju počinioca u daljem nasilničkom ponašanju. Nakon ukazane intervencije pribavljaju se podaci i obavještenja koja su potrebna za razrješenje i dokazivanje prekršaja ili krivičnog djela Nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici. Uzimajući u obzir stresnu situaciju i moguće povrede koje je pretrpila žrtva nasilja, policijski službenici će sa žrtvom nasilja obaviti razgovor bez prisustva počinioca nasilja pri čemu će se voditi računa da se prikupe sve informacije vezane za kontinuitet i način počinjenog nasilja. O svim relevantim saznanjima do kojih su došli obavljajući razgovor sa žrtvom, policijski službenici dostavljaju izvještaj u vidu službene zabilješke.
Nakon obavljenog razgovora sa žrtvom, obavlja se razgovor i sa počiniocem nasilja sa namjerom da se istog upozna sa mjerama koje će se protiv njega preduzeti a sa ciljem trenutnog prekida nasilja i pružanje pomoći počiniocu u promjeni ponašanja. Ukoliko počinitelj legalno posjeduje vatreno oružje ono se privremeno oduzima radi sprečavanja moguće zloupotrebe, a u slučaju saznanja o ilegalnom posjedovanju oružja, preduzimaju se potrebne mjere i radnje kako bi se isto pronašlo i oduzelo a protiv počinioca krivične radnje podnosi se krivična prijava. Nakon utvrđivanja činjeničnog stanja, počinilac krivičnog djela se privodi u prostorije policijske stanice radi zadržavanja, nakon čega se podnosi Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka zbog počinjenog prekršaja Nasilja u porodici ili podnosi krivična prijava nadležnom tužilaštvu zbog počinjenog krivičnog djela Nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici.
U Zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka traži se izricanje odgovarajućih zaštitnih mjera uz prijedlog za određivanje zadržavanja. Policijski službenici koji su priveli okrivljenog prekršajnom sudu, odnosno osumnjičenog tužiocu, sa prijedlogom za određivanje zadržavanja, odnosno pritvora, dužni su saznati odluku sudije za prekršaje odnosno tužioca, te u slučaju da sudija za prekršaje nije odredio zadržavanje ili tužilac nije odredio mjeru pritvora, dužni su o tome odmah obavijestiti žrtvu. Ukoliko je nasiljem oštećeno dijete ili maloljetna osoba u rad se neposredno uključuju i preuzimaju postupanje policijski službenici za maloljetničku delinkvenciju. Tokom postupanja policijski službenici dužni su na primjeren i jasan način upoznati žrtvu nasilja sa njenim zakonskim pravima, posebno zaštitnim mjerama i uslovima njihovog izricanja i primjene, te mjerama i radnjama koje će u daljnjem postupanju policija preduzeti protiv počinioca nasilja, a koje su posebno važne za zaštitu njene sigurnosti. U slučaju da je nasilje u porodici počinjeno od strane osobe liječene od alkoholizma ili drugih ovisnosti i osobe s duševnim smetnjama, o tome se odmah obaviještava centar za socijalni rad radi preduzimanja zakonom predviđenih ovlaštenja iz njihovog djelokruga rada.
Postupak zaštite od nasilja u porodici ostvaruje se prema odredbama Zakona o prekršajima, a prekršajne sankcije koje se izriču za zaštitu od nasilja u porodici su zaštitne mjere. Svrha zaštitnih mjera određena je čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, a to je sprečavanje i suzbijanje nasilja u porodici, otklanjanje posljedica učinjenog nasilja i preduzimanje efikasnih mjera prevaspitanja nasilnika i otklanjanje okolnosti koje pogoduju ili podstiču izvršavanje novih prekršaja nasilja u porodici. Sud može nasilniku u porodici izreći zaštitne mjere:

• Udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor,
• Zabrana približavanja žrtvi nasilja,
• Osiguranje zaštite osobe izložene nasilju,
• Zabrana uznemiravanja ili uhoženja osobe izložene nasilju,
• Obaveza psihosocijalnog tretmana,
• Obavezno liječenje od zavisnosti.

Udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor, može se izreći osobi koja je učinila nasilje prema članu porodice sa kojim živi u stanu, kući ili nekom drugom stambenom prostoru, ako sud za prekršaje ocijeni da postoji opasnost da bi bez provođenja ove mjere učinilac mogao ponovo učiniti nasilje. Osoba kojoj je izrečena ova zaštitna mjera dužna je odmah napustiti stan, kuću ili drugi stambeni prostor, po potrebi, uz prisustvo policije.
Zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja u porodici može se izreći osobi koja je učinila nasilje u porodici ako postoji opasnost da bi ponovo mogla učiniti nasilje u porodici. U rješenju kojim sud izriče mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja u porodici, sud će odrediti mjesta ili područja, te udaljenost ispod koje se učinilac ne smije približiti žrtvi nasilja u porodici.
Osiguranje zaštite osobe izložene nasilju kojoj je život u opasnosti može se izreći za osobu koja je izložena nasilju radi njene fizičke zaštite i osiguranja da može ostvariti svoja prava ili interese bez straha i opasnosti po ugrožavanje svog života. Osobi izloženoj nasilju osigurava se privremeni smještaj i zbrinjavanje u socijalnim i drugim centrima (kućama spasa) ili kod drugih porodica, odnosno na drugim pogodnim mjestima, i pravo na privremeno izdržavanje iz alimentacijskog fonda.
Zaštitna mjera zabrane uznemiravaja ili uhođenja žrtve nasilja može se izreći osobi koja nasilje čini uznemiravanjem ili uhođenjem, a postoji opasnost da bi ponovo mogla uznemiravati ili uhoditi bračnog ili vanbračnog parnera.
Zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana može se izreći učiniocu nasilja u porodici radi otklanjanja njegovog nasilničkog ponašanja ili ako postoji opasnost da se ono ponovi.
Obavezno liječenje od zavisnosti sud za prekršaje izreći će nasilnoj osobi koja je nasilje učinila pod uticajem ovisnosti od alkohola, opojnih droga ili drugih psihotropnih supstanci, ako postoji opasnost da se nasilje ponovi.
Članom 21. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici određeno je da je nasilna osoba u porodici dužna postupiti u skladu sa izrečenom zaštitnom mjerom. Novčanom kaznom u iznosu od 2 000 KM do 10 000 KM kaznit će se za prekršaj osoba koja ne postupi prema izrečenoj zaštitnoj mjeri.

Nasilje koje počinje verbalnim, a može se završiti fizičkim obračunom, prerasta u krivično djelo tek kada traje neko vrijeme ili kada izazove posljedice i povrede koje su uočljive i dokazive. Pored određenih zaštitnih mjera u Zakonu o prekršajima, prema počiniocu nasilja u porodici preduzimaju se odgovarajuće mjere iz Krivičnog zakona zbog počinjenog krivičnog djela Nasilje u porodici.

U definiciji krivičnog djela Nasilje u porodici stoji:

1. Ko primjenom nasilja ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava spokojstvo, tjelesni integritet ili duševno zdravlje člana svoje porodice ili porodične zajednice, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.
2. Ako je pri izvršenju djela iz stava 1. ovog člana korišteno oružje, opasno oruđe ili drugo sredstvo podobno da tijelo teško povrijedi ili zdravlje naruši, učinilac će se kazniti zatvorom od tri mjeseca do tri godine.
3. Ako je usljed djela iz stava 1. i 2. ovog člana nastupila teška tjelesna povreda ili teško narušenje zdravlja ili su ona činjena prema maloljetnom licu, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do pet godina.
4. Ako je usljed djela iz prethodnih stavova nastupila smrt člana porodice ili porodične zajednice, učinilac će se kazniti zatvorom od dvije do dvanaest godina.
5. Ko liši života člana porodice ili porodične zajednice kojeg je prethodno zlostavljao, kazniće se zatvorom najmanje deset godina.

ZAKLJUČAK

Nasilje u porodici je sastavni dio gotovo svakog savremenog društva. Suzbijanje porodičnog nasilja nije jednostavan niti kratkoročan zadatak već proces kojim se trebaju postaviti određeni standardi koje je potrebno stalno nadzirati i unapređivati (Vukadin, 2006). Nesumnjivo je da u procesuiranju djela nasilja u porodici policija ima izuzetno značajnu ulogu jer od njenog rada zavisi kvantitet i kvalitet prikupljenih podataka o izvršenom djelu nasilja, žrtvi i učiniocu. Izuzetno je važno da policijska intervencija pri prijavi nasilja u porodici bude profesionalno i stručno pružena, s obzirom da je policijski službenik prva službena osoba koja ima saznanja o nasilničkom ponašanju. To predstavlja dodatnu odgovornost policijskim službenicima da svojim profesionalnim pristupom ispune zadaću prekidanja nasilničkog ponašanja počinitelja i zaštite žrtve, ali i da povećaju žrtvino povjerenje u društvene institucije, te da usmjere žrtvu na druge sustave koji su nadležni i osposobljeni za pomoć žrtvama (Odeljan, 2010). Sprečavanje nasilja u porodici je dužnost organa vlasti, kao i da pruže zaštitu žrtvama i da krivično gone počinioce.
Bitno je istaći da se javnost problematikom nasilja u porodici bavi 10-15-tak godina i pitanja porodičnog nasilja nikad nisu smatrana prioritetom, ni političkim, ni strategijskim. Međutim, posljednjih godina iskazana je politička volja da se pitanja porodičnog nasilja smatraju jednako važnim kao i ostali društveni problemi, kako na najvišem nivou tako i na nivou lokalne zajednice i da svaka od ustanova subjekata zaštite, sama po sebi, donosi promjene u praktičnom djelovanju. Stalno osvještavanje, stručnost, koordiniranost i dosljednost u društvenoj reakciji čine se dobrim elementima procesa smanjenja nasilja u obitelji. Adekvatno policijsko postupanje u tom lancu čini važnu kariku.

LITERATURA

- M. Ajduković, G. Pavleković, Nasilje nad ženom u obitelji,
- Gender centar, Sprečavanje i suzbijanje nasilja u porodici u Republici Srpskoj,
- N. Petrušić, Problem nasilja u porodici i nasilje nad ženama,
- S. Rusac, Nasilje nad starijim osobama,
- J. Vuković, M. Živković, S. Katić: Institucija bez nasilja – preventivni programi,
- S. Konstantinović-Vilić, N. Petrušić, Reagovanje policije na nasilje u porodici,
- R. Odeljan, A. Matijević, Postupanje policije u slučaju nasilja u obitelji,
- I. Kovčo-Vukadin, I. Nađ, Nasilje u obitelji-uloga policije,
- Krivični Zakon Federacije Bosne i Hercegovine,
- Krivični Zakon Republike Srpske,
- Zakon o prekršajima FBiH,
- Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH.

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD