ŽALBA

Prema Zakonu o prekršajima Republike Srpske Član 1. “prekršaji predstavljaju kršenje javnog poretka ili propisa o ekonomskom i finansijskom poslovanju utvrđeno zakonom ili drugim propisima, za koje su određena obilježja i za koje su propisane sankcije“ .
Prekršaj je dakle nedopušteno ponašanje fizičkih ili pravnih lica za koje je propisana kaznena sankcija, a zadatak prekršajnog prava je zaštita društva od nedopuštenih ponašanja.
Država pruža prekršajnopravnu zaštitu zaštićenim dobrima kao što su život, tijelo, čast, imovina i ostale interese građana, pošto se vršenjem prekršaja remeti uobičajeni tok života i odnosi u ljudskoj zajednici, da bi se obezbijedili uslovi za nesmetano odvijanje društvenih odnosa, propisjuju se prekršaji
Prekršajni postupak predstavlja zakonom regulisani postupak koji se vodi povodom izvršenog prekršaja, a u kojem prekršajno- procesni subjekti preduzimaju određene prekršajnoprocesne radnje i zasnivaju određene prekršajno- procesne odnose s ciljem donošenja pravilne i zakonite odluke od strane nadležnog suda o određenoj prekršajnoj stvari.
Prekršajni postupak u prekršajnom procesnom zakonodavstvu Republike Srpske ima nekoliko faza, a regulisan je odredbama Zakona o prekršajima, ali i odredbama Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske. Osnovna faza prekršajnog postupka je prvostepeni prekršajni postupak, a druga faza odnosi se na postupak po pravnim lijekovima.
Prekršajni postupak se pokreće i vodi izdavanjem prekršajnog naloga ili podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Nakon dokaznog postupka prekršajni postupak se završava donošenjem rješenja o prekršaju. Donošenje rješenja o prekršaju predstavlja završnu fazu prvostepenog prekršajnog postupka, u kojoj se donesenim rješenjem utvrđuje da li je učinjen prekršaj, ko je učinilac prekršaja i da li postoje okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost ili kažnjivost. U slučaju da su ispunjeni svi navedeni uslovi učiniocu se izriče odgovarajuća prekršajna sankcija. Rješenje o prekršaju zasniva se na dokazima izvedenim u postupku, te o činjenicama koje su na osnovu tih dokaza utvrđene.
Sud donosi i usmeno objavljuje rješenje na kraju usmenog pretresa, odnosno njegovog donošenja. Saopštavanje, odnosno objavljivanje rješenja se vrši usmeno i javno svim zainteresovanim prisutnim licima, uz obavezan uslov da je okrivljeni prisutan. Kada se rješenje o prekršaju izradi u pismenoj formi, ono se obavezno dostavlja okrivnljenom, ovlašćenom organu, odnosno podnosiocu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i oštećenom.

1. Žalba

U prekršajnom postupku ovlašćena lica mogu koristiti redovne i vanredne pravne lijekove ( redovna i vanredna pravna sredstva ). Pravni lijekovi su sredstvo za ispravljanje grešaka koje su moguće i u najsavršenijim procesnim odredbama i sudskim postupcima.
Postojanje pravnih lijekova upućuje prvostepene, odnosno osnovne sudove na kvalitetniji rad i postupanje, jer kontrolom pravilnosti njihove odluke postoji mogućnost kontrole njihovog rada od strane viših , odnosno okružnih sudova.
Redovni pravni lijekovi su pravna sredstva koja koriste ovlašćena lica s ciljem pobijanja prvostepenih rješenja koja jos nisu postala pravosnažna i koji su devolutivni i po pravilu imaju suspenzivno dejstvo.
U prekršajnom postupku postoji samo jedan redovni pravni lijek – žalba.
Žalba je redovan, potpun i devolutivan pravni lijek sa suspenzivnim dejstvom, protiv rješenja o prekršaju koje je donijeto u prvom stepenu.
Žalbu mogu izjaviti okrivljeni i podnosilac zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. U korist okrivljenog žalbu mogu da izjave i njegov branilac, bračni drug odnosno vanbračni drug, srodnik po krvi u prvoj liniji, zakonski zastupnik, usvojilac i usvojenik, ali ne protiv volje okrivljenog. Pravo na izjavljivanje žalbe na rješenje o prekršaju ima i oštećeni, ali samo u pogledu imovinskopravnog zahtjeva.1 Za pravno lice žalbu mogu da izjave predstavnik ili zastupnik. Ukoliko je rješenjem o prekršaju izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta, a okrivljeni nije vlasnik predmeta, žalbu u odnosu na odluku o toj mjeri može da izjavi i vlasnik oduzete stvari.
Subjekti prava na izjavljivanje žalbe disponiraju tim pravom, a to znači da sami odlučuju o tome da li će žalbu izjaviti, da li će se odreći prava na žalbu, kao i da li će odustati od već izjavljene žalbe. Treba istaći da se okrivljeni može odreći prava na žalbu u pravilu, nakon što mu je rješenje o prekršaju dostavljeno u pisanom otpravku, dok se ovlašćeni organ i oštećeni mogu odreći prava na žalbu od časa objavljivanja odluke pa do isteka roka za izjavljivanje žalbe.
Okrivljeni sve do donošenja odluke drugostepenog suda može odustati od već izjavljene žalbe, kao i ovlašćeni organ. Kad su u pitanju odricanja ili odustajanja od žalbe, treba naglasiti da ti akti moraju biti izričiti, kao i sam pravni lijek, tj. moraju biti dati u pisanoj formi ili usmeno na zapisnik. Žalba izjavljena poslije odricanja, odnosno odustanka, odbacuje se kao nedopuštena, a odricanje i odustajanje od žalbe se ne može opozvati.

1.1 Osnovi žalbe

Žalba je pravni lijek kojim se napada prvostepeno rješenje o prekršaju zbog stvarnih i pravnih nedostataka sa prijedlogom da instanciono viši sud u postupku po žalbi preinači ili ukine prvostepeno rješenje o prekršaju. Žalba je i izraz ustavnog načela o višestepenosti, a najmanje dvostepenosti postupka, pri čemu se ona pojavljuje i kao uslov bez koga se ne može preispitati prvostepena odluka, odnosno rješenje, jer se preispitivanje prvostepenog rješenja o prekršaju vrši po incijativi ovlašćenih procesnih subjekata, odnosno podnosilaca žalbe ili žalilaca, a ne po službenoj dužnosti. Postupak po žalbi je zbog toga fakultativan.
Osnov žalbe predstavlja vrstu nedostataka zbog kojih se ona može izjaviti, tj. opšte ime za grupu nedostataka iste prirode. Osnov žalbe treba razlikovati od razloga žalbe koji označavaju konkretne nedostatke u okviru određenog osnova. Rješenje o prekršaju može se žalbom pobijati :

1) zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka;
2) zbog povrede materijalnog propisa o prekršaju;
3) zbog odluke o prekršajnim sankcijama;
4) zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi;
5) zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka i
6) zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

Podnosilac žalbe se može pozvati na sve žalbene osnove, na neke od njih, ili samo na jedan osnov, ali mora učiniti konkretizaciju makar jednog osnova. Pored navođenja osnov, podnosilac žalbe navodi i razlog žalbe, tj. konkretni nedostatak rješenja.
Obrazloženje žalbe je konkretizacija razloga žalbe, iz kojih treba da se vidi zbog čega je podnosilac žalbe nezadovoljan i čemu se sastoje nepravilnosti u napadnutom rješenju.
Žalba treba da sadrži i prijedlog da se pobijano rješenje potpuno ili djelimično ukine ili preinači, što zavisi od podnosioca žalbe. I sam podnosilac žalbe može u žalbi iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze, ali je dužan i da navede razloge zašto ih ranije nije iznio, odnosno zašsto ih nije iznio tokom postupka. U žalbi je žalilac, pored novih činjenica i novih dokaza, dužan navesti i činjenice kojima će se oni dokazati. Propisivanje ove obaveze ima za cilj da se izbjegne eventualna zloupotreba procesnog odugovlaćenja u vezi sa novim dokazima.
Bitne povrede odredaba prekršajnog postupka jesu one povrede propisa prekrsajnog procesnog prava koje su učinjene tokom posutpka, a koje su bitno uticale na zakonitost i pravilnost prvostepenog rješenja. Bitne povrede odredaba prekršajnog postupka postoje u sledećim slučajevima:

1. ako je rješenje o prekršaju donio sudija koji se morao izuzeti ili je bio izuzet od vođenja prekršajnog postupka ( ako je rješenje o prekršau donio sudija koji u konkretnoj prekršajnoj stvari nije mogao vršiti sudijsku dužnost )
2. ako je okrivljenom uskraceno bilo koje pravo određeno u članu 6. Zakona o prekršaju Republike Srpske
3.ako sud nije bio stvarno nadležan da rješava u toj stvari
4.ako su prekršajni nalog ili zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka bili podneseniod strane neovlašćenog oragana
5. ako u cijelosti nije odlučeno o prekršajnom nalogu ili zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka, ili ako je odlučeno mimo tog zahtjeva. Sud mora svojim rješenjem odlučiti o svakom prekršaju, te o troškovima prekršajnog postupka i naknadi štete, navedenim u prekršajnom nalogu ili zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka, te o drugim istaknuti prijedlozima. Sud ne smije odluciti o prekrsajima koji nisu činjenično opisani u prekršajnom nalogu ili zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka ili naknadnoj njihovoj izmjeni oli dopuni od izdavaoca, odnosno podnosioca. Sve odluke suda moraju biti navedene u izreci rješenja o prekršaju. Povreda postoji i u slučaju kada je sud propustio istim rješenjem odlučiti i o svim prekršajima iz naloga ili zahtjeva ili o prekršajnoj odgovornosti svih lica iz zahtjeva a nije imao zakonske razloge za razdvajanje postupka za pojedine prekršaje ili lica.
6. ako se rješenje o prekršaju zasniva na dokazu koji se nije mogao koristiti, osim ako je očigledno da bi i bez toga dokaza bila donesena ista odluka ( posupak oduzimanja predmeta i pretres stana, prostorija ili lica regulisan je odredbama Zakona o krivičnom postupku.
Ukoliko je predmet prekršaja oduzet okrivljenom ili bribavljen protivno odredbama Zakona o krivičnom postupku, odnosno povredom ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim konvencijama, a na njemu kao dokazu se zasniva rješenje o prekršaju, to predstavlja povredu odredaba prekršajnog postupka. U svakom slučaju, drugostepeni sud koji rješava po žalbi mora utvrditi da rješenje o prekršaju ne bi bilo doneseno bez zasnivanja na tom dokazu, a u suprotnom, ako bi rješenje o prekršaju bilo doneseno bez obzira na taj i takav dokaz, tada drugostepeni sud ne bi mogao ukinuti rješenje o prekršaju zbog navedene bitne povrede prekršajnog postupka ).
7. ako je sud propustio da primijeni ili je pogrešno prijemijenio odredbe zakona, a koje su imale štetne posljedice za žalioca.

Povreda materijalnog propisa o prekršaju postoji kada je pogrešno primijenjen materijalni propis u pogledu sledećih pitanja:

1. da li radnja opisana u prekršajnom nalogu ili zahjtevu za pokretanje prekršajnog postupka koja se stavlja na teret okrivljenom predstavlja prekršaj
2. da li postoje okolnosti zbog kojih se isključuje odgovornost okrivljenog za prekršaj4
3. da li je nastupila zastarjelost pokretanja i vođenja prekršajnog postupka ( odnosno zastarjelost prekršajnog gonjenja) ili je prekršajna stavar već pravosnažno riješena.
4. da li je u pogledu prekršaja koji je predmet prekršajnog postupka došlo do pogrešne primjene zakona ili propisa koji određuje prekršaj ( pravna kvalifikacija ).
5. da li je odlukom o prekršajnoj sankciji ili drugoj mjeri sud prekoračio ovlašćenja koja ima po zakonu ( kada bi sud izrekao za prekršaj prekršajnu sankciju ili mjeru koja se ne može izreći za taj prekršaj ili kada bi izrekao sankciju u iznosu manjem od minimuma, ili većem od maksimuma koji je propisan)

Forma i sadržina rješenja o prekršaju nije predviđena kao bitna povreda odredaba prekršajnog postupka. ( na primjer, ako je izreka rješenja o prekršaju nejasna ili nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima rješenja, ili u rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama).
Rješenje o prekršaju može se pobijati i zbog odluke o prekršajnoj sankciji, zaštitnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi, troskovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu. Rješenje o prekršaju može se pobijati kada sud nije prekoračio zakonsko ovlašćenje u pogledu mogućnosti izricanja prekršajne sankcije ili druge mjere iz člana 63. stav 1. tačka d. Zakona, ali nije pravilno odmjerio prekršajnu, ali nije pravilno odmjerio prekršajnu sankciju, s obzirom na okolnosti koje utiču da sankcija bude veća ili manja. Sud u konkretnom slučaju, prilikom odmjeravanja sankcije nije ocjenio ili je nepravilno ocijenio olakšavajuće ili otežavajuće okolnosti, a kod izricanja novčane kazne nije uzeo u obzir imovno stanje učinioca, te si izrečena novčana kazna javlja kao prestorgo i nepravilno odmjerena, bilo da je izrečena kazna blaga ili stroga kazna, ali uvijek u granicama propisanim za taj prekršaj. Odluka o novčanoj kazni može se pobijati i u slučaju da sud primijeni odredbe o ublažavanju novčane kazne , s obzirom na to da Zakon
o prekršajima ne poznaje institut ublažavanja novčane kazne. Pobijanje rješenja o prekršaju u pogledu zaštitne mjere ili mjere oduzimanja imovinske koristi, moguće je u slučaju kada je sud ove mjere nepravilno izrekao ili ih nije izrekao, a za to su ispunjeni zakonski uslovi.

Žalba se može izjaviti u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja o prekršaju. Sud u složenim predmetima, po zahtjevu bilo koje od stranaka može produžiti rok za izjavljivanje žalbe za najduže jos osam dana. Prvostepeni sud koji je donio rješenje o prekršaju odlučuje da li je predmet složen i da li će odbiti roduzenje roka za podnosenje
žalbe. Vrijeme od podnosenja zahtjeva za produženje roka za podnosenje žalbe do dostave odluke suda o zahtjevu podnosiocu zahtjeva se ne uračunava u rok za žalbu, odnosno rok za žalbu ne teče. Zahtjev za produženje roka za žalbu uvijek mora biti podnesne prije isteka roka za žalbu. Važno je naglasiti da je rok za žalbu prekluzivan, odnosno propustanjem roka od osam dana ( odnosno jos osam u složenim predmetima) subjekt žalbe gubi pravo na podnosenje žalbe, a svaka žalba podnesena poslije propisanog roka biće odbačena kako neblagovremena.

1.3. Forma i sadržina žalbe

Forma i sadržina žalbe su zakonom određeni. Zakonsko određivanje sadržine žalbe doprinosi razvijanju procesne discipline, a tako sastavljena žalba olakšava posao sudu koji o njoj odlučuje, jer mu ona određuje granice postupanja.
Ranije prekršajno zakonodavstvo Republike Srpske nije propisivalo posebnu formu žalbe, niti njene obavezne elemente čak ni posebno obrazloženje žalbe, te je bilo dovoljno da se iz samog sadržaja žalbe moglo zaključiti protiv kojeg rješenja o prekršaju je žalba podnesena, te da je ista potpisana. Praksa je utvrdila čak i stav da se i nepotpisana žalba izjavljena u korist okrivljenog dostavlja na rješavanje i rješavala od strane drugostepenog suda, u okvirima ocijene po službenoj dužnosti, a obim i razlozi za tu ocjenu su, kao obavezni, utvrđivani zakonom.

Žalba mora da sadrži:
· Broj i datum rješenja o prekršaju koje se pobija, odnosno rješenja protiv koga se žalba izjavljuje ( rješenje koje se pobija mora biti u žalbi jasno i precizno označeno)
· Potpis podnosioca žalbe, odnosno žalioca ( žalba mora biti lično potpisana od strane žalioca ili lica koje je ovlašćeno da izjavi žalbu ), kao i
· Žalbene razloge ili osnove zbog kojih se žalba izjavljuje uz navođenje primjenjive odredbe ili odredaba člana 62. i člana 63. Zakona ( bitne povrede odredaba prekršajnog postupka ili povreda materijalnog propisa o prekršaju).
Kada žalba sadrži sve navedene, obavezne elemente, onda je ona potpuna, a ukoliko ne sadrži neke od obaveznih elemenata, onda je ona nepotpuna. Obavezni elementi ne moraju biti izloženi istim redosljedom ili pod istim nazivima, već je dovoljno da iz sadržaja žalbe proizilaze svi navedeni elementi žalbe.
Prema ranijem zakonodavstvu Republike Srpske, kao i u pozitivnom prekršajnom zakonodavstvu niza zemalja, uspostavljena su znatno drugačija pravila postupanja prema nepotpunoj žalbi. Naime, ako je žalbu izjavio okrivljeni ili neko od lica koja imaju pravo da izjave zalbu u njegovu korist, a žalba ne sadrži sve zakonom predviđene elemente, onda će prvostepeni sud pozvati žalioca da u određenom roku dopuni žalbu pisanim podneskom ili na zapisnik kod suda. Taj rok zavisi od ocjene suda i ne može biti duži od roka za izjavljivanje žalbe. Ukoliko žalba ne sadrži obrazloženje i potpis žalioca, ona se odbacuje, a ukoliko žalba ne sadrži naznačenje rješenja protiv koga se izjavljuje, onda će se odbaciti jedino ako prvostepeni sud ne može utvrditi na koje rješenje se žalba odnosi. Ako je nepotpuna žalba izjavljena u korist okrivljenog, a žalilac je ne dopuni, prvostepeni sud će je dostaviti okružnom sudu, ako se može utvrditi na koje se rješenje odnosi, a u protivnom će je odbaciti.

2. Postupak po žalbi

Postupak po žalbi odvija se u dva dijela: pred prvostepenim sudom, odnosno osnovnim sudom i pred drugostepenim odnosno okružnim sudom. Naime, jedan dio postupka po žalbi na rješenje o prekršaju prvostepenog suda odvija se pred sudom koji je donio prvostepeno rješenje, može biti samo formalno ali ne i meritorno, i sastoji se od prijema žalbe, kontrole njene formalne ispravnosti i blagovremenosti i eventualnog upućivanja žalbe suprotnoj strani radi davanja odgovora na žalbu ( ako je žalilac okrivljeni, sud dostavlja žalbu suprotnoj strani), a završava se dostavljanjem žalbe i odgovora na žalbu drugostepenom sudu.
Prvostepeni sud, odnosno sudija prvostepenog suda, po prijemu žalbe na rješenje o prekršaju ispituje postojanje formalnih uslova za vođenje postupka po žalbi, odnosno njenu blagovremenost, potpunost i dopuštenost. Ako utvrdi da je žalba neblagovremena, nedopuštena, odnosno izjavljena od strane neovlašćenog lica ili nepotpuna, takvu žalbu će
odbaciti rješenjem. Ako je na rješenje o prekršaju dostavljeno više žalbi koje su neblagovremene ili nedopuštene, prvostepeni sud koji ispituje žalbe jednim rješenjem će odbaciti sve žalbe. Na rješenje kojim se žalba odbacuje ovlašćena lica ( prije svega okrivljeni ) mogu izjaviti posebnu žalbu okružnom sudu u roku od tri dana. Blagovremenu,
potpunu i dopuštenu žalbu, sa eventualnim odgovorom na žalbu, prvostepeni sud će odmah sa spisom predmeta u kojem je donešeno rješenje o prekršaju na koje je žalba podnesena dostaviti nadležnom drugostepenom ( okružnom ) sudu.
Drugostepeni sud po prijemu žalbe ispituje postojanje formalnih uslova postupanja po njoj, i to blagovremenost i potpunost, te da li je izjavljena od ovlašćenog lica, odnosno da li je dopuštena. Ukoliko je to propustio prvostepeni sud, drugostepeni sud će svojim rješenjem odbaciti neblagovremenu, kao i nepotpunu žalbu, ali i žalbu koja je izjavljena od
strane neovlašćenog lica, tj. nedopuštenu žalbu. Ukoliko žalba ispunjava sve formalne uslove, nastavlja se žalbeni postupak koji vodi drugostepeni sud po službenoj dužnosti, a u kojem sud razmatra žalbu na osnovu spisa predmeta, žalbe i odgovora druge strane na žalbu, bez održavanja usmenog pretresa.
U zavisnosti od visine novčane kazne izrečene okrivljenom u prvostepenom postupku, odnosno u rješenju o prekršaju na koje je žalba podnešena, određeno je ko rješava po žalbi na rješenje prvostepenog suda, tako da o žalbama na rješenje prvostepenog suda kojim je izrečena novčana kazna do 3.000,00 KM odlučuje sudija pojedinac drugostepenog suda, a
ako je izrečena novčana kazna veća od 3.000,00 KM, drugostepeni sud odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudija, od kojih je jedan predsjednik vijeća. Drugostepeni sud , u ovom drugom slučaju, donosi odluku u sjednici vijeća kojoj, osim članova vijeća, možda da prisustvuje samo zapisničar.
Predsjednik drugostepenog vijeća određuje jednog sudiju, člana vijeća da prouči spise, da bi mogao da podnese referat vijeću i da pripremi predmet za suđenje pred vijećem ( sudija izvjestilac) Izvještaj ovog sudije treba da sadrži kratak osvrt na navode žalbe i navode u odgovoru na žalbu, kao i dijelove rješenja koji se napadaju žalbom. Sudija izvjestilac je posebno dužan da ukaže na povrede zakona o kojia sud vodi računa po službenoj dužnosti.Na sijednici vijeća se vodi zapisnik, a sjednica se završava kada predsjednik vijeća utvrdi da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može preći na donošenje konačne odluke.
Ispitivanju izrečenih sudskih rješenja na pristupa se nikad po službenoj dužnosti višeg suda , već samo po zahtjevu stranaka, tj. povodom blagovremeno izjavljene i dozvoljene žalbe. Pobijano rješenje viši sud ispituje po pravilu u granicama osnova i prijedloga žalbe, s tim što po službenoj dužnosti mora uvijek ispitati da li postoji bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, odnosno povreda materijalnog propisa o prekršaju.
Ukoliko je izjavljena, odnosno podnesena žalba samo u korist odnosno samo od strane okrivljenog, rješenje se ne smije izmijeniti na njegovu štetu ( zabrana reformatio in peius )
Ukoliko je pored žalbe okrivljenog izjavljena i žalba od strane ovlašćenog orana, a na štetu okrivljenog, ova zabrana ne postoji. S obzirom na ovo, okružni sud može izreći blažu novčanu kaznu, smanjiti trajanje ili ukinuti odluku o zaštitnoj mjeri ili izreći blažu vrstu prekršajne sankcije.

2.1 Odluke drugostepenog suda o žalbi

Drugostepeni, odnosno okružni sud – odlučujući po žalbi na rješenje o prekršaju ( pored odluke o odbacivanju žalbe kao neblagovremene, nepotpune ili nedopuštene ) može donijeti sljedeće rješenje:

· Rješenje kojim se žalba odbija kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđuje;
· Rješenje kojim se žalba uvažava i prvostepeno rješenje o prekršaju preinačava;
· Rješenje kojim se žalba uvažava u cijelosti, prvostepeno rješenje ukida, a predmet vraća nadležnom prvostepenom sudu na novi usmeni pretres.

Drugostepeni sud će odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepeno rješenje kada utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, niti druge povrede zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Ovđe treba napomenuti da je okružni sud dužan u svakom slučaju po službenoj dužnosti ispitivati prvostepeno rješenje u pogledu taksativno nabrojanih bitnih povreda odredaba materijalnog propisa o prekršaju, a na štetu okrivljenog. Ovim rješenjem rješava se sudbina i žalbe i rješenja i njegova izreka je dvostruka:
- žalba se odbija, a prvostepeno rješenje potvrđuje.
Drugostepeni sud će uvažiti žalbu i svojim rješenjem preinačiti prvostepeno rješenje ukoliko smatra da su u prvostepenom rješenju odlučne činjenice pravilno utvrđene, ali da je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje trebalo donijeti drugačije rješenje, odnosno ukoliko utvrdi da je zbog bitnih povreda prekršajnog postupka ili kršenja materijalnih propisa o prekršaju prekršajna sankcija izrečena u rješenju o prekršaju osnovnog suda nepravilno utvrđena. Isto tako, okružni sud će prvostepeno rješenje o prekršaju preinačiti i svojim rješenjem obustaviti prekršajni postupak u slučaju kada utvrdi da se zbog bitnih povreda prekršajnog postupka ili krešenja materijalnih propisa o prekršaju prekršajni postupak nije mogao ni voditi.
Drugostepeni sud će žalbu uvažiti u cijelosti, ukinuti prvostepeno rješenje i predemt vratiti nadležnom prvostepenom sudu na novi usmeni pretres, ukoliko utvrdi da:
1. postoji bitna povreda odredaba prekršajnog postupka ili kršenje matrijalnih propisa o prekršajima koje bi bilo ili je moglo biti od uticaja na zakonito rješavanje prekršajne stvari ili
2. je pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega treba izvesti nove činjenice ili nove dokaze, odnosno ponoviti već izvedene dokaze.
Do ukidanja prvostepenog rješenja dolazi, u pravilu, onda kada su značajno oštećeni interesi žalioca, a ne postoji drugi način da se posljedice kršenja interesa žalioca isprave bez ponavljanja usmenog pretresa, odnosno onda kada je neophodno pred prvostepenim sudom ponoviti prekršajni postupak, a posebno usmeni pretres. Okružni sud je dužan u
obrazloženju svog rješenja kojim ukida prvostepeno rješenje navesti razloge zbog kojih je ukinuo prvostepeno rješenje, te uputiti prvostepeni sud na koji način će otkloniti utvrđene nepravilnosti. Drugostepeno rješenje, odnosno rješenje okružnog suda kojim se ukida rješenje osnovnog suda mora biti u svakom slučaju precizno određeno i dovoljno
instruktivno za osnovni sud kako bi ovaj sud mogao što lakše i efikasnije u ponovnom postupku otkloniti prethodne propuste i donijeti novo zakonito rješenje. Osnovni sud je dužan, kada je njegovo prvostepeno rješenje ukinuto, postupiti prema uputima datim u drugostepenom, odnosno rješenju okružnog suda.
Odluka okružnog suda kojom on rješava prekršajnu stvar povodom žalbe donosi se u formi rješenja i uvijek u pismenoj formi. Nakon donošenja odluke, odnosno nakon izrade rješenja, okružni sud putem pošte dostavlja svim strankama prepise svog rješenja, dok spis predmeta, u kome se nalazi i prepis rješenja po žalbi na rješenje o prekršaju dostavlja
prvostepenom sudu.
Na kraju, treba istaći važnost pravovremenog dostavljanja drugostepenog rješenja okrivljenom, naročito ukoliko je rješenje prvostepenog suda po njegovoj žalbi ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni usmeni pretres. Od urednog dostavljanja rješenja drugostepenog suda zavisi i mogućnost korišćenja jedinog vanrednog pravnog lijeka u prekršajnom postupku – zahtjeva za ponavljanje prekršajnog postupka.

Zaključak

Prekršajno pravo je posebna grana prava, odnosno skup važećih pravnih normi koje propisuju određena ponašanja kao prekršaje i za njih predviđaju sankcije. Prekršaji su dakle posebna vrsta kažnjivih dijela u našem pravu pored krivičnih dijela i privrednih prestupa.
Oni se od njih razlikuju kako po svojoj pravnoj prirodi, tako i po obilježjima delikata koji se propisuju kao prekršaji. Ipak, treba imati u vidu da prekršaji, iako lakša kategorija delikata, imaju dosta zajedničkog sa drugim kažnjivim dijelima, naročito sa krivičnim dijelima, zbog čega je veliki broj pojmova i instituta u prekršajnom pravu potpuno isti ili veoma sličan sa pojmovima krivičnog prava. Takođe, prekršajno procesno pravo kao dio prekršajnog prava kojim se uređuje prekršajni postupak kao postupak u kojem se povodom izvršenog prekršaja utvrđuje odgovornost učinioca prekršaja i izriče odgovarajuća prekršajna sankcija, ima dosta sličnosti sa krivično procesnim pravom. Jedan od
mnogobrojnih zajedničkih instituta je žalba na rješenje prvostepenog suda.
U ovom seminarskom radu pokušala sam da razjasnim osnovna terimnološka pitanja. Najprije, pojam i osnove žalbe, zatim formu, sadržaj, i rokove, postupak koji se vodi po izjavljenoj žalbi, kao i odluke koje drugostepeni sud donosi po osnovi žalbe.

Literatura:

-„Prekršajno pravo“ Nataša Mrvić- Petrović; Ljubinko Mitrović Banja Luka 2007. Udruženje defendologa Republike Srpske;
-„ Krivično procesno pravo“ prof. dr Momčilo Grubač Beograd 2007. „Projuris“
-„ Krivično pravo sa osnovama privrednoprestupnog i prekršajnog prava “ prof. dr Miroslav Đorđević, prof. dr Đorđe Đorđević; Beograd, april 2007. „ Projuris “

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

preuzmi seminarski rad u wordu » » »   

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD