|
McDonald's
1. BIOGRAFIJA RAY KROCKA
Ray
Krock je bio američki poslovni čovek rođen 5. septembra 1902.
u Oako Parku, predgrađu Čikaga, u siromašnoj porodici. Kada je bio
dete otac ga je odveo kod vidovnjaka koji mu je predvideo da je njegova
budućnost u industriji hrane. Verovatno nikada nećemo znati da li je vidovnjak
tačno pogodio ili je to bila čista sreća, ali predskazanje se pokazalo
zaista tačnim. Od malih nogu preduzetničkog mu duha nije manjkalo pa je
tako tokom svog školovanja prodavao limunadu na štandu ispred svoje kuće
u Oak Parku. Jedno je vreme radio kod svoga ujaka. U tinejdžerskom dobu
nije imao strpljenja za školovanje pa je odustao od školovanja i prvo
se prijavio u vojsku pa je tokom Prvog svetskog rata služio kao vozač
ambulatnih kola. Baš kao i Ernest
Hemingway koji je takođe bio iz Oak Parka. Po povratku iz rata jedno
je vreme bio džez pijansta, a nakon što se 1922. venčao zaposlio se kao
prodavac u kompaniji Lily-Tulip Cup Co. Bio je mlad, ambiciozan i voljan
dugo raditi pa je uskoro postao najbolji prodavac u kompaniji ali uskoro
ju je napustio da bi postao muzički urednik na WGES-u, jednoj od prvih
radio stanica u Čikagu. Ipak nije bio zadovljan ovim poslom pa se nakon
procvata tržišta nekretnina na Floridi obreo u Fort Lauderadaleu kao prodavac
nekretnina. Nakon što je došlo do sloma tržišta nekretnina (1926.) Kroc
je došao u lošu financijsku situaciju pa je radio kao pijanista u noćnom
klubu, a ćerku i suprugu vozom je poslao nazad u Čikago. Nedugo potom
u Čikago se vratio i on. Tu se vratio u Lily-Tulip Cup Co. postavši prodavac
za područje Srednjeg zapada.
"Dobar si onoliko koliko su dobri ljudi koje si odabrao u svojoj
kompaniji!" (Ray Krock, osnivač McDonald’s restorana)
Ray Kroc preminuo je 14. siječnja 1984. u San Diegu.
2. PRVI IZUM RAY KROCKA - MULTIMIKSER
S novim izumom, tada zvanim multimikser, susreo se 1937. te je opet dao
otkaz u Lily-Tulip Cup Co. i utemeljio vlastitu kompaniju koja je imala
eksluzivna prava distribucije stroja. Sa 52 godine bio je veoma situiran
čovek koji se mogao polako pripremati za penziju. Međutim, u godinama
kada većina ljudi već završava karijeru Ray Kroc je krenuo iz početka
i stvorio poslovno carstvo koje se danas smatra uzorom američkog kapitalizma.
Njegov proizvod - hamburger - postao je simbol američkog načina života,
njegova metoda širenja poslovnog carstva proučava se na američkim ekonomskim
fakultetima dok je Kroc postao simbol američkog preduzetništva. Primer
koji potvrđuje da se u Sjedinjenim Državama može početi ni od čega. Kao
i da se i u kasnijim godinama života mogu stvoriti milijarde dolara, i
to ne na nekim sofisticiranim i ultramodernim proizvodima, nego na nečem
svakodnevnom. Jednom proizvodu od mleka, jednom proizvodu od krompira
i jednom proizvodu od mesa. Kroc, međutim, nije poznat široj javnosti,
kao na primjer Henry Ford ili John Rockfeller i to zato što njegovo carstvo
nije nosilo njegovo ime nego ime onih ljudi čiju je temeljnu ideju poslovanja
Korc znao pretvoriti u američki način života. Reč je o Mc Donaldu i hamburgerima.
Bilo je to 1954. kada je Kroc čuo kako njegove miksere mnogo upotrebljavaju
u jednom restoranu u San Bernandinu pa je želeo videti zašto. Hteo je
na temelju iskustva iz tog restorana poboljšati prodaju svojih miksera
drugim restoranima. Stigao je u San Bernandino i u prvom trenutku bio
razočaran onim što je video. Bio je to mali restoran na putu, nešto veći
kiosk u koji su dolazili ljudi iz obližnjih radionica, tvornica i ureda,
ali su se zaustavljali i mnogi slučajni vozači. Restoran je imao veoma
skroman jelovnik. Prodavao je samo hamburgere, pržene krompire i milk
shake-ove (za šta su vlasnici koristili Krocove miksere). No, uprkos tome
imao je mnogo mušterija. Kroc se umešao među mušterije kako bi saznao
što je tajna ove navale. Hamburgeri su bili vrlo kvalitetni i jeftini,
restoran uredan i čist, a posluga vrlo brza. Niko nije imao nikakvih primedbi.
Radnici iz okolnih radionica tvrdili su kako im supruge ne pripremaju
obroke za podnevnu pauzu jer ovde mogu bolje jesti. Važna je bila i niska
cena, koja je mogla biti niska jer su vlasnici restorana maksimalno smanjili
troškove standardizujući i pojednostavljujući proizvodnju. Kroc se predstavio
i vlasnicima restorana, braći Dicku i Bobu McDonaldu te se s njima sastao
na večeri i doznao pojedinosti o njihovom načinu rada.Kroc je te večeri
u hotelskoj sobi mnogo razmišljao. Došao je u San Bernardino otkriti kako
će prodavati drugim restoranima više miksera, a odjednom je shvatio da
je otkrio nešto mnogo vrednije. Otkrio je formulu kako da revolucionira
čitavu industriju hrane u Sjedinjenim Državama. Tajna je bila u jednostavnosti,
standardizaciji, brzini i čistoći.
2.1. POSAO SA BRAĆOM McDONALD
Krock je braći McDonald ponudio posao - predložio im je da im postane
agent, da prodaje njihovu metodu drugima, a braća McDonald su na to pristala
ne očekujući previše od tog posla. Kroc se vratio u Čikago i odmah se
prihvatio posla. U početku posao je išao loše jer je trebao mnogo ulagati.
Nakon što je sam otvorio prvi restoran u predgrađu Čikaga pa kada je s
njim postigao uspeh dobio je volju otvarati nove restorane pa se posao
počeo razvijati. Stoti je restoran otvorio 1959.godine, a dve godine posle
otkupio je od braće McDonald sva prava na ime kompanije, metodu i imidž.
Isplatio ih je s više od milion dolara, što je bilo malo s obzirom na
sve što će posle na tome zaraditi. Kroc je metodu braće McDonald još jače
razvio. Načela koja su braća McDonlad unela u svoj restoran u San Bernardinu
on je proširio na celu kompaniju.
Za sve restorane uveo je iste standarde za veličinu hamburgera, za debljinu
i veličinu sira u cheesburgeru, za širinu krompirića. Ali i za proizvodnju
papirne ambalaže i svega drugog. Sve je urađeno tako da se troši što manje
vremena pri radu, a poslovi su toliko pojednostavljeni da ih mogu raditi
i priučeni radnici.Rast kriminala pedesetih i šezdestih godina imao je
takođe udela u uspehu McDonalda. Kroc je utvrdio stroge standarde i za
izgled unutrašnjosti restorana. Tako su svi restorani morali biti dobro
osvetljeni, a u restoranu nije smelo biti nikakvih dodatnih sadržaja:
telefona, strojeva za igru, štandova za novine, automata za cigarete -
zbog kojih su u druge restorane ulazili ljudi koji tamo nisu zbog jela.
U McDonaldovom restoranu nitko ne sedi da bi gubio vreme, zabavljao se
ili čavrljao. To su lokali gde se većina ljudi osećala sigurnima. Kroc
nije bio vlasnik svih restorana koji su nosili ime McDonald. On je bio
vlasnik četvrtine dok je drugim restoranima davao ime, metode rada i imdiž.
Vlasnici su sve to mogli koristiti uz plaćanje mesečne licence ali su
se morali u potpunosti držati svih pravila McDonalda te, što je još važnije,
nabavljati robu od McDonalda. Uskoro Kroca su počeli oponašati pa su nastali
i drugi trgovački lanci za prodaju hamburgera: Burger Big MacKing, Burger
Chef i Wimpy. Ali, iako su neki od njih imali dosta uspeha, nitko nije
dostigao i prestigao McDonalda. Ova kompanija prodaje više od 10 miliona
hamburgera na dan, osam puta više od ukupne konkurencije. Pored toga McDonalda
je najveći potrošač govedine u Sjedinjenim Državama - jedan posto dnevno
proizvedene govedine u Sjedinjenim Državam ide u McDonaldove hamburgere.
3. MCDONALD'S, AMERIČKI BREND
Iako nikada nije završio čak ni srednju školu Kroc je zbog svog poslovnog
uspeha bio je sedamdestih godina 20. veka jedan od najslavnijih američkih
poslovnih ljudi. Časopis Time 1972. objavio je njegovu sliku na naslovnoj
stranici što je u Sjedinjenim Državama velika počast. Dobio je nagradu
Horatio Agler koja se daje onim Amerikancima koji su velike poslovne,
društvene ili umetničke uspehe postigli polazeći od, kako se to kaže,
nule. Od svojeg uspjeha Kroc je želio napraviti znanost pa je utemeljio
McDonald's Hamburger University, gdje se uči sve što treba znati o proizvodnji
hamburgera. Zašto je Kroc jedinstven pokazuje i to što je nakon 22 godine
poslovanja (1976.) McDonald ostvario prvi put milijardu dolara prihoda.
Kompanija McDonald bi već i po tome bila jedinstvena da ne postoji i ona
druga komponenta njenog postojanja - kulturna komponenta. Kompanija je
napravila pravu revoluciju u američkom životu jer je promenila način na
koji Amerikanci obavljaju jednu od primarnih ljudskih funkcija - hranjenje.
McDonald je omogućio da se mnogo ljudi oslobodi nužde da jede kod kuće
jer je stvorio lanac jeftinih restorana kaloričnih obroka. Skratio je
vreme obroka čime je povećao vreme rada ili zabave. Smanjio je obveze
ljudi da kuvaju pa omogućio ljudima da više vremena borave izvan kuće.
Uticao je i na razvoj turizma jer je omogućio putnicima i turistima da
se jeftino hrane, da jedu hranu koju poznaju, kvalitetno i jednako pripremljenu.
Napravio proboj u industriji prehrane jer ga nisu pratili samo drugi lanci
za prodaju hamburgera nego i lanci za prodaju druge slične industrijalizirane
hrane. Kroc je odigrao važnu ulogu i u amerikanizaciji sveta. Činjenica
je da se McDonald uspeo probiti u Moskvi, Pekingu i u vodećim zemljama
u razvoju. Danas gotovo nema velegrada na svetu gde nema mreže restorana
McDonald. Komapnija se širi uprkos pričama da je reč o dugoročno štetnoj
hrani, o otkrićima o tome kako se hamburgeri ne pripremaju po svim higijenskim
pravilima, pa čak i takvim tvrdnjama da u obrocima McDonalda uopšte nema
vitamina C.
Lanac McDonald ima više od 5000 restorana širom sveta. Prvi takav restoran
izvan Sjedinjenih Država otvoren je:
- u Indiji 1983.godine
- u Pekingu 1988.,
- u Moskvi 1990. godine. (najveći McDonaldov restoran na svetu)
Danas tih restorana ima na svih pet kontinenata sveta, a oni imaju jedinstvenu
karakteristiku: hamburger kupljen u New Yorku biće jednak onom kupljenom
u Moskvi ili Pekingu.
4. McDONALD'S KAO BREND
McDonald’s je jedna od najpoznatijih robnih marki širom sveta. McDonald’s
kontinuirano teži izgradnji svog Brenda (svoje marke), tako što sluša
svoje mušterije. On takođe ukazuje na tesnu povezanost različitih delovanja
u marketinškom procesu.
Proces stvaranja prepoznatljive marke (brending) razvija osoblje za organizaciju,
proizvod ili uslugu. Taj proces stvaranja robe prepoznatljive marke deluje
jedino kad se organizacija ophodi sa drugima na dosledan način i sebe
isto tako predstavlja. Metode marketing komuniciranja kao što su istraživanje
i promocija se koriste pri kreiranju boja, dizajna i oblika, što ovoj
marki daje prepoznatljiv izgled.
McDonald’s je prepoznatljiv i po svom poznatom natpisu (logu) “Zlatni
luk” - “Golden Arches”. Marketing uključuje definisanje potreba i zahteva
kupaca i upoznavanje sa potrebama kupaca bolje od konkurenata. Na ovaj
način kompanija stvara verne, pouzdane, stalne mušterije.
Početni zadatak jeste saznati ko su potencijalne mušterije, neće svi željeti
ono što McDonald’s nudi. Ljudi koji su verovatne mušterije za McDonald’s
su poznati i kao ključni posetioci.
Kada se potrošačima nudi meni, važno je da im se ponudi velik izbor, jer
potrošači novac mogu potrošiti na ogroman broj načina i mesta. Zbog toga,
McDonald’s veliki značaj pridaje razvijanju menija koji potrošači žele.
Istraživanje tržišta utvrđuje šta se tačno treba naći na meni-u.
Međutim, potrebe kupaca se vremenom menjaju. Ono što je danas u trendu
i privlačno, sutra može biti neprihvaćeno. Marketing kontinuirano prati
preferencije potrošača.
Kako bi se susrele promene u ponašanju potrošača, McDonald’s uvodi nove
a isključuje stare proizvode. McDonald’s zna da će se pojedino jelo na
njegovom jelovniku razlikovati po popularnosti. McDonald’s-ova mogućnost
ostvarivanja profita će zavisiti od različitih faza njegovog životnog
ciklusa.
4.1. HAMBURGER
Danas se hamburger, kao što je rečeno, smatra tipičnim američkim jelom.
Ali to jelo vuče poreklo iz ruskih stepa. Tvrdi se da su ga tatarski konjanici
u srednjem veku rado jeli. Pripremalo se tako da se komad dobrog mesa
sekao nožem na komadiće, zatim su se ti komadići pomešali sa solju, seckanim
lukom i bez kuvanja ili pečenja - ukusan obrok bio je gotov. Jelo se ubrzo
proširilo čitavom današnjom Rusijom, a u baltičkim lukama prvi put su
ga okusili i mornari koji su stigli iz severnonemačkih luka. Oni su recept
poneli kućama, pa je jelo postalo vrlo popularno u Hamburgu. Domaćice
iz Hamburga smatrale su kako nije dobro jesti sirovo meso pa su tatarski
delikates pekle na roštilju. Tako je nastalo jelo slično našem kosanom
odresku (u žargonu je uvriježen izraz 'faširana šnicla') koje je dobilo
ime - hamburger. Nemački doseljenici preneli su recept u Sjedinjene Države.
Isprva hamburgere su jeli samo Nijemci ali su ga s vremenom prihvatili
i drugi. Izvesni Louis Lassen počeo je prodavati hamburger (1900.) u pokretnim
kolima i to između dve kriške kruha. Nakon velike trgovačke izložbe u
St. Louisu hamburger je postao opšte poznato jelo širom Sjedinjenih Država.
Na toj su se izložbi okupili prodavci hrane iz Sjedinjenih Država i prikazivali
razna jela, poslastice i napitke koji su posle stekli veliku popularnost
(ledeni čaj, sladoled u kornetu...). Hamburger je tako u prvoj polovini
20. veka stekao sve veću popularnost u Sjedinjenim Državama i od egzotičnog
jela stepskih Tatara pretvarao se u jelo visokoindustrijalizovanog društva,
a da bi napokon postao temelj moderne američke kulture svakodnevnog života
i vrlo kontraverzan obrok oko kojeg se sukobljavaju nutricionisti, socilozi,
kulturolozi, planeri deltovorne industrije i mnogi drugi.
4.2. LOGO McDONALD'S-A
Slika se koristi za prepoznavanje brenda, da biste vizualno prepoznali
McDonalds
restorane. Značenje logotipa je da pomogne gledaocu da identifikuje marku,
I da u potpunosti prenese prirodu brenda na način na koji same reči to
ne mogu učiniti.
4.3. RONALD McDONALD
Ronald je klovn čiji lik služi kao glavna maskota lanca restorana brze
hrane McDonald's. Smatra se jednim od najpopularnijih likova među američkom
decom, te ga, po navodima knjige Fast Food Nation (2001), može prepoznati
96% školske dece. Najčešće se pojavljuje u TV reklamama gde nastanjuje
fantastični svet zvan McDonaldland i deli pustolovine s likovima kao što
Mayor McCheese, the Hamburglar, Grimace, Birdie the Early Bird, i The
Fry Kids. Posljednji godina je "detinjasti" McDonaldland stavljen
u drugi plan i Ronald se češće prikazuje u druženju s običnom decom. Lik
je stvorio Willard Scott.
5. MISIJA I VIZIJA KOMPANIJE
Zamislimo viziju kao mesto na koje želimo da stignemo. Misija će nam
tada biti sredstvo kojim ćemo putovati. McDonaldova vizija je da bude
najbolji svetski lanac restorana brze hrane. Biti najbolji to znači održati
prepoznatljiv kvalitet, servis, čistoću i vrednosti, tako da svaka mušterija
u svakom restoranu bude nasmejana.
Da bi ostvarili viziju, fokusirali su se na tri krucijalne strategije:
—Biti najbolji poslodavac (Biti najbolji poslodavac za naše ljude
u svakoj zajednici širom sveta)
—Učiniti usluge savršenim (Usluge isporučivanja učiniti savršenim
za svaku našu mušteriju u svetu)
—Postići stalni rast profita (Ovo bi se postiglo konstantnim ulaganjem
u nove projekte, inovacije i tehnologije)
6. KROKOVE INOVACIJE
Kada je preuzeo McDonalds, Krock je sproveo mnogo inovacija u okviru
poslovanja restorana. Najvažnije su sledeće:
—Eliminacija dobavljača (Krock je eliminisao sve dobavljače koji
nisu želeli da prilagode svoje uslove njegovim potrebama)
—Diferencijacija u odnosu na konkurenciju (Na početku je izabrao
crvenu I belu boju kao zaštitne boje, zadržao ali I osavremenio logotip
McDonalds-a, uveo maskotu Ronalda, uveo sit-in restorane; zatim drive-in
restorane. Kvalitet, usluga I čistoća postale su osnovne odrednice lanca
njegovih restorana)
—In-door edukacija (Krok je ljude zapošljavao nezavisno od kvalifikacija,
stavljao ih je u program edukacije o pripremi hrane I vođenju restorana,
svoje kadrove je sam stvarao)
—Kombinovanje partnera
—Krock je uz standardni hamburger uveo Big Mac
—Afirmacija franšiza
(povezivanje ugostiteljstva sa nekretninama I franšizama.
Matično preduzeće gradi restoran I uređuje ga a zatim iznajmljuje lokalnim
preduzetnicima na korišćenje uz obavezu plaćanja rente originalnom vlasniku.
On je patentirao svoju preduzetničku ideju I iznajmljivao je drugima).
7. PERIOD KRIZE McDONALD'S-A
Problem lošeg poslovanja McDonalds'a nije lokalnog karaktera. Oktobra
2002.godine zatvoren je i poslednji restoran u Belorusiji. U Francuskoj
je tržište izgubljeno još sredinom devedesetih. Isto je i sa još nekim
zemljama EU i Rusijom. Tempo rasta kojim se kompanija hvalila svih ovih
godina danas je neodrživ, jer je došlo do zasićenja tržišta a zemlje u
kojima restorani još nisu otvoreni (misli se na nerazvijene zemlje Afrike,
Azije i Južne Amerike) verovatno nikada neće dostići dovoljnu kupovnu
moć da bi sebi priuštili ishranu u McDonald's - ovim restoranima. Treba
reći da je i pokret antiglobalista učinio dosta da se McDonald's, ali
i slične kompanije, dovedu u ovakvu poziciju. To je najuočljivije na primeru
Francuskog McDonald's koji je i propao zahvaljujući jakoj kampanji lokalnih
antiglobalista. Treba napomenuti da su antiglobalisti pre svega jedna
virtuelna organizacija koja nema svoje organe uprave i hijerarhiju i koja
deluje skoro svuda gde se uočava dominacija multikompanija. Oni koordiniraju
svoje akcije spontano pomoću modernih sredstava komunikacije. Rasprave
se vode na internet forumima, poruke se razmenjuju mail-ovima i mobilnom
telefonima.
Uzroci ovih pojava su kompleksni i različiti od države do države, ali
ipak postoje neki generalni razlozi koji se odnose i na sve ostale kompanije
tipa ''Dinosaurus''. Tu je pre svega težnja ka promenama, jer kupci nisu
više zadovoljni Ray Crock-ovim receptom za hamburger iz 1965. godine koji
se do danas nije nimalo promenio.
Jedan vrlo važa uzrok je i neinteresovanje kompanije za želje kupaca.
McDonald's nikada nije vršio ispitivanje šta je to što kupci žele već
je kampanjom i reklamiranjem hteo da ubedi kupce da je ono što oni prizvode
to što kupci žele. U zlatno vreme amerikanizacije Evrope (od početka sedamdesetih
do sredine osamdesetih) to je i bilo moguće ali danas, kada kupci mogu
da vide šta svet nudi, lako im je da donesu odluku. Pojavile su se mnogo
prilagodljivije kompanije brze hrane koje nude ono što se tog trenutka
traži.
McDonald's nikada nije vodio računa o jedinstvenim nacionalnim kuhinjama
pa su njegovi proizvodi i do danas gotovo svuda isti. To je verovatno
posledica činjenice da ni sama Amerika ne poseduje nacionalnu kuhinju
jer je sastavljena iz mnoštva različitih naroda. U vreme procvata kompanije
koja nudi standardne proizvode bilo je i vreme opšte globalne standardizacije.
Najveći razlog trenutno loše situacije je konkurencija. Pojavili su se
novi restorani koji su tržištu nudili ono što je ono u tom trenutku zahtevalo.
S obzirom da je stepen promene izuzetno brz, ti novi restorani su se prilagodili
i još brže odgovarali zahtevima kupaca. Tako su se u novije vreme pojavili
novi lanci restorana u Americi a zatim i u Evropi, koji su polako preuzeli
prvo mesto, ako ne po broju restorana onda sigurno po zaradi.
8. McDONALD’S SRBIJA
McDonald’s u Srbiji. Kompanija McDonald`s posluje u Srbiji već više od
dvadeset godina i za to vreme je postala primer kompanije koja je jedinstvena
ne samo po tome što dosledno sprovodi i primenjuje standardne i principe,
insistira na kvalitetu u svakom segmentu poslovanja, već i po načinu na
koji se brine o potrebama i razvoju svojih gostiju i zaposlenih.
U Srbiji postoji četrnaest McDonald’s restorana, od toga u Beogradu jedanaest
i po jedan u Novom Sadu, Nišu i Subotici. McDonald’s na Slaviji koji je
otvoren 24. marta 1988. godine je bio prvi McDonald’s restoran ne samo
u bivšoj SFRJ, nego i u celoj jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve godine,
restorani Slavija i Bezistan, a pre njih Fontana i Rakovica, bljesnuli
su novim sjajem. Koncept enterijera je osavremenjen i prilagođen potrebama
savremenog čoveka. Sa domaćim dobavljačima smo razvili pravi partnerski
odnos. Mnogi naši snabdevači svoje poslovanje su razvili i proširili upravo
sarađujući sa McDonald's-om. Više od 50% svih namirnica koje se koriste
za pripremu obroka se nabavlja u Srbiji. Restorani na Terazijama i Slaviji
su 2008. godine bili prvi restorani u regionu koji su dobili svoje McCafe-e,
a u maju ove godine je otvoren i treći McCafe u Beogradu, u restoranu
Fontana. McCafe, koji nudi veliki broj kafa, čajeva i izvrsnih kolača,
daju novu dimenziju u ponudi ovih restorana i svakako je razlog više za
posetu McDonald`s u.
Briga o zaposlenima. Zaposleni u McDonald`s-u osnov su našeg uspeha, a
on se ne meri samo brojem posetilaca već i kvalitetom naše usluge. McDonald’s
u Srbiji trenutno zapošljava oko 700 ljudi prosečne starosti oko 25 godina.
Za vreme koje smo u Srbiji, kroz naše restorane je prošlo preko 7.000
mladih i stasalo preko 1.000 menadžera. Osnovna formula u oblasti zapošljavanja
glasi:
- zaposliti najbolje, pružiti im najkvalitetniju obuku i obezbediti najbolje
mesto za rad. U proseku, svaki McDonald's restoran zapošljava više od
40 radnika, 6 menadžera pripravnika i 4 člana uprave.
Saradnja sa lokalnom zajednicom. Kao društveno odgovorna kompanija, aktivno
se uključujemo u život i aktivnosti zajednice putem raznih sponzorstava
i podrške onim segmentima društva kojima je ta pomoć i podrška neophodna.
Najveći deo svoga angažovanja u Srbiji usmeravamo na rad sa decom i pomoć
mališanima u bolnicama, obdaništima i posebnim ustanovama. Sarađujemo
sa AMSS-om, Centrom za brigu o deci, UNICEF – Škola bez nasilja, Institutom
za majku i dete, KEC MNRO - organizacijom za brigu o deci sa posebnim
potrebama i mnogim drugima.
Dobavljači hrane i pića sa kojima kompanija sarađuje u Srbiji su:
Sve prelive za sladolede radi firma Desing, od Esca Food Solutions-a iz
Inđije dobavlja meso, sarađuje sa Imlekom, salate radi Salat Centar Beograd,
zemičke Žitoban iz Zrenjanina. Što se napitaka tiče, sarađuje sa Coca–Colom
i Next-om, sok od narandže uvozimo, sok od jabuke dobavlja firma Desing.
Kafa, koju od skora možete da popijete u McDonald’s objektima, dolazi
od firme Jacobs i ima potpuno provereno poreklo.
ZAKLJUČAK
Kao što smo naveli na početku, lider ne znači samo biti vrhunski profesionalac
u određenoj oblasti već to znači biti lider i u obraćanju, i u komuniciranju,
i u ponašanju. Vođa mora biti: samopouzdan, siguran, informisan, entuzijasta,
optimista, koga odlikuju hrabrost i odlučnost. Dakle, samo tako je I Raz
Krock uspeo u svojim idejama, bio je siguran, informisan, optimista, hraba…
Zanimljivo je to da do danas, iako je najpoznatiji, lanac McDonalds uspe
da svakoga dana usluži manje od jednog procenta svetske populacije.
Lider treba da bude informisan o rezultatima najnovijih istraživanja ,
ne samo iz svoje struke, kako bi bio spreman za svaku vrstu razgovora.
Takođe lider mora da poseduje želju za stalnim usavršavanjem i saznavanjem
novih informacija, jer upravo, ova osobina mu omogućava da kreira takozvanu
stručnu odnosno tehničku moć nad svojim sledbenicima.
Lider je ličnost sa stilom, odnegovanog izgleda, manira, ponašanja. Vrhunski
profesionalan, ume da kontroliše emocije i postupa uvek u skladu sa pravilima
koje zahteva poslovna komunikacija.
LITERATURA
1. Inic, B, Ikone svetskog biznisa, Management 2, III izmenjeno izdanje
2. Inic, B, Management 1, III izmenjeno izdanje, Beograd, 2005.
3. www.lider.com
4. www.wikipedia.com
5. www.McDonalds.com
6. www.buzzle.com
7. www.woopido.com
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski
Radovi
SEMINARSKI RAD |
|