OSTALI SEMINARSKI RADOVI
- FINANSIJSKI MENADŽMENT -
 

 

POCETNA STRANA

 
SEMINARSKI RAD IZ FINANSIJSKOG MENADŽMENTA
 
 

IZVORI FINANCIJSKIH INFORMACIJA
I NJIHOVA UPOTREBA



1. DEFINICIJA


Financijske informacije predstavljaju rezultat poslovanja tvrtke izražen u novcu. Kao izvore financijskih informacija koristimo:
• Financijska izvješća
• Publikacije analitičara i izvješća brokerskih kuća
• Interna izvješća
• Tržišne podatke

Ipak glavni izvor predstavljaju financijska izvješća. No treba imati na umu da informacije sadržane u tim izvješćima predstavljaju prošle aktivnosti. Dobar rezultat u prošlosti nije znak da će takav trend biti i u budućnosti nastavljen.

Temeljna financijska izvješća su određena zakonom o računovodstvu. Izvješća objavljena od strane velikih kompanija trebaju biti revidirana od neovisnog revizora što bi bila garancija da su informacije iz izvješća prezentirane objektivno i u skladu s postojećim računovodstvenim propisima.

Manageri imaju jednu prednost od ostalih sudionika. Oni mogu uspostaviti kompletni sustav internih izvješća, ali u pravilu te informacije nisu dostupne analitičarima, investitorima i vjerovnicima.


2. TEMELJNA FINANCIJSKA IZVJEŠĆA

Bilanca - to je sustavni pregled imovine, kapitala i obveza gospodarskog subjekta na određeni datum, najčešće na datum završetka fiskalne godine. Daje samo opću procjenu vrijednosti tvrtke. U bilanci imovina tvrtke je prikazana prema ročnosti. Kratkotrajna imovina se sastoji od gotovine, zaliha potraživanja iz poslovanja i financijskih plasmana. Dugotrajna imovina je prikazana kao bruto imovina umanjena za obračunatu kumulativnu amortizaciju. Također tu je prikazana i imovina koja je uzeta na korištenje financijskim leasingom. Pasiva bilance prikazuje potraživanja prema imovini tvrtke i to: obveze - novac koji se duguje vjerovnicima te kao vlasnički kapital - dionička glavnica. Sadrži prioritetne dionice, obične dionice, dodatnu uplatu za kapital, rezerve, zadržanu dobit te dobitak/gubitak tekuće godine. Vlastiti kapital je tajan kapital - osigurali su ga vlasnici i uvećan je za zadržane dobitke tokom vremena.

Račun dobiti i gubitka - prikaz prihoda, rashoda i financij skog rezultata u određenom vremenskom razdoblju. Pokazuje profitabilnost poslovanja tvrtke tokom nekog vremenskog razdoblja. Prihodi se djele na : poslovne, prihode od financiranja i izvanredne. Rashodi se djele na: poslovne, financijske i izvanredne. Prihodi - troškovi amortizacija i lizing = bruto marža
Bruto marža - opći prodajni i administrativni troškovi =EBIT(zarada prije poreza i kta EBIT - troškovi financiranja = EBT (dobitak prije oporezivanja) EBT - korporacijski porez na dobitak = neto dobit Dodatni podatak je EPS

Izvješće o novčanom toku - zadatak menadžera nije samo profitabilno poslovanje, već brza pretvorba neto dobitaka u gotovinu. Izvješće o gotovinskom toku daje informaciju o izvorima i upotrebi gotovine tokom izvještajnog razdoblja, ali predstavlja i bazu za planiranje budućih gotovinskih tokova i potreba za financiranjem.

Tokovi se klasificiraju prema aktivnostima:
Poslovne aktivnosti - vezane su za tekuće poslovanje tvrtke i račune bilance koji se odnose na kratkotrajnu imovinu, obveze i amortizaciju.
Investicijske aktivnosti - rezultat su investiranja i dezinvestiranja u realnu imovinu, te dugoročnog investiranja i dezinvestiranja u financijsku imovinu.
Financijske aktivnosti - rezultat su prikupljanja novca za tekuće poslovanje i investiranje te za servisiranje pri tom preuzetih obaveza.

Novčane tokove možemo prikazati direktnom ili indirektnom metodom. U pogledu objektivnosti informacija prednost imaju izvješća prikazana direktnom metodom. Izvještaj prezentiran pomoću indirektne metode polazi od neto dobitka, a on je kategorija koja je rezultat primjene računovodstvenih politika.

Bilješke uz financijska izvješća - detaljnija dopuna i razrada podataka iz bilance, računa dobiti i gubitka te izvješća o novčanom toku. Postoje dvije osnovne vrste bilješki. One koje objašnjavaju primjenjene računovodstvene politike; te ostale podatke koji su bitni za razumjevanje izvješća. O podatcima koji će biti prezentirani, njihovoj točnošću i razumljivosti odlučuje direktor. Često znaju biti nepotpune i nejasne radi toga da se ne otkrije prevelika količina informacija konkurenciji.


3. KORISNICI I SVRHA ANALIZE FINANCIJSKIH IZVJEŠĆA


Korisnici financijskih informacija koje se dobivaju analizom izvješća su dioničari, vjerovnici, investitori, analitičari, brokeri... različiti subjekti imaju interes za različite aspekte tvrtke.
I management koristi analizu ali u interne svrhe. One se u pravilu češće sastavljaju da bi omogućile donošenje objektivnijih poslovnih odluka. U interne svrhe analiza se koristi kao: baza za prognozu budućih uvjeta, baza za pregovore, instrument interne revizije i kontrole.
Management mora pratiti performance poslovanja. Da bi tvrtka ispunila svoj cilj - povećanje vrijednosti za dioničare tvrtka mora biti sposobna da podmiruje preuzete obveze i da minimizira troškove poslovanja.
Vanjski subjekti pak analiziraju financijska izvješća da bi procjenili perspektivu razvitka uz financijsku održivost tvrtke i praćenje performansi managementa.
Svrha same analize je procjena trenda, veličine, dinamike i rizičnosti budućih gotovinskih tokova tvrtke. Da bi stekli što objektivniju sliku dobivene rezultate potrebno je procjeniti u svjetlu vremenske dinamike, konkurentskih rezultata i korporacijske strategije.


4. PRAVILAN IZBOR FINANCIJSKIH POKAZATELJA


Financijski pokazatelji - nastaju stavljenjem u odnos podataka iz jednog ili više izvješća. Prvi su korak financijske analize, ali pravu vrijednost dobivaju u komparativnoj analizi, ili u kombinaciji s analizom trenda.

Komparativna analiza - provodimo je poredbom izabranih financijskih pokazatelja tvrtke s:
- Povijesnim pokazateljima - jedna od metoda analize trenda, a provodi se usporedbom pokazatelja u dva ili više uzastopnih izvještajnih razdoblja.
- Pokazateljima konkurencije - uspoređujemo s konkurencijom da bi procjenili izglede tvrtke u budućnosti. No ove rezultate pažljivo tumačimo jer ako je npr razdoblje recesije viši pokazatelj nije razlog slavlju.
- Planiranim veličinama - da bi procjenili performance tvrtke i menadžmenta uspoređujemo pokazatelje iz izvješća s veličinama izračunatim na bazi planskih izvješća.

Analiza trenda - daje uvid u kretanje financijskog stanja tvrtke kroz vrijeme. Također ovu analizu možemo provesti pomoću indeksiranih izvješća.


5. ANALIZA PUTEM POKAZATELJA


Najčešća metoda za analizu financijskih izvješća. Povezivanjem stavki iz jednog ili više izvješća ona pokazuje povezanost između računa u financijskim izvješćima te omogućava vrednovanje stanja i poslovanja tvrtke.
Kako su moguća preklapanja informacija koje nam pružaju pokazatelji treba ih selektirati te primjenjivati one koji imaju naveću opisnu moć.


KLASIFIKACIJA FINANCIJSKIH POKAZATELJA

—POKAZATELJI LIKVIDNOSTI

Koriste se za procjenu tvrtke da udovolji kratkotrajnim obvezama kratkotrajnom imovinom. Dobavljači proizvoda i usluga kao i vjerovnici koji odobravaju poduzeću kratkotrajne kredite zainteresirani su za procjenu sposobnosti tvrtke da udovolji kratkotrajnim obvezama.

Mogu biti:

POKAZATELJ TEKUĆE LIKVIDNOSTI
Najbolji pojedinačni indikator likvidnosti. Dobijemo ga da kratkoročnu imovinu podjelimo kratkoročnim obvezama. Ukoliko je indikator u silaznom trendu implicira da kratkoročne obveze rastu brže od kratkoročne imovine. I prenizak i previsok pokazatelj može upućivati na problem koji traži detaljnu analizu.

POKAZATELJ UBRZANE LIKVIDNOSTI
Koristi se za procjenu da li poduzeće može udovoljavati svojim kratkoročnim obvezama uporabom svoje najlikvidnije imovine. Dobijemo ga djeljenjem kratkotrajne imovine umanjene za zalihe s kratkoročnim obavezama. Pokazatelj bi trebao iznositi 1 i više.


—POKAZATELJI MENADŽMENTA IMOVINE

Koristi se za ocjenu poslovne efikasnosti tvrtke. Neefikasna upotreba nameće dodatne financijske troškove, vodi nižoj profitabilnosti i može prouzrokovati preuzimanje tvrtke.

Mogu biti:

PROSJEČNO RAZDOBLJE NAPLATE POTRAŽIVANJA
Koristi se za procjenu broja dana koji tvrtka mora čekati prije nego dobije gotovinu od prodaje na kredit. Reflektira efikasnost naplate potraživanja, kreditne politike i aktivnosti managementa. Korisno ga je porediti sa kreditnom politikom, a što je duže u odnosu na industriju znači da tvrtka ima više uloženih sredstava u zalihe po jedinici što ima svoju cijenu - propuštenu kamatu na ulog ovih sredstava.

POKAZATELJ OBRTA ZALIHA
Koliko puta godišnje tvrtka obrne prosječne zalihe. I dok niski pokazatelj upućuje na neproduktivno trošenje sredstava i nekvalitetne zalihe, previsoki pokazatelj ukazuje na iscrpljivanje zaliha tako da tvrtka gubi kupce.

POKAZATELJ OBRTA DUGOTRAJNE IMOVINE
Prikazuje efikasnost tvrtke u korištenju opreme i postrojenja povezujući prodaju i imovinu tvrtke. Poželjno je da ovaj pokazatelj bude što viši, a nizak pokazatelj pokazuje neuposlene kapacitete što bi trebalo rješiti kroz nabavku adekvatne imovine uz kontrolu kapitalnih ulaganja.

POKAZATELJ OBRTA UKUPNE IMOVINE
Pokazuje relativnu efikasnost tvrtke u korištenju imovine za stvaranje rezultata. Odražava upravljanje potraživanjima, zalihama, dugotrajnom imovinom. Računamo ga kao prodaja kroz ukupna imovina.


—POKAZATELJ MENADŽMENTA DUGA (ZADUŽENOSTI)

Pod dugom se podrazumjevaju izvori financiranja koji se moraju otplatiti na kratak ili dugi rok. Iako postoje dileme smatra se da u razmatranje treba uključiti kratkoročni dug jer se i na te kredite plaća kamata. Uporaba duga u financiranju (financijska poluga) ima prednosti jer uz manja ulaganja vlasnici zadržavaju kontrolu nad tvrtkom, kreditori su svjesni da su i oni sigurniji što je veći iznos osiguran od vlasnika, moguće je ustvariti dobit ako pametno uložimo posuđena sredstva. Bitna su dva pokazatelja: koja se imovina financirala posudbom te koliko su fiksne naknade pokrivene dobitkom.

Mogu biti:

POKAZATELJ UKUPNOG DUGA PREMA UKUPNOJ IMOVINI
Koliki dio je osiguran kreditom. Informacija da li društvo kontrolira svoje dugove. Dobijemo ga djeljenjem ukupnih obveza s trajnim kapitalom. Veći pokazatelj rizičnija tvrtka.


POKAZATELJ POKRIĆA KAMATA
Razmjer u kojem poslovni dobitak može pasti a da ne dovede u pitanje plaćanje kamata. Računamo ga djeljenjem dobitka iz poslovanja s kamatama. Kao izvor pokrića uzimamo dobit prije oporezivanja zato što su kamate neoporeziv trošak. Bolji pokazatelj u odnosu na industriju pokazuje veću sigurnost, ali visoki pokazatelj može ukazati na nedovoljno iskorištenu financijsku polugu.


—POKAZATELJ PROFITABILNOSTI

Izražavaju snagu zarade tvrtke. Profitabilnost je moguće mjeriti u odnosu na ulaganja te u odnosu na obujam prodaje. Niska profitabilnost ukazuje na propast tvrtke u budućnosti.
Mogu biti:

BRUTO PROFITNA MARŽA
Dobijemo ju djeljenjem prihoda od prodaje umanjenim za trošak prodaje s prihodom od prodaje. Odražava politiku cijena koju tvrtka provodi pa će tako nizak pokazatelj potvrditi da se povećanje profitabilnosti događa povećanjem obujma (imati će visok obrt movine i zaliha).

NETO PROFITNA MARŽA
Ukazuje kako management kontrolira troškove, prihode i rashode pa se koristi kao pokazatelj efikasnosti managementa. Dobijemo ga djeljenjem neto dobitka umanjenog za dividende sa prihodima od prodaje. Niska neto profitna marža može biti odraz niskih cijena ili visokih troškova u odnosu na cijene.

TEMELJNA SNAGA ZARADE TVRTKE
Dobar pokazatelj za usporednu analizu kad postoje razlike u stupnju financijske poluge. Računa se dijeljenjem EBIT-a s ukupnom imovinom.

POVRAT NA UKUPNU IMOVINU (ROA)
Predstavlja sposobnost tvrtke da korištenjem raspoložive imovine ostvari dobit. Dobijemo ga djeljenjem neto dobitka umanjenog za dividende s ukupnom imovinom. Pokazuje koliko je feninga zaradila tvrtka na svaku KM imovine. Uporedimo li je s kamatnom stopom mmožemo donjeti zaključak o isplativosti zaduživanja. Razlika između ROA-e i kamatne stope je financijska korist od zaduživanja koja pripada dioničarima.

POVRAT NA VLASTITI KAPITAL (ROE)
Pokazuje snagu zarade u odnosu na ulaganja dioničara. Kako je cilj tvrtke povećanje vrijednosti za dioničare, ovaj je pokazatelj najbolja pojedinačna mjera uspješnosti tvrtke u ispunjenju tog cilja.


—TRŽIŠNI POKAZATELJI


Za razliku od dosadašnjih pokazatelja koji su pod kontrolom menadžmenta, tržišni pokazatelji odraz su stavova investitora o performancama i perspektivi tvrtke. Ove pokazatelje računamo usporedbompodataka iz financijskih izvješća i vrijednosti dionica koje su dodjeljene od strane tržišta. Ako su ostali pokazatelji na zadovoljavajućoj razini i cijena dionica će biti visoka.
Mogu biti:

POKAZATELJ CIJENA/ZARADA (P/E)
Pokazuje koliko su investitori voljni platiti za 1 KM zarade tvrtke. Računa se djeljenjem tržišne cijene dionice sa EPS. Iako su P/E pokazatelj za BiH dionice još je nizak. Objašnjenje je moguće protumačiti u visokoj percepciji rizika investitora što možemo objasniti rizičnošću zemlje.

POKAZATELJ TRIŠNA/KNJIGOVODSTVENA VRIJEDNOST
Govori nam kako investitori procjenjuju tvrtku odnosno njene dionice. Dobijemo ga djeljenjem tžišne cjene s knjigovodstvenom vrijednošću dionice. Knjigovostvena vrijednost je vrijednost vlastitog kapitala koje se dobije nakon odbitka dugova od ukupne imovine tvrtke. Ukoliko su računovodstvene procedure u industriji slične, viši pokazatelj će imati tvrtke s višom stopom ROE.

DU PONT SUSTAV POKAZATELJA
Omogućuje managerima ocjenu performanci tvrtke u terminima povrata na ulaganja. Možemo vršiti analizu u terminima ROA i ROE. Osnovna Du Pont jednadžba izražava povrat na imovinu kao rezultat profitne marže i obrta ukupne imovine. Daje managerima ideju koja su kritična područja za povećanje povrata na imovinu.

6. INTERPRETACIJA ANALIZE PUTEM POKAZATELJA


Svrha je procjeniti trenutno stanje i perspektivu tvrtke. Radi toga događaje gledamo s aspekta njihovog mogućeg negativnog uticaja na buduće stanje tvrtke. Dakle u analizi je potrebno tražiti moguće probleme.

Problemi koji se javljaju kod usporedbe pokazatelja tvrtke s pokazateljima industrije proizlaze iz:

Kvalitete baze koju uzimamo kao standard - mogu biiti dobar pokazatelj ukoliko uvjeti i ciljevi tvrtke odgovaraju onima industrije.

Veličine tvrtke - bilo bi poželjno tvrtke unutar grane svrstati u podgrupe prema njihovoj veličini.

Stupnja diversifikacije poslovanja - ukoliko je velika tvrtka za usporedbu bi bilo dobro koristiti poslovanje nekog odjeljka.

Strategije koju tvrtka sljedi.


7. LITERATURA


Leko, V., Financijske institucije i tržišta, Ekonomski fakultet, Zagreb, 2004.

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD