POCETNA STRANA

POVEZANA DRUŠTVA

U pravilu, trgovačka društva su pravno i gospodarski samostalna, ali u suvremenom poslovanju praksa pokazuje da je vrlo velik broj dioničkih društva i društva s ograničenom odgovornošću na neki način povezano.

Povezana društva su uvijek pravno samostalna društva između kojih postoji određen stupanj ovisnosti. Odnos ovisnosti između društva može se temeljiti na ugovoru o vođenju poslova društva ili drugim poduzetničkim ugovorima ili pak biti posljedica (i) stvarnih statusnopravnih odnosa između društva.

U slučaju povezivanja trgovačkih društava poduzetničkim ugovorima dolazi do ugovornog, formalnog povezivanja. Sklapanje poduzetničkih ugovora stvaraju se međusobna prava i obveza između društva-ugovornih strana, ali još bitnije poduzetnički ugovori dovode do izmjene dotadašnjeg unutarnjeg i organizacijskog ustroja ovisnog društva. Duboka izmjena načina poslovanja predstavlja temeljnu karakteristiku poduzetničkih ugovora.

U Njemačkoj pravnoj književnosti poduzetnički ugovori nazivaju se organizacijski ugovori.

POVEZANA DRUŠTVA I VRSTE POVEZANIH DRUŠTVA

Povezana društva su pravno samostalna društva koja su međusobno povezana
A) kapitalom, tako da jedno društvo ima udjele u drugom društvu ili društvima, ili da dva ili više društva imaju udjele jedni u drugima,
i/ili
B) poduzetničkim ugovorima.

Pravila, vrste, oblici i načini povezivanja društva, zajedno s odredbama o zaštiti ovisnog društva, njegovih članova i vjerovnika u Republici Hrvatskoj uređena su Zakonom o trgovačkim društvima. ZTD primjenjuje se u Hrvatskoj od 1.1.1995.,a napravljen je po uzoru na njemačke i austrijske propise.
ZTD dijeli povezana društva na:
1)društvo koje u drugome društvu ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju,
2)ovisno i vladajuće društvo,
3)društvo koncerna,
4)društvo s uzajamnim udjelima,
5)društva povezana poduzetničkim ugovorima,
6)priključena društva

Istovremeno moguće je da društva budu povezana na više načina.
Mnogobrojni su slučajevi da su društva povezana i kapitalom i s nekoliko različitih tipova poduzetničkih ugovora.
U pravilu, osnovna je povezanost kapitalom, a na nju se kasnije, ukoliko društva smatraju da bi im to donjelo korist, nadovezuje i povezanost ugovorima.
Između povezanih društva postoji mogućnost utjecaja jednih društva na vođenje poslova u drugim društvima.
Društvo koje ima mogućnost utjecaja na drugo društvo može taj utjecaj iskoristiti za ostvarivanje svojih interesa. Dolazi do situacije u kojoj društvo koje je dosad imalo nezavisnu upravu i vodilo poslovanje u interesu samog društva, svojih članova i vjerovnika, zbog povezivanja s drugim društvom i utjecaja toga društva, mijenja svoj način poslovanja. Takvo novo upravljanje nije u isključivom interesu ostalih članova društva i njegovih vjerovnika.

Povezana društva u najvećem broju slučajeva obuhvaćaju najveće gospodarske subjekte.

Povezivanje trgovačkih društava donosi niz koristi, naprimjer: racionalizacija poslovanja, osiguranje isporuka sirovina, proširenje izvora financiranja, mjere za poboljšanje prodaje, postizanje povoljnog poreznog položaja društva,itd...
Osnovna je svrha uspostavljanja povezanih društva prikupljanje kapitala i stjecanje vladajućeg utjecaja na ovisno društvo.
U zemljama suvremenog gospodarstva, povezivanje postojećih društava, učestaliji je oblik prikupljanja kapitala nego osnivanje novih .

Kod svih poduzetničkih ugovora društvo koje se obvezuje da će obaviti karakterističnu činidbu mora biti društvo kapitala. S druge strane, druga ugovorna strana može biti bilo koje trgovačko društvo ili trgovac pojedinac.

PODUZETNIČKI UGOVORI

Ugovorno (formalno) povezivanje nastupa u slučajevima kada se društva povezuju ugovorima.
Društva se češće povezuju na ovaj način, za razliku od faktičkog povezivanja, tj. bez ugovora (npr. kupnjom dionica drugog društva) .

Karakteristika poduzetničkih ugovora je da oni nisu “obični” obvezno-pravni ugovori. Bit tih ugovora nije jedino u stvaranju uzajamnih prava i obveza između društava. Njihovo težište je u izmjeni dotadašnjeg unutarnjeg i organizacijskog ustroja ovisnog društva.
Do sklapanja ugovora, to društvo poslovalo je u zajedničkom interesu samog društva, te njegovih članova i vjerovnika.
Sklapanjem ugovora mjenja se svrha poslovanja ovisnog društva.
Društvo sada posluje u većoj ili manjoj mjeri radi zadovoljenja interesa društva koje je s ovisnim društvom sklopilo poduzetnički ugovor, a taj je interes uglavnom suprotan interesu samog ovisnog društva, te njegovih članova i vjerovnika.

Stupanj povezanost društva povezanih poduzetničkim ugovorima, po svom intenzitetu i obliku, znatno nadmašuje stupanj povezanosti u običnim obvezno-pravnim ugovorima.
Društva povezana poduzetničkim ugovorima znatno se jače povezuju.

Poduzetničkim ugovorima dva ili više društva povezuju se u pogledu:
-zajedničkog vođenja poslova,
-pojačanog odnosa uprava društva,
-utvrđivanje računa dobiti i gubitka,
-utvrđivanje pričuva društva, itd...

Poduzetnički ugovori uređuju pitanja vođenja poslovnih knjiga, imovine društva, računa dobiti i gubitka, pričuve društva, statusno pravnih odnosa uprava tih društva, itd...

Tu je i glavna razlika između tipičnih obvezno-pravnih ugovora i poduzetničkih ugovora.

U povijesnoj praksi nekih zapadnih zemalja jedan od razloga sklapanja poduzetničkih ugovora bile su i porezne pogodnosti koje su dobivala društva koja su sklapala takve ugovore. Danas više ne postoje nikakve pogodnosti , pa je i broj poduzetničkih ugovora znatno pao .

Intenzitet kojim povezanost utječe na povezana društva mijenja njihov gospodarski pravni položaj i donosi niz drugih pravnih posljedica (npr. ovlasti i odgovornosti vladajućeg društva, način poslovanja društva). Važnost tih ugovora za društva koja ih sklapaju vidljiv je i u odredbama ZTD kojima se za sklapanje poduzetničkih ugovora traži suglasnost skupštine društva koja sklapa takve ugovore.

Poslovno povezivanje nije uvijek za sve sudionike u poslovnim odnosima korisno. Uvijek postoji opasnost da dođe do povrede prava trećih. Zbog toga ZTD sadrži odredbe o posebnom postupku sklapanja, izmjene i prestanka poduzetničkih ugovora. Također ZTD sadrži odredbe kojima se štite ovisno društvo, te njegovi članovi i vjerovnici od rizika koji ti ugovori nose sa sobom, kao i prava u korist ovisnog društva, njegovih članova i vjerovnika.
ZTD ne sadrži odredbe o odgovornost vladajućeg društva za uredno izvršenje ugovornih obveza prema ovisnom društvu.

POJAM “VANJSKIH” DIONIČARA

U ZTD na više mjesta spominju se vanjski dioničari u vezi s poduzetničkim ugovorima.
Vanjski dioničari su dioničari ili članovi društva s ograničenom odgovornošću, koji se nisu složili s odlukom svoga društva na povezivanje s vladajućim društvom. Koji će to dioničari konkretno biti, ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja.
Siniša Petrović ih definira kao sve one dioničare kojima ne pritjeću nikakve koristi iz ugovora koji je njihovo društvo sklopilo.
Dioničari ovisnog dioničkog društva i članovi društva s ograničenom odgovornošću, nakon što je njihovo društvo sklopilo ugovor o vođenju poslova i/ili ugovor o prijenosu dobiti, objektivno više ne mogu očekivati da će u okviru svog društva moći odlučivati o dobiti, jer će poslovanje ovisnog društva biti usmjereno na ostvarivanje dobitka u korist vladajućeg društva.

Da bi se spriječila zlouporaba prilikom sklapanja navedenih ugovora i kompenzirali štetni utjecaji koji sklapanje tih ugovora ima za te osobe, vanjski dioničari stječu posebna prava koja su određena prisilnim odredbama, a to su pravo na primjerenu naknadu i otpremninu.

Ako vladajuće društvo ima udjel ovisnog društva u iznosu od 100%, tada nema vanjskih dioničara (to je slučaj holdinga u našoj suvremenoj poslovnoj praksi oblikovanih na osnovu zakona o poduzećima ).

Vanjskim dioničarom ne smatra se dioničar koji je ujedno i vladajuće društvo-druga ugovorna strana u poduzetničkom ugovoru.

VRSTE PODUZETNIČKIH UGOVORA

Budući da se ZTD temelji na njemačkom pravu, tipovi poduzetničkih ugovora u hrvatskom zakonu jednaki su onima u njemačkom zakonu.
To su:
1.SKUPINA
a)Ugovor o vođenju poslova
b) Ugovor o prijenosu dobitka
2.SKUPINA
c)Ugovor o zajednici dobitka
d)Ugovor o djelomičnom prijenosu dobitka
e)Ugovor o zakupu pogona
f)Ugovor o prepuštanju pogona

O kojem se tipu ugovora radi trebao bi odlučiti sadržaj, a ne naziv određenog ugovora.

U ZTD prva skupina ugovor detaljno je uređena. Ugovor o vođenju poslova društva i ugovor o prijenosu dobitka su najznačajniji tipovi poduzetničkih ugovora zbog svojih pravnih i gospodarskih značajki.
Njima se najznačajnije utječe na prava vanjskih dioničara društva koje se ugovorom obvezalo obaviti određenu činidbu. Zato je jedino za te ugovore ZTD odredio prava koja pripadaju tim vanjskim dioničarima- to su primjerena naknada i otpremnina.
Isto tako zakon daje i zaštitu vjerovnicima tog društva jer se smatra da će njihova imovinska prava sklapanjem ugovora biti ugrožena.

U ostalim tipovima poduzetničkih ugovora prava vanjskih dioničara nisu u tolikoj mjeri ugrožena, te se ostavlja društvima da odredbama ugovora odrede svoja međusobna prava i obveze.

Međutim, iako društva sklapanjem ugovorima iz 2. skupine ne mjenjaju na drastičan način svoj ustroj, oni mogu itekako izmjeniti način poslovanja i vođenja toga društva, ali ipak društvo te njegovi članovi, vanjski dioničari i vjerovnici ne uživaju zakonsku zaštitu koja se određuje u slučaju ugovora o vođenju poslova društva i ugovora o prijenosu dobitka.

Za razliku od obvezno-pravnih ugovora koje u pravilu sklapa uprava društva, za sve poduzetničke ugovore ZTD propisuje da oni postaju valjani kada se s njima suglasi skupština društva.

Iako svi poduzetnički ugovori ne vode nužno do stvaranja odnosa ovisnosti između društva koja ih sklapaju, oni uvijek znače određeno zadiranje u anatomiju društva. Odnos ovisnosti postoji uvijek kod ugovora o vođenju poslova društva.

AD1.Ugovor o vođenju poslova društva

Ugovor o vođenju poslova društva je takav ugovor kojim društvo kapitala (dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću) prenosi pravo vođenja poslova društva na drugo društvo, i to na bilo koji tip društva, s tim da nema izravne obveze ovisnog društva na prijenos cjelokupnog neto-dobitka na vladajuće društvo. Vladajuće društvo dužno je pokriti svaki godišnji gubitak koji nastane u ovisnom društvu za vrijeme trajanja ugovora.
Ovim ugovorom, društvo kapitala se odriče prava na vođenje poslova društva.

Jedan od razloga sklapanja ovog ugovora u povjesti bile su razne porezne pogodnosti koje je imalo vladajuće društvo.

S obzirom na odnos koji nastaje ovim ugovorom, društvo koje prepušta vođenje svojih poslova drugom društvu je ovisno društvo, a drugo društvo je vladajuće društvo.

U pravilu vođenje poslova pripada upravi društva. Vladajuće društvo daje upute vezane za poslovanje upravi ovisnoga društva. Time vladajuće društvo stjeće najširi krug ovlašćenja u odnosu prema ovisnom društvu od svih oblika povezivanja poduzetničkim ugovorima.
Iz toga nastaje niz pravnih i gospodarskih posljedica, te potreba osiguranja ovisnoga društva, njegovih članova i vjerovnika.

Ugovorom o vođenju poslova društva uređena su međusobna prava i obveza između društva, kao i društveno-pravne obveze između njih, ali i između ovisnog društva i “vanjskih” dioničara.

Ovim ugovorom mjenja se i svrha ovisnoga društva zbog toga jer nestaje:
-samostalnost uprave
-vezivanje kapitala ovisnog društva u samom društvu

Cilj poslovanja društva više nije zadovoljenje interesa njegovih članova i vjerovnika, poslovanje je sada orijentirano na interese vladajućeg društva.

Ovlaštenja vladajućeg društva odnose se samo na upravu ovisnog društva. Glavna skupština i nadzorni odbor i dalje obavljaju poslove iz svoje nadležnosti. Vladajuće društvo nema utjecaje na te organe temeljem ugovora o vođenju poslova društva. Ali na glavnoj skupštini ono ima pravo glasa, to uključuje i predlaganje i imenovanje članova nadzornog odbora.

U poslovnoj praksi, u najvećem broju slučajeva, još prije sklapanja ugovora o vođenju poslova društva, između društva već postoji faktični koncern , na temelju većinskog sudjelovanja jednog društva
u drugom . Na taj nači ugovorom se samo povečava već postojeći odnos ovisnosti.
ZTD postavlja pretpostavku da društva između kojih je sklopljen ugovor o vođenju poslova društva čine koncern. Zbog toga se ovim ugovorom, od svih poduzetničkih ugovora, ostvaruje najveći stupanj povezanosti između društva. Takva pretpostavka zakona ne postoji kod ostalih poduzetničkih ugovora.

Sve odredbe ZTD koje uređuju ugovor o vođenju poslova društva su prisilne i ne mogu se mjenjati sporazumom ugovornih strana. U slučajevima kada te odredbe nisu unesene u sadržaj ugovora, one se ipak primjenjuju na njega.
Ugovorne strane predstavljaju ovisno i vladajuće društvo.
Ugovor sklapaju ovlaštene strane temeljem ZTD i statuta, a vrijede opća pravila o zastupanju društva i punomoći.
Ako dva društva nastupaju kao vladajuće društvo, u našoj poslovnoj praksi preporučuje se da se kao ugovorna strana koja predstavlja vladajuće društvo navedu oba društva koja zajednički nastupaju kao ta druga ugovorna strana .

Postave li se društva koja nisu međusobno ovisna, ugovorom pod jedinstvenu upravu, a da time jedno od njih ne postane ovisno o drugom društvu, takav ugovor nije ugovor o vođenju poslova društva.

AD2.Ugovor o prijenosu dobitka

Ugovor o prijenosu dobiti je takav ugovor kojim se društvo kapitala (dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću) obvezuje da će drugom društvu prenjeti cijelu svoju dobit. Ovisno društvo i dalje ima pravo samo voditi svoje poslovanje. Vladajuće društvo dobiva pravo na stjecanje cjelokupnog neto-dobitka, ali nema ovlaštenja na vođenje poslova ovisnog društva.

Sklapanjem ovog ugovora glavna skupština više ne odlučuje o podjeli dobitka, stoga se smatra da i ovaj ugovor mjenja svrhu društva i njegov status.

Sklapanje ovakvog ugovora u poslovnoj praksi imalo je cilj ostvarivanje poreznih pogodnosti koje su proizlazile za oba društva iz takvog povezivanja.
U poslovnoj praksi, danas, su takvi ugovori iznimno rijetki .
U praksi su ugovor o vođenju poslova i ugovor o prijenosu dobiti najčešće povezani u jedan ugovor .

Temeljne obveze vladajućeg društva su obveza preuzimanja gubitka u ovisnome društvu, te obveza davanja nadoknade tj. otpremnine.

Ugovor o prijenosu dobiti smatra se i ugovor kojim se društvo kapitala obvezuje da će svoje poduzeće voditi za račun drugog društva.
Bitna razlika ovog ugovora je da društvo i dalje vodi svoje poduzeće u svoje ime, ali za račun drugog društva.
Na temelju takvog ugovora, s pravnog stajališta, dobitak i gubitak nastaju izravno u društvu za čiji se račun drugo društvo obvezalo voditi svoje poduzeće.
Razlika u odnosu na ugovor o prijenosu dobitka je jedino u tom da se kod ugovora o prijenosu dobitka dobit ili gubitak najprije iskazuju u društvu u kojem su nastali, a tek nakon toga se prenosi ili u slučaju gubitka nadoknađuje iz drugog društva.

Bit i cilj oba ova ugovora su isti- preuzeti rezultate poslovanja društva s kojim su takvi tipovi ugovora sklopljeni.

2.SKUPINA UGOVORA

U ZTD za ove ugovore nije stavljen numerus clausus njihova oblika, čime je praksa dobila mogućnost stvaranju i novih oblika i kombiniranju postojećih. Ovi ugovori su znatno bliže obvezno-pravnim nego društveno-pravnim ugovorima.
Opčenito ugovorima iz druge skupine nastaju znatno slabiji društveno-pravni učinci za ugovorne strane.

AD3.Ugovor o zajednici dobitka

U ugovoru o zajednici dobiti dva ili više društva kapitala obvezuju se da će svoju dobit ili dobit pojedinih svojih pogona u potpunosti ili djelomično udruživati s dobiti drugih društava ili pojedinih pogona tih društava radi podjele zajedničke dobiti.

Ovaj ugovor mogu sklopiti samo društva kapitala, ne i društva osoba.

Ugovore sklapaju uprave društva.
Ugovor je valjan kada se s njime suglase skupštine svih društava koje udružuju dobitak.

Ovim ugovorom na udruživanje dobitka obvezuju se sve ugovorne strane.
Udruživati se može:
a)cjelokupni dobitak društva
b)dio dobitka društva
c)cjelokupni dobitak pojedinih pogona društva
d)djelomični dobitak pojedinih pogona društva

Vidljivo je da su moguće najraznovrsnije kombinacije udruživanja dobitaka.

Svrha udruživanja dobitka je podjela tog dobitka između društava.
Za podjelu dobitka društva treba ugovorom odrediti “po kojem ključu” će se dobitak dijeliti.
Određivanje tog “ključa” ovisi o različitim motivima udruživanja, vrsti dobitka koji se udružuje i drugim interesima ugovornih strana.

Bitna odredba ugovora je određivanje dobitka kojeg društva udružuju.
U smislu ovog ugovora dobitkom se smatra dobitak ostvaren u određenom vremenskom razdoblju (npr. dobitak utvrđen godišnjim obračunom).
U ovom ugovoru ne radi se o udruživanju i podjeli izvora prihoda ugovornih strana, već njihovih dobitaka.
Ugovorom o zajednici dobitka smatra se samo ugovor kojim se taj dobitak raspodjeljuje na ugovorne strane-društva.

Kako bi društva ostvarila svoj zajednički cilj ovog ugovora, a to je ostvarivanje što većeg zajedničkog dobitka, potrebno je da društva osnuju zajedničko tijelo u kojem bi se utvrđivala zajednička poslovna politika .

Također u praksi treba riješiti pitanje što ako bi jedna ugovorna strana skrivala svoj dobitak ili ga skriveno raspoređivala. U takvom slučaju time bi njen doprinos zajednici dobitaka bio manji, i to na štetu druge ugovorne strane. S druge strane, ta bi ugovorna strana ostvarivala korist od dobitaka kojeg bi udruživale druge ugovorne strane. Zbog toga tom pitanju treba posvetiti pažnju pri sastavljanju ugovora, te ugovoriti odredbe kojima će se odrediti zajednička poslovna politika koja je prihvatljiva za obje ugovorne strane, također treba ugovoriti odredbe kojima će se osigurati izvršenje obveza ugovornih strana .

AD4.Ugovor o djelomičnom prijenosu dobitka

Ugovor o djelomičnom prijenosu dobitka je ugovor kojim se društva kapitala obvezuju da će dio svoje dobiti ili dio dobiti pojedinih svojih pogona u potpunosti ili djelomično prenjeti nekome drugome.

Ovaj ugovor mogu sklopiti samo društva kapitala, ne i društva osoba, a taj dobitak može se prenjeti društvu kapitala, kao i društvu osoba, trgovcu-pojedincu, a također i fizičkoj osobi.

Društva kapitala prenose dio, ali ne i cjelokupni dobitak, ili dio dobitka pojedinih svojih pogona, i to u potpunosti ili djelomično. Dobitak se može prenositi u sljedećem opsegu:
a)cjelokupni dio dobitka društva
b)djelomični dio dobitka društva
c)cjelokupni dio dobitka pojedinih pogona
d)djelomični dio dobitka pojedinih pogona

Vidljivo je da su moguće najraznovrsnije kombinacije prijenosa dobitka.

Ugovor sklapa uprava društva kapitala.
Ugovor je valjan kada se s njim suglasi skupština društva koje prenosi dio dobitka. Nije potrebna i suglasnost skupštine društva na koje se prenosi dio dobitka.
Nekad su se s ovim ugovorom stjecale određene porezne pogodnosti.
Njih više nema jer se ovaj dobitak prenosi poslje oporezivanja društva.

ZTD ne pruža pravnu zaštitu ovisnom društvu, njegovim članovima i vjerovnicima jer se smatra da ovim ugovorom njihova prava i interesi nisu u tolikoj mjeri ugrožena. Zbog toga nepostojanje tih odredbi u praksi treba nadomjestiti odgovarajućim odredbama u samom ugovoru, kojima će se odrediti vrsta i visina obveze druge ugovorne strane . Bez tih odredbi, takav ugovor vjerovatno ne bi bio pravno valjan.

Bitnu odredbu ugovora predstavlja određivanje djela dobitka koji se prenosi. U smislu ovog ugovora, dobitak se smatra dobitak ostvaren u određenom vremenskom razdoblju, po godišnjem obračunu.

Kada bi se ugovorom ograničio prijenos dobitka ostvaren samo po pojedinim poslovima, tada se ne bi radilo o ovom ugovoru.

AD5.Ugovor o zakupu pogona

Ugovor o zakupu pogona je takav ugovor kojim društvo kapitala -zakupodavatelj daje u zakup određenoj osobi-zakupoprimatelju svoj cijeli pogon na određeno vremensko razdoblje, a zakupoprimatelj se obvezuje plaćati zakupodavatelju zakupninu određenu ugovorom.
Zakupodavatelj se obvezuje da će prepustiti drugom društvu da vodi pogon za svoj račun i za svoje ime, dakle drugo društvo u cjelosti vodi pogon za sebe.

Zakupodavatelj je uvijek društvo kapitala, a druga ugovorna strana može biti društvo kapitala i društvo osoba, trgovac-pojedinac, fizička osoba,...

Kao i za svaki tip poduzetničkih ugovora, za valjanost ugovora o zakupu pogona potrebna je suglasnost skupštine zakupodavatelja, a ugovor stupa na snagu kada ga se upiše u trgovački registar sjedišta društva.

Ugovor o zakupu pogona omogućuje spajanje poduzetničke djelatnosti dvije pravno odvojene osobe, bez da pri tome dolazi do pravnog prijenosa ili udruživanja njihove imovine.
Obje osobe i dalje zadržavaju svoju imovinu, ali s tim što društvo- zakupodavatelj prenosi na zakupoprimatelja pravo korištenja te imovine.

Pravno je moguće da se ovaj ugovor sklopi između dva međusobno nezavisna društva, ali u praksi uglavnom se sklapa između ovisnog i vladajućeg društva .

ZTD za ovaj ugovor ne sadrži prisilne odredbe o zaštiti društva-zakupodavatelja, te njegovih članova i vjerovnika u onoj mjeri koliko je to učinio kod ugovora iz 1.skupine (ugovor o vođenju poslova i ugovor o prijenosu dobitka).
Postoji jedino odredba kojom se propisuje da ako je ovisno društvo dalo u zakup pogon svog poduzeća vladajućem društvu, ili mu ga je prepustilo na drugi način, vladajuće društvo mora pokriti svaki godišnji gubitak koji nastane za vrijeme trajanja ugovora, ako ugovorena protučinidba nije u visini primjerene naknade. Ova odredba može se primjeniti jedino u slučajevima kada je ugovor sklopljen između ovisnog i vladajućeg društva, i kada ugovorena protučinidba nije u visini primjerene naknade. Što znači obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene da bi se navedena odredba mogla primjeniti.
U slučaju da je ugovor sklopljen između dva međusobno nezavisna društva ili ako je protučinidba u visini primjerene naknade, ne postoji zakonska obveza pokriča godišnjeg gubitka koji nastane za vrijeme trajanja ugovora.

Ovim ugovorom u zakup se daje “pogon” zakupodavatelja. Zbog toga je bitno točno definirati što predstavlja predmeta zakupa.
U širem smislu, “pogonom” smatramo svu imovinu zakupodavatelja kojom se on koristi u poslovanju. U prvom redu tu pripadaju osnovna sredstva opreme i nekretnine zakupodavatelja, kao i svi ostali materjalni i nematerjalni predmeti koji služe pogonu zakupodavatelja (npr. razne vrste dozvola, prava industrijskog vlasništva, licencna prava, prava na nekretnine).
Predmet zakupa mogu biti i prava na udjele u drugim društvima koje drže zakupodavatelj, te njegova druga financijska ulaganja.

U pravilu, zakupoprimatelj preuzima ugovore koje je zakupodavatelj sklopio s trećima, prije sklapanja ugovora o zakupu pogona ako se s tim suglasi druga ugovorna strana. Isto tako zakupoprimatelj treba snositi sve poreze i izdatke koji se odnose na pogon zakupodavatelja, kao i trošak održavanja i osiguranja pogona. Također je potrebno da ugovorne strane postignu sporazum o investicijama koje su korisne ili nužne u razdoblju trajanja ugovora .

Zaposleni na pogonu kod zakupodavatelja, sklapanjem ugovora o zakupu pogona, trebali bi preći u radni odnos kod zakupoprimatelja, koji bi trebao preuzeti sve zaposlene i sve obveze koje je prema njima imao zakupodavatelj. U praksi su moguća drugačija rješenja .

Ugovorom treba odrediti način na koji će zakupoprimatelj upotrebljavati predmet pogona koje je preuzeo, te njegovu garanciju u slučaju oštećenja, odnosno smanjenja vrijednosti tih predmeta.

Plačanje zakupnine ovisi o predmetu zakupa, u obzir treba uzeti amortizaciju, plaćanje poreza na imovinu,...

Kao u svakom ugovoru o zakupu, potrebno je odrediti vrijeme početka zakupa i njegovo trajanje. Isto tako treba definirati način vračanja predmeta zakupa nakon isteka ugovora, kao i stanje u kojem se pogon treba nalaziti.

Ako ugovorne strane ne urede nešto na drugi način, na ugovor o zakupu pogona može se na odgovarajući način primjeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima o zakupu, budući da ugovor o zakupu pogona predstavlja novinu u našoj praksi .

AD6.Ugovor o prepuštanju pogona

Ugovor o prepušanju pogona je ugovor kojim društvo kapitala-zakupodavatelj daje u zakup određenoj osobi-zakupoprimatelju svoj cjelokupni pogon na određeno vremensko razdoblje, a zakupoprimatelj se obvezuje plaćati zakupodavatelju određenu zakupninu.

Jedina razlika između ovog ugovora i ugovora o zakupu pogona je u tome što kod ugovora o prepuštanju pogona zakupoprimatelj vodi pogon u ime zakupodavatelja, ali za svoj račun. Kod ugovora o zakupu pogona zakupoprimatelj vodi pogon zakupodavatelja u svoje ime i za svoj račun.

To znači da razlika između navedenih tipova ugovora postoji samo u odnosu prema trećima. U ovom ugovoru prema trećima nastupa zakupoprimatelj, ali u ime zakupodavatelja, ali zakupoprimatelj nastupa za svoj račun.

SKLAPANJE, IZMJENA I PRESTANAK UGOVORA

ZTD na jedinstven način uređuje sklapanje, izmjenu i prestanak ugovora koji vrijedi za sve tipove poduzetničkih ugovora.

U situacijama kada se sa sklapanjem poduzetnički ugovor ne suglasi skupština društva, ugovor je ništetan. Za valjanost svakog poduzetničkog ugovora potrebna je suglasnost skupštine društva.
Odluka o tome donosi se glasovima koji predstavljaju najmanje ¾ temeljnog kapitala zastupljenog na skupštini društva prije donošenja odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina, a može se zahtjevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.
Ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku.
Nakon toga dioničarima, odnosno članovima društva s ograničenom odgovornošću, potrebno je omogućiti razgledati ugovor u poslovnim prostorijama društva. Na njihov zahtjev svakom se od njih mora uručit prijepis ugovora. I na skupštini se mora omogućiti razgledavanje ugovora. Uprava ugovor mora objaviti na početku rasprave. Treba ga priložiti zapisniku. Svakog dioničara na skupštini na njegov zahtjev treba izvjestiti o svemu što je bitno glede društva s kojim treba sklopiti ugovor. Ove odredbe u zakonu postoje kako bi se zaštitilo svakog člana društva, budući da se svi ne moraju složiti sa sklapaljem ugovora.

Iz formulacije ZTD proizlazi da se postupak sklapanja poduzetničkih ugovora odvija sljedećim redosljedom:

1.PRIPREMANJE TEKSTA UGOVORA
-pripremaju ga zakonski zastupnici ugovornih strana, s pravom da u tome angažiraju stručne osobe unutar ili izvan društva

2.POTPISIVANJE UGOVORA
-ugovor potpisuju zakonski zastupnici ugovornih strana, ili osobe koje za to imaju punomoć. Iako nije neophodno, pravilnije je da se ugovor potpisuje prije upućivanja glavnoj skupštini

3.SAZIVANJE SKUPŠTINE
-skupština se saziva jer je potrebna suglasnost skupštine društva koje se obvezuje na karakterističnu činidbu, jer time članovi društva odlučuju, a ne uprava o sklapanju takvih ugovora

4.OMOGUČAVANJE RAZGLEDAVANJA UGOVORA
-članovi društva imaju pravo upoznati se sa sadržajem ugovora kako ne bi došlo do pobijanja odluke o sklapanju ugovora, u slučaju da je došlo do povrede nekih odredbi

5.OBJAŠNJENJE UPRAVE
-uprava mora objasniti ugovor na početku rasprave, treba objasniti sadržaj ugovor, kao i posljedice koje on donosi za društvo i njegove članove, jer se smatra da samo čitanje ugovora, s obzirom na njegovu složenost i opseg nije dovoljno.

6.IZVJEŠĆE O SVEMU ŠTO JE BITNO
-društvo je svakom svom dioničaru dužno dati na njegov zahtjev obavijesti o drugoj ugovornoj strani

7.ODLUKA SKUPŠTINE O SUGLASNOSTI S UGOVOROM
-skupština može jedino dati ili odbiti suglasnost, ali ne može svojom odlukom izmjeniti ugovor

8.PRIJAVA ZA UPIS UGOVORA U TRGOVAČKI REGISTAR
-registarskom sudu mora se podnjeti prijava za upis ugovora u trgovački registar i u njoj treba navesti postojanje i vrstu poduzetničkog ugovora, kao i ime druge ugovorne strane, a ako se radi o ugovoru o prijenosu dobiti i sporazum o visini dobiti koja se prenosi

9.UPIS UGOVORA U TRGOVAČKI REGISTAR
-ugovor stupa na snagu kada ga se upiše u trgovački registar sjedišta društva

Ugovor što je sklopila uprava u ime društva nije valjan ako se s njime ne suglasi skupština društva.
Potpisivanjem ugovora ne nastaju prava i obveze između ugovornih strana. Jedino nastaje obveza uprave da podnese ugovor na davanje suglasnosti skupštini. Davanje suglasnosti je isključivo stvar skupštine, od nje ovisi da li će dati suglasnost. Ako skupština odbije dati suglasnost, za to nije nitko odgovoran i odatle ne nastaje nikakvo pravo druge ugovorne strane na nadoknadu bilo kakvih troškova.

Ako je riječ o ugovoru o vođenju poslova društva ili o ugovoru o prijenosu dobitka, potrebno je da se s njim suglasi i skupština druge ugovorne strane, ako je to društvo kapitala. To je ono društvo koje će na temelju ugovora preuzeti vođenje poslova ovisnog društva, odnosno na koje će ovisno društvo prenositi dobitak. Za donošenje te odluke traži se ista većina kao i za odluke skupštine društva koje na temelju ugovora prepušta vođenje svojih poslova drugom društvu, odnosno prenosi dobit na drugo društvo.

Suglasnost skupštine potrebna je i za izmjenu ugovora.
Na izmjenu ugovora odgovarajući se primjenjuju odredbe propisane i za sklapanje ovih ugovora. Time se spriječava eventualno zaobilaženje nadležnosti skupštine.

Poduzetnički ugovor može prestati otkazom, ugovor se može otkazati samo krajem poslovne godine ili krajem nekog drugog obračunskog razdoblja koje je određeno ugovorom.

Poduzetnički ugovor može se raskinuti iz važnih razloga i bez pridržavanja otkaznog roka. Važan je razlog kada se može predvidjeti da druga ugovorna strana neće biti u stanju ispuniti svoje obveze iz ugovora.

Izmjena, otkaz i raskid ugovora moraju se dati u pismenom obliku.
Takav zahtjev Zakona u skladu je s odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Izmjene se moraju upisati u trgovački registar, a stupaju na snagu njegovim upisom u trgovački registar sjedišta društva.
Odmah po prestanku poduzetničkih ugovora mora se registarskom sudu podnjeti prijava za upis prestanka tog društva u trgovački registar i navesti razlog i vrijeme prestanka.

OSIGURANJE DRUŠTVA, VJEROVNIKA I VANJSKIH DIONIČARA

ZTD sadrži odredbe o zaštiti društva, njegovih članova, vjerovnika i vanjskih dioničara radi spriječavanja zlouporabe prilikom sklapanja poduzetničkih ugovora.

Osiguranje društva

Da bi se društvo osiguralo od pretjeranog izvlačenja dobiti zakonom je propisano koliko se iz dobiti mora izdvojiti u zakonske pričuve, koja se najviša svota dobiti može prenjeti na drugo društvo, te odredbe o preuzimanju gubitka.

Cilj zakonskih rezervi je očuvati makar vrijednost imovine koju je društvo imalo u trenutku sklapanja poduzetničkog ugovora. Time se društvo štiti o nerazumnog izvlačenja dobiti, čime bi ga se moglo uništiti ili bitno oslabiti.
Svota u zakonske pričuve izdvaja se iz dobitka.
Članak o zakonskoj rezervi je prisilna odredba kojom zakon obvezuje na stvaranje zakonskih pričuva u određenoj novčanoj visini i roku.
ZTD štiti jedino svote unesene u zakonsku pričuvu.
Iz zakonskih pričuva, makar bile i u većoj svoti nego što to uređuje ZTD, ne mogu se uzimati nikakve svote i prenositi kao dobitak.
Svote unesene u ostale pričuve za vrijeme trajanja ugovora mogu se uzeti i prenjeti kao dobitak.

U slučajevima kada društvo sklopi ugovor o prijenosu dobitka ili ugovor o djelomičnom prijenosu dobitka, društvo može prenjeti svoju dobit najviše do iznosa godišnje dobiti, umanjen za prijenos gubitka iz protekle i za iznos koji se mora unjeti u zakonsku rezervu, bez obzira na sporazume ugovornih strana o visini dobiti koju treba prenjeti.
Temeljna je obveza vladajućeg društva da u slučajevima kada su sklopljeni ugovori o vođenju poslova društva ili ugovori o prijenosu dobiti, društvo mora pokriti svaki godišnji gubitak koji nastane za vrijeme trajanja ugovora, ako ga se ne pokrije iz ostalih pričuva u koje je za vrijeme trajanja ugovora unošena dobit.

Vladajuće društvo ima obvezu pokriti samo gubitak nastao za vrijeme trajanja ugovora, nema obveze za pokrivanje gubitaka nastalog prije sklapanja ugovora.
Za vrijeme trajanja ugovora praktički ne može doći do gubitka i prezaduženosti društva, jer ono bilančno taj gubitak izravnava s potraživanjem prema drugoj ugovornoj strani .
Uzrok gubitka nije bitan. Druga ugovorna strana ne može se braniti od obveze pokrivanja gubitka dokazom da ona nije uzrokovala gubitak u interesu društva.

Ako je ovisno društvo dalo u zakup pogon svoga poduzeća vladajućemu društvu ili mu ga je prepustilo na drugi način, vladajuće društvo mora pokriti svaki godišnji gubitak koji nastane za vrijeme trajanja ugovora, ako ugovorena protučinidba nije u visini primjerene naknade.

Društvo se može odreći prava da traži podmirenje gubitka tek nakon tri godine od dana kada se prestanak ugovora upiše u trgovački registar.

Zaštita vjerovnika

Prestane li ugovor o vođenju poslova društva ili ugovor o prijenosu dobiti, druga ugovorna strana mora dati osiguranje vjerovnicima društva čija su potraživanja nastala prije nego što se upis prestanka ugovora u trgovački registar smatra objavljenim, ako se vjerovnici zbog toga jave drugoj ugovornoj strani u roku od šest mjeseci od objave upisa.
U objavi upisa vjerovnike treba upozoriti na to njihovo pravo.

Svrha ovih odredba je zaštita vjerovnika društva jer su njihova potraživanja i dalje pravno valjana bez obzira na prestanak ugovora. Smatra se da nakon prestanka navedenih ugovora, društvo može biti u tako lošem gospodarskom stanju da više ne može namiriti potraživanje vjerovnika . S druge strane, prestankom ugovora, prestaje i obveza druge ugovorne strane na preuzimanje gubitka društva. Time potraživanja vjerovnika mogu biti ugrožena.

Osiguranje ne mogu zahtjevati oni vjerovnici koji u slučaju stečaja imaju pravo prvenstvene naplate iz stečajne mase.

Osiguranje vanjskih dioničara

U slučajevima kada su sklopljeni ugovor o vođenju poslova društva i ugovor o prijenosu dobiti, i kada u društvu koje drugome prepušta vođenje njegovih poslova, odnosno koje je drugom društvu prenjelo dobit postoje vanjski dioničari, ugovori moraju sadržavati odredbu o primjerenoj naknadi i/ili otpremnini.

Ako u trenutku sklapanja ugovora u ovisnom društvu nema vanjskih dioničara, odredba o naknadi nije potrebna.

PRIMJERENA NAKNADA

Naknada služi za nadoknadu gubitka imovinskih prava koje članovi ovisnog društva trpe zbog sklapanja jednog od ovih ugovora.

U slučaju isplate naknade, vanjski dioničar i dalje ostaje članom društva koje, u gospodarskom smislu, gubi samostalnost sklapanjem ugovora o vođenju poslova društva i ugovora o prijenosu dobiti.
Time se, u stvari, vanjski dioničari prisiljavaju da budu članovi društva koje više nije samostalno, time i slabe interesi tih dioničara da i dalje budu članovi u takvom društvu .
Zbog toga ZTD osim primjerene naknade, određuje da vanjski dioničari imaju pravo odbiti isplatu primjerene naknade i postaviti zahtjev drugoj ugovornoj strani da preuzme njihove dionice, odnosno udjele, u zamjenu za isplatu primjerene otpremnine.

Primjerena naknada određuje se najmanje u visini godišnjih iznosa koji bi se mogli isplatiti kao predvidiva prosječna dividenda za pojedinu dionicu, odnosno udio uzimajući u obzir sadašnje i buduće stanje društva i odgovarajuće okolnosti.

Naknada može biti određena kao fiksa i varijabilna .
U pravilu, fiksna naknada utvrđuje se u ugovoru o prijenosu dobitka, a varijabilna naknada u ugovoru o vođenju poslova društva. Ali moguća su i obrnuta rješenja .
Pitanje određivanja konkretne svote naknade temelji se na procjeni.

Ugovori koji ne sadrže odredbu o primjerenoj naknadi su ništetni.
Zahtjev za određivanje naknade može postaviti i svaki vanjski dioničar, a može je odrediti i sud. Ako sud odredi primjerenu naknadu, druga ugovorna strana može u roku od dva mjeseca od sudske odluke otkazati ugovor, bez pridržavanja otkaznog roka, ako je nezadovoljan odlukom suda.

OTPREMNINA

Vanjski dioničari imaju pravo na otpremninu, a to znači pravo na zahtjev upučen drugoj strani-vladajućem društvu da preuzme njihove dionice odnosno udjele.

Otpremninom pruža se mogućnost članu ovisnog društva prestati biti članom toga društva, ako vjeruje da će njegovi gospodarski interesi zbog sklopljenog poduzetničkog ugovora biti ugroženi.

Prema Zakonu otpremnina se može isplatiti:
-davanjem dionica druge ugovorne strane, ako je ona dioničko društvo
-davanjem dionica društva koje je u odnosu na drugu ugovornu stranu vladajuće društvo, ili
-u novcu

Ugovorom se određuje samo jedna od navedenih vrsta otpremnine.

Kada se kao otpremnina daju dionice vladajućeg društva, otpremnina se smatra primjerenom ako se dionice daju u omjeru koji se kod spajanja društva daje članovima koji istupaju iz društva.

Kada se otpremnina isplaćuje u novcu moraju se uzeti u obzir imovinsko stanje i kretanje dobiti u društvu u vrijeme kada glavna skupština donosi odluku o primjerenoj otpremnini.

Pored obveze da se isplati naknada, ugovor o vođenju poslova društva i ugovor o prijenosu dobiti moraju sadržavati obvezu druge ugovorne strana da na zahtjev vanjskih dioničara preuzmu njihove dionice, odnosno udjele, u zamjenu za isplatu primjerene otpremnine.
Ne sadrži li poduzetnički ugovor klauzulu o otpremnini, ugovor nije ništetan. Ako sadrži odredbu o otpremnini, ali se ona po odredbama ZTD ne smatra primjerenom, svaki vanjski dioničar može u roku od tri mjeseca od objave upisa u sudski registar zahtjevati od suda da donese odluku o primjerenoj otpremnini. Isto može učiniti svaki vanjski dioničar ukoliko ugovor ne sadrži odredbu o otpremnini.
Sudska odluka odnosi se na sve vanjske dioničare i uprava društva dužna ju je objaviti u glasilu društva.

Razlika između naknade i otpremnine je u tome što kod primanja naknade vanjski dioničar, primivši naknadu u novcu, i dalje ostaje članom društva. Kod otpremnine, vanjski dioničar primivši otpremninu u dionicama ili novcu, prestaje biti članom društva.

Vladajuće društvo mora naknadu uvijek ponuditi, a isplatu otpremnine samo u slučaju ako to zahtjevaju vanjski dioničari društva. Dakle, vanjski dioničari društva imaju pravo izbora. Ako se ne izjasne, tada će temeljem ugovora, dobiti naknadu. Otpremninu će dobiti jedino ako postave takav zahtjev, u tom slučaju, nemaju pravo i na naknadu.

ZAKLJUČAK

U svojem poslovanju i ostvarivanju svojih gospodarskih ciljeva trgovačkim društvima je potreban kapital. Jedan od načina da dođu do njega je međusobno povezivanje društva. Povezivanje društva, između ostalog, moguće je ostvariti i sklapanjem poduzetničkih ugovora, što predstavlja novinu u našem pravu i poslovnoj praksi. Između društva koja ih sklapaju ne dolazi uvijek do odnosa ovisnosti, ali se ipak svakim poduzetničkim ugovorom ipak na neki način zadire u samostalnost društva. Bez obzira na razlike između poduzetničkih ugovora, društvo koje se podvrgava drugome ili za njega nešto čini ili propušta, mora uvijek biti društvo kapitala, dok druga ugovorna strana može biti bilo koje trgovačko društvo ili trgovac pojedinac. Posebnost poduzetničkih ugovora je i u tome da oni nisu samo klasični dvostranoobvezni ugovori, nego se na njih primjenjuju i određene odredbe statusnog prava. Općenito je mišljenje da ugovor o vođenju poslova društva i ugovor o prijenosu dobitka koji zauzimaju središnje mjesto među poduzetničkim ugovorima, nisi tipični obvezno-pravni ugovori. To je vidljivo iz njihovih učinaka na odnose između trgovačkih društva koja ih sklapaju, kao i na odnose između tih društva i osoba s kojima ona ulaze u poslovne odnose. Cilj i organizacija poslovanja društva sklapanjem ovih ugovora u tolikoj se mjeri izmjene, da zakon nalaže primjenu prisilnih odredbi na ove ugovore. Izravna posljedica njihova sklapanja je mogućnost izlaska nekog člana iz društva. Ova statusnopravna priroda navedenih ugovora je najbitnija razlika između njih i ostalih tipova poduzetničkih ugovora. Njima zakon ne pruža nikakvu zaštitu. Za ove ugovore (ugovor o zajednici dobitka, ugovor o djelomičnom prijenosu dobitka, ugovor o zakupu pogona, ugovor o prepuštanju pogona) mišljenja su podijeljena, neki smatraju da oni spadaju među obvezno-pravne ugovore, dok su mišljenja drugih autora da oni ipak imaju dublje značenje od “običnih” obvezno-pravnih ugovora, ali opet ne u tolikoj mjeri koliko je to značajka ugovora o vođenju poslova društva i ugovora o prijenosu dobitka. Na temelju svih karakteristika, u pravnoj književnosti, poduzetnički ugovori svrstani su među organizacijske ugovore, jer se njima izravno mjenja i utječe na unutrašnje odnose u društvu, uz stvaranje međusobnih prava i obveza.

LITERATURA

V. Gorenc: Trgovačko pravo-društva, Školska knjiga, Zagreb, 1997.
V. Gorenc: Rječnik trgovačkog prava, Masmedia, Zagreb, 1997.
V. Gorenc, V. Filipović, Z. Slakoper: Zakon o trgovačkim društvima s komentarom,PRIF Plus, Zagreb 1995.
E. Eraković, M. Jurković, Z. Koprivčić, J. Mecner, D. Mlikotin Tomić, D. Terek: Primjena zakona o trgovačkim društvima, TEB- Biro za privredno savjetovanje, Zagreb, 1994.
D. Pavić: Trgovačko pravo I., Pomorski fakultet Sveučilišta, Split, 1998.
Zakon o trgovačkim društvima, Narodne novine, br. 111/93
J. Barbić: Zakon o trgovačkim društvima, II.dio Vodića za čitanje zakona, Organizator, Zagreb, 1994.

 preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD