CENTRALNA BANKA
       
        Centralna (emisiona ili novčanična) banka 
        predstavlja banku poslovnih banaka i ostalih finansijskih institucija. 
        Nastaju od tzv. privilegovanih banaka koje su imale pravo emitovanja novčanica, 
        uporedo sa razvojem robno-novčanih odnosa u zemljama koje su bile na pragu 
        industrijalizacije. 
        Prva centralna banka je nastala u Švedskoj 1656. godine, a najveći uticaj 
        na kasniji razvoj centralnih banaka je imala Bank of England osnovana 
        1694. godine.  
        Ona neposredno reguliše i usmerava monetarno-kreditne tokove u svakoj 
        zemlji, čime utiče na dinamiziranje i stabilizaciju privrednih aktivnosti 
        zemlje. To je neprofitna institucija koja ima monopolski položaj u obavljanju 
        svojih funkcija. 
        To je neprofitna institucija koja ima monopolski položaj u obavljanju 
        svojih funkcija. Kao institucija koje stoji na vrhu bankarskog sistema 
        (banka banaka), ima glavnu ulogu u organizovanju, usmeravanju i regulisanju 
        monetarnih kretanja. 
        Centralne banke moraju imati relativno nezavistan položaj jer je ona nosilac 
        vrhovne monetarne suverenosti. 
        Centralna banka je nadležna za vođenje monetarne politike, u čijoj osnovi 
        je kvantificiranje i dinamiziranje ponude novca. 
      Kroz ovaj rad možemo naučit: 
        - pojam i karakteristike centralne banke 
        - koje su funkcije centralne banke 
        - organizaciju banaka, vlasnički aspekt i upravljanje 
        - stepen autonomije centralne banke 
        - kako funkcioniše Evropska centralna banka. 
      
      POJAM I KARAKTERISTIKE CENTRALNE BANKE
       
        Centralna (emisiona ili novčanična) banka predstavlja 
        banku poslovnih banaka i ostalih finansijskih institucija. 
        Nastaju od tzv. privilegovanih banaka koje su imale pravo emitovanja novčanica, 
        uporedo sa razvojem robno-novčanih odnosa u zemljama koje su bile na pragu 
        industrijalizacije. 
        Prva centralna banka je nastala u Švedskoj 1656. godine, 
        a najveći uticaj na kasniji razvoj centralnih banaka je imala Bank of 
        England osnovana 1694. godine. 
        Do danas su formirane u gotovo svim zemljama sveta koje imaju monetarnu 
        suverenost, mada postoje i izuzeci (Luksemburg i Hong-Kong nemaju centralne 
        banke). Luksemburg je još 1983. godine formirao Monetarni institut, dok 
        je Hong-Kong ulogu centralne banke poverio dvema poslovnim bankama. 
        Neke zemlje imaju tzv. centralne banke u prelaznom obliku, koje obavljaju 
        samo neke funkcije (Sejšeli, Maldivi, Fidži). 
        Ona neposredno reguliše i usmerava monetarno-kreditne tokove u svakoj 
        zemlji, čime utiče na dinamiziranje i stabilizaciju privrednih aktivnosti 
        zemlje. 
        To je neprofitna institucija koja ima monopolski položaj u obavljanju 
        svojih funkcija. 
        Kao institucija koje stoji na vrhu bankarskog sistema (banka banaka), 
        ima glavnu ulogu u organizovanju, usmeravanju i regulisanju monetarnih 
        kretanja 
        Sa druge strane, ekonomsku suverenost jedne zemlje određuje i njena monetarna 
        suverenost, zato CB mora imati relativno nezavistan položaj jer je ona 
        nosilac vrhovne monetarne suverenosti. 
        Monetarna suverenost označava u savremenim uslovima suvereno pravo države 
        da reguliše sva pitanja koja se odnose na emitovanje novca i vođenje monetarne 
        politike od strane CB, u funkciji postizanja krajnjih ciljeva 
        Dakle, monetarnu suverenost ne može imati u rukama niko drugi mimo CB. 
        
      
      Klauzulna veza: 
        
        
        
       
        FUNKCIJE CENTRALNE BANKE
       
        Kroz nabrajanje osnovnih funkcija centralne banke, može se napraviti osnovna 
        razlika između ove institucije i ostalih banaka. 
      Aktivnosti gotovo svih banaka u svetu se mogu grupisati u nekoliko osnovnih 
        funkcija: 
        1. Emisiona funkcija; 
        2. Funkcija sprovođenja monetarne politike; 
        3. Funkcija bankara države; 
        4. Funkcija “banke banaka”; 
        5. Nadzorna funkcija; 
        6. Funkcija garanta likvidnosti bankarskog sistema; 
        7. Funkcija upravljanja deviznim rezervama, spoljnim dugom i deviznim 
        kursem. 
       
        Emisiona funkcija:
       
        Emisiona funkcija centralne banke podrazumijeva emisiju novca (papirnog 
        i kovanog). 
        Pristup emisiji novca znači da na osnovu monetarne politike treba odrediti 
        objektivnu meru likvidnosti bankarskih i poslovnih subjekata u odvijanju 
        finansijskih transakcija. 
        Primarnom emisijom, banke pomoću odgovarajućeg instrumentarijuma monetarnog 
        regulisanja, brže dolaze do neophodnog novca za tzv. sekundarnu emisiju. 
        Sa druge strane, novac u savremenim uslovima ima ulogu potraživanja nebankarskih 
        subjekata od bankarskog sistema, tako da ulogu u tom mehanizmu imaju kako 
        centralna banka posredstvom primarne emisije, tako i poslovne banke obavljajući 
        sekundarnu emisiju. Ipak, centralna banka u tome ima odlučujuću ulogu 
        obzirom da emituje primarni novac koji služi kao osnova za sekundarnu 
        emisiju poslovnih banaka. 
      
      Funkcija sprovođenja monetarne politike:
       
        Centralna banka je nadležna za vođenje monetarne politike, u čijoj osnovi 
        je kvantificiranje i dinamiziranje ponude novca. 
        Sa druge strane, monetarna politika je politika koju vodi centralna banka, 
        s namerom da utiče na monetarne i realne agregate, kamatne stope i devizni 
        kurs, a sve u cilju postizanja krajnjih ciljeva makroekonomske politike 
        (stabilnost cijena, ekonomski rast, puna zaposlenost i uravnotežen platni 
        bilans), pri čemu se akcenat stavlja na stabilnost cijena 
        Dejstvo centralne banke u sprovođenju monetarne politike podrazumijeva 
        odgovarajuće rukovanje tzv. instrumentima monetarne politike (sredstva 
        i metode koje primjenjuje centralna banka sa ciljem održavanja adekvatnog 
        nivoa, mase i strukture novca i kredita). 
        
      
      
      
      
      
      
      Funkcija bankara države:
       
        Ova funkcija se odnosi na usluge koje centralna banka pruža državi, čime 
        ona deluje kao bankar države. 
      Funkcija bankara države obuhvata sledeće usluge koje centralna banka 
        pruža državi: 
        - Deponovanje sredstava koja pripadaju državi i pozajmljivanje novčaih 
        sredstava državi; 
        - Služi kao fiskalni posrednik (agent) i jemac države; 
        - Pruža izvršnoj vlasti stručna mišljanja o monetarnim i finansijskim 
        poslovima; 
        - Vrši plaćanja sa računa koji država kod nje poseduje, na osnovu naloga 
        same države. 
       
        Funkcija “banke banaka”:
       
        Centralna banka deluje i kao “banka banaka”. 
        U većini zemalja konačni dnevni transfer gotovine unutar bankarskog sistema 
        i između banaka i centralne vlasti odvija se kroz brojne račune koji se 
        drže u centralnoj banci. 
        Centralna banka sa druge strane vrši kliring čekova za banke. 
        Znači, centralna banka kao “banka banaka” vodi evidenciju o stanju na 
        računima komercijalnih banaka i ostalih učesnika na tržištu. 
        Osim toga, centralna banka utvrđuje osnovicu i stopu obaveznih rezervi, 
        čime utiče na kreditni potencijal banaka, pri čemu su rezerve obračunska 
        kategorija koja se evidentira u pasivi centralne banke. 
       
        Nadzorna funkcija:
       
        Ova funkcija podrazumeva obezbjeđivanje uslova da poslovne banke i druge 
        finansijske institucije vode svoje poslovanje na zdravoj i razumnoj osnovi, 
        i u skladu sa važećim zakonima i pravilima. 
        Dakle, akcenat se stavlja na to da centralna banka ide na očuvanje stabilnosti 
        pojedinačnih banaka, obzirom da su one najznačajniji finansijski intermedijatori, 
        tako da sve negativnosti u njihovom poslovanju imaju uticaja na najširu 
        javnost 
        Razlog više za pojačani nadzor proizilazi iz moći poslovnih banaka da 
        vrše ročnu transformaciju sredstava. 
        Može se zaključiti da je pomenuti nadzor od strane centralne banke u funkciji 
        stabilnosti, sigurnosti i efikasnosti bankarskog poslovanja, a u konteksti 
        optimizacije konfliktnih ciljeva poslovne politike banaka, osim toga nadzor 
        ima ulogu u obuzdavanju banaka sklonih agresivnoj kreditnoj politici, 
        kao i pronalaženju načina za analitičku procenu rizika u bankarskom poslovanju. 
      
      Funkcija garanta likvidnosti bankarskog sistema:
       
        Radi se o obezbeđivanju likvidnosti makroekonomskog sistema u uslovima 
        rastuće privrede, što se realizuje snabdijevanjem poslovnih banaka potrenbim 
        kvantumima novca i kredita. 
        Time centralne banke sprečavaju masovno bankrotstvo banaka, zbog čega 
        se i javljaju kao “zajmodavci u krajnjoj instanci” (“posljednje utočište”). 
        Ovo sa druge strane znači da su centralne banke sposobne i spremne da 
        odobre zajmove bankama u vreme krize, kada druge banke ne mogu, ili nisu 
        spremne da to učine. 
        Uloga kreditora krajnje instance centralne banke dovodi se u vezu sa sprečavanjem 
        ili ublažavanjem finansijskih kriza. 
        Važno je naglasiti da u okviru ove funkcije centralna banka pokriva samo 
        trenutni deficit poslovnih banaka, ali da pritom CB nije bezuslovni garant 
        likvidnosti bankarskog sistema obzirom da ne garantuje likvidnost svake 
        poslovne banke. 
      
      Funkcija upravljanja deviznim rezervama, spoljnim dugom 
        i deviznim kursem:
       
        Glavna uloga centralne banke na deviznom tržištu je da utiče na svoje 
        valute u cilju dovođenja deviznog kursa na nivo na koji je procenila da 
        treba da bude. 
        Operacije na deviznom tržištu se svode na obezbeđivanje odgovarajućeg 
        kretanja deviznih kurseva kako bi sačuvale stabilnost vlastite valute. 
        Sa druge strane, strukturu deviznih rezervi čine: monetarno zlato, HOV 
        koje glase na inostrane valute, potraživanja centralne banke na računima 
        u inostranstvu, kao i SPV kod MMF-a. 
        
      
      ORGANIZACIJA, VLASNIČKI ASPEKT I UPRAVLJANJE 
       
        Organizacija centralne banke zavisi od razvijenosti i strukture ekonomskog 
        sistema, od administrativnog ustrojstva kao i od političkih faktora. 
      S tim u vezi, organizacija centralnih banaka se svodi na tri 
        osnovna modela: 
        1. Jedinstvena centralna banka; 
        2. Složeni sistem centralne banke; 
        3. Supranacionalna centralna banka. 
      Koncept jedinstvene centralne banke (jedna CB –jedna država) je najzastupljeniji 
        u savremenim uslovima. 
        Složeni sistem centralnih banaka podrazumeva organizaciju centralnih banaka, 
        što znači da u jednoj zemlji postoji više banka koje zajedno obavljaju 
        funkcije centralne banke (najpoznatiji primer je Sistem federalnih rezervi 
        – FED). 
        Nadnacionalna centralna banka je karakteristična za monetarnu uniju, u 
        kojoj se države članice odriču svojih monetarnih suvereniteta, promovišu 
        jedinstvenu valutu, usklađuju kreditno-monetarnu i deviznu politiku, formiraju 
        zajedničke devizne rezerve i osnivaju zajedničku centralnu banku. 
        Zaključujemo da je jedinstvena centralna banka primerenija unitarnom tipu 
        države, da je sistem centralnih banaka prilagodljiviji fedarelnom. (konfederalnom) 
        tipu države, a da je u slučaju integracije zemalja u monetarnu uniju najadekvatnije 
        rješenje supranacionalna centralna banka. 
      U pogledu vlasničke strukture, u centralnim bankama postoje tri 
        oblika svojine: 
        1. Privatna svojina; 
        2. Javna svojina; 
        3. Mešovita svojina. 
      Privatna svojina je dominirala sve do 1936. godine, da bi nakon II svjetskog 
        rata nastupio proces nacionalizacije u centralnom bankarstvu, mada ima 
        i izuzetaka (primer: CB Italije, Grčke). 
        Javna svojina se manifestuje kroz dva oblika, i to centralna banka kao 
        javna ustanova ili centralna banka kao AD kod koga su sve akcije u vlasništvu 
        države (primjer: CB Engleske, Njemačke, Francuske). 
      Konačno, neke banke su izbegle prethodno pomenutu potpunu nacionalizaciju, 
        tako da je kod njih na snazi mešovita (privana i državna) svojina (primer: 
        CB Belgije, Španije, Venecuele, Japana). 
      SAD je specifična po tome što je kapital FED-a formiran na osnovu uplata 
        banaka koje su članice istog. 
      Upravljanje centralnom bankom je jedan od najvažnijih faktora njenog 
        uspešnog funkcionisanja, tako da ono mora biti organizovano tako da se 
        odluke donose brzo i efikasno, uz mogućnost praćenja povratnih informacija. 
      Centralne banke imaju trostruku organizacionu strukturu: 
        1. Izvršni nivo (Guverner); 
        2. Nivo saveta (Odbor direktora); 
        3. Nivo kontrole. 
      U gotovo svim zemljama sveta, upravljanje centralnom bankom je povereno 
        guverneru, koji predstavlja ovu instituciju u javnosti. 
        Odbor direktora je kolektivni vid rukovođenja centralnom bankom, koji 
        se redovno sastaje radi donošenja odluka koje nisu vezane za dnevni posao 
        banke, čijim radom obično rukovodi guverner 
        Treći upravljački nivo – nivo kontrole je odgovoran za kontrolu bilansa 
        banke, kao i kontrolu poštovanja zakona i regulative od strane centralne 
        banke 
        Mandat guvernera, njegovog zamenika, članova odbora direktora se razlikuje 
        u zavisnosti od toga o kojoj centralnoj baci je reč. 
       
        Stepen autonomije centralnih banaka 
       
        Autonomija centralne banke meri se stepenom slobode odlučivanja u oblasti 
        kreditno-monetarne i devizne politike. 
      Prema ovom kriterijumu, centralne banke se razvrstavaju u dve osnovne 
        kategorije:  
        1. Zavisne centralne banke 
        2. Nezavisne centralne banke 
       
        Kod zavisnih centralnih banaka su gotovo sve odluke pod 
        jakim uticajem države, odnosno vlade, pri čemu su ovakve centralne banke 
        najčešće samo instrument nadležnih ministarstava (minstarstva finansija). 
        Takva CB samo operativno realizuje već donete odluke o monetarnoj i kreditnoj 
        politici (ovaj tip CB je bio prisutan u socijalističkim zemljama, kao 
        i u dabašnjim zemljama u razvoju). 
      Nezavisne centralne banke imaju veći stepen samostalnosti 
        prilikom vođenja kreditno-monetarne i devizne politike, ali ni one nisu 
        potpuno nezavisne od vladine politike. Dakle, nezavisnost centralne banke 
        treba shvatiti u relativnom smislu, jer se potpuna uspešnost ekonomske 
        politike može ostvariti jedino u dejstvu i sa drugim segmentima te politike, 
        što upućuje CB na saradnju sa vladom, a da pritom za sprovođenje svoje 
        politike odgovara predstavničkom telu. I kod ovog tipa su moguće razlike 
        između faktičke i stvarne nezavisnosti, ali ne u tolikoj meri 
      Da bi centralna banka postigla svoj cilj (suzbijanje inflacije), potrebno 
        je da bude što manje povezana s izvršnom vlašću, jer njima često upravljaju 
        politički poslovni ciklusi koji pokušavaju merama ekonomske i monetarne 
        politike potaknuti konjukturu (rast) neposredno pre izbora, kako bi političari 
        bili ponovno izabrani. 
      
      Jedan od parametara koji nam govori o nezavisnosti centralne banke je 
        nivo inflacije u zemlji: 
      Slika: 
        
        
      
       
        Nezavisnost centralne banke ima dve dimenzije:  
        1. Nezavisnost cilja 
        2. Nezavisnost instrumenta 
      Nezavisnost cilja predstavlja slobodu centralne banke 
        da definiše ciljeve monetarne politike (stabilnost cena, stopa nezaposlenosti, 
        ekonomski rast). 
        Nezavisnost instrumenta znači da centralna banka ima 
        slobodu da odabere odgovarajuće politike – instrumente kojima će postići 
        željene efekte na ekonomiju. 
      Drugi autori razlikuju četiri aspekta nezavisnosti centralne 
        banke: 
        1. Funkcionalna: (sloboda izbora cilja monetarne politike); 
        2. Institucionalna: (sloboda izbora instrumenata monetarne politike - 
        definisanje i implemetacija); 
        3. Personalna: (uloga, status i sastav najvišeg organa centralne banke); 
        4. Finansijska: (budžetska nezavisnost i zabrana monetarnog finansiranja). 
      Argumenti koji se, uglavnom navode za nezavisnu centralnu banku, 
        su: 
        1. Inflatorna karakteristika monetarne politike; 
        2. Finansiranje budžetskog deficita; 
        3. Nedostatak iskustva političara. 
      Sa druge strane, argumenti protiv nezavisne centralne banke su: 
        1. Nedemokratska priroda; 
        2.Vlada je odgovorna za ekonomsku situaciju u zemlji; 
        3.Monetarna i fiskalna politika moraju biti pod kontrolom iste institucije. 
      
      EVROPSKA CENTRALNA BANKA
      
      Evropska centralna banka (European Central Bank) sa sedistem u Frankfurtu, 
        u Nemačkoj počela je da radi 1.januara 1999. godine. 
         
        Zadaci ECB-a su sljedeci: 
        1. Odrzavanje stabilnosti cena 
        2. Kreiranje i sprovodjenje monetarne politike unije 
        3. Upravljanje deviznim rezervama država članica 
        4. Uparavljanje platnim prometom.  
      Odgovornost za monetarnu politiku preuzeo je Eurosistem, kojeg sačinjavaju 
        ECB i NCBs zemalja članca Evropske unije koje su pridruzene EMU . 
        Glavni organi Eurosistema su Izvršni odbor (Executive Board) i Upravni 
        odbor (Governing Council). 
        Članovi Izvrsnog odbora su : predsednik, potpresednik i četiri direktora 
        ECB. 
        Upravni odbor sačinjava 6 članova Izvršnog odbora i guverneri 12 NCB. 
        Upravni odbor donosi odluke u Eurosistemu, on kreira monetarnu politiku, 
        odredjuje kamatne stope, obavezne rezerve i stepen likvidnosti sistema, 
        a zaseda svake druge nedjelje u Frankfurtu . 
        Izvrsni odbor implementira odluke donesene od strane Upravnog odbora . 
        Čitav ovaj sistem donošenja odluka se naziva EUROSISTEM. 
        ECB je samo dio tog sistema i ne može samostalno donositi odluke vezane 
        za monetarnu politiku na nivou Eurolenda . 
        Često se institucija Eurosistem poistovjećuje sa ECB što je pogrešno jer 
        je Eurosistem mnogo širi pojam . 
        
      
      
      
      
      
      Da bi pokazali koliki stepen nezavisnosti poseduje ECB, na sledećem grafiku 
        ćemo prikazati odnos nje, Bundesbanke i FED-a. 
        
      
      
      
      
      
      
      ZAKLJUČAK 
       
        Možemo zaključiti da se aktivnosti gotovo svih banaka u svetu mogu grupisati 
        u nekoliko osnovnih funkcija: 
      
        1.Emisiona funkcija; 
          2.Funkcija sprovođenja monetarne politike; 
          3.Funkcija bankara države; 
          4.Funkcija “banke banaka”; 
          5.Nadzorna funkcija; 
          6.Funkcija garanta likvidnosti bankarskog sistema; 
          7.Funkcija upravljanja deviznim rezervama, spoljnim dugom i deviznim 
          kursem. 
       
      Organizacija centralne banke zavisi od razvijenosti i strukture ekonomskog 
        sistema, od administrativnog ustrojstva kao i od političkih faktora. 
      Složeni sistem centralnih banaka podrazumeva organizaciju centralnih 
        banaka, što znači da u jednoj zemlji postoji više banka koje zajedno obavljaju 
        funkcije centralne banke. 
      Organizacija centralne banke zavisi od razvijenosti i strukture ekonomskog 
        sistema, od administrativnog ustrojstva kao i od političkih faktora. 
      Upravljanje centralnom bankom je jedan od najvažnijih faktora njenog 
        uspešnog funkcionisanja, tako da ono mora biti organizovano tako da se 
        odluke donose brzo i efikasno, uz mogućnost praćenja povratnih informacija. 
      Da bi centralna banka postigla svoj cilj (suzbijanje inflacije), potrebno 
        je da bude što manje povezana s izvršnom vlašću, jer njima često upravljaju 
        politički poslovni ciklusi koji pokušavaju merama ekonomske i monetarne 
        politike potaknuti konjukturu (rast) neposredno pre izbora, kako bi političari 
        bili ponovno izabra. 
        
       
        L I T E R A T U R A: 
       
         
          1. Damir Šehović „Bankarski menadžment“, Podgorica, 2007. 
          2. Bogdan Ilić „Makroekonomija“ , Čačak, 2006. 
          3. Petar Bojović „Menadžment hartije od vrednosti“, Kruševac, 2005. 
          4. Petar Bojović „Ekonomska analiza“, Kruševac, 2005. 
          5. Milorad D. Pavličić „Ekonomika preduzeća“, Kruševac 2004. 
         
          
            
              
                 
                   
                       
                        
                       
                       
                         
                          PROČITAJ 
                          / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI: 
                       
                      | 
                 
                 
                   | 
                 
               
             
           
           
            
            
           
       
         
      seminarski 
        rad u wordu » » »   
       
      Besplatni 
        Seminarski Radovi 
       
       |