METODE OBRAČUNA AMORTIZACIJE OSNOVNIH SREDSTAVA

« Računovodstvo osnovnih sredstava predstavlja prvu fazu obuhvatanja sredstava nakon izvršene transformacije novčanog u materijalni ( neutralni ) oblik »1. Da bi došlo do ove transformacije investitor treba da odredi vrstu djelovanja, da odredi tehnološki proces i vrstu sredstava za rad.
Stalna sredstva su ona koja imaju vijek upotrebe duži od godinu dana, ona koja su nabavljena za korištenje u poslovanju preduzeća i čija namjena nije ponovna prodaja kupcima. Dugo je bilo uobičajeno da se dugoročna sredstva nazivaju fiksnim sredstvima, ali upotreba ovog termina nestaje , jer riječ fiksna podrazumjeva da ona vječno traju. Ne postoji minimum vijeka trajanja da bi se sredstvo identifikovalo kao stalno. Najčešći kriterijum je da se sredstvo miže koristiti u periodu dužem od godinu dana . U ovu katrgoriju je uključena oprema koja se koristi samo u ekstremnim periodima i u slučaju nužde, na primjer električni generator.
Sredstva koja se ne koriste stalno u poslovanju ne treba da budu uključena u ovu kategoriju, na primjer zemljište koje se drži iz špekulativnih razloga ili zgrade koje se više ne koriste za rad. Ova sredstva treba da budu klasifikovana kao dugoročna ulaganja, a ne da budu u kategoriji postrojenj, nekretnina i opreme.
Ako neko sredstvo se drži radi prodaje kupcioma onda ono treba da se vodi kao zaliha, a ne kao postrojenje i oprema bez obzira na njegovu trajnost.

2. KATEGORIJE STALNIH SREDSTAVA

Stalna sredstva se obično razvrstavaju po sljedećim kategorijama:
Materijalna sredstva imaju fizičku supstancu. Zemljište je materijalno sredstvo, a iz razloga što ima neograničen vijek, ono je jedino materijalno sredstvo koje se ne amortizuje, dok oprema, nekretnine i dr. su predmet amortizacije.
Amortizacija je periodična alokacija nabavne vrijednosti osnovnih sredstava u toku procijenjenog vijeka trajanja.
Prirodna bogatstva, se razlikuju od zemljišta zato što su ona nabavljena zbog bogatstava koja se nalaze u zemljišt ili u njemu, a koja se mogu dalje prerađivati. Prirodna bogatstva su: željezna ruda, ugalj, nafta, plin i građevinsko drvo.
Nematerijalna sredstva su stalna sredstva koja nemaju fizičku supstancu i koja se odnose na legalna prava i prednosti koja se drže zbog toga što se očekujeda će ona u preduzeću u budućnosti donositi korist. Nematerijalna sredstva uključuju patente, autorska prava, trgovačka imena, franšize, troškove osnivanja i goodwill. Alokacija troškova nematerijalnih sredstava na periode u kojima ona donose korist naziva se amortizacija. Knjigovodstveni iznos osnovnih sredstava je nabavna vrijednost umanjena za akumulisanu amortizaciju.
Dugoročna sredstva se razlikuju od tekućih sredstava po tome što se ne potroše u poslovnom ciklusu nego ga podržavaju. Od njih se očekuje da donose korist preduzeću duže nego obrtna sredstva.

3. FINANSIRANJE DUGOROČNIH SREDSTAVA

Nakon odluke o nabavci nekog osnovnog sredstva mora se donijeti odluka kako će se finansirati ta nabavka. Neke kompanije mogu osnovna sredstva da nabave iz sredstava redovnog poslovanja, ali neke i ne pa se nabavka vrše preko dugoročnih finansiranja u ovisnosti o roku upotrebe osnovnog sredstva. Npr. Automobil se uzima na pet godina dok, se kredit za izgradnju kuće uzima na trideset godina. Najbolja analiza o dugoročnom finansiranj u se dobija iz izvještajao novčanom toku. Neke kompanije se mogu odlučiti i na iznajmljivanje sredstava umjesto kupovine.

4. OPŠTI PRISTUP TROŠKOVIMA NABAVKE

Troškovi nabavke nekretnina, postrojenja i opreme obuhvataju sve opravdane i neophodne izdatke dovođenja sredstava na mjestoi u stanje upotrebe. Troškove nabavke je najlakše utvrditi ako se nabavka vrši za gotov novac. U tom slučaju nabavna vrijednost sredstva jednaka je plaćenom iznosu uvećanom z aizdatke transportnih troškova, osiguranje u toku tranzita i dr. neophodne troškove.
Ako su sredstva uzeta na kredit troškovi kamata se ne uključuju u cijenu, nego se tretiraju kao troškovi posuđivanja novca za kupovinu sredstva. Osim kada se oni mogu pripisati troškovima izgradnje objekta, tada se uključuju u nabvnu vrijednost sredstva. Transportni troškovi, instalacije i ostalo se uključuje u nabavnu vrijendost sredstva, jer su neophodni za funkcionisanje sredstva.

5. RAČUNOVODSTVO AMORTIZACIJE

Amortizaciju je Komitet za međunarodne računovodstvene standarde definisao kao „alokaciju iznosa za koji se sredstvo amprtizuje tokom procijenjenog vijeka upotrebe1“.
Sva materijalna sredstva izuzev zemljišta imaju vijek trajanja zbog toga amortizacioni iznos mora biti raspoređen kao rasodi na godine u kojima ova donose ekonomsku korist. Fizičko uništavanje ili zastarjelost su osnovni uzrok ograničenog vijeka trajanja osnovnih sredstava koja se amortizuju. Popravke i održavanje mogu produžiti rok trajanja osnovnih sredstava, ali na kraju se ona moraju izbaciti iz upotrebe. Zastarjelost je proces u kom sredstvo postaje neadekvatno. U vrijeme brze tehnolškog napredka osnovna sredstva postaju zastarjela i prije nego se fizički potroše. Računovođe prave razliku između uništavanja i zastarjelosti, jer je njima bitnan rok upotrebe sredstva neovisno od toga šta ograničava taj rok.
Pojam amortizacije onako kako se koristi u računovodstvu znači alokacijunabavne vijednosti ili iznosakoji se amortizuje na periode u kojima korištenje tog sredstva donosi koristi. To se koristi da bi se objasnila konverzija nabavne vrijednosti sredstva u rashode.

Amortizacija nije proces vrednovanja, knjiženje se vrši u skladu sa principom istorijskog troška zato oni nisu indikatori promjene cijena. Neke zgrade iz raznih razloga posle nekog vremena vrijede više nego u momentu građenja, ali bez obzira amortizacija se računa i njena računovodstvena vrijednost pada osim kada se radi revalorizacija.
Faktori koji utiču na izračunavanje amortizacije su:
• Nabavna vrijednost
• Rezidualna vrijednost
• Iznos koji se amortizuje
• Procijenjeni vijek upotrebe

6. METODE IZRAČUNAVANJA AMORTIZACIJE

Za alociranjenabavne vrijednosti osnovnih sredstava na računovodstvene periode putem amortizacije, koriste se brojne metode:
• Pravolinijska metoda
• Funkcionalna metoda i
• Metoda opadajućeg salda

6.1. PRAVOLINIJSKA METODA

Kod pravolinijske metode amortizacioni iznos sredstava se ravnomjerno raspoređuje u toku njegovog procijenjenog roka upotrebe. Ova metoda se zasniva na pretpostavci da amortizacija zavisi samo od protoka vremena. Trošak amortizacije se računa za svaki period dijeljenjem amortizacione osnove (nabavna vrijednost umanjena za rezidualnu) sa brojem računovodstvenih periodau procijenjenom roku upotrebe sredstava. Iznos amortozacije svake godine je isti, akumulisana amortizacija se povećava proporcionalno, knjigovodstveni iznos se smanjuje proporcionalnodok se ne izjednači sa razidualnom vrijedošću.

6.2. FUNKCIONALNA METODA

Funkcionalna metoda se zasniva na pretpostavci da je amortizacija rezultat korištenja nekog sredstvai da vremenski period ne utiče na amortizaciju. Postoji direktna veza između godišnje amortizacije i jedinica upotrebe. Akumulisana amortizacija raste svake godine proporcionalno broju jedinica upotrebe i knjigovodstveni iznos se proporcionalno smanjeuje dok ne dostigne reziualnu vrijednost. Prema ovoj metodi jedinica upotrebe treba da bude primjerena sredstvu. Ovaj metod treba koristiti samo kada smo sigurni da možemo sa tačnošću odraditi jedinicu upotrebe.

6.3. METODA OPADAJUĆEG SALDA

Metoda ubrzane amortizacije kao rezultat ima relativno velike iznose amortizacije u prvim godinama upotrebe sredstva, dok se oni kasnije smanjuju. Osnova ovog metoda se zasniva na protoku vremena tj. smatra se da su sredstva najefikasnija kada su nova. Ovdje se uzima u obzir da zbog napretka u tehnologiji neka sredstva brzo zastarjevaju, zbog toga je i opravdan razlog veće amortizacije u prvim godinama korištenja sredstva. Jedan od razloga je i povećanje troškova popravki osnovnog sredstva sa vremenom, pa se uzima da je rashod za amortizaciju i popravke svake godine konstantan.
Po ovoj metodi amortizacija se izračunava primjenom fiksne stope na kjigovodstveni iznos stalnog sredstva što ima veću amortizaciju, kao rezultat u prvim godinama upotrebe sredstva. najčešće primjenjivana stopa je ona koja je dvostruko veća od stope koja je određena pravolinijskom metodom.
Amortizacija je najveća u prvoj godini i smanjuje se svake godine, u poslednjoj godini amortizacioni iznos je određen iznosom koji je neophodn za svođenje knjigovodstvene vrijednosti na rezidualnu vrijednost.

LITERATURA

1. Dr. Stevan Beslać „Osnove Računovodstva“
2. Gray/Needles « Finansijsko računovodstvo »

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi