POCETNA STRANA

Računala povezujemo u mrežu kako bismo mogli izmjenjivati podatke koji se nalaze u njihovim memorijama. Prijenos podataka (nizova bitova) može se obavljati elektroničkim signalima, a veze mogu biti žične i bežične. Bitovi se šalju jedan za drugim (slijedno) odgovarajućom brzinom, a pretvorbu iz digitalnog oblika signala u analogni oblik signala i obrnuto obavljaju modemi. Računala mogu biti povezana u lokalnu mrežu i u rasprostranjenu mrežu. U mreži računala razlikujemo računala klijente i računala poslužitelje.

Svako računalo spojeno na mrežu ima svoj jedinstveni broj (adresu) iz koje se može prepoznati na kojem je kontinentu, u kojoj državi i na koji je poslužitelj povezano. Podaci se u mreži šalju u skladu s prije dogovorenim protokolima, a u obliku paketa.

2. Mreže

Mreža je sustav dvaju ili više povezanih računala ili uređaja.
Pojavom širokopojasnih usluga brzine računalnih komunikacija neprestano rastu te je sve češći problem zagušavanja postojeće javne prijenosne mreže i sve veća potreba za povećanjem kapaciteta mreže do svakog korisnika.
Mreže služe za spajanje dvaju ili više računala s mogućnošću njihove međusobne komunikacije.
Glavne vrste usluga koje treba osigurati informacijska mreža su sljedeće:
• Komunikacija govorom u digitalnom obliku, postupkom komutacije kanala ili paketa,
• Komunikacije tekstom,
• Komunikacije podataka postupcima komutacije kanala ili paketa u stvarnom vremenu ili s vremenskom zadrškom,
• Pristup bankama podataka i računarskim uslugama te procesiranje,
• Komunikacije slikom, videofon, difuzija TV i HIFI višemedijske komunikacije,
• Telefaks,
• Daljinsko mjerenje i upravljanje.

2.1.Podjela mreža

Osim u fizičkom mediju za spajanje mreže, računalne mreže razlikuju se i prema udaljenosti i to kao:
• Lokalna mreža (Local Area Network, LAN): računala su u istoj zgradi.
• Kućna mreža (Home Area Network, HAN): računala su u jednom kućanstvu i spajaju osobne elektroničke uređaje.
• Rasprostranjena mreža (Wide Area Network, WAN): računala su rasprostranjena po cijelom svijetu i povezana preko telefonskih linija ili satelitskih veza i radioveza.
• Metro mreža (Metropolitan Area Network, MAN): podatkovna mreža na području većeg grada koja povezuje podružnice velikih tvrtki.

Dodatno se mreže još dijele prema:
• Topologiji: geometrijska posloženost računala koja može biti u obliku zvijezde, prstena i linije.
• Protokolu: protokol određuje skup pravila i signala koje računala koriste za međusobnu komunikaciju. Jedan od najpoznatijih protokola u LAN mreži je internetski protokol.
• Arhitekturi: postoji klijent poslužitelj arhitektura i arhitektura ravnopravne mreže (peer-to-peer). Računala na kojima se nalaze podaci u mreži nazivaju se poslužitelji, dok se računala koja se koriste tim podacima nazivaju klijenti. U ravnopravnim mrežama sva su računala ravnopravna i nema poslužitelja i klijenta.

3. Lokalne mreže (Local Area Network- LAN)

Lan kako joj i samo ime kaže, jest lokalna računalna mreža koja se proteže na relativno malom prostoru. Radi se o skupu računala na jednom lokalitetu. Dobar primjer za ovakvu mrežu jest baš kućna mreža. Osin nje, tu još spadaju i uredske mreže raznih poduzeća, računalne mreže po školama i slično. Primjer LAN mreže imamo i na Ekonomskom fakultetu.

3.1. Obilježja lokalnih mreža

Osnovna obilježja lokalnih mreža su:
• LAN je najčešće instaliran unutar jedne zgrade ili unutar skupine zgrada na ograničenom području-to je osnovni razlog zašto se u nazivu takve mreže koristi pridjev lokalna;
• Broj krajnji uređaja spojenih u lokalnu mrežu je ograničen, pri čemu se ograničenje kreće u rasponu od nekoliko desetaka do nekoliko stotina krajnjih uređaja u jednoj lokalnoj mreži;
• LAN je obično u vlasništvu jedne organizacije, koja je ujedno i vlasnik mrežnih uređaja međusobno povezanih tim LAN-om;
• U lokalnim mrežama se u pravilu koriste velike prijenosne brzine (kreću se u rasponu od 1Mbit/s do 1Gbit/s)

Slika 1. Računala spojena u lokalnoj mreži

3.2. Prednosti lokalnih mreža

Prednost lokalnih mreža je što mogu koristiti zajedničko sklopovlje poput mrežnog pisača , mrežnog CD- ili DVD- pisača, jednog računala s postavljenim vatrozidom za pristup internetu, poslužitelj e-pošte i dr.
Umrežena računala omogućuju i brz izravan prijenos podatak između računala. Veće tvrtke imaju u lokalnoj mreži poseban poslužitelj za elektroničku poštu pa se za razmjenu e-pošte među zaposlenicima ne koristi Internet.
Na umreženim računalima u lokalnoj mreži, zbog veće brzine prijenosa podataka, mogu se igrati i brze računalne igre koje omogućuju sudjelovanje više igrača. Te se igre mogu igrati i na internetu, ali potrebne su brže veze na Internet i takva igra nije besplatna.

4. WAN (Wide Area Netwok)

WAN je mreža koja se prostire preko velikih geografskih udaljenosti. U osnovi se često radi o više desetina ili stotina lokalnih mreža u uredima nekog poduzeća koji su razbacani po teritoriju jedne države ili čak na nekoliko kontinenata.
Primjer takvih WAN mreža koje možda svakodnevno nesvjesno i sami susrećemo jesu banke i slične financijske institucije. Službenica na bankovnom šalteru koja na svom računalu poziva podatke o stanju nekog računa nalazi se u lokalnoj mreži dotične bankovne poslovnice. Nadalje, poslovnica je samo jedan od više lokaliteta a poslovnica na području jednog ili više gradova-koji su umreženi u poslovnu mrežu te banke.

Kao primjer se na slici 2 nalazi WAN mreža CARNeta, hrvatskog akademskog poslužitelja Internet usluga.
CARNet WAN mreža povezuje lokalne mreže raznih sveučilišta, istraživačkih instituta, a istovremeno i pruža pristup Internetu akademskim građanima i učenicima iz njihovih domova.

Slika 2. CARNet WAN mreža, Saša Ilišević, Brzi vodič kroz kućne mreže, BUG & SysPrint, Zagreb, 2003.

5. Internet

Internet je svjetska mreža međusobno povezanih (pod)mreža koja, korištenjem internetskih protokola, omogućuje komunikaciju i pristup raznim uslugama putem računala.
Često se definira kao najveća svjetska mreža ili «mreža svih mreža». Internet povezuje gradove i njihove mreže s drugim europskim, a preko njih i svjetskim gradovima.
Internet obuhvaća milijune računala koja su umrežena na najrazličitije načine. Iako su fizičke poveznice među njima vrlo različite, sve ih povezuje jedinstven jezik sporazumijevanja.

Primjeri popularnih internetskih usluga su:

5.1. TCP/IP (Transmission Control Protocol / Internet Protocol)

Računala povezana u Internet međusobno komuniciraju jezikom koji sva razumiju, neovisno o tome koji im je operativni sustav ili na kakvom su hardveru zasnovana. Njihov jezik nosi ime TCP/IP. Možemo ga protumačiti kao način prenošenja podatak između umreženih uređaja. Najvažniji internetski protokol je IP protokol koji služi kao osnovni mehanizam dostave podatkovnih jedinica za sve ostale protokole.
Povrh osnovne mrežne povezivosti temeljene ne IP-u gradi se cjelokupna internetska arhitektura, na koju se sam naziv Internet odnosi u širem, općenitijem smisli. Internetska arhitektura naziva se još i TCP/IP arhitektura, prema dvama najvažnijim protokolima, transportnom protokolu Transmission Control Protocol (TCP) i već spomenutom IP-u.

5.2. Adresiranje i usmjeravanje

Adresiranje u Internetu specificirano je IP-om. Internetska ili IP-adresa je 32-bitni identifikator koji globalno i jednoznačno označava mrežno sučelje na Internetu. Osobno računalo ili mrežni uređaj s jednim mrežnim sučeljem u pravilu može imati jednu IP adresu, dok će usmjeritelj priključen na više mreža, tj. s više mrežnih sučelja imati više IP adresa.
Internetska adresa može biti simbolička ili numerička. Numerička adresa je 32-bitna adresa u binarnom obliku koja se u većini slučajeva predočava u dekadskom obliku (161.53.73.202.), dok je simbolička adresa uvedena kao ljudima razumljivija i lakše pamtljiva (www.efos.hr) od numeričke.

5.3. Klijent/server i peer-to-peer mreže

Glavno računalo –server- zaduženo je za održavanje baze ovlaštenih mrežnih korisnika, pohranu datoteka koje su na raspolaganju korisnicima ili ispisivanje na zajednički printer. Klijentska računala upotrebljavaju korisnicima mreže, a takvih računala ima i nekoliko puta više od servera.
Najvažniji razlog za korištenje klijent/server modela jest autentifikacija korisnika. Klijent/server model organizacije nije isključiva karakteristika poslovnih mreža, iako je među njima najrasprostranjeniji.

Slika 3. Klijent/server mreža, Saša Ilišević, Brzi vodič kroz kućne mreže, BUG & SysPrint, Zagreb, 2003.

U ovoj klijent/server mreži na serveru se nalazi diskovni prostor za pohranu datoteka i zajednički printer.

Peer-to-peer nazivamo mreže u kojima sva umrežena računala jednakopravno komuniciraju jedna s drugima. Engleska riječ peer korijene vuče iz Engleske. U 13. stoljeću su Englezi preuzeli francusku riječ per, što znači «jednak».
U ovim mrežama jednakih računala nemamo servere za autentifikaciju korisnika, iako se u njima mogu nalaziti primjerice drugi serveri-obiteljski e-mail ili web serveri.

Slika 4.Malena Peer-to-peer mreža s računalom na koje je spojen dijeljeni printer, Saša Ilišević, Brzi vodič kroz kućne mreže, BUG & SysPrint, Zagreb, 2003.

6. Intranet i Ekstranet

6.1. Intranet

Intranet je privatna računalna mreža neke organizacije koja koristi Internet protokole, mrežnu povezanost i mogućnosti javnih telekomunikacijskih sustava kako bi omogućila svojim zaposlenicima sigurnu razmjenu informacija ili obavljanje nekih radnji vezanih za organizaciju. Ponekad se termin intranet odnosi na svoju najuočljiviju uslugu, interne web stranice. Za izgradnju intraneta koriste se isti koncepti i tehnologije potrebne i za Internet, kao što su klijenti i serveri koji koriste Internet protokoli (IP). Koriste se i druge Internet protokoli kao što su HTTP, FTP i e-mail.

Pojednostavljeno, intranet se može objasniti kao privatni oblik Interneta ili kao oblik intraneta ograničen na jednu organizaciju.

6.2. Ekstranet

Intranet mreže razlikuju se od ekstranet mreža po tome što se one prvenstveno odnose na zaposlenike neke organizacije dok ekstranet karakterizira dostupnost i klijentima, dobavljačima, suradnicima ili drugim ovlaštenim strankama, intranet ne mora nužno imati pristup internetu. Ako je omogućen, obično se odvija kroz izlaz zaštićen vatrozidom, uz identifikaciju korisnika, kodirane poruke i često kroz upotrebu virtualnih privatnih mreža (VPN). Kroz takav sustav, zaposlenici mogu sa udaljenih mjesta pristupiti informacijama organizacije, računalima i internom komunikacijskom sustavu. Intranet, osim međusobne komunikacije zaposlenika, koja može korištenjem on-line foruma dovesti i do stvaranja novih poslovnih ideja, koristi se i za isporuku softverskih alata i aplikacija za unaprjeđenje produktivnosti.

6.3. Prednosti:

• PRODUKTIVNOST RADA: intranet omogućuje zaposlenicima brz pristup informacijama i aplikacijama značajnim za njihove zadaće i dužnosti. Pomoću jednostavnog web preglednika korisnici mogu bilo kada i, ovisno o sigurnosnim propisima, od bilo kuda pristupiti podacima sadržanima u bilo kojoj bazi podataka u koju organizacija želi omogućiti pristup. Na taj način povećava se mogućnost da zaposlenici organizacije obavljaju svoj posao preciznije, brže i sa pouzdanjem u vjerodostojnu informaciju.
• VRIJEME: uz pomoć intraneta, zaposlenicima su traženi podaci dostupni u vrijeme u koje to njima treba, umjesto da ih se nemarno zatrpava e-mailovima, koji možda i nisu toliko precizni.
• KOMUNIKACIJA: intranet se koristi kao značajno sredstvo kako u vertikalnoj, tako i u horizontalnoj poslovnoj komunikaciji. Objavljivanjem podataka na mreži omogućuje se održavanje «znanja» organizacije i pristupa njemu koristeći web tehnologije. Pod time se misli na, primjerice, priručnike za zaposlene, podatke o povlasticama, poslovne standarde, pa čak i on-line edukaciju. Budući da svaka poslovna podružnica može dokument objavljen na mreži zamijeniti novim, najnovija verzija uvijek je preko intraneta dostupna zaposlenicima
• POSLOVNO DJELOVANJE I ODLUČIVANJE: intranet može poslužiti i kao podloga za razvoj i plasiranje poslovnih aplikacija kojima se podržava poslovno djelovanje i/ili odlučivanje u poslovanju koje se odvija u Intranetu okružju

6.4. Nedostatci:

• Mora se kontrolirati objavljivanje informacija kako bi se osiguralo postavljane isključivo preciznih i prikladnih podataka na intranet.
• Moraju postojati strogi sigurnosni zahtjevi kako bi se spriječilo neovlašteno korištenje intranetom ili njegova zlouporaba.

6.5. Planiranje i postavljane intraneta

Većina organizacija odvaja značajna sredstva za implementaciju intraneta kao važnog strateškog koraka u postizanju poslovnih ciljeva. U planiranju intranet mreže, neka od pitanja kojima se treba voditi jesu:

Samo postavljanje mreže obuhvaćalo bi korake:

Zaključak

Mreža je sustav dvaju ili više povezanih računala ili uređaja.
Prema udaljenosti mreže djelimo na lokalne mreže (Local Area Network, LAN),
kućne mreže (Home Area Network, HAN), rasprostranjene mreže (Wide Area Network, WAN) metro mreže (Metropolitan Area Network, MAN).
Neizostavno je spomenuti i Internet. Internet je javno dostupna globalna paketna podatkovna mreža koja zajedno povezuje računala i računalne mreže korištenjem istoimenog protokola (internet protokol). To je „mreža svih mreža“ koja se sastoji od milijuna kućnih, akademskih, poslovnih i vladinih mreža koje međusobno razmijenjuju informacije i usluge kao što su elektronička pošta, chat i prijenos katoteka te povezane stranice i dokunemte World Wide Weba.
Razlikujemo još intranet i ekstranet.
Intranet je privatna računalna mreža neke organizacije koja omogućava svojim zaposlenicima sigurnu razmjenu informacija ili obavljanje nekih radnji vezanih za organizaciju.
Ekstranet karakterizira dostupnost i klijentima, dobavljačima, suradnicima ili drugim ovlaštenim strankama.
Za kraj možemo još jedanput navesti najvažniju definiciju ovoga našeg seminarskoga rada a to je definicija račujalne mreže koja glasi: Računalna mreža je sustav komuniciranja između dva ili više računala.

Literatura: