Zagađenje i mere zaštite vode
Voda je osnovni preduslov za život svih živih bića na Zemlji. Da bi živa
bića mogla da žive normalno, voda u kojoj žive ili voda koju koriste mora
imati prirodan hemijski sastav i prirodne karakteristike. Kada se usled
čovekovog delovanja značajno promeni hemijski sastav vode, kao i odnosi
koji u njoj vladaju, kažemo da je voda zagađena.
Značaj
vode za ljude, za sav živi svet, za ekosistem, za planetu kao celinu,
veoma je veliki i mnogostruk počev od toga da je voda uslov života pa
do mnogih drugih funkcija.Prema tome voda je: osnov života i medijum odakle
je život poteko, neophodna namirnica za kompletnu biocenozu uključujući
i čoveka, izvor hrane i neophodnih minerala, predmet rada i sredstvo za
rad, sredina za mnoge žive organizme, izvor energetskih resursa, mesto
rekreacije.Najvažnije od svega je da je uslov života a prema podacima.
Svetske zdravstvene organizacije, danas je već kritična situacija sa rezervama
čiste vode i to kako stajaćih i tekućih tako i podzemnih koje se koriste
kao voda za piće.
Čista voda se sve vise smanjuje i degradira na razne načine, a najviše
udelom čoveka sa svijim aktivnostima odnosno veštačkim zagađivanjem.
2. VODA I ZNAČAJ VODE
Ma koliko se to činilo dalekom proslošću, voda je izvor i kolevka života,
naša pramajka. Svakome od nas je srce pocelo da kuca u vodi i tek izbacivši
je, udanuli smo prvi put ovozemaljski zivot.
Voda čini oko 65% naseg tela. 70% naše planete čini voda, koja održava
celokupan život na Zemlji biljni i životinjski. Čovek može znatno duže
da izdrži bez hrane nego bez vode. Zavisno od telesne mase, bez hrane
bismo izdržali oko 40 dana, bez vode bismo jedva sastavili jednu nedelju
i to u zavisnosti od klimatskih uslova u kojima bismo se nasli. Gubitak
vode ili dehidracija može biti opasna za svako živo biće a za čoveka gubitak
20% vode praktično znači smrt. U uslovima dehridacije krv se zgrušava
a srce napornije radi, nebili obezbedilo dovoljnu količinu kiseonika.
Ako takvo stanje potraje srce prestaje da radi, krv postane previse gusta.
Dnevne potrebe odraslog čoveka za vodom su 2,5 do 3l. Samim tim što je
toliko važna ona direktno određuje ne samo razvoj živih bića, već je njom
određen napredak celokupne ljudske zajednice.
Potrebe za vodom se povećavaju srazmerno uvećanju broja stanovnika na
zemlji a njena se količina uprkos rastućim promenama ne menja. Statistički
podaci su zastrašujući. Oni nam govore da će do 2025 godine 2/3 stanovništva
osetiti ozbiljan nedostatak vode, već sada prema podacima stručnjaka 2,5
milijarde ljudi nema obezbeđenje osnovne higijenske uslove zbog nedostatka
vode, a čak više od 5 miliona ljudi godišnje umire usled zagađenja vode.
Ova istina je zastrašujuća jer smo sve bliže vremenu kada će potreba za
vodom premašiti njene zalihe.
Eksperti naglašavaju da je glavni deo problema zagadjenje podzemnih voda,
što je direktno povezano sa drugim zagadjivačima, bilo da je reč o otpadu
sa deponija ili pesticida i drugim materijama kojima se zagadjuje zemljište.
Smatra se da je bombardovanje 1999 god. zahvaljujući korišćenjem municije
sa osiromašenim uranijumom, znatno zagadilo mnoge kraške izvore i vrela
po jugoistočnoj Srbiji.
Sve što zagadjuje zemljište kad tad dospeva do podzemnih voda i zagadjuje
ih. Stepen zagađenja se ne smanjuje kao ni broj stanovnika i njihova potreba
za vodom, naprotiv ti parametri su u porastu.
Nije samo u pitanju profit, prinos sa polja, skladištenje deponija već
kada je o našim prostorima reč nemar pre svega. U Srbiji gotovo da nema
standardno uređenih deponija. Neodgovornost s jedne i zbrkani prioriteti
gde se ta problematika stavlja u drugi plan dovode do toga da se zalihe
pitke vode trajno uništavaju jer se podzemne vode mogu zaštititi od površinskih
zagađivača izgradnjom deponija sa kontrolisanim odvodom vode, što je mnogo
više od estetike i mnogo bliže razumu.
Nekontrolisana seča šuma je takođe jedan od bitnih činilaca ovog problema,
pogotovo kada je reč o izvorišima koji je sve manje i sve su manje čista.
Stručnjaci predlažu plansko pošumnjavanje, formiranje površinskih akumulacija
i zaštitu izvorišta reka.
Sve je veća opasnost od posledica koje su čini se neizbežne.
Stručnjaci celog sveta jedinstveni su u poruci da postoji nešto što možemo
učiniti kao pojedinci. A to je da vodu štitimo i štedimo, svakodnevno
u svakoj prilici u kojoj se nadjemo. To treba da bude sastavni deo vaspitanja
dece, jer će oni biti ti koji će osetiti posledice zapostavljanja tog
velikog, globalnog problema.
Značaj vode za biljke
Voda je veoma značajna za biljni svet. Vodene biljke se najlakše snabdevaju
sa vodom. U vodenoj sredini rastvorene su mnoge korisne stvari, te biljka
lako apsorbcijom dolazi do njih. Međutim,biljke na kopnu često ne mogu
lako doći do vode, jer imaju poteškoća da je u dovoljnoj meri izvuku iz
zemljišta.
Za kopnene biljke voda je samo jedan od ekoloških faktora, dok je za vodene
biljke njihova životna sredina. Kod kopnenih biljaka voda stalno protiče
od korena ka listovima. Taj proces se uspostavlja transpiracijom, pri
kojoj sa transpiracionih površina stalno isparava jedna količina vode.
Kretanjem vode kroz biljku, biljka pod pritiskom vode stoji uspravno.
Ako biljka zbog suše izgubi veću količinu vode, ona vene i naginje se.
Isparavanjem vode dolazi i do hlađenja biljke, što je važan preduslov
opstanka biljke u tropskoj klimi. Promet vode u biljci naziva se još i
vodeni režim biljke, koji se u suštini sastoji iz tri procesa:
• Primanje vode iz zemljišta
• Transport vode tkivima korena, stabla i listova i
• Isparavanje vode preko nadzemnih organa – transpiracija
Odnos između unete i isparene vode naziva se vodni bilans biljke.
Značaj vode za životinje
Voda ima veliki značaj za život životinja. Voda je prvobitna životna
sredina u kojoj je život nastao, pa je razumljivo što postoji ta uzajamna
veza, a posebno za one životinje čiji je ona životna sredina.
Voda se nalazi u unutrašnjosti organizma životinja. Sadržaj vode u organizmu
životinja varira od 50 – 93% i razumljivo, najveći je sadržaj u vodenim
organizmima.
Sisari veoma teško podnose gubitak vode. Dolazi do uginuća ukoliko sadržaj
vode u organizmu padne za 15 – 20%. Neke životinje kao,npr, puževi mogu
preživeti i sa gubitkom vode od 65-80%.
Značaj vode za ljude
U organizmu odraslog muškaraca sadržaj vode je 60±15% a kod žena 55±15%,
što znači da voda predstavlja jedan od osnovnih uslova opstanka čoveka na
Zemlji. Zavisno od klimatskih uslova potrošnja vode za održavanje života
kreće se od 3 – 12 l/dan.
Voda je daleko najbogatija komponenta svih živih organizama i ima fundamentalan
značaj u održavanje kako strukture, ako i funkcije svih tkiva, odnosno ćelija
kao osnovnih jedinica žive materije. Neunošenje vode dovodi mnogo brže do
smrti nego neunošenje hrane. U slučaju neunošenja vode dolazi do smrti već
posle nekoliko dana, pošto organizam izgubi 10-20% od celokupnog volumena
svoje tečnosti. U slučaju neunošenja hrane, život se održava nekoliko nedelja,
uprkos gubitku celokupnog masnog tkiva i oko 50% tkivnih proteina.
Procenat vode u ljudskom organizmu je različit u različitim tkivima, odnosno
organima. Može se reći da se najveća količina vode vode u telu nalazi u
koži i mišićima, a najmanje u skeletu i adipoznom tkivu. Muškarac težine
od 70 kg sadrži u koži 9l vode, u mišićima 22l, skeletu 2,45 l, u krvi 4,65,
i u masnom tkivu 0,7 l. Iako srce, pluća, bubrezi i mozak sadrže visok procenat
vode, ipak je njihov udeo u masi organizma manji.
3. ZAGAĐIVANJE VODE
Prema poreklu vode mogu da se podele na :
-površinske
-podzemne
-atmosferske
Površinske vode su reke, jezera, mora, potoci, bare, okeani. To je voda
prirodnim putem stvarana i održavana. Površinske vode se obnavljaju padvinama
ili iz izvora podzemnih voda.
Podzemne vode su izvorišta koja se nalaze ispod površine zemlje i koje
se povremeno dopunjavaju atmosferskim padinama i površinskim vodama koje
prodiru u vodonosne slojeve.Ove su vode prorodno čiste i koriste se kao
voda za piće.
Atmosferske vode su u obliku padavina : rose, snega, grada i kao takve
dospevaju na zemlji.
Najveću ulogu u zagađvanju vode ima čovek sa svoji aktivnostima što spada
u veštačko zagađivanje.Iako voda prekriva ¾ zemljine površine, problem
vode postaje sve veći i opšti-međunarodni. Veštačke zagađivace možemo
podeliti u dve osnovne grupe:
a) koncentrisane zagađivače (izvori zagađenja)
b) rasute izvore zagađivanja.
Koncentrisani zagađivači vode su obično razni objekti
u kojima se obavlja neka delatnost i ljudska naselja.Ona su obično locirana
na obalama reka jezera ili mora. Njih je lako uočiti i evidentirati. Najčešće
su to:
I- urbana naselja
II-industrijski objekti: hemijski bazne i prerađivačke, metalne i metaloprerađivačke,
za preradu ruda, prehrambene industrije, celuloze i papira, tekstilne
industrije, proizvodnje građevinskg materijala, proizvodnja deterdženta
III- energetski objekti: termoelektrane, toplane, nuklaerne elektrane,
prerada nafte, prerada uglja, hidroenergetski objekti
IV- poljoprivredni objekti za tov stoke
V- deponije – smetlišta
U rasute izvore zagađivanja spadaju: hemizacija tla
(pesticidi i azotna đubriva), deponije industrijskog otpada, deponije
komunalnog smeća, transport i transportna sredstva, lokacije za eksplataciju
šljunka i peska.
Otpadne vode su najčešće bezvredne materije koje su u obliku tečnih, suspendovanih
i koloidnih rastvora odstranjenih iz naselja i industrijskih objekata.
Možemo ih podelitii u tri osnvne grupe:
1) otpadne vode iz ljudskih naselja koje potiču od ljudi i životinja
2) industrijske otpadne vode
3) atmosferske vode-dobijene spranjem zemljišta
3.1. KOMUNALNE OTPADNE VODE
Urbana naselja zagađuju vode preko svojih kanalizacionih izliva koji
se direktno ulivaju u reke, jezera ili mora.U kanalizacionim otpadnim
vodama može se naći razne organske tečnosti, deterdženti, ali i hemijska
sredstva jer mnogobrojne manje industrijske i zanatske organizacije svoje
otpadne vode priključuju na kanalizaciju naselja. Otpadne vode od ljudu,
životinja mogu da budu veoma opasne jer mogu da izazovu bakteriološku
zagađenost vode, što dovodi do hidričnih epidemija. Kako ove vode potiču
od izlučevina, od umivanja, kupanja i organskih otpadaka hrane te one
sadrže veliki broj klica. Među njima se nalaze i one crevnih, zaraznih
virusnih, bakteriških i parazitskih bolesti. Najveći broj klica se izlučuju
preko ljudskih fekalija. U digestivnom traktu čoveka živi 97,5% E soli
humanog porekla i 25% nehumanog , a u spoljnoj sredini je obrnuto.
Komunalne otpadne vode sadrže organske materije u koje spadaju: fiziološke
izlučevine ljudi, pomije i ostaci hrane, a uz to ima i neorganskih materija
koje potiču od sredstva za pranje, raznih deterdženata i čvrstih komada
različitog sastava. Sapuni i deterdženti su površinski aktivna jedinjenja
koja menjaju površinski napon vode i koncentrišu se na površinu vode.
Sa promenom površinskog napona vode menja (smanjuje) se razmena kiseonika
sa vazduhom i dalje, zbog smanjenja količine kiseonika u vodi dolazi do
izumiranja živog sveta u njoj što opet podstiče anaeroban proces. Sintetičke
površinske aktivne materije su postojane u vodi i njihova razgradnja može
da potraje i do nekoliko meseci. Atmosferske otpadne vode putem padavina
, kišnce i otopljenog snega sa sobom nose razna zagađenja. Atmosferske
vode kao i voda za pranje ulica spiraju razne rasute zagađujuće materije
i odnose ih u mora, jezera, reke. One najčešće sadrže sulfate, hloride,
nitrate, naftu , ulja, razne otpatke i niz drugih organskih i neorganskih
jedinjenja. Osim otpadnih voda koje kanalizaciono sistemom dospeva u reke,
zagađenja mogu da potiču i od podzemnih voda ukoliko su one zagađene.
Međutim mnogo je gora situacija kada oštećena kanalizacija zagađujuje
podzemne vode koje se koriste za piće. Osim otpadnih voda iz domaćinstva
u kanalizaciji se mogu naći mnogi drugi zagađujući elementi i jedinjenja
koja potiču od raznih radionica, zanatskih radnji i industrija.
3.2 INDUSTRIJSKE OTPADNE VODE
Industrijski objekti kao što su: hemijsko-bazni, metalurški, za preradu
ruda, prehrambeni, celuloze i papira, tekstilni građevinskog materijala
izlivaju sve otpadne vode posle tehnološke upotrebe. Ove vode su često
agresivne sa velikim brojem otrovnih materija sa uljem. Industrijske otpadne
vode svakim danom postaju sve veći problem jer su veliki zagađivači površinskih
voda a preko njih i podzemnih. Njihov sastav i toksičnost zavise od vrsta
industrije. Najznačajnije i najčešće otpadne vode su sledeće: prehrambeno
prerađivacke industrije, mlekara, klanica, tekstilne industrije energetskiih
i termoenergetskih objekata, hemijske industrije, metaloprerađivačke industrije.
Otpadne vode prehrmbene industrije u sebi sadrže ostatke od procesa pranja
maceriranim sadržajem pulpe, zatim ogranskim ostatcima od voća , povrća,
granula skroba pa i neorganskih ostataka zemlje i peska.
Otpadne vode mlekara sadrže deo mleka, zatim nerastvorene proteine, kapljice
masnih rastvora, šećera. Osim organskih ostataka u ovim vodama se mogu
naći i sredstva za pranje, održavanje i dezinfekciju. U njima se nalaze:
azot, fosfatne kiseline i kalijum što dovodi do opadanja pH vrednosti
vode na 2-3.
Otpadne vode klanica sadrže uglavnom organske materije podložne raspadanju.
To su masti delovi kože, čekinja, krvi, balega slame i dr. One doprinose
velikom zagađenju potrošnjom kiseonika, stvaranju gljivica.
Iz industrije za proizvodnju deterdženata u vodu dospevaju supstance koje
su površinski aktivne pa menjaju površinski napon vode. Ovo su obično
sulfati različitih organskih jedinjenja, soli, supstitucioni derivati
fenoli ili slično, a najznačajniji su polifosfati, soli polimerizovane
fosfatne kiseline. Kad se nađu u vodi oni ometaju razmenu kiseonika između
vazduha i vode.
Industrijske otpadne vode kao koncentrisani zagađivači zagađuju vode
dvema vrsta zagađujućih materija:
a) organskim
b) hemijskim
a) Najveći zagđivači organskim materijma pored domaćinsta su prehrambena
industrija: mesne prerađevine, prerade sećerne repe, voće i povrće, celuloze
papira i sl.Preko ovih zagađivača u vodu dospevaju i koliformne bakterije,
jer svi pomenuti zagađivači istovremeno sa tehnološkim vodama izbacuju
i kanalizacione otpadne vode. Preko ovih bakterija u otpadnim vodama se
mogu naći i drugi patogeni mikroorganizmi koji predstavljaju opasnost
za ljudsko zdravlje.Organska jedinjenja kao zagađivači vode mogu različito
da deluju na kvalitet vode u zavisnosti od njihove razgradnje. U vezi
sa tim njihoviim dejstvom ima ih nekoliko vrsta:
-organske materije koje se brzo razgrađuju u vodi
-organske materije koje ne podležu razgradnji
-organske materije čija se razgradnja odvija sporo
-organske materije čije je dejstvo toksično
Materije koje se razgrađuju u vodi utiču na potrošnju kiseonika u vodi.
Od toksičnih materija najčešće se nalaze fenoli kao sporedni produkti
niza procesa u industriskoj preradi.
b)Najveći zagađivači hemijskim sredstvima su hemijska i metalska industrija.
U vode preko ovih objekata dospevaju toksični i agresivni elektroliti
kao što su cijanidi hromiti i joni teških metala, mineralne kiseline i
alkalije.
Najveće štete rekama nanose pogoni:
-hemmijske industrije sa oko 20% ukupne količine otpadnih voda
-crna metalurgija 25%
-celuloze i papira 14%
-prehrambene industrije14%
-obojeni metali 8%
Otpadne vode hemijske industrije mogu se podeliti na :
-tipične
-specifične
Zagađujuće materije u vodi kao i u vazduhu, mogu da budu one koje se
najčešće javljaju, odnosno stalne, javljaju se u većini fabrika, pa su
zbog toga tipične. Takve su npr. kiseline. Drugu grupu zagađujućih materija
pretstavljaju hemijske supstance koje su specifične za jednu vrstu fabrike.
U nekim otpadnim vodama hemijske industriije mogu istovremeno da se nađu
organske i neorganske zagađujuće materije. Najveći zagađivači neorganskim
materijama su fabrike kiselina. Ovi zagađivaci deluju na promenu pH vrednosti
u vodama.
Od mnogih industrijskih zagađivača može se istaći da je industrija celuloze
jedan od najvećih. Otpadne vode celuloze sadrže organske i mineralne materije.
Tamna boja ovih voda potiče od rastvorljivih ligninskih materija, a koje
se i u najvećim razređenjima ne mogu izbeći. Otpadne vode pogona papira
sadrže još i kaolin, sulfid aluminijuma, keljivi i celuozna vlakna
3.3. AGRO-KOPLEKS (ratrstvo,stočarstvo i prerada hrane)
Visoko organsko zagađenje, nutrijenti, pesticidi, stajsko đubrivo, otpad
od prerade hrane.
3.4 ZAGAĐIVANJE VODA OTPADNIM VODAMA TERMOENERGETSKIH OBJEKATA
U ciklusima tehnološke proizvodnje energije u toplanama, termoelektranama,
rafinerijama nafte, pri havarijama prilikom transporta, putem otpadnih
voda ili direktnim izlivanjem sadržaja, u vode stižu mnogobrojne zagađujuće
materije koje su na različite načine štetne za sredinu u koju dospevaju.
iz termoenergetskih objekata u vode stižu nekoliko vrsta opadnih voda.
-agresivne vode sa sadržajem sumpora, jakih kiselina, baze, deterdženti
-otpadne vode za sadržajem masti i ulja
-voda sa sadržajem šljake i pepela
-otpadne vode sa rashladnim tornjevima sa velikim sadržajem soli, mulja
I fosfora
-sanitarne vode sa velikim sadržajem fenola
Kao veoma opasni , uz to potvrđeni kao izaivači kancerogenih oboljenja
ukoliko u kružnom toku stignu u vodu za piće, računaju se policiklični
ugljovodonici u čiju grupu spadaju i mazivna ulja. Samo 1l ulja moze da
zagadi 1 milion litara vode.Pri proizvodnji koksa nastaju mnogobrojni
zagađivači. Njihov sastav u otpadnim vodama je razičit i zavisi od:
-vrste uglja
-tehnološkog postupka koksovanja
-sadržaja drugih elemenata u uglju
U tehnološkom postupku stvaraju se razne zagađujuće materije prilikom
a)hlađenja gasova
b)prečisćavanja gasova
c)gašenja i hlađenja usijanog koksa
Pri hlađenju gasova izdvaja se voda i veliki broj tečnih i čvrstih materija
i sedimenata, koji odlaze u reke. Prečišćavanje gasova vrši se apsorbcijom.
Tom prilikom stvaraju se mnogi hemijski agensi. Posle procesa koksovanja,
usijani koks se gasi i hladi polivanjem vodom. U nastaloj pari gasova
i vode ima mnogih štetnih elemenata a prilikom hlađenja pare i gasova
stvaraju se nove količine zagađenih voda. U njima ima: organskih i neorganskih
jedinjenja prašine i uglja.Termička zagađena voda nastaje na dva načina:
ili iz otpadnih voda i iz tehnološkog postupka hlađenja uređaja proizvoda
ili nusprodukta. Često zagađenje vode, izmene temperature rečnih tokova
do granica nepovoljnih za život. Izmena temperature u vodi za posledicu
ima:
-ugrožavanje života akvativnog sveta
-utiče na promenu hemijskog sastava vode.
Najveći izvori toplotnog zagađenja su termoelektrane i nuklearne elektrane.
Osim termičkog zagađenja iz tornjeva termoelektrana, emituju se vidljivi
oblak vlage zasićenog vazduha. On može da ima razne nepoželjne posledice,
jer jedan deo neisparive vode u vidu sitnih kapljica koje sadrže sve organske
i neorganske nečistoće koje ima rečna voda, rasprsuju se u okolinu tornja
i ugrožavaju je.
3.5 ZAGAĐUJUĆE MATERIJE SA POLJOPRIVREDNIH POVRŠINA
Poljoprivredni objekti za tov stoke kao i za preradu mesa takođe svoje
otpadne vode, a sa njima često i čvrste otpatke izbacuju u vode. Na ovaj
način dolazi do velikog bakteriološkog zagađenja.
Najveća zagađenja površinskih voda dolazi spiranjem zemljišta sa poljoprivrednih
površina tretirane hemijskim đubrivom i pesticidima. Od njih u vode dospevaju
velike količine raznih metala kao što su olovo, arsen, selen, kadmijum,
živa, a od đubriva azot I fluor.Zagađivači površinskih voda poreklom od
poljoprivrede su uglavnom:
-mineralna đubriva
-pesticidi
Količine pesticida u vodi su velike. Njihovi izvori su rasuti, a način
njihovog dolaska u vodu su mnogobrojni.Njihovo prisustvo u vodi zavosi
od:
-rezistentnosti
-od količine uptrebljenih pesticida
Osnovni proces u vodi koji dovodi do razlaganja jedinjenja jeste hidroliza.
Ona zavosi od: vrste jedinjenja i pH vode. Proces hidrolize pesticida
je reakcija između pesticida i vode. Rezistentnos pesticida karakteriše
vreme poluhidrolize tj. potrebno vreme da se od prisutne količine razloži
polovina. Za ovo je potrebno od nekoliko dana do nekoliko meseci.
Osim ovih pesticida koji brzo dospevaju u površinske vode, oni koji budu
dugo zadržani u zemljištu izvor su stalnog I dugotrajnog zagađenja vode.
Osim pesticida i mineralnog đubriva i drugih sredstava za uništenje štetočina,
rasutih izvora od poljoprivredne proizvodnje ima još veoma veliki broj.
Zagađenost površinskih i podzemnih voda potiče još i od fekalija i stajskog
đubriva.
3.6 RASUTI IZVORI ZAGAĐIVANJA
Rasute izvore zagađivanja voda a naročito rečnih tokova nije lako utvrditi
niti izračunati njihov ukupan doprinos opštem zagđenju. To su: razne deponije
smeća, hemizacija tla, lokacija za eksplataciju peska i šljunka, havarija
prilikom transprtovanja štetnih i opasnih materija, a naročito nafte i
njenih derivata.
a) Razne deponije smeća
Mnoge industrijske organizacije kao i naselje, svoje deponije otpadnog
materijala lociraju na obalama reka. Na ovm smetlištima stvaraju se nova
nepredviđena i neispitana jedinjenja koja daju svoj doprios zagađenju
reka priobalnih voda. Nije redak slučaj da se smeće izlučuje direktno
u reku. Ispod otpadnog materijala stvara se gust tamni filtrat najčešće
otrovnog sastava od izbačenog otpada, te kao tečan prodire u dubine zagađujući
podzemna izvorišta vode za piće koje su zakonom spojenih sudova povezani
sa rekom pa se na taj način vrši dvostruko zagađenje.
Filtrat je tamno mrk fluid s povećanim sadržajem nitrata, hlorida i sulfata.
U njemu ima mnogo biološki nerazgradljivih štetnih materija. Sve ove materije
atmosferskim padavinama prodiru u podzemne vode, a preko njih u površinske,
ili putem spiranja idu direktno u površinske. Teži slučaj je kada ovakav
fluid dospe u jezera gde je zbog mirovanja vode otežan proces samoprečišćenja.
b) Hemizacija tla
Spiranjem zemljišta sa poljoprivrednih površina, zatim infrastrukturnih
objekata i gradskih površina, koje nemaju regulisanu kanalizaciju za prikupljanje
amosferskih voda, razna hemijska sredstva mogu doći do vode. Svojim sastavom
i količinom, ona remete hemizam, kako direktno površinskih voda tako i
njihovim obalama.
c) Lokacije za eksplataciju peska i šljunka iz rečnog korita
Zbog povećanja potrebe za izgradnjom naselja, industrija, povecana je
I potreba za eksplatacijom peska i šljunka iz rečnih korita. Osnovni sastojak
beton za gradnju su: cement i kameni agregat. Kao kameni agregat najčešće
se koristi prirodni šljunak i pesak dobijen iz rečnog korita.
Ogromni bageri skidaju i na obalu prenose velike količine, dugo stvarane
oblutke kamena raznih veličina. Pri njihovoj eksplataciji negativni efekti
su: zahvataju se i drugi zemljani biljni mterijali, remete kvalitet podloge
za život i ishranu akvatičnog sveta, povećanjem dubine reka na nekim mestima
i širenjem korita osiromašuju se obale, stvara se široko i sterilno rečno
korito, menja se i remeti pejzaž, sve to utiče na brojnost i vrstu biocenoze.
d) Doprinos havarija u industrijskim pogonima i prilikom transportovanja
štetnih i opasnih materija je sve veći problem.
1) Pri radu transportnih polovnih objekata zagađenje vode nastaje od
dimova i pogonskih goriva i čisćenjem i podmazivanjem uređaja.
2)Prilikom utovara i istovara tereta dolazi do izvesnog rasipanja i prlivanja
posebno nafte i njenih derivata.
3) Iz plovnih objekata izbacuju se razne vrste otpadatka kao što su:
otpadne vode iz sanitarnih uređaja, pepeo i suspendovane materije iz goriva,
razna ambalaža i čvrsti otpadci, sredstva za pranje i druge razne otpadne
tečnosti (voda za ispiranje rezervoara tankera).
4) Havarije sudari, nesreće na plovnim objektima mogu da dovedu do potpune
ili delimičnog izlivanja transportnog materijala u vodu. Plovni objekti
su velike nosivosti pa može doći i do izlivanja nekoliko desetina hiljada
tona, pa njihovo potapanje može da izazove katastrofe ogromnih razmera.
5) Zagađenje vode može da nastane i zbog havarije drugih transportnih
sistema: šinskih, automobilskih i vazdušnih. Tada može doći do izlivanja
tečnog tereta koji dospeva u površinske vode.
Od svih pomenutih opasnosti najčešće je izlivanje nafte i njenih derivata
najveća opasnost za površinske vode. Ovo je naročito opasno kada se radi
o izlivanju štetnog materijala u vode koje naselja koriste kao sirovu
vodu za piće.
4. MERE ZAŠTITE VODE
Sve mere zaštite mogu se podeliti u 3 grupe:
1. Smanjenje količine štetnih materija;
Podrazumeva postavljanje odgovarajućih filtera i posebnih sistema taložnika
na mestima gde se izlivaju otpadne vode, kao i obavezno hlađenje toplih
voda pre izlivanja u reku.
Treba zaštiti vodene tokove i izvorišta, postavljanjem đubrišta i deponija
dalje od vodotokova, smanjenjem upotrebe pesticida i đubriva u poljoprivredi,
kao i masovnim pošumljavanjem i čuvanjem zemljišta od erozija.
2. Eliminacija uzroka zagađivanja:
Smanjene količine zagađujućih materija koje dospevaju do vodenih tokova
veoma je značajan vid borbe protiv zagađenja. Ono podrazumeva postavljanje
odgovarajućih filtera i posebnih sistema taložnika na mestima gde se izlivaju
otpadne vode. Ovde se podrazumeva i obavezno hlađenje toplih voda pre
izlivanja u reku.
Veoma značajan vid sprečavanja zagađivanja vodenih tokova je i specijalna
zaštita izvorišta, planiranje i postavljanje đubrišta i deponija dalje
od vodotokova, smanjenje upotrebe đubriva i pesticide u poljoprivredi,
kao i masovno pošumljavanje i čuvanje zemljišta od erozije.
3. Posebne mere čišćenja vode mogu biti:
a) hemijske
b) biološke
a) Hemijske mere podrazumevaju korišćenje hemijskih sredstava i hemikalija
koje se ubacuju u vodu i neutrališu opasne materije (postupak sterilizacije
– da bi se smanjili infekcijski agensi, neutralizacija – smanjenje kiselosti,
postupak hlađenja – sniženje temperature) .
b) Biološke mere se zasnivaju na korišćenju metabolizma mikroorganizama,
pri čemu oni svojim enzimima razgrađuju pojedine organske materije. Ovaj
proces može biti: aeroban i anaeroban.
Postupak prečišćavanja otpadnih voda
Deli se na:
1)primarno,
2)sekundarno i
3)tercijalno prečišćavanje.
1) Primarne faze podrazumevaju korišćenje određenih mehaničkih sredstava
(rešetke, sedimentacija, flotacija) pri čemu se odstranjuje većina suspendovanih
čvrstih čestica iz vode.
2) Sekundarne faze obuhvataju uklanjanje čvrstih čestica iz neorganske
soli.
3) U tercijalnoj fazi se uklanjaju rastvorena neorganska jedinjenja (nitrati,
fosfati) i biološki nerazgradiva jedinjenja.
Štednja vode
Podizanje nivoa opšte ekološke svesti o značaju vode za opstanak je veoma
važno.
• Otvorena slavina u našem domu u minuti potroši 11 - 12 l vode!
• Ako pustimo da voda otiče iz slavine dok peremo zube, nepotrebno izgubimo
oko 40 – 60 l vode.
• Ako voda otiče dok se čovek brije, iz slavine isktekne oko 40 – 80
l vode.
• Ako automobil peremo polivajući ga vodom iz gumenog creva potrošimo
oko 600 l vode.
ZAKLJUCAK
Na celoj zemlji danas ima 1,5 milijarda kubnih kilometara vode .Od toga
je 97,3 % slano. Ostalo je sveža voda, a od nje je 77% pod ledom na polovima
i planinskim glečerima. Podzemna voda predstavlja 22,4%, a površinska
0,36% slatke vode. Tako za korišćenje ostaje samo 1%, a od toga je pola
zagađeno. Svakog dana u svetu umre oko 25 000 ljudi zbog nedostatka vode
za piče ili bolesti izazvanim konzumiranjem zagađene vode. Higijenski
ispravnu vodu ima samo 22% od celog čovecanstva.
Broj stanovnika na našoj planeti ubrzano se povećava kao i potreba za
vodom, a njena količina se ne menja. Do 2025. godine dve trećine čovečanstva
osetiće ozbiljan nedostatak vode.
Rešavanju ovog problema se mora prići što pre, jer je podzemna voda koja
je osnovni izvor vodo snabdevanja naselja, zagađenja do alarmantnih granica.
Prvi vodonosni slojevi su već nepotrebljivi, a štetne materije prodiru
prema drugom sloju koji se trenutno smatra uslovno pogodnim za zahvatanje
vode za piće.
Voda kao resurs jeste obnovljiva, ali se mora sprečiti dalje nekontrolisano
zagađivanje, da bi se sačuvale postojeće reserve pitke vode i stvorili
uslovi za obnavljanje I popunjavanje istih.
Tako na sve ovo moramo odgovoriti rigoroznijim sprovođenjem zakona o zaštiti
životne sredine, međutim nije lako kontrolisati sve zagađivače pogotovo
rasute (divlje deponije koje čovek sam stvara svojim nemarom) pa tako
se sve više mora raditi na edukaciji ljudi i podizanje svesti kod čoveka
za očuvanjem životne sredine.
Literatura:
- prof.dr. Mara Đukanovic - Ekološki izazov Elit 1991
- prof dr. Slobodan Nešković – Ekološki menadžment
- www.Wikipedia.org/Kategorija:Ekologija_voda
- http://www.topvita.info/voda
- http://www.ekologija.ba/voda u prirodi
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi
SEMINARSKI RAD |