OSTALI SEMINARSKI RADOVI
IZ MENADŽMENTA |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
DEFINICIJA, POJAM I KARAKTERISTIKE KRIZE
Za
krizu možemo reći da je nepredviđen negativni događaj, te
da u svom trajanju prijeti i nanosi ozbiljne posljedice kompaniji, ili
kompletnoj industriji. Kriza nije momenat već je proces koji ima neke
svoje faze kroz koje prolazi u svom zamahu. S obzirom da u poslovanju
postoje faktori na koje možemo utjecati i oni na koje ne možemo, uz sve
napore, kriza svojom pojavom može biti uzrokovana ljudskim faktorom ili
prirodnom silom, kao faktorom na koji ne možemo utjecati. Većinu kriza
moguće je predvidjeti, ali svaka redovito iznenadi i prodrma gospodarstvo
i lokalno i globalno. Kriza ma kakva bila je i reputacijska prjetnja za
poduzeće, jer odbija klijente ali i zaposlenike koji sve češće traže alternativno
rješenje kao izlaz iz krze. Većina organizacija i institucija još uvijek
ne razumije da je za suzbijanje krize potreban novi i moderniji menadžment
pristup i sposobnost razmišljanja na pravi način. Kriza je problem zato
što je ona rezultat, a ne uzrok naših problema. Te da bi se riješili krizne
situacije prije svega moramo prepoznati uzrok koji je do nje doveo.
2. POJAM I DEFINICIJA KRIZE
Pojam krize, koji vodi porijeklo iz grčkog jezika, sasvim
uopšteno znači svaki iznenadan prekid do tada kontinualnog razvoja
i, u užem smislu, situaciju razvoja koja označava zaokret odnosno vrhunac
opasnog razvoja. Ona istovremeno odražava situaciju sa ekstremnom
ambivalentnošću mogućnosti razvoja. Kriza označava "posebno stanje
u razvoju jedne pojave; obrt stvari u odnosu na dotadašnji tok . Svaka
kompanija na tržištu prolazi kroz neki tok svoga poslovanja. Iako su u
teroriji faze tog toka iste za sve kompanije u praksi se one dosta razlikuju.
Svaka faza poslovnog procesa trebala bi kompaniji donjeti nove, bolje
i krupnije rezultate, ali kroz svaku fazu kompanija se bori sa određenim
problemima. U svakoj od tih faza nalazi se i krizni momenat. Tačka do
koje poslovanje mora doći, ali je na menadžmentu da iznađe način prelaska
ili zaobilaska te tačke.
Poslovna kriza je negativni razvoj poslovanja poduzeća, kao posljedica
događaja iz okruženja i/ili pogrešnih poslovnih poteza menadžmenta, koji
izaziva negativne reakcija interesnih skupina i zahtjeva restrukturiranje
poslovanja. Kriza je obično posljedica ranije donesenih pogrešnih odluka
nad čijom je provedbom menadžment bio ustrajan. Može se desiti i da je
menadžment donio dobru odluku ali je u tržišnom okruženju došlo do neke
promjene koja je uništila kompletnu ideju i strategiju kompanije te izazvala
krizu. Najveći problem u krizi imaju oni koji od preduzeća imaju ili očekuju
direktne korisi. Te su tako udarom krize pogođeni vlasnici uloženog kapitala,
zaposlenici kompanije na svim nivoima pa čak i potrošači proizvoda kompanije,
jer ukoliko kompanija ne prevlada krizu određenog proizvoda više neće
biti na tržištu.
U literaturi krizu poduzeća opisuju kao nepoželjnu i neplaniranu situaciju
preduzeća ili neke oblasti preduzeća koja smanjuje prinos ili smanjuje
likvidnost, koja predstavlja neposrednu ili posrednu opasnost za preživljavanje
preduzeća, odnosno oblasti preduzeća . Svako poduzeće je osnovano sa ciljem
da proizvodi i prodaje proizvedeno, bilo to roba ili usluga. U tom svom
poslanju dvije su temeljne krize. Kriza proizvodnog procesa, koja se tiče
menadžmenta i organizacije, logistike i finansijskog dijela poslovanja
i kriza nedostatka potrošača koja se tiče kvalitativnog i marketing procesa.
Naravno, ove krize imaju svoje daljnje podjele po osnovu svoga izvora,
pa tako kriza proizvodnog procesa može biti uzrokovana lošim rukovodstvom
kompanije, nepoznavanjem zakonskih okvira određene industrijske grane,
nedostatkom inovacija, neimanjem kvalitetnih kadrova. S druge strane kriza
nedosatka potrošača može se desiti zbog visokih cijena proizvoda ili usluge
koju kompanija nudi pa je to više pitanje socijalnog karaktera. Po ovome
navedenom pravimo podjelu na pet vrsta kriza. To su, zapravo, pet vrsta
grešaka koje mogu djelovati pojedinačno ili u kombinaciji. To su:
• ekonomska kriza,
• socijalna kriza,
• kriza rukovođenja.
• kriza prouzrokovana pravnim sistemom i
• elementarne nepogode
3. KARAKTERISTIKE KRIZE
U vrijeme svakodnevnog poslovanja i upravljanja organizacijom menađeri
moraju jako dobro poznavati situacije kako poslovati u normalnim uvjetima
i u uvjetima krize ,odnosno poznavati njihove glavne karakteristike. One
se međusobno razlikuju ponekad po sadržaju po trajanju po posljedicama
i drugim karakteristikama.
Uprkos tome , mogu se navesti tri karatkeristike za sve krize :
- neočekivanost (neplaniranost)
- nespremnost i
- vremenski pritisak
3.1. Neočekivanost
Krize su obično neočekivane iako su neke bile pomalo jasno vidljive prije nastanka krize. Iako se smatra da se one mogu teško predvidjeti ili da se svjesno ne može predvidjeti opasnost. Npr. ovakve krize koje se teško mogu predvidjeti su teroristički napadi, ali za vodstvo poduzeća je iznenađujuće ako se ne pripreme i mogu biti u njihovom neposrednom okruženju npr medijima vladi i durgim domenima.
3.2. Nespremnost
Kao drugu karakteristiku krize spominje se nespremnost. Menadžeri poduzeća se često nađu nespremni i neshvataju ozbiljno nastanak krize. Često se dešava da dobivaju nekvalitetne informacije za odlučivanje u svom poduzeću. Kad se desi situacija nespremnosti i neizvjesnosti koriste se statičkim ocjenama. Pa u ovakvom suočavanju moraju znati da postoje događaji koji su malo vjerovatni ali koju prate krize sa velikim posljedicama.
3.3. Vremenski pritisak
Kao treću karakteristiku krize obilježava ga vremenski pritisak. Uslovima nespremnosti i prividne neočekivanosti menadžeri moraju brzo reagirati i donositi brzo odluke nego inače što to rade što za njih predstavlja veoma visoki stres u takvim situacijama. Oni moraju biti svjesni prilikom upravljanja u trenutcima krize i da oblikuju program upravljanja za lakše otkrivanje krize i kriznog planiranja.
Da bismo opisali neku krizu, potrebno nam je da se usredotočimo na njene karakteristike. Kriza ima nebrojeno mnogo lica, te nam je za detaljan opis krize potreban odgovor na slijedeća pitanja :
• Koliko traje kriza?
Prilikom opisivanja krie kao procesa koji traje moramo imati na umu da
krize opisuju uvijek proces zaoštravanja, kojem je određena, većinom relativno
kratka vremenska perspektiva, tj. kriza ima momenat početka, odnosno kraja
koji se može odrediti, ona nije nikakvo trajno stanje, ali izaziva trajne
posljedice. područja poslovanja oštećena krizom se mogu sanirati, te ukloniti
uzročnik krize, ali to područje će trajno biti obilježeno kao slabija
karika preduzeća ili industrijske grane.
• Kako napada kriza?
Kriza napada principom kreativnog skoka. Krize ne impliciraju nikakve
tokove razvoja pravolinijskog nego skokovitog oblika. Sa najvećim stepenom
energije događaju se iznenada srazmjerno velike promjene. Smatra se da
je menadžment kompanije imao dovoljno vremena i sredstava da predvidi
krizu, te je taj šok momenta izazvan zapravo dužim negiranjem problema
ili je problem prepoznat ali niko nije aktivno radio na pronalasku rješenja.
• Šta žrtvuje kompanija?
S aspekta napretka pojavu krize možemo objasniti kao kritiku dosadašnjeg
oblikovanja života. Krize imaju egzistencioni karakter, te ima moć uklapanja
sa novim razornim uslovima i iznuđuje nova rješenja i napredne reakcije
menadžmenta, odnosno načine njihova ponašanja. Cijelokupno dosadašnje
oblikovanje života se od momenta krize čini se kao nedovoljno. Otuda se
krizne tačke shvataju kao , osjetljive tačke, koje ono što je do sada
živjelo egzistencijalno ugrožavaju i dovode do mogućeg uništenja.
• Kako nastaju krize?
Krize nastaju zbog manjka znanja koje zahtjeva dinamično okruženje. Reakcija
na krizu po stručnjacima iz te oblasti je visok nivo šoka pogođenih, sa
strahom, bolom, tugom, gnjevom itd., koji se u procesu samo još pooštravaju,
ali imaju i oni koji u stresnom periodu funkcionišu najbolje te su obično
njihova rješenja i princp izlaska iz krize.
• Koja su moguća rješenja?
Da bi smo mogli riješiti bilo koju krizu potrebni su nam resursi. Slučaju
krize obično je predvodio osim slabe organizacije i nizak nivo ehnološke
opremljenosti ili nizak nivo funkcionalnog znanja. Resursi koji stoje
na raspolaganju za savladavanje krize stoje u nesrazmjeri sa veličinom
problema koji se savlađuje. Kompanija tada mora posegnuti za novim izvorima
resursa, jer se uz stara znanja, organizaciju i resurse kriza može samo
produbiti. Dakle, potrebna su nova rješenja.
• Da li je kriza živa?
Iako po vrsti rijeći imenica, kriza ite kako ima karakter glagola, kriza
je radnja, kriza se događa, traje prestaje, ponavlja se, iscrpljuje ali
i nadahnjuje. Krize su "organski" fenomeni, tj. one nisu pravolinijske
ili planirajuće. nema nikakvih jasnih tokova ili mogućnosti predviđanja.
zapravo krizu je moguće predvidjeti, ali tada nema dovoljno vremena za
reorganizaciju ili slične poduhvate već se samo nastoji u krizi preduzeća
spasiti šta se spasit da.
Dvije aktivnosti su ključne, kad nam je jasno da kriza postoji: zaustavljanje
krize i oporavak . U zavisnosti da li su krizu izazvali interni ili eksterni
faktori preduzeća kompanija ima ili nema mogućns djelovanja na krizu.
Kriza koja je izazvana interno će biti rješena mnogo brže i mnogo lakše,
ali će ipak izskivai napore. Interna kriza vezana je za procese unutar
kompanije te će za njeno rješavanje biti potreban unutarnji uzrok koji
je do krize doveo a njega treba tražiti u nekom predhodnom periodu, jer
je kriza rezultat prošlih akcija. kada se jednom prepozna uzrok krize
bitno je na njega ispravno reagovati.
Kvalitetna rekonstrukcija operativnog sistema koji nije davao dobre rezultate
je za sad najbolje rješenje. dakle, kvalitetna strategija je odgovor na
krizu. Ukoliko krizu izazovu eksterni faktori, rješavanje je dugotrajnije,
mukotrpnije ali i skuplje. Eksterne krize mogu biti krize tržišta od finansijskog
do potrošačkog ili prirodna katastrofa koja uništi preduzeće u potpunosti.
Problem je samo izabrati koje od ova dva zla je bolje. Kriza eksternog
karaktera, finansijskog sekora posljednja je koja je pogodila svijetsku
ekonomiju.kod ove krize je problem što se ne može sa sigurnošću reći iz
čega je nastala, osim da je to bilo nepravilno kreiranje izvedenih finansijskih
instrumenata, ne zna joj se tok, niti iko od renomiranih stručnjaka može
reći do ada će da traje i kolike će i kakve posljedice ostaviti na privredu.
S druge strane iste te posljedice na privredu Japana ostavile su nedavne
poplave koje su zadesile to područje, iako je priroda išla do te mjere
da se u Japanu pojavi i nuklearna kriza. No ipak, Japanci su ti koji nekad
u prošloti nisu osigurali nuklerne reaktore te je taj njihov loš potez
doveo do nuklearne krize, a ne poplava. Krizne situacije se karakterišu,
prije svega, sljedećim tipičnim stanjem stvari.
Negativni rezultati poslovanja preduzeća u dužem periodu izazvani većinom
putem stagnirajućih ili opadajućih aktivnosti preduzeća uz rastuće troškove.
To dovodi do znatne potrošnje sopstvenog kapitala i opasnosti od prezaduživanja.
Iz rastućeg zaduživanja slijede veći izdaci za kamate, koji se ne mogu
viši pokriti prinosima u kalkulaciji troškova po jedinici.
Kroz naprijed pomenute akcije zaoštrava se problem likvidnosti.
Često postojeća nedovoljna transparentnost podataka otežava ili čak
onemogućava da se dovoljno rano spoznaju otežavajuća djelovanja pogrešnih
odluka prošlosti i tržišnih uticaja.
I kada su simptomi krize relativno snažni i već se jasno mogu razaznati,
često nedostaje objektivnost rukovodstva pri ocjeni stanja.
Mentalitetom uslovljen svrsishodan optimizam postojaće još kratko vrijeme
i zamjeniće ga pogoršanje opšte klime u preduzeću.
Slabosti u rukovođenju i zbunjenost oko toga kako se može savladati
kriza pojačavaju kratkoročni pritisak na poslovanje, a time i psihički
stres.
Objektivna ocjena stanja često ne postoji jer menadžment sve do kraha
uvjerava zaposlenike da je sve uredu, želeći da očuvaju socijalni mir
među radnicima. Ta želja obično izrodi kontra efektom, štrajkom i protestima
radnika koji su u današnje vrijeme sve češći na ulicama naših gradova
i gradova zemalja Regiona. Stanje u našim kompanijama j takvo da kriza
izbija za krizom jer još nisu uklonjene u potpunosti ni posljedice rata,
loše urađene privatizacije, loših zakonskih okvira, zastarjele tehnologije,
nedostatka novčanih sredstava, nedostatka obrazovanih kadrova na visokim
menadžerskim kompanijama. Ovoga navedenog smo svi svjesni samo je pitanje
dana kada će se ove karakteristike poklopiti u momentu i izazvati krizu
i kolaps u BiH poslovnom sistemu.
4. UZROCI KRIZE
Neprilagođenom troškovnom strukturom poslovanja i pogrešnom procjenom budućeg razvoja poslovanja, menadžment kompanije priziva krizu. Općenite, pa čak i neke vrlo male pogreške u glavnim zadaćama rukovodstva na nivoima planiranja, upravljanja i kontrola na operativnoj i strateškoj razini mogu biti dominantne uzroke kriza. Onog trenutka kad se utvrdi ko je u prošlosti najviše doprinio trenutnoj krizi poduzeća, top meadžment može pozvati na odgovornost rukovodioce tog sektora ili one koji su se zalagali i borili za ideju koja je izazvala krizu. Priznanje greške je ključni momenat prepoznavanja, uočavanja i eliminisanja krize jer je to osnova da se stvara potpuno nova poslovna politika. Dobra organizacija, ako se normalno razvija, ima tri faze razvoja:
- mala organizacija,
- srednja i
- velika
Prelazak u svaki novi stepen je izuzetno težak i može izazvati velike organizacijske probleme. Prema profesorima Lippitu i Schmidtu preduzeće u svom razvoju prolazi kroz određene faze, koje ukoliko nisu pravilno koncipirane stavraju krizu. U fazi nastanka preduzeća kriza može proizači ukoliko menadžment kompanije ne zna jasno i precizno odgovoriti na pitanja šta je kompanija spremna da riskira, te na koji način ona može preživjeti kao novonastala u svom okruženju. U još mladoj firmi nalaze se još dvije važne prepreke koje su od krucijalnog značaja. Prva je kako se organizovati. Organizacija kompanije je jako bitna, da bi se znalo pravilno usmjeravati radnike prema predpostavljenim ciklusima nekog organizacijskog plana. Druga prepreka može biti u načinu na koji kompanije poželi da izgradi imidž u javnosti. Menadžment kompanije mora imati jasan stav o tome na koji način i kojom dinamikom će se govorii o toj kompaniji u medijima. U kakvim medijima će se o kompaniji govoriti, te da li će to biti oglašivačkog ili nekog drugog karaktera. Kada je kompanija zrela kriza ju mnogo teže može uzdrmati, jer su temelji poslovanja čvrsti, pa ipak, menadžment kompanije treba razmisliti o nekim promjenama.
Dobra kontrola poslovanja na vrijeme će pokazati da li je prevelika potrošnja
neke sirovine ili materijala u odnosu na konkurente, da li je kompanija
dovoljno inovativna te da li joj trebaju novi kadrovi i svježi mozgovi.
Ukoliko su odgovori potvrdni onda je kompanija predvidjela nadolazeću
krizu pojedinog sektora te će uraditi sve da se ona ne desi i da se poslovanje
nastavi kao do sad. Ono što je također bitno i na šta treba pripaziti
kada je kompanija zrela su protekle godine poslovanja. Može se desiti
da je kompanija bila toliko opterećena kreiranjem vrijednosti za lojalne
kupce da se zaboravila dati u akciju privlačenja novih kupaca klijenata
ili potrošaća te je potrebno povući strateške korake i u tom pravcu.
ZAKLJUČAK
Kriza je fenomen koji ne umire. Nešto što poput energije, idući kroz
poslovne cikluse prelazi iz jednog oblika u drugi, ostavljajući za sobom
gubitnike na poslovnom području. Ipak u krizi se rađaju najbolje ideje,
te se može reći da sa druge strane kriza rađa i pobjednike. Dok jedne
kriza slomi, drugi u krizi prepoznaju novu šansu, iskoriste je i idu dalje,
naprjed u nove poslovne poduhvate.
Ove nove, moderne krize su teške i iscrpne jer ljudi nemaju dovoljna znanja
da bi ovladali krizom koja može pogoditi i napredni tehnološki sistem.
Danas je više nego tačna ona da što više učimo to manje znamo. najveća
kriza koja danas može pogodti svijet je nedostatak znanja o područjima
koja su nam bitna i koja također može pogoditi kriza. Tehnologija je naprimjer
toliko uznapredovala a samo 10% ljudi u našem okruženju, visoko obrazovanih
može objasniti android platformu, princip na kojem radi satelitski program
ili proces DNK analize. Sve ovo nabrojano prolazi u svojim fazama kroz
svojevrsne krize. Nama danas treba ogromna količina znaja, informacija
i ideja da bi se znali nositi sa krizom koja može pogoditi sve sektore
privrede od astronomije preko nautike do tvornice za proizvodnju paznih
proizvoda do malih i velikih poduzeća. Zbog svega navedenog u radu hipotezu
prihvaćam ukoliko je kriza izazvana bilo čime osim prirodnom katastrofom
koja može da uništi glavni resurs koji preduzeće u svom poslovnom procesu
koristi.
LITERATURA
1. Keković, Z., Kešetović, Ž. Krizni menadžment I - prevencija krize, Fakultet bezbednosti Univerziteta u Beogradu, Beograd 2006
2. Muratović.,H., Organizacijski preokret, Sarajevo 2006
3. Osmanagić-Bedenik;N., Kriza kao šansa: Kroz poslovnu krizu do poslovnog uspjeha, Sveučilište u Zagrebu Ekonomski fakultet 2007
4. Senić.,R;. Lukić S; Krizni menadžment, Paneuropski univerzitet Apeiron,Banja Luka 2008
5. http://www.ebizmags.com/koji-su-uzroci-poslovne-krize/: mr. sc. Dejana Dojčinović, MBA
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi