PORODIČNI ODGOJ U ISLAMU
        
        Hvala i zahvla pripada Uzvišenom Allahu, neka je salavat i selam na 
          Njegovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegovu porodicu, 
          na njegove uzorite ashabe i neka je selam na sve one koji ga slijede 
          sve do sudnjeg dana. Uzvišeni Allah kaže: „O vi koji vjerujete porodice 
          sebe i svoje porodice čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje 
          biti,i okojoj će se meleki strogi i snažni brinuti...“(Et-Tahrim,6.)
          U vezi ovog ajeta, poznati mufessir, Mukatil je rekao:“Tj, odgojite 
          sebe i svoju porodicu, narđujte im dobro i odvraćajte ih od zla.“
         Odgoj 
          je proces formiranja čovjeka, izgrađivanja i oblikovanja ljudskog bića.Na 
          odgoj utiču mnogi faktori, a jedan od najvažnijih jeste porodica. Porodicu 
          zasnivaju muškarac i žena, udruženi i sjedinjeni svetom obavezom-brakom. 
          Dolaskom potomstva na ovaj svijet slijedi odgojni proces koji prožima 
          njihov život sve do smrti. Odgoj je dakle jedan neizostavni proces u 
          bračnoj zajednici muškarca i žene koji imaju potomstvo. U savremenom 
          svijetu u kojem danas živimo postoji šarolika diferencijacija porodičnog 
          odgoja na koju utiče vjera,obrazovanje,društveni status,socijalno-ekonomske 
          prilike,tradicija i sl. Porodični odgoj je,zaista,ptreban i važan, jer 
          je porodica prva zajednica svakog pojedinca u kojoj on stiče osnovni 
          porodični odgoj.
Odgoj 
          je proces formiranja čovjeka, izgrađivanja i oblikovanja ljudskog bića.Na 
          odgoj utiču mnogi faktori, a jedan od najvažnijih jeste porodica. Porodicu 
          zasnivaju muškarac i žena, udruženi i sjedinjeni svetom obavezom-brakom. 
          Dolaskom potomstva na ovaj svijet slijedi odgojni proces koji prožima 
          njihov život sve do smrti. Odgoj je dakle jedan neizostavni proces u 
          bračnoj zajednici muškarca i žene koji imaju potomstvo. U savremenom 
          svijetu u kojem danas živimo postoji šarolika diferencijacija porodičnog 
          odgoja na koju utiče vjera,obrazovanje,društveni status,socijalno-ekonomske 
          prilike,tradicija i sl. Porodični odgoj je,zaista,ptreban i važan, jer 
          je porodica prva zajednica svakog pojedinca u kojoj on stiče osnovni 
          porodični odgoj.
          Nema sumnje da je odgoj djece ili odgoj novih generacija jedna velika 
          odgovornost i teret koji zajednički trebaju nositi,prije svega roditelji,a 
          sa njima i društvene ustanove čija je zadaća odgoj i obrazovanje djece 
          i omladine. Međutim,većina nas zaboravlja da i djeca imaju svoja prava 
          ko roditelja.Kako god je Allah,dž.š., naredio dobročinstvo prema roditeljima 
          isto tako je naredio i dobročinstvo i plemenitost prema djeci.
          Možemo reći da porodica na čovjeka djeluje čitavog života. Ona je prirodna 
          sredina u kojoj čovjek živi i za koju je vezan do kraja života. Te veze 
          mogu biti jače ili slabije, ali kod većine ljudi postoje stalno.
          Koliki je značaj i jačina porodičnog odgoja najbolje ilustriraju slijedeće 
          Poslanikove riječi:
          „Bolje je da neko od vas odgoji svoje dijete kako treba u duhu islama 
          nego da svaki dan podijeli sirotinji vrijednost sadke i fitre.“
        2. Uticaj bračne zajednice na odgoj
        Ženidba u islamu je prirodna ljudska potreba. Da bi musliman i muslimanka 
          mogli udovoljiti obavezi lijepog odgoja svoje djece,oni predhodno moraju 
          voditi računa o izboru supružnika. Kada se već osnuje bračna zajenica, 
          supružnici bi trebali nastojati izgraditi skladan i harmoničan bračni 
          život,koji će poticajno djelovati na njihovo potomsvo. Također, supružnici 
          u braku upućeni su na međusobnu saradnju u izgradnji porodice i preuzimanju 
          odgovornosti. Oni se na tom časnom putu međusobno pomažu uvažavaju i 
          nadopunjuju.
          Žena djeluje u domenu svojih kompetencija,onoga što je u skladu sa njenom 
          prirodom i ženstvenošću,a to je upravljanje kućnim poslovima i odgoj 
          djece. I muž,također, djeluje u okviru svojih kompetencija,onoga što 
          je u skladu sa njegovom porodicom i muževnošću. On se brine za izdržavanje 
          porodice, radi najteže poslove,štiti porodicu od nedaća i svakodnevni 
          neprilika.U ovakvome odnosu upotpunjuje se duh međusobne saradnje i 
          odnosa među supružnicima, što rezultira izvanrednim uspjesima i izvanrednim 
          rezultatima u formiranju uzorite djece... 
          Djeca kao plodovi braka su radost srca supružnika i ukras ovog svijeta 
          kao to Uzvišeni kaže: „Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom 
          svijetu...“
          Rotitelji,također,trebaju biti krajnje oprezni kada je u pitanju slobodno 
          vrijeme njihove djece. Oni moraju znati šta im djeca čitaju ili šta 
          na televiziji gledaju. Raznovrsne igre na kompjuteru postale su skoro 
          neizostavan način zabavljanja djece. S toga, roditelji trebaju nastojati 
          osmisliti korisno vrijeme svoje djece.
          Kroz brak se kod roditelja razvijaju nježna osjećanja. Iz srdaca oba 
          roditelja izbijaju najplemenitija osjećanja i nježnosti. Iz ovakvih 
          osjećanja neizostavno se rađaju plemenita i časna djela,usmjerena ka 
          zaštiti djece,bdijenje nad njihovim interesima i napredovanje zajedno 
          sa njima ka sigurnom i udobnom životu i dostojnjijoj i vedrijoj budućnosti.
          Allah,dž.š., je objavio upute za zajednički ljudski život, a već četrdeset 
          stoljeća muslimani imaju uzor u životu Poslanika s.a.v.s. Mudri savjeti 
          o tome kao udariti temelje braka i potom stvoriti sretnu porodicu,tu 
          su besplatni za svakoga. Da nema ovakvog braka što ga je propisao islam,društvo 
          bi bilo prepuno djece bez ikakva dostojanstva i porijekla.
          Dakle,izbor na temelju vjere i morala najvažnija je stvar koja supružnicima 
          osigurava potpunu sreću,djeci uzoran islamski odgoj,a porodici željenu 
          sigurnost.
        
          Samilost i ljubav roditelja prema djeci – Allahov dar ljudima
        Jedna od prioritetnih roditeljskih dužnosti je da svoju djecu obaspe 
          samilošću i nježnošću. Samilost je jedna od temeljnih islamskih vrlina. 
          Bila je posebno izražena i kod samog Resulullaha s.a.v.s. Enes r.a. 
          tvrdi: „Nisam vidio nikog milostivijeg prema porodici od Resulullaha 
          s.a.v.s. Ibrahim je, veli, bio dat ljudima na dojenje kod nekih porodica 
          Medine,pa bi Poslanik, kada bi pošao negdje, a i mi s njim, ušao u kuću, 
          uzeo Ibrahima i poljubio ga, a potom bi se vratio.“(Muslim)
          Poštovana Aiša, majka pravovjernih, r.a. prenosi da bi Vjerovjesnik 
          s.a.v.s., kada bi kod njega ušla Fatima, ustao prema njoj, poželio joj 
          dobrodošlicu, poljubio je i ponudio joj da sjedne na njegovo mjesto. 
          Ona je ušla kod njega kad je bio na smrtnoj postelji, a on joj je i 
          tada poželio dobrodošlicu i poljubio je. Kada se zna za ovakva životna 
          upustva,istinski musliman nije u stanju biti namršten prema svojoj djeci, 
          biti krut u ophođenju s njima, biti grub kada im se obraća čak i onda 
          kada je po svojoj prirodi krut i grub. Ova vjera svojim svijetlim uputama 
          srca čini mehkim, u njima pronalazi i aktivira nježnosti,jer djeca su 
          dio našeg srca koji trčkara po zemlji. Pjesnik kaže:
          „Ova naša djeca među nama,
          Srca su naša što zemljom hode,
          Kada neko od njih život povrijedi,
          Od bola naše srce zasuzi“ 
        
         Djetetu je potrebna ljubav
        Potreba da se bude voljen veoma je jaka u svakom ljudskom biću. Ljubav 
          povezuje osobe jakom vezom i čini životne teškoće podnošljivim. Ona 
          izaziva osjećanje brige i starenja, bez koga ljudi ne bi brinuli jedni 
          za druge. Zato je poklonjena ljubav djetetu mnogo važnija od svakog 
          drugog poklona.
          Za zdrav dječiji emocionalni razvoj važna je zdrava osjećajna atmosfera 
          u porodici, lijepi odnosi između članova porodice , a posebno odnosi 
          ljubavi i poštovanja među roditeljima. Dijete u svome najosjetljivijem 
          dobu treba ljubav, brigu, naklonost i pažnju svojih roditelja. Bez roditeljske 
          ljubavi i upute, dijete će biti emocionalno hendikepirano i doživjet 
          će svijet neobičnim za život. S druge strane, obilna roditeljska ljubav 
          ne znači ugađati svim dječijim prohtjevima. U poklanjaju ljubavi i pažnje, 
          majka također treba biti stroga i nepopustljiva, ali ne i kruta. Potrebno 
          je pružiti ljubav rukom discipline koju će dijete razumijeti.
          Roditelji bi trebali provesti više vremena sa svojom djecom , posebno 
          tokom perioda njihovog početnog razvoja. Ispravna roditeljska pažnja 
          je najbolji poklon koji dijete može primiti, a roditelj dati. Nažalost, 
          danas smo svjedoci da je roditeljske ljubavi sve manje. Djeca su uskraćena 
          roditeljskim nadzorom, tako da više vremena provode na ulici ili su 
          zaokupljeni svim što moderno društvo pruža ( tv,internet i sl.).
          Toplina ljubavi je neophodna, jer kuća bez ljubavi, ma koliko dobro 
          organizovana i uređena ne ispunjava svoju svrhu. Međusobna pažnja je 
          istaknuta osobina ljubavi i ta pažnja drži na okupu njene članove. Prisutnost 
          ljubavi, ili pak njen nedostatak ima snažana uticaj na živote djece, 
          tj njihove mentalne sposobnosti, lakoću govora i pogled na svijet. Zbog 
          svega toga islam naglašava važnost ispoljavanja ljubavi u porodici, 
          naročito prema djeci.
        Poslanik s.a.v.s. je veoma volio svoje unuke , i često bi javno pokazivao 
          veliku pažnju i brigu prema njima. On je čak produživao sedždu ako bi 
          mu se Husein popeo na leđa. Ne bi podnosio da plaču niti da budu povrijeđeni. 
          Također je podsticao ashabe da pokazuju osjećanja prema njihovoj djeci. 
        
        Roditeljska ljubav ostavlja na djecu slijedeće utiske:
          • Ono je sretnije i mirnije.
          • Dijete je sigurnije u sebe ( izgradnja samopoštovanja )
          • U stanju je izgraditi bolje odnose sa drugim ljudima
          • Ima pozitivniji pogled na život i gleda život sa entuzijazmom
          • Spremno da iskuša i doživi nove stvari
          • Dijete će biti pažljivije prema roditeljskim riječima. 
          • Prijekori i opomene postaju podnošljivi kad dijete zna da je voljeno
        
          Odgojna uloga žene u islamu
        Moderan način življenja podstiče ženu da ima visoko obrazovanje i uspješnu 
          kariejru. Međutim ženina uloga kao majke za društvo je daleko važnija 
          od svih drugih zanimanja. Od jakih i zdravih porodica nastaje jako i 
          zdravo društvo. U izgradnji takve porodice majka igra veoma značajnu 
          ulogu. U današnjem vaktu, odgojiti dijete u islamu je pravi i stvarni 
          izazov za svaku ženu.
        Žena kao glavni i najčasniji stub porodice nosi najveći emanet i teret 
          u porodici, upravo zbog njene obaveznosti za odgoj svoje djece. Muhamed 
          s.a.v.s. kaže:
          „ Žena je pastirica u kući svog muža „( mutefekun alejhi )
          Dakle žena je ta koja čuva kuću, odgaja djecu i vaspitava ih u skladu 
          sa propisima islama. Najdublja i najplemenitija bit žene je majčinstvo. 
          U prvoj fazi rasta i razvoja djeteta veoma je bitna uloga majke. U tom 
          periodu djete se više veže za majku: ona ga je rodila ( osjećanja veze 
          ), više je u kući, nježnija je, ima više razumijevanja i ona će sve 
          uraditi da se njeno dijete osjeća sigurnim jer je osnovi elemenat te 
          sigurnosti majčina ljubav. Također majka treba da bude strpljiva, nježna 
          i iskrena prema svojoj djeci kao bi ona stekla povjerenje u nedaćama 
          i našla utočište kod nje. Jedna od poslanikovih pedagoških izreka koju 
          svaka majka treba da prihvati jeste:
          „ Nama ne pripada onaj ko nema milosti prema djeci, ko ne poštuje 
          starije „
          Nikakava odgojna i društvenost posrnulost njenog djeteta ne može uzdrmati 
          njenu ljubav i nadom natopljenu naklonost prema djetetu. Majčina ljubav 
          je bezuvjketna. Ništa ne može uništiti njenu pedagošku životnu mjeru 
          u kojoj se tiho, skoro nečujno skriva istinska veličina majke. Odgoj 
          počinje samim začećem. U normalnim uslovima rast i razvoj djeteta, tj 
          njegovo zdravlje i zdravlje majke su jedno te isto. Što je dobro za 
          djete dobro je i za majku. 
          Uloga majke u prve dvije godine djetetova života je znatno veća od očeve 
          uloge, prvenstveno zbog potrebe i obaveze da doji dijete. 
          Majka će dojiti svoju djecu dvije godine ako želi da dojenje bude potpuno. 
          Otac djeteta je dužan hraniti i oblačiti ih kao je naređeno. Niko se 
          ne opterećuje dužnošću, nego samo što može podnjeti. Nek se ne ošteti 
          ni majka zbog svog djeteta, a ni otac. Ako roditelji žele odbiti dijete 
          od dojenja dobrovoljno i odgovorno prije isteka dvije godine, nisu griješni 
          ako to urade. 
          Mudra žena muslimanka poznaje duše svoje djece i uočava razliku u njihovim 
          karakterima i na lijep način prodire do njihove duše. Također prodire 
          u njihov bezgriješni svijet kako bi u njima zasadila vrline i visoke 
          moralne vrijednosti.
        Priroda majke je bliska djeci i tako djeca otvaraju svoje srce pred 
          njom i otkrivaju joj misli osjećaje koji se kriju u njima. Ona se posvećuje 
          uljepšavanju njihovih naravi na razne načine: igrajući se, šalieći se 
          sa njima, laskajući im i obraćajući im se riječima punim nježnosti u 
          ljubavi. 
          Također majka odnosno roditelj ne trebaju praviti razliku između sinova 
          i kćeri, jer Uzvišeni Allah daje djecu kao blagodat koju niko ne može 
          podariti niti promjeniti, niti odbiti i kako to u Kur'anu stoji: 
          „ On poklanja žensku djecu onom kome hoće, a kome hoće mušku ili 
          im daje i mušku i žensku, a koga hoće učini bez poroda.On uistinu sve 
          zna i sve može „
          Svjesna majka ne pravi razliku među svojom djecom već je pravedna među 
          svima. Ona nikad i ni u čemu ne daje prednost jednim od njih nad drugima 
          jer zna da je po islamskim propisima pokuđeno izdvajati jedno dijete 
          nad drugim djetetom. 
          Dijete koje je odgajano u ovakvu majčinsku ljubav i pažnju, koje je 
          lišeno bilo kakvog odbacivanja, daleko je od ljubomore i zavisti, a 
          njegova duša je ispunjena zadovoljstvom i ljubavlju. To je ono što islam 
          traži od roditelja.
        
        Kućni red muslimanske porodice
        Svi smo mi pastiri i svi ćemo biti odgovorni za svoje stado pa se moram 
          potruditi da ovaj ispit polažimo sa najboljom ocjenom. Analize su pokazale 
          da porodice u kojima postoji međusobni dijalog i vlada ljubav i razumjevanje, 
          puno lakše prevazilaze i najveća iskušenja jer su jedni drugima podrška. 
          Iste analize su pokazale i da je veoma veliki broj onih porodica koje 
          ne znaju kako da naprave svoj kućni red i postignu porodičnu sreću i 
          spokoj.
          Zbog svega toga potrebno je da uložimo veliki trud kako bi naš dom bio 
          zaista prava oaza mira i spokoja, a to nije nimalo teško. Bez obzira 
          da li je potrebno da svi članovi porodice učestvuju u organizovanju 
          života, izuzetno je važno da se i najmlađi njeni članovi osjećaju korisnim 
          i dijelom te porodice. Zbog toga je potrebno da svi ukućani imaju svoje 
          dužnosti i obaveze i da se tačno zna ko obavlja određenu aktivnost. 
          Na primjer ako majka kuha, ostali članovi porodice će na smjenu da peru 
          suđe poslije obroka kako bi ona bila odmorna za pripremu sljedećeg jela.
          Najmlađa djeca koja su sposobna da izbacuju smeće i kupuju sitnice za 
          kuću poput odlaska u pekaru po frišak hljeb, dobit će tu obavezu na 
          koju će uvijek biti spremni. Ukoliko majka pegla odjeću i ostale tkanine 
          ,ostali članovi porodice će svako svoje stvari da odnosi u svoj ormar 
          i na taj način olakšava pola majčinog posla a ona će se potrudit da 
          u ranom djetinjstvu nauči svoje kćerke da peglaju jednostavniju odjeću 
          ili kuhinjske krpe. Naučit će svoju djecu da znaju kuhat najednostavniju 
          hranu ukoliko se ukaže potreba i vanredna situacija kada će biti prinuđeni 
          da sebi nešto skuhaju. Svi ukućani će svako iza sebe da sredi ukoliko 
          je nešto od uređenog poremetio pa će kuća uvijek biti čista i uredana 
          jer čistoća je sastavni dio muslimanskog života.
          Babo će svoje sinove naučiti muškim poslovima, određenim sportovima 
          i borilačkim vještinama jer to je obaveza svakog muslimana. Veoma je 
          važno da i otac i majka budu jedinstveni u odgoju svoje djece. Čak ako 
          se i ne slažu sa određenim metodama svog bračnog druga, djeca nikada 
          ne smiju da budu prisutna kada se na tu temu raspravljaju, jer bi u 
          suprotnom izgubila poštovanje prema oba roditelja. Najveći problem oko 
          odgoja djece imaju oni roditelji koji žive u zajdnicama sa dedama i 
          nenama koji svjesno ili nesvjesno pokušavaju da dominiraju u odgoju 
          unučadi. U takvim situacijama je potrebno zauzet čvrst stav da su roditelji 
          oni koji će odgovarati za svoje stado i na najljepši način dat na znanje 
          dedama i nanama da tu ulogu moraju prepustit njima. Savjeti su uvijek 
          dobrodošli, ali u granicama normale.
          Svaka porodica treba da napravi svoj plan i program u vidu „kućnog reda“. 
          Lijepo bi bilo da ga napiše i zalijepi na zid na vidno mjesto kako se 
          taj red i raspored ne bi remetio i kako bi bio podsticaj onima koji 
          još nisu naučili značaj porodične harmonije. U sklopu tog kućnog reda 
          treba da se nalaze sve obaveze i aktivnosti svih članova porodice kako 
          bi međusobno bili upoznati sa životnim obavezama drugih. Kućni red treba 
          takođe da sadrži puno zajedničkih aktivnosti i puno vremena zajedno 
          provedenog. Ukoliko se lijepo vrijeme rasporedi, sigurno da će ostati 
          prostora i za zajedničko čitanje islamske literature, zajedničko učenje 
          Kur'ana i zikra što će zasigurno povećat bereket i svaki hajr te porodice.Što 
          više zajedničkih namaza u džematu garantuju povećanje bereketa i ljubavi, 
          i maksimalnu zaštitu te porodice. Svaka porodica, treba bar jednom mjesečno 
          da ima tz “kućni savjet“, odnosno sastanak na kome će analizirat situaciju 
          u kući u toku mjeseca. Na tom sastanku će se iznijeti sve ono što je 
          bilo loše za porodicu u toku proteklog mjeseca, ali i ono što je bilo 
          lijepo i što je donijelo korist i sreću u porodični dom. Nakon toga 
          će svi članovi porodice iznijet svoje prijedloge i donijeti zaključke 
          na koji način da se pojača sve ono što je bilo korisno i dobro ali i 
          na koji način da se riješe eventualni problemi i izbjegne sve ono što 
          je donijelo neugodnosti i nemir te narušilo mir i sreću.
          Porodica u kojoj vlada ovakva tolerancija, ljubav, mir i razumjevanje 
          zasigurno će lako izaći iz svakog iskušenja dok ona u kojoj nema nikakve 
          toleranicije, međusobnih razgovora i dogovaranja, nakon manjeg iskušenja, 
          pohrli ka međusobnom optuživanju i svađama koje samo produbljuju probleme 
          i izazivaju mržnju i netrpeljivost. Djeca u takvoj kući nisu sretna 
          i ne rijetko i oni nastavljaju putem svojih roditelja jer ni ne znaju 
          drugačiji način života. Na žalost, većina te djece postanu žrtve uličnog 
          života jer bježe ka lažnom društvu od kuće koja im pruža samo nesreću 
          i depresiju.
          Zbog toga dragi moji, braćo i sestre, bez obzira koliko život izgledao 
          težak, zadovoljimo se onime što imamo jer ćemo samo tada imati sve ono 
          što želimo te čuvajmo sebe i porodice svoje od vatre. Potrudimo se da 
          odgojimo djecu koja će biti primjer drugima i dovimo da budemo od onih 
          na koje će se čestiti ugledati. Neka naše porodice budu oaze mira prema 
          kojima ćemo se uvijek sa radošću vraćati ma gdje se nalazili. Nemojmo 
          bježati od porodičnih problema jer će se oni samo povećavati.
          Učinimo naše kuće istinskim domom, a porodična sreća je najveća sreća 
          koju čovjek može osjetiti i rahatluk koji se ničim ne može zamijeniti. 
          I za kraj hadis za podsticaj svakom od nas ponaosob: "Ebu Hurejre 
          r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: 
          „Požurite s dobrim djelima da preteknete sedam stvari! Zar očekujete 
          išta osim: velikog siromaštva, ili zabluđujućeg bogastva, ili smrtne 
          bolesti, ili upropašćujuće starosti, ili iznenadne smrti, ili prokletog 
          Dedžala a on je najstrašnije što očekujete; ili Kijamteski dan koji 
          je još žešći i gori“
        
          Odgovornost za vjerski odgoj
        Pod pojmom vjerski odgoj podrazumijeva se vezivanje djeteta, od samog 
          početka njegovog rasuđivanja, s načelima vjere, kao i poučavanje djeteta 
          stubovima islama i temeljima Šerijata.
          Pod načelima vjerovanja podrazumijeva se vjerovanje u Allaha, Njegove 
          meleke, Knjige, poslanike, a.s., i u Sudnji dan.
          A, pod stubovima islama podrazumijeva se obavljanje namaza, post, davanje 
          zekata i obavljanje hadždža onome ko je u mogućnosti.
          A, pod temeljima Šerijata podrazumijeva se sve što se odnosi na islam, 
          kao vjeru, vjerovanje, sprovođenje njegovih propisa i na postupke.
          Stoga, odgajatelj, takve koncepte vjerovanja i islamskog učenja mora 
          usaditi u dječiju dušu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., preporučio je usađivanje 
          propisa vjere i stubova islama u um djeteta u ranim godinama njegovog 
          života. Među uputama i preporukama Allahovog Poslanika, s.a.v.s., su:
          1 – Upoznavanje djeteta s propisima halala i harama:
          Taj propis je u skladu sa stavom da dijete može rasti pokoravajući se 
          Allahovim naredbama, držeći se podalje od svega što je On zabranio i 
          tako se čvrsto sroditi sa šerijatskim propisima.
          2 – Naređivanje da dijete obavlja namaz u dobi od sedam godina:
          Ebu Davud i El-Hakim bilježe hadis od Ibn Amr ibn el-Asa, r.a., u kom 
          se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Naređujte 
          vašoj djeci da obavljaju namaz u dobi od sedam godina, a istucite ih 
          ako neće da obavljaju namaz kada napune deset godina, i (tada) razdvajajte 
          u krevetima mušku od ženske djece."
          Analogijom obavljanja namaza, djecu treba navići na post, pod uvjetom 
          da ga mogu podnijeti i djeca, sa svojim ocem, trebaju obaviti hadždž 
          ako im on to može priuštiti, da bi na taj način dijete moglo naučiti 
          pravila vjerovanja u ranom dobu svoga života i da bi se naviklo na obavljanje 
          vjerskih obreda.
          4 – Učenje djeteta voljenju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegove 
          porodice i učenje časnog Kur`ana:
          Et-Taberani bilježi hadis kog prenosi Alija, r.a., gdje navodi se da 
          je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Navikavajte vašu djecu 
          da gaje tri obilježja: Ljubav prema vašem Poslaniku, s.a.v.s., ljubav 
          prema njegovoj porodici i rođacima, i učenju Kur`ana. Uistinu, nosioci 
          Kur`ana bit će u hladu Allahovog Arša na Danu kada drugog hlada osim 
          Njegovog neće biti, zajedno sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i onima 
          koji su mu dragi."
          S tim u vezi je učenje djece vojnim pohodima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., 
          i biografijama ashaba, r.a., islamskih vođa i velikim presudnim bitkama, 
          tako, da bi djeca mogla slijediti primjer njihovih prethodnika i da 
          bi mogla sroditi se s veličanstvenom historijom islama.
        Odgovornost za društveni odgoj
         Budući da je svaki čovjek, pa tako i dijete, društveno biće, posebnu 
          pažnju treba obratiti na to kako dijete uključiti u društvo. Roditelj 
          treba naći način kako da to uspješno učini već kada dijete počne spoznavati 
          svijet u kojem živi. Roditelji su dužni da djetetu pruže priliku za 
          druženje i komuniciranje sa drugima. U tome su, svakako, najbolji uzori 
          Allahov Poslanik, s.a.v.s, i prva generacija muslimana, koji su svoju 
          djecu od samih početaka ukljucivali u društveni život, dajući im priliku 
          za dokazivanje i sticanje osjećaja odgovornosti.
          Poslanik islama, s.a.v.s, podsticao je na druženje djece sa starijima, 
          kako bi saznavali novo i sticali dragocjena iskustva.
          Na odgajateljima je jedino da ozbiljno i odlično zasuču rukave i počnu 
          sa vršenjem velike odgovornosti društvenog odgoja djece na pravilan 
          način, kako bi, oslanjajući se na ispravno vjerovanje, krepostan moral, 
          uzoriti društveni odgoj i visoke islamske vrijednosti, dali doprinosa 
          razvoju islamskog društva. A za svaku vrstu odgoja postoje sredstva 
          kojima se odgajatelji služe. Sredstva koja dovode do uzoritog društvenog 
          odgoja su:
          1. usađivanje plemenitih duhovnih principa
          2. izvršavanje dužnosti prema drugima
          3. neophodnost pridržavanja općih normi društvenog ponašanja i
          4. društvena kontrola i kritika. 
        
          Odgovornost za intelektualni odgoj
        Čovjek je razumno biće,a intelekt je njegovo glavno obilježje. Danas 
          se visoko cijeni ljudsko znanje tj.ljudski kapaciteti. Svugdje postoji 
          težnja ka razvijenju ljudskog intelekta kroz razne vrste školovanja.
          Nijedna religija ili ideologija u povijesti ljudskog roda nije više 
          isticala i afirmirala znanje i intelektualno sazrijevanje nego što je 
          to činio islam. Allah Uzvišeni sa prvim ajetom objavljenim Poslaniku 
          islama, Muhammedu, s.a.v.s, jasno podvlači tu posebnu karakteristiku 
          islama, kojom se on distancira od svih prošlih religija i učenja. Razlika, 
          po islamu, između vjernika koji znaju i onih koji ne znaju je nemjerljiva. 
          
          Ukoliko je neophodno objasniti sve etape kroz koje odgajatelji trebaju 
          proći u svakoj vrsti odgovornosti prema svome djetetu, mislim da se 
          njihova odgovornost u mentalnom razvoju djeteta mora usredočiti na tri 
          stvari:
          1. obaveza obrazovanja
          2. idejno osvješćenje i 
          3. mentalno zdravlje.
        Odgovornost za tjelesni odgoj
        Tjelesni odgoj ima, takođe, poseban značaj u životu djeteta. Allah 
          Plemeniti djeci je omilio igru, jer se u igri dijete dokazuje, jača 
          i razvija. Igranjem se dijete relaksira, pa će mu igra, nakon učenja 
          u mektebu ili školi, omogućiti odmor i dati novu snagu i poticaj, a 
          zabrana igranja i stalno opterećivanje samo učenjem, kako smatra Imam 
          Gazali, smanjuje oštroumnost i umanjuje volju za učenjem. 
          Tjelesni odgoj je u funkciji očuvanja zravlja. Zdravlje je jedna od 
          temeljnih vrijednosti čovjeka. Njime označavamo cjelokupnu odgojnu djelatnost 
          kojoj je svrha pravilan tjelesni rast i razvoj,unapređivanje zdravlja 
          i podizanje opšte tjelesne sposobnosti. 
          Najvažniji faktori koji utiču u ostvarivanju tjelesnog odgoja djeteta 
          su: porodica, prdškolske ustanove, škole domovi i dr.
        
        Odgovornost za seksualni odgoj
        
          Cilj seksualnog odgoja je poučiti, osvjestiti i jasno pokazati djetetu- 
          još od vremena kada počne razumijevati stvari oko sebe- pitanja koja 
          se odnose na njegov seksualni razvoj,ljudski nagon i brak, tako da je, 
          kada dostigne mladalačko doba i počne se razvijati, u stanju raumijevati 
          život, da zna šta mu je dozvoljeno a šta zabranjeno, i da mu osebujno 
          islamsko vladane postane dio njegove prirode i njegova svakodnevna navika.
          U tom slučaju se neće provoditi za stastima niti tumarati putem koji 
          vodi u nastranost.
          Seksualni odgoj za koji odgajatelji moraju biti zainteresrani i na njega 
          se usredsrediti, počiva na slijedećim etapama razvoja djeteta:
          • u dobu djetinstva (između 7. i 10. god.života) dijete se poučava pravilima 
          traženja dozvole ulaska kod roditelja i pravilima pogleda.
          • U dobu puberteta (između 10. i 14. god.života) dijete treba čuvati 
          od svega što bi moglo izazvati njegovu seksualnu znatiželju.
          • U dobu ulaska u punoljetstvo (između 14. i 16.god.života) dijete se 
          poučava ponašanju kod spolnog odnosa ukoliko je spremno za brak.
          • U mladalačkom dobu nakon stjecanja punoljetstva dijete se poučava 
          kako da se suzdrži od seksualnog nagona ukoliko nije u mogućnosti da 
          se oženi
          • I na kraju postavlja se pitanje da li je dozvoljeno još dok je u dobu 
          djetinstva dijete na jasan način poučavati seksualnom životu? 
        Djeca uce ono sto dozivljavaju u porodici
        
          - Dijete koje dozivljava neprijateljsko ponasanje - UCI SE SVADJATI 
          
          - Dijete koje dozivljava ravnodusnost - UCI SE BITI OSAMLJENO
          - Dijete koje dozivljava kritikovanje - UCI OSUDJIVATI 
          - Dijete kojem se cesto prigovara - NE PRIMJECUJE DA GA OKOLINA VOLI 
          
          - Dijete koje se ismijava - ONO UCI BITI POVUCENO 
          - Dijete koje dozivljava osramocenje - UCI SE STIDJETI SAMOG SEBE 
          - Dijete koje dozivljava toleranciju - UCI BITI STRPLJIVO 
          - Dijete koje se ohrabruje - UCI SE SAMOPOUZDANJU I SIGURNOSTI 
          - Dijete koje se pohvaljuje - UCI PRIMJECIVATI I CIJENITI DOBRO 
          - Dijete koje se uci postenju - UCI SE BITI PRAVEDNO
          - Ako dijete zivi u sigurnoj porodici - ONO SE UCI POVJERENJU 
          - Ako dijete dozivljava odobrenje i podrsku za svoje postupke - UCI 
          BITI ZADOVOLJNO SOBOM 
          - Dijete sa kojim se razgovara - UCI SE RAZMISLJATI
          - Dijete koje dozivljava da se roditelji vole - -UCI DA JE OBITELJ ZAJEDNICA 
          LJUBAVI 
          - Ako dijete zivi s prihvacenjem i prijateljstvom - ONO UCI PRONALAZITI 
          DRUSTVO I LJUBAV U SVIJETU
        
          Greške i propusti u odgoju djece
        Mnogi roditelji imaju poremećene ili mučne odnose sa svojom djecom. 
          Čak i najmanja djeca postanu izvori muka sa njihovim dosađivanjem, neprestalnim 
          traženjima, zahtjevima, cmizdrenjem i neslušanjem. Život u porodici 
          bi trebao biti uživajući i radostan. Međutim, u mnogim porodicama to 
          nije tako. Ali, mnogi problemi i muke oko podizanja djece su potpuno 
          nepotrebni i otklonjivi. Ako bi roditelji žrtvovali malo vremena i truda 
          da poboljšaju način odgoja, pronađu greške i stvore nove strategije 
          i planove, mnogo bi im se isplatilo. Mala izmjena u odnošenju ili ponašanju 
          u stanju je učiniti život sretnijim i za dijete i za roditelja. 
          Uzvišeni nam je naredio da činimo dobročinstvo roditeljima, ali je isto 
          tako naredio da činimo dobro svojoj djeci. Vođenje brige o njihovom 
          odgoju je izvršavanje emaneta koji nam je Uzvišeni dao, a zapostavljanje 
          njihovog odgoja jeobmana i varka. Propusti i greške u odgoju djece su 
          sljedeći:
        1. navikavanje djece na kukavičluk i strah
          Uočljivo je kod nas da roditelji plaše djecu kada plaču kako bi ušutila, 
          poput plašenja mrakačom, lopovom, čudnim zvukovima itd., a gore od svega 
          toga je plašenje učiteljem, školom, ljekarom, što predstavlja plodno 
          tlo za usađivanje straha i kukavičluka u djeci.
          2. navikavanje djece na izobilje,raskoš i luksuz
          Omogućavanje djetetu da odrasta u raskoši dovodi do djetetove sebičnosti 
          i samodovoljnosti, tako da ne brine za druge, niti se raspituje za stanje 
          svoje braće muslimana.
          3. udovoljavanje svim dječijim prohtjevima
          Neki roditelji daju djeci sve što zatraže od njih, tako da se djeca 
          uče na rasipanje imetka i njegovo trošenje na pogrešan način, što prouzrokuje 
          da djeca ne znaju cijeniti imetak niti ga trošiti na ispravan način.
          4. ispunjavanje dječijih zahtjeva kad zaplaču, posebno maloj 
          djeci
          Često mališani traže od roditelja nešto, pa ukoliko roditelji odbiju 
          da im to ispune, počnu plakati sve dok im se ne udovolji, što uzrokuje 
          slabost kod djece. Kaže dr. Muhammed es-Sabag: "Čuo sam Malika 
          bin Nebija, Allah mu se smilovao, da mu je došao jedan čovjek kako bi 
          se posavjetovao s njim u vezi sa odgojem svog novorođenog sina ili kćerke, 
          pa ga je upitao: 'Koliko joj je godina?' Čovjek je rekao: 'Mjesec dana.' 
          Na to mu je Malik rekao: 'Prošao ti je voz', a zatim je rekao: 'Mislio 
          sam na početku da sam pretjerao, međutim kada sam sagledao stvari, našao 
          sam da je istina ono što sam rekao, jer dijete zaplače pa mu majka dadne 
          da doji, tako da se u njemu stvara utisak da je plač sredstvo putem 
          kojeg se postiže ono što se želi i odrasta na tome.“
          5. pretjerana strogost i okrutnost
          Ovu grešku u odgoju roditelji čine ako pretjerano fizički kažnjavaju 
          dijete zbog njegove pogreške ili ga pretjerano kritiziraju i za male 
          i velike pogreške. 
          6. pretjerana štednja
          Neki očevi štede na svojoj djeci više nego je potrebno, što kod njih 
          prouzrokuje potrebu za imetkom, a što ih može navesti da traže imetak 
          putem krađe ili traženjem od ljudi
          7. uskraćivanje nježnosti i milosti
          Ukoliko djeci bude uskraćena nježnost, oni će je tražiti van kuće ne 
          bi li pronašli nekoga ko će im tu potrebu zadovoljiti.
          8. prtjerano povjerenje u djecu
          Neki roditelji imaju pretjerano lijepo mišljenje o svojoj djeci, ne 
          provjeravaju ih, niti znaju s kim se druže, a ukoliko njihova djeca 
          skrenu sa ispravnog puta, traže im izgovore i slijepo staju u njihovu 
          odbranu
          9. pretjerano loše mišljenje o djeci
          Ovakvi roditelji nemaju nikakvog povjerenja u svoju djecu, a što je 
          suprotno prethodno navedenom. Ovakva djeca imaju osjećaj da su njihovi 
          roditelji svugdje za njima.
          10. pravljenje razlike među djecom
          Ima roditelja koji prave razliku među svojom djecom u davanju i poklonima, 
          dok drugi tu razliku prave u ophođenju i igranju s djecom, što prouzrokuje 
          ljubomoru jednih prema drugima i pojavu mržnje među njima.
          11. dugo odsustovanje od kuće
          Neki roditelji zapostavljaju svoj dom i puno vremena borave van kuće 
          i time izlažu svoju djecu brojnim nevoljama i smutnjama.
          12. navikavanje djece na loše ponašanje i ružan govor
          Poput oponašanja nevjernika, navikavanja djevojčica na oblačenje kratke 
          odjeće, upućivanje djeci pogrdnih riječi i nazivanje djece ružnim nadimcima, 
          što rezultira sa djeca počnu upotrebljavati iste takve riječi.
          13. praktikovanje činjenja loših dijela pred djecom
          Poput pušenja, slušanja muzike, brijanja brade, gledanja filmova, zatim 
          razgolišavanje žena pred njihovim kćerkama, često bespotrebno izlaženje 
          iz kuće i sve ono čime roditelji predstavljaju loš uzor kod svoje djece.
          14. odstavljanje nadzora nad upotrebom telefona i mobilnog uređaja
          Neki roditelji ne pridaju nikakvu pažnju telefonu i nemaju nikakvog 
          nadzor nad njim, štoviše nabavljaju svojoj djeci mobilne uređaje ne 
          znajući da ukoliko se takvi uređaji loše koriste, postaju uzrok propasti.
          15. nemar prema literaturi koju čitaju djeca
          Čitanje, nema sumnje, utječe na čitatelja pozitivno i negativno, stoga 
          je neophodno usmjeravati djecu na ono što je u tom pogledu korisno, 
          a odvraćati od onoga u čemu nema koristi ili je štetno.
          16. neshvatanje prirode djeteta
          Mnogi roditelji ne razumiju prirodu svoje djece. Međutim, neophodno 
          je znati da se djeca razlikuju, neki se naljute brzo, a neki su po prirodi 
          hladni, neki su šaljivi, a neki ozbiljni. Stoga ophođenje prema djeci 
          na isti način može uzrokovati njihovu devijaciju.
          17. učenje dove protiv djece
          Neki roditelji, a posebno majke, mole protiv svoje djece, ne znajući 
          da se njihova dova može podudariti s vremenom u kojem se dova prima, 
          nakon čega nema koristi kajanje. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 
          alejhi ve sellem: "Ne molite protiv sebe, niti protiv svoje djece, 
          niti protiv svih imetaka, jer tako možete potrefiti vrijeme u kojem 
          Allah prima dovu, pa će vam biti uslišano."
          18. kontradiktornost
          Poput kada roditelj naređuje svojoj djeci da budu iskreni, a on laže, 
          ili im naređuje da ispunjavaju obećanje, a on ga ne ispunjava, ili im 
          naređuje da čine dobročinstvo roditeljima i čuvaju rodbinske veze, a 
          on je nepokoran roditeljima i kida rodbinske veze i sl. Ovo ne znači 
          da roditelj ostavi savjetovanje djece ukoliko on ima propusta, međutim 
          kontradiktornost slabi korist savjetovanja. 
        
          Dječiji memorandum upućen roditeljima
         Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što 
          poželim. Ja vas samo iskušavam.
          Nemojte u mom odgoju koristiti silu. To me uči da se sila jedino uvažava. 
          Radije ću reagirati na uputu.
          Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje i tjera me na to da pobjegnem 
          od svake obaveze.
          Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obećanje, pa ću izgubiti 
          vjeru u vas.
          Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo 
          da vas rastužim. Mogao bih pokušati doći do još koje ''pobjede''.
          Nemojte se previše žalostiti kad kažem da vas mrzim. Ne mislim ozbiljno, 
          ali bih htio da vam bude žao zbog onoga što ste mi učinili.
          Nemojte da se osjećam manjim nego što jesam. Zbog toga ću glumiti ''velikog 
          lafa''.
          Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. Zbog toga 
          se osjećam kao beba, a mogao bih vas početi doživljavati kao sluge.
          Nemojte da moje loše navike oduzmu svu vašu pažnju. To me samo ohrabruje 
          da nastavim.
          Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji ako sa 
          mnom razgovarate tiho i nasamo.
          Nemojte o mom ponašanju diskutirati za vrijeme svaðe. Ne znam zašto 
          onda slabo čujem, a i nisam sklon suradnji. U redu je da se poduzmu 
          potrebne mjere, ali diskusiju odložite za kasnije.
          Nemojte mi držati pridike. Iznenadili biste se kako dobro znam što je 
          pravo, a što krivo.
          Nemojte da imam osjećaj kako su moje pogreške zapravo grijesi. Moram 
          naučiti griješiti a da se ipak ne osjećam zlim.
          Nemojte stalno prigovarati. Ako to budete radili, morat ću se početi 
          praviti gluh.
          Nemojte zahtijevati objašnjenja za moje ponašanje. Ponekad zbilja ne 
          znam zašto sam nešto učinio.
          Ne precjenjujte moje poštenje. Lahko me je zastrašiti, pa počnem lagati.
          Nemojte zaboraviti da volim eksperimentirati. Ja iz toga učim, pa vas 
          molim da budete strpljivi.
          Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na iskustvu.
          Ne obraćajte previše pažnje kad sam lakše bolestan. Mogao bih početi 
          uživati u lošem zdravlju, ako mi to bude donosilo veliku pažnju.
          Ne odbijajte me kad tražim odgovore na normalna pitanja. Ako me odbijete, 
          vidjet ćete da ću prestati ispitivati, a informacije ću tražiti negdje 
          drugdje.
          Nemojte odgovarati na smiješna ili besmislena pitanja. Ako budete odgovarali, 
          uvjerit ćete se da samo želim da se bavite sa mnom.
          Nemojte mi govoriti da ste idealni i nepogrešivi. Sa takvim je teško 
          živjeti.
          Ne brinite zbog toga što smo malo zajedno. Važno je kako smo zajedno.
          Nemojte da moja strahovanja postanu vaša tjeskoba. Tad ću se još više 
          uplašiti. Pokažite da ste hrabri.
          Nemojte zaboraviti da ne mogu odrasti bez mnogo razumijevanja i podrške, 
          zaslužena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikada.
          Tretiraje me kao svoje prijatelje. Upamtite – više učim od primjera 
          nego od kritike. 
         I PORED SVEGA, MNOGO VAS VOLIM, VOLITE I VI MENE!!! 
         
        Zaključak
        Odgajanje djece je, uistinu, izuzetno važno, a uz to je i jedna od 
          najtežih zadataka u životu covjeka. Za bilo koji posao covjek se priprema, 
          pa kako bi se tek onda trebalo spremiti za odgajanje i pripremanje budućih 
          generacija?! Nažalost, mnogi toga nisu svjesni. Otuda, treba razvijat 
          i potrebnu svijest vjernika o toj važnoj dužnosti. 
        Uz sve pretpostavke koje ćemo pripremiti na tom putu, ne smijemo zaboraviti 
          dovu Plemenitom Allahu da nam pomogne na putu odgoja naše djece, kao 
          što navodi Gospodar svjetova u Svojoj Mudroj Knjizi: «Gospodaru naš, 
          podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti 
          na nas ugledaju.»
        
          Literatura
        
          1. Abdullah Nasih Ulvan, Odgoj djece u islamu, Aktivna islamska omladina, 
            Sarajevo 2003.g.
            2. Ruqayyah Waris Maqsood, Vodič za muslimanski brak, Selsebil, Živinice 
            2003.g.
            3. internet, http://n-um.com/?q=node/2827 , http://minber.ba/ 
            4. Dr. Muhamed Ali El-Hašimi, Ličnost žene muslimanke, Visoki Saudijski 
            Komitet za pomoć BiH, Sarajevo 1998.g.
            5. Časopis za odgoj i obarzovanje „Mualim“ god IV br.15
            6. Časopis za duhovnu i nacionalnu afirmaciju „Kabes“, god.II. br.7
            7. Prof.dr. Lidija Pehar, Radni materijal iz predškolske pedagogije, 
            Univerzitet u Sarajevu,Filozofski fakultet,Odsjek za pedagogiju
            8. Muhammed b. Ibrahim El-Hamd, Opasne greške u odgoju djece, Biblioteka 
            NUN, Zenica 2002.g
          
            
               
                |  
                     
                      
                      
                       
                        PROCITAJ 
                        / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI: | 
               
                |  |