OSTALI SEMINARSKI RADOVI
- PRAVO - |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
SILOVANJE
Seksualnost, seksualne potrebe i odnos su dio čovjekove prirode i nije
prost akt polnog općenja i oplođenja, nego i njegova biološka i psihološka
potreba, uslovljena kulturom, običajima, moralom i dr. Seksualna delinkvencija
prelazi okvire prirodnosti i dobrovoljnosti partnera u seksualnom odnosu
i predstavlja kompleksnu pojavu čija suština proizilazi iz posebnog ponašanja
učinioca i odnosa prema žrtvi.
Istorija seksualnosti i seksualne izopačenosti i različitih oblika reakcije
na njih stari su koliko i društvo. Pristup ovom problemu razlikuje se
od zemlje do zemlje od rigoroznih mjera kao što su kastracija i sterilizacija
delinkventa do izostavljanja uređenja i inkriminacije polnih odnosa.
Seksualni delikti predstavljaju djela u društvu koja su nečovječna, nemoralna,
gruba, podmukla i destruktivna. Kriminalistička praksa pokazuje da kod
većine seksualnih delikata žrtve se suočavaju sa traumatskim posljedicama
kao što su povlačenje iz društva, osjećaj stida i sl.
Silovanje je svako prisiljavanje na spolni odnos ili s njim izjednačenu
spolnu radnju, upotrebom sile ili samo prijetnje. Žrtve silovanja najčešće
su žene, ali to mogu biti i muškarci, homoseksualci i heteroseksualci,
te djeca. Većina silovatelja ne pokazuje znake psihopatologije, žrtve
nerijetko poznaju napadača, a sami napadi su često dobro isplanirani.
Najveći broj napada ostaje neprijavljen vlastima zbog, kako ćemo vidjeti
brojnih razloga. Položaj osobe koja je pretrpila silovanje je dodatno
otežan zbog, nazovimo ga, općedruštvene predstave o silovanju, te postojanje
termina poput «okrivljavanje žrtve». Silovanje predstavlja povredu slobode
odlučivanja u spolnom životu i spolnom moralu koja su regulisana običajima,
moralom i pravom jedne države. Silovanjem se na izrazito grub način vrijeđa
najintimnija sfera života žrtve i napada ne samo spolni nego i ukupni
integritet. Radi se o tipičnom djelu nasilja. Ono predstavlja tešku povredu
ličnosti žrtve, njene autonomije, psihofizičkog integriteta, samokontrole
i samopoštovanja.
2. FORMULACIJA PROBLEMA
U krivičnim zakonima silovanje spada među teža krivična djela, a kazna
predviđena zakonom je između jedne i deset godina. Silovanje je složeno
krivično djelo sastavljeno od upotrebe sile ili prijetnje i obljube.
Jedan dio silovanja završi smrću ili teškom fizičkom povredom žrtve. Druge
posljedice silovanja uključuju trudnoću ili seksualno prenosive bolesti.
One su izvor zabrinutosti velikog broja žrtava. Najčešće seksualno prenosive
bolesti su gonoreja, klamidija, genitalne bradavice. Sifilis i sida su
također među stravičnim posljedicama silovanja.
U prošlosti se žrtvama silovanja dijagnosticirao sindrom traume silovanja
(Rape Trauma Sindrom, RTS, eng.), i smatran je psihološkim poremećajem.
Međutim, sindrom traume silovanja danas se ne smatra dijagnozom, nego
skupom fizičkih i psihičkih reakcija koje je vjerovatno da će žrtva silovanja
doživiti. Ove reakcije uključuju osjećaj krivnje i srama, napetost, zatim
poremećaje ishrane, i ponekad depresiju. Reakcije koje proživljava žrtva
silovanja slične su onima koje imaju osobe koje su doživile bilo koje
drugo traumatično iskustvo i ponekad rezultiraju dijagnozom posttraumatskog
stresnog poremećaja (PTSP).
Upravo se ove traumatski odgovori smatraju jednim od glavnih razloga ne
prijavljivanja brojnih napada. Približno 31% žrtava silovanja razviju
PTSP kao rezultat napada. Simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja
uključuju sjećanje i ponovno vraćanje u mislima žrtve na sam napad, noćne
more, insomniu, nagle promjene raspoloženja, teškoće u koncentriranju,
iznenadne napade panike, depresiju, te tjeskobu.
Primjećeno je da osobe koje su bile silovane, imaju povećan rizik i od
drugih problema vezanih za mentalno zdravlje. Žrtve silovanja tako imaju
veće izglede da pate od napada depresije, da pokušaju samoubistvo, da
razviju ovisnost o alkoholu i drugim drogama. Doktori mogu tretirati fizičke
rane, dok su emocionalni ožiljci manje vidljivi, ali teži za izliječiti.
Psihološka trauma izazvana silovanjem može biti teška i duga. Budući da
ljudi na stres reaguju na različite načine, nije moguće tačno predvidjeti
kako će se silovana osoba osjećati, ali postoje neke uobičajene reakcije
koje manifestuju žrtve silovanja.
2.1. OSNOVNI HIPOTETIČKI STAVOVI
Zabluda o silovanju kao spontanom činu je povezana sa vjerovanjem da
su muškarci neodoljivo privučeni fizičkom ljepotom žena i da zbog toga
ne mogu obuzdati svoje seksualne porive. Međutim, samo su neki muškarci
privučeni ženama zbog fizičke atraktivnosti, zapravo je potreba da se
kontrolira i prisili odlučujući faktor.
Vjerovanje da žene uživaju u tome da budu silovane ne proizilazi samo
iz romantizacije silovanja preko TV sadržaja, prvenstveno filmova, nego
i iz neznanja koje se odnosi na silovanje.
''Silovatelji vrebaju svoje žrtve u mračnim ulicama gdje se i dešavaju
silovanja'' je jedan u nizu mitova koji prate silovanje. Nažalost, činjenice
govore suprotno. Veliki broj silovanja počine osobe koje poznaju žrtvu
– komšija, muž, momak, prijatelj. Umjesto mračnih ulica, znatan broj silovanja
se dogodi u kući žrtve, na mjestu gdje se ona osjeća sigurnom i neugroženom.
2.1.1. Hipotetički stav o strukturnim problemima
Nemoguće je iznijeti niz osnovnih uzroka silovanja, kao što se ne može
odrediti prototip silovatelja. Postoje izvjesne zajedničke osobine, ali
biografski detalji su različiti. Neki napadači siluju samo pod određenim
okolnostima, neki su nasilni, neka silovanja uključuju jednog počinitelja,
dok druga uključuju više napadača. Međutim, moguće je generalizirati dvije
stvari na sve silovatelje. Prvo, napadači imaju jaku želju da potvrde
svoju snagu putem prinude, i drugo, na žene ne gledaju kao na ljude.
U statistici ukupnog kriminaliteta seksualni delikti ne zauzimaju značajnije
mjesto a razlog treba tražiti u tome što veliki broj ovih delikata ostane
neprijavljen. Žrtve se nerado odlučuju na prijavljivanje iz raznih razloga
a prije svega strah od odmazde, stida, osjećaja samokrivnje, nepovjerenja
u rad policijei sl.
U općem smislu, seksualni delikti su specifični po stepenu moralne izopačenosti,
visokom procentu tzv ''tamne brojke'', izraženom recidivizmu i osobenostima
uzroka.
2.1.2. Hipotetički stav o funkcionalnim problemima
Jedan od brojnih razloga zbog kojih postoji ogroman broj neprijavljanih silovanja je i zbog postupka koji slijedi nakon prijave istog. Nakon što se žrtva odluči prijaviti zločin, institucije sa kojima će doći u kontakt su policija, bolnica i sud. Dokazivanje seksualnih delikata predstavlja težak zadatak pravosudnim organima. Problem je u tome što se većina seksualnih delikata, a posebno silovanja, događa u zatvorenim prostorijama, mjestima gdje nema očevidaca, šumama i dr. gdje su u većini slučajeva prisutni samo izvršilac krivičnog djela i žrtva. U oficijelnim statistikama nema pravog obima ovog vida kriminala ali je široko rasprostranjeno mišljenje da su seksualni delikti veoma prisutni i rasprostranjeni.
2.1.2. Hipotetički stav o vezama i odnosima
Veoma je teško predvidjeti ko može, a ko ne može biti potencijalni silovatelj,
jer oni imaju različite tipove ličnosti i koriste različite metode. Ipak,
na osnovu motivacije i određenih karakterističnih ponašanja, moguće je
razlikovati više grupa silovatelja kao što su: 1- silovatelji zaštitnici
svoje snage, moći, vlasti, 2- silovatelji koji ponovno osiguravaju svoju
snagu i moć, 3- silovatelji koji ''vraćaju milo za drago'' uz veliku količinu
ljutnje i 4- silovatelji koji se uzbude demonstrirajući snagu žrtvama.
Forenzičari, kriminolozi i provodioci zakona često koriste ove profile
kako bi analizirali silovatelje, te izvršili prevenciju silovanja u budućnosti.
Silovatelji nastoje iskoristiti situacije za napad u kojima su žene izuzetno
vulnerabilne. Ovo se odnosi na silovanje žena koje su psihički ili ekonomski
nemoćne, fizički onemogućene, mentalno retardirane, uspavane, veoma mlade
ili one veoma stare. Silovatelji često koriste priliku za silovanje odraslih
žena koje same stopiraju, stoje na ulici same, žena pod utjecajem alkohola,
žena koje su seksualno intimne, ili one koje traže nekoga da ih otprati
do kuće. Obično su situacije silovanja takve da su žrtve same i da nisu
u poziciji da se odbrane.
2.2. ZNAČAJ ISTRAŽIVANJA
2.2.1. Naučni značaj istraživanja
Zbog sve veće transformacije kriminala i sve veće profesionalizacije kriminalaca, moderna kriminalistika zahtijeva ogromno znanje i vještinu tako da je poznavanje cjelokupne materije od strane pojedinaca praktično nemoguće. Zbog toga je kod svih seksualnih delikata potreban timski rad kako bi se obezbijedile pouzdane krivično-pravne i medicinske činjenice. Imajući u vidu da je broj seksualnih delikata u stalnom porastu, potrebno je ozbiljnije sa naučne, društvene i praktične strane prići ovim problemima kako bi se ovoj, veoma štetnoj društvenoj pojavi moglo organizovano suprotstaviti. Ovaj rad predstavlja pokušaj da se jedna kompleksna, a prije svega nezaobilazna problematika, bar djelimično obradi i da se pruži potpuniji i detaljniji izvor o ovoj temi.
2.2.2. Društveni značaj istraživanja
Društveni značaj istraživanja ''tamne brojke''silovanja je da se ukaže
javnosti na veliki društveni problem koji šteti i žrtvi i društvu društvu
na razne načine te izaziva osjećaj straha i uznemirenosti samih građana
i uzrokuje šire društveno-sociološko-socijalne posljedice: neželjena trudnoća,
povlačenje i socijalna izolacija, poremećaji komunikacije s obitelji.
Socijalne posljedice silovanja mogu se pojavljivati i trajati čak do treće
i četvrte generacije potomaka silovane osobe. Specifičnosti faktora seksualnih
delikata jesu u tome što za razliku od svih drugih oblika, u njima dominiraju
subjektivni činioci, prije svega uzroci vezani za ličnost izvršioca, dok
se socijalni faktori pojavljuju samo u izboru pogodnih uslova da se realizuju
motivi i ciljevi moralne izopačenosti. Nemoguće je iznijeti niz osnovnih
uzroka silovanja, kao što se ne može odrediti prototip silovatelja. Postoje
izvjesne zajedničke osobine, ali biografski detalji su različiti.
2.3. REZULTATI DOSADAŠNJIH NAUČNIH ISTRAŽIVANJA
Vjerovatno najveća zabluda vezana za silovanje je da je to seksualni
čin, počinjen s ciljem seksualnog zadovoljenja muškaraca, koji su, usljed
provociranja od strane žene, izgubili kontrolu nad svojim postupcima.
Mit da je seksualna žudnja muškaraca nepodnošljivo velika je dio fikcije
koja okružuje silovanje, a nerijetko mu pribjegavaju upravo muškarci kako
bi opavdali svoje postupke. Ovaj mit je prisutan u svijesti silovatelja,
ali i cijeloga društva nažalost. Dalje, obično se vjeruje da je silovanje
spontana akcija, koju počini osoba nepoznata žrtvi.
Međutim, podaci nemalog broja istraživanja svjedoče drugačije:
-Nepoznati su odgovorni za samo jedno od pet silovanja. (Ministarstvo
pravde SAD, 1996).
-Približno 28% žrtava je silovano od strane muževa i momaka, 35% od strane
poznanika, a 5% od strane drugih bliskih osoba (Ministarstvo pravde SAD,
1994).
-Samo je 2% muškaraca optuženih za seksualno nasilje psihijatrijski liječeno
( Policijska statistika za Englesku i Vels, 1980.
-Pretpostavlja se da se samo 26% svih silovanja ili pokušaja silovanja
prijavljuje policiji (Ministarstvo pravde SAD, 1996). Iskustva su različita
u različitim sredinama. Tako je jedno od najdetaljnijih istraživanja koje
je sprovedeno na reprezentativnom uzorku od 12300 žena u Kanadi pokazalo
da se prijavi samo 1 od 20 slučajeva svih oblika seksualnog nasilja (Statistics
Canada 1990).
-Broj lažnih prijava za silovanje nije veći od broja drugih lažno prijavljenih
krivičnih dela i iznosi 2% (Istraživanje policije u New Yorku, 1970. prema
Sexual Violence, London Rape Crisis Centre 1984.)
-Od muškaraca koji su priznali silovanje, 75% njih su rekli da su ponekad
napijali žene da bi povećali verovatnoću seksualnog odnosa. (Kanin, 1985)
-U 87% slučajeva silovanja uključena je pretnja za život žene, a u 50%
slučajeva postoji pretnja oružjem. Neki krivični zakoni definišu seksualno
nasilje onim što čini nasilnik, a ne žrtva.
-Jedan od šest dečaka biće seksualno zlostavljan do svoje šesnaeste godine.
(Hoper, 1997).
Silovanja su prisutna praktički u svim današnjim društvima, čak i u državama
za koje još ne postoje službeni podaci. Prema UN-ovim izvješćima silovanja
su česta u sljedećim zemljama: Afganistan, Gvajana, Kambodža, Kolumbija,
Mozambik, Namibija, Nepal, Pakistan, Peru, Filipini, Slovačka Republika,
Svazi, Tajvan, Trinidad i Tobago, Uganda i Zair. U Njemačkoj, El Salvadoru,
Mikroneziji, Irskoj, Jordanu, Keniji, Peruu, Sejšelima, Švedskoj, Tadžikistanu
u posljednje je vrijeme primjetan znatan porast silovanja. Samo u Mauritaniji,
Laosu, Gruziji i Tunisu primijećen je pad broja silovanja.
3. ODREĐENJE PREDMETA ISTRAŽIVANJA
Predmet ovog istraživanja će biti silovanje sa posebnim akcentom na ''tamnu brojku'' i posljedice silovanja na žrtvu i specifičnostima u odnosu na druge seksualne delikte. Seksualni delikti, osobito silovanja, delikti su vrlo složene strukture koji imperativno zahtijevaju planski, sistemski koncipiran i organiziran pristup.
3.1. TEORIJSKO ODREĐENJE PREDMETA
Iz zakonske formulacije djela proizilazi da se radi o dvoaktnom krivičnom
djelu, sastavljenom od prinude i obljube, odnosno druge polne radnje.
S obzirom da je prinuda sama po sebi krivično djelo, za razliku od obljube,
odnosno druge polne radnje koje ne predstavljaju djelatnosti koje su zakonom
zabranjene, silovanje spada u neprava složena krivična djela. Pored osnovnog
oblika djela, zakonodavac je predvidio i nekoliko težih, kvalifikovanih
oblika, kao i lakši oblik djela poznat pod nazivom «polna ucjena».
Ono što pretstavlja posebno opterećenje za žrtvu je život sa silovanjem.
U većini zemalja žene ne mogu računati na podršku od strane svoje porodice,
poznanika ili prijatelja, obzirom da se često traži dio krivice i kod
žrtve silovanja, a počinioc se tendencionalno opravdava. Ovakve pozicije
nisu raširene samo unutar stanovništva, već i kod policijskih i sudskih
službenika, tako da se silovanjima, ako ih žrtve uopće prijave, poklanja
veoma malo pažnje. Ukoliko ipak dođe do suđenja počinioci mogu biti sigurni
da neće dobiti kaznu koju zaslužuju, već mnogo blažu. Sudski proces u
pravilu izaziva novu traumu kod žrtve. Ukoliko, pak, žena još živi u društvu
u kojem nevinost neudate djevojke igra veliku ulogu i posjeduje veliku
vrijednost, mora računati sa tim da će pored silovanja biti još i zlostavljana
i na kraju vjerovatno ubijena.
3.1.1. NAUČNO VERIFIKOVANO SAZNANJE PREDMETA
Da bi se moglo govoriti o silovanju uopće potrebno je iznijeti neke historijske
činjenice koje su vezane za njegove klice, položaj u društvu nekad i sad
te odrediti osnovne pojmove radi boljeg upoznavanja i razumijevanja ove
veoma kompleksne teme.
Naime, od početka razvoja ljudskog društva seksualnost je predstavljala
svojevrstan ''TABU'' . Osobama ženskog spola je bila dodijeljena podređena
uloga u odnosu na muškarce pri čemu su se one smatrale njihovim privatnim
vlasništvom i kao takve bile na meti učestalih seksualnih napada ali i
maltretiranja i ponižavanja druge vrste.
Sam zločin silovanja bio je obavijen misterioznim plaštom i tema o kojoj
se samo šaputalo po kuloarima i o kojoj su stvarani određeni mitovi ali
se nije vodilo računa o posljedicama silovanja na žrtve i odražavanju
na cjelokupno društvo.
Razvojem ljudskog društva, odnosno sa promjenama društvene klime, ovoj
društveno štetnoj pojavi poklanja se sve više pažnje.Tako se u mnogim
starim zakonodavstvima mogu naći odredbe koje se odnose na silovanje,
što je najbolje prikazao J. Stojanović u svom djelu ''Silovanje'' , gdje
daje jedan kratak historijski pregled, odnosno navodi sljedeće činjenice:
Hamburijev zakon je određivao smrtnu kaznu za preljubu i obljubu u odnosu
na udatu ženu i djevicu;
U Staroj Kini dodijeljivani su negativni bodovi za slučajeve silovanja
koji su se razdvajali po staležima;
Drakonov zakon je poznavao tri vrste seksualnih delikata:silovanje, preljubu
i zavođenje;
Srednjevjekovna Francuska je radi prevencije od sve učestalijih silovanja
poticala na otvaranje bordela i javnih kuća kako bi se muškarci ''praznili''
i nebi imali potrebu za silovanjima.
Vinodolski zakon je silovanje određivao kao delikt protiv prirodnih dobara;
Dušanov zakonik je je kažnjavanje za silovanje određivao prema pripadnosti
staležu kako učionica tako i žrtve.
Liberalizacijom unutar krivično-pravne legislative, mijenjale su se i
odredbe koje se odnose na silovanje. Pored toga silovanje sve više zaokuplja
pažnju javnosti postaje zanimljiva i atraktivna tema ne samo naučnicima
nego i laicima. Za ovakav porast interesovanja, treba prije svega odati
priznanje ženama, na čelu sa feminističkim pokretom, koje su uklonile
mističnost i malverzacije u vezi sa ovim gnusnim činom.
Takođe značajna uloga pripada i samim žrtvama koje su smogle snage i hrabrosti
prijaviti ova krivična djela i ustrajati na putu istine i pravde, posebno
kad se imaju na umu sva ona ponižavanja kroz koja je žrtva prolazila i
prolazi. Danas se silovanje kao jedno od najtežih zločina prezentira na
jedan realističan način sa svim negativnim pojavama koje nosi sa sobom.
3.1.2. Naučno evidentirano saznanje
Silovanje je forma dokazivanja moći i održanja kontrole nad silovanom
osobom, a ne zadovoljenje seksualnih nagona i potreba. Ono je duboko ukorijenjeno
u patrijarhalnim strukturama društva. Tako se predodžbe silovanja mogu
naći još u mitovima i legendama o stvaranju zemlje i svijeta. Silovanje
služi kako bi se žene obeshrabrile i uzdrmale u njihovoj psihičkoj stabilnosti.
Počinitelji u većini slučajeva nisu prihički poremećeni ili nenormalni.
Cilj je oduzeti žrtvi njenu osobnost time što ju se reducira samo na njen
fizički spol. Zbog svega toga silovanja su za žrtve mnogo teži psihički
teret nego neka druga forma agresivnog djelovanja.
Ono što predstavlja posebno opterećenje za žrtvu je život sa silovanjem.
U većini zemalja žene ne mogu računati na podršku obitelji, poznanika
ili prijatelja jer se često traži dio krivnje i kod žrtve silovanja, a
počinitelja se tendencionalno opravdava. Takve pozicije nisu karakteristične
samo za neposredno socijalno okruženje nego i za policijske i sudske službenike,
tako da se silovanjima, ako ih žrtve uopće prijave, poklanja veoma malo
pozornosti.
Ako ipak dođe do suđenja, počinitelji mogu biti sigurni da neće dobiti
kaznu koju zaslužuju nego mnogo blažu. Sudski proces u pravilu izaziva
novu traumu kod žrtve. Ako, pak, žena još živi u društvu u kojem nevinost
neudane djevojke igra veliku ulogu i posjeduje veliku vrijednost, mora
računati s tim da će uz silovanja biti još i zlostavljana i na kraju vjerojatno
ubijena. Što se čini protiv silovanja? Silovanje i seksualno zlostavljanje
žena kažnjivo je u praktično svim državama svijeta. Ipak, silovanje se
još ne promatra kao napad na tjelesni integritet i pravo na samoodređenje
žene, nego kao napad na običaje i moral. Posljedica toga je da se u mnogo
većoj mjeri pažnja obraća na reputaciju žrtve, nego na stvarno krivično
djelo počinitelja.
U većini zemalja pod silovanjem se podrazumijeva prisilni vaginalni seksualni
odnos, a druga vrsta seksualnog odnosa ili korištenje predmeta pri tome
spadaju u daleko blaža krivična djela "seksualnog zadovoljenja",
iako se žrtva osjeća ako ne isto, onda čak i jače povrijeđenom i obeščašćenom.
Osim toga, žrtve imaju problema s dokazivnjem silovanja ako im počinitelj
nije nanio teže fizičke ozljede ili ako su poznavele počinitelja. U Pakistanu
žene moraju imati čak četiri muška svjedoka koji će potvrditi silovanje,
inače im prijeti kazna zbog prevare u braku.
3.1.3 POJMOVNI SISTEM
Iz zakonske formulacije krivičnog djela silovanja proizilazi da se radi
o dvoaktnom krivičnom djelu, sastavljenom od prinude i obljube, odnosno
druge polne radnje. S obzirom da je prinuda sama po sebi krivično djelo,
za razliku od obljube, odnosno druge polne radnje koje ne predstavljaju
djelatnosti koje su zakonom zabranjene. Silovanje spada u neprava složena
krivična djela. Pored osnovnog oblika djela, zakonodavac je predvidio
i nekoliko težih, kvalifikovanih oblika, kao i lakši oblik djela poznat
pod nazivom «polna ucjena».
Osnovni oblik djela čini onaj ko drugoga prinudi na obljubu ili neku drugu
polnu radnju upotrebom sile ili prijetnjom da će neposredno napasti na
život ili tijelo tog ili njemu bliskog lica. Dakle, izvršilac djela može
biti svako, odnosno, lice muškog ili ženskog pola, te stoga ovo djelo
spada u delicta communia.
Prinuda se sastoji u upotrebi sile ili prijetnje da će se neposredno napasti
na život ili tijelo tog ili njemu bliskog lica.
Pod silom se, u krivičnopravnom smislu, podrazumijeva upotreba fizičke,
mehaničke ili neke druge snage koja je usmjerena prema licima ili stvarima.
Pored toga, pod pojmom sile podrazumijeva se i primjena hipnoze ili omamljujućih
sredstava, sa ciljem da se neko, protiv svoje volje, dovede u nesvjesno
stanje ili onesposobi za otpor.
3.2. OPERACIONALNO ODREĐIVANJE PREDMETA ISTRAŽIVANJA
Ono što pretstavlja posebno opterećenje za žrtvu je život sa silovanjem.
U većini zemalja žene ne mogu računati na podršku od strane svoje porodice,
poznanika ili prijatelja, obzirom da se često traži dio krivice i kod
žrtve silovanja, a počinioc se tendencionalno opravdava. Ovakve pozicije
nisu raširene samo unutar stanovništva, već i kod policijskih i sudskih
službenika, tako da se silovanjima, ako ih žrtve uopće prijave, poklanja
veoma malo pažnje. Ukoliko ipak dođe do suđenja počinioci mogu biti sigurni
da neće dobiti kaznu koju zaslužuju, već mnogo blažu. Sudski proces u
pravilu izaziva novu traumu kod žrtve. Ukoliko, pak, žena još živi u društvu
u kojem nevinost neudate djevojke igra veliku ulogu i posjeduje veliku
vrijednost, mora računati sa tim da će pored silovanja biti još i zlostavljana
i na kraju vjerovatno ubijena.
Društveni značaj istraživanja ''tamne brojke'' silovanja je da se ukaže
javnosti na veliki društveni problem koji šteti i žrtvi i društvu društvu
na razne načine te izaziva osjećaj straha i uznemirenosti samih građana
i uzrokuje šire društveno-sociološko-socijalne posljedice: neželjena trudnoća,
povlačenje i socijalna izolacija, poremećaji komunikacije s obitelji.
Socijalne posljedice silovanja mogu se pojavljivati i trajati čak do treće
i četvrte generacije potomaka silovane osobe. Specifičnosti faktora seksualnih
delikata jesu u tome što za razliku od svih drugih oblika, u njima dominiraju
subjektivni činioci, prije svega uzroci vezani za ličnost izvršioca, dok
se socijalni faktori pojavljuju samo u izboru pogodnih uslova da se realizuju
motivi i ciljevi moralne izopačenosti.
Predmet ovog istraživanja će biti silovanje i posljedice silovanja na
žrtvu. Modeli teorija silovanja poput biološkog i psihološkog modela nastoje
prodrijeti u srž fenomena silovanja, motivacije napadača, cilja silovanja,
ali kompleksnost tog djela i njegovo prisustvo u svakodnevnom životu ljudi
širom svijeta su svjedoci serioznosti i težine istog.
Zbog zaštite zlostavljene osobe, trebalo bi učiniti mnoge izmjene u načinu
postupanja i razmišljanja upornom i svestranom edukacijom u vrtićima,
školama, a posebno među stručnjacima, kao što su socijalni radnici, pravnici,
liječnici i zdravstveno osoblje, psiholozi, kriminolozi, defektolozi.
Ovim istraživanjem bi se htjelo potaknuti i Ministarstvo pravosuđa, koje
bi se ozbiljnije trebalo pozabaviti važnošću ovog problema i njegovih
žrtava, te da se pruži mogućnost da se žrtve nasilja ipak uspiju obratiti
nekome od nadležnih organa prije nego to bude kobno po njih, te da se
mnogobrojni sudski procesi ipak dovedu pred kraj i da se nasilnicima zauvijek
stane u kraj.
Zaključak
Danas je općeprihvaćeno stajalište da je skoro svaka žena potencijalna
žrtva poznatog ili nepoznatog silovatelja, jer upravo 95% silovanja za
žrtve ima žene. Činjenica da je silovanje i dalje prisutno u životima
ljudi širom svijeta, uprkos naporima miliona ljudi da stave tačku na taj
problem, svjedoči da nema jednostavnih odgovora vezanih za silovanje,
niti jednostavnih objašnjenja. Jedan od mogućih razloga za to je da većina
ljudi ne zna mnogo o tome zašto ljudi imaju želje, emocija i vrijednosti
koje imaju, uključujući one koje uzrokuju silovanje. Ovo proizilazi iz
nedostatka razumjevanja evolucijskih promjena koje su od čovjeka stvorile
ovo što je on danas. Dalje, ovaj nedostatak razumijevanja je ozbiljno
ograničio znanje ljudi o neposrednim uzrocima silovanja, što je ograničilo
sposobnost ljudi da promijene ponašanje.
Činjenice govore za sebe. 84% žena je poznavao svog napadača, tj. silovatelja
25% žena je bilo silovano od strane njihovih muževa, partnera ili na ljubavnim
sastancima. 95% žrtava silovanja ne prijave napade vlastima. I pored ovoga,
brojna pitanja koja se odnose na silovanje i dalje ostaju neodgovorena.
Zašto su uglavnom muškarci silovatelji, a žene žrtve silovanja? Zašto
je silovanje prisutno u svim kulturama? Kako staviti tačku na problem
silovanja? Može li silovanje biti spriječeno? Zašto je silovanje češće
u nekim situacijama, nego u nekim drugim? Sudska praksa u pogledu visine
i vrste osuda za ta kaznena djela trebala bi odražavati ozbiljnost koju
nasilje nad ženama ima u suvremenom društvu: pooštravanjem kazni, ustanovljavanjem
posebnih sudskih odjela i odjela državnih odvjetništava koji će se baviti
isključivo takvim predmetima. Kao što je rečeno, javnost uvijek sa pojačanom
pažnjom prati informacije u vezi sa ovim krivičnim djelima i njihovim
izvršiocima i društvo umije da se brzo organizuje jer se radi o izuzetnom
stepenu straha koji se oseća od ove vrste krivičnih djela.
Svjedoci smo da su u poslednje vrijeme pojačani pritisci za pooštravanjem
kazni, pooštravanjem kaznene politike sudova, pa čak i za uvođenjem nekih
vrsta tjelesnog kažnjavanja. Na facebook-u
na primer, postoji nekoliko takvih grupa koje broje više hiljada članova
kao: „Vratimo smrtnu kaznu za krivično djelo silovanje“, „Najstrožije
kazne za pedofile i silovatelje ...“, "Sto hiljada potpisa za promenu
Krivičnog zakona“.
Suci i sutkinje podliježu predrasudama i ne osiguravaju zaštitu žrtava
i njihovih ljudskih prava. Žrtva je često u situaciji sekundarne viktimizacije
koja se očituje: dužinom postupka, nepotrebnom izlaganju višekratnim izjavama
u vezi traumatičnog događaja, neugodnim vještačenjima, susretima sa počiniteljem/ima
tokom postupka i sl.
Kod kaznenog djela silovanja u braku stječe se dojam da sud prilazi s
puno više nepovjerenja u istinitost iskaza oštećenice zbog čega i činjenično
stanje ostaje nepotpuno utvrđeno (odbijaju se prijedlozi za provođenje
pojedinih dokaza). Kako bi se dodatno minimalizirala prisutnost mitova
i predrasuda glede žrtava silovanja te smanjila njihova sekundarna viktimizacija
potrebno je:
• izraditi informacijski paket za žrtve seksualnog nasilja s uputama o
svim pravima koja imaju i kako ih mogu ostvariti;
• izraditi upute za službenike (policija, državno odvjetništvo, sudovi)
koje sve informacije trebaju dati žrtvama seksualnog nasilja te ih educirati
o ravnopravnosti spolova i pravima žrtava i pristupu žrtvama tih kaznenih
djela.
LITERATURA
• Nikolić- Ristanović V, Žene kao žrtve kriminaliteta, Beograd
• Modly Duško, Kriminalistička metodika, Sarajevo 1998.
• Modly Duško, Krivična djela protiv dostojanstva osobe i morala na štetu djece i maloljetnika, Sarajevo, 1999.
• Korajlić Nedžad, Situacijska kriminalistika, Sarajevo, 2008.
Internet izvori:
• http://www.nezavisne.com/revija/tekst2-050731.php
• http://www.xybh.org/sexy/neznaci.html
• http://maya.blogger.ba/arhiva/2006/12/22
• http://www.yurope.com/people/nena/Zabeleske/Ivo_Andric/Zlostavljanje.html
• http://www.hrabritelefon.hr/main.php?id=djeca2&parent=zadjecu&PHPSESSID=705c7d858e188b3e2f3cdb0f8f3d2f27
• http://sah.djesi.ba/forum/showthread.php?t=8522
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi