POČETNA STRANA

 
SEMINARSKI RAD IZ PEDAGOGIJE
 
OSTALI SEMINARSKI RADOVI IZ PEDAGOGIJE
 

 

 

 

 

 

 

RAZVIJANJE DJEČIJE KREATIVNOSTI
U ODGOJNO-OBRAZOVNOM PROCESU

KREATIVNOST

Znamo li uopšte šta je kreativnost?


Kreativno deteKreativnost možemo razumijevati kao stvaralaštvo, stvaranje novih i originalnih umjetničkih, naučnih, tehničkih i drugih djela, te kao osobina ili skup osobina koje će stvaralaštvo omogućiti, potaknuti, izazvati. Za kreativne osobe obično se kaže da su originalne, domišljate, fleksibilne, spretne, te da su dobri improvizatori i nonkonformisti. Kreativne osobe ne moraju nužno biti iznadprosječne u pogledu intelektualnih sposobnosti, niti kreativnost mogu dobiti napornim mentalnim i fizičkim radom. Kreativnost je više pitanje duha, inspiracije, domišljatosti, pitanje čovjekove maštovitosti i slobode izražavanja.

Kreativnost (stvaralaštvo) je pojam koji se u naučno- tehničkoj literaturi koristi na sličan način kao i u svakodnevnom jeziku za označavanje misaonih procesa kojima se dolazi do rješenja, ideja, umjetničkih oblika, teorija ili proizvoda koji su jedinstveni i novi.
Kreativnost je aktivnostje aktivnost koja daje nove, originalne proizvode, bilo u materijalnoj ili duhovnoj sferi, pri čemu se ti proizvodi ne mogu pripisati imitaciji već ranije postojećih proizvoda jer su od njih bitno drugačiji.Ti novi proizvodi, nastali kreativnim procesom, trebali bi bolje, uspješnije i racijonalnije udovoljavati individualnim i društvenim potrebama od ranije postojećih proizvoda.

Činioci koji utiču na kreativnost


Pojavljivanje kreativnosti određuje 4 osnovna činioca:
1. kreativni pojedinac, njegove intelektualne osobine i osobine ličnosti;
2. kreativni misaono proces;
3. kreativna situacija ili društveno okruženje
4. kreativni proizvod;

Kreativan pojedinac - osobine ličnosti

Kreativni pojedinci, koje posebno odlikuje stvaralačka produktivnost, imaju posebno izražene neke specifične osobine ličnosti, kao što su sledeće:
* fleksibilnost mišljenja i ponašanja
* čvrst osjećaj nezavisnosti ličnog mišljenja
* sposobnost podnošenja neodređenih ili nejasnih situacija
* spremnost da se prihvataju izazovi i svjesno preuzima rizik
* nekonvencionalnost stavova, načina mišljenja ili ličnog stila
* visok stepen samodiscipline i predanosti poslu ili preokupaciji
* unutrašnji osjećaj posebne važnosti onoga što je predmet preokupacije
* potreba da se sebe lično vidi/procjenjuje kao imaginativnu (maštovitu) i originalnu osobu.

Većina spomenutih osobina pridonosi realizaciji kreativnih potencijala koji postoje u pojedincu.


Kreativni pojedinac - intelektualne osobine
Kreativnost je povezana sa intelektualnim osobinama pojedinca, njegovim znanjima i vještinama, te s načinom na koji je njegovo znanjestruktuirano i kako se ono koristi. Istraživanja pokazuju da se ljudi mogu naučiti kreativnom mišljenju, što može biti povezano s uklanjanjem prepreka kreativnom mišljenju, kao što su npr. različiti oblici misaonih stereotipa, kao i s usvajanjem kreativnih heurističkih tehnika, kao što su npr. analiza slučaja i istraživanje analogija kad se odnose na izuzetke iz uobičajenih pravila, zatim strukturiranjem poznatih ideja i znanja tako da izgledaju strane ili neobične itd. O odnosu između kreativnosti i intelektualnih osobina u literaturi se mogu naći ovi podaci:
- Visoka inteligencija nije nužna osobina kreativnih ljudi.
- Zadovoljavajući stepen inteligencije je potreban, ali ne i dovoljan uslov za kreativnost.
- Povezanost između različitih komponenata znanja koje je osoba usvojila (tj. načina na koji su znanja naučena) važna je za kreativnost.
- Mogućnost asociranja između što većeg broja komponenata znanja bitan je preduslov kreativnosti.
- Korisna kreativnost (koja daje vrijedne produkte) traži vrlo dobro znanje na području kreativnog rada.
- Kod rješavanja jednostavnijih problema važna je niska motorno - perceptivna rigidnost (karakterna crta koja se manifestuje odsustvom prilagodljivosti intelektualnih procesa i nemogućnošću prilagođavanja na nove situacije), te visoka intelektualna fluentnost.
- Kod rješavanja složenijih problema važne su korisne intelektualne metakomponente (tj. pravila i strategije) koje upravljaju mišljenjem i ponašanjem tokom kreativnog rješavanja problema.


Shvatanje kreativnosti


1. TRADICIONALNO:                                               2. SAVREMENO:
- Kreativni su samo nadareni i posebni pojedinci             - Kreativna je većina ljudi, ali nekima je to samo potencijal
- Kreativnosti ima ili nema kod pojedinaca                      - Kreativnost je prisutna prema statističkoj raspodjeli
- Kreativna su samo vrhunska dostignuća                        - Kreativna su u pravilu sva nova i korisna dostignuća
- Kreativna su samo neka ekskluzivna područja              - Kreativna su sva područja ljudskog djelovanja
- Kreativnost je mistična osobina ili svojstvo                   - Kreativnost je normalna psihološka funkcija ljudi
- Svrha kreativnosti je vrlo pragmatična                          - Kreativnost je namijenjena i samoostvarenju pojedinca
- Kreativci su "ariszokrati duha" i dio elite                       - Kreativnost je dio savremene demokratske culture


Kreativna situacija ili društveno okruženje

Stvaralačko mišljenje javlja se u društvima u kojima postoji potreba za otkrićima, izumima, inovacijama, te umjetničkim i drugim kreativnim tvorevinama.Neka su istorijska razdoblja obilovala otkrićima i umjetničkim ostvarenjima: grčka civilizacija, renesansa, naučno - tehnička revolucija koja je počela krajem 19. vijeka i sve se više ubrzava.U drugim su istorijskim razdobljima otkrića potiskivana, tj. propisivani su dozvoljeni oblici stvaralačkog rada u mnogim područjima (npr. srednji vijek, radikalni komunizam).


Kreativni proizvod


Kreativnost nekog misaonog produkta vrednuje se na osnovu dva kriterija:
1. SUBJEKTIVNI KRITERIJ- rezultat kreativnog mišljenja je tvorevina koja je za subjekta mišljenja potpuno nova kreacija.
2. NORMATIVNI KRITERIJ - rezultat kreativnog mošljenja je tvorevina koja je potpuno nova kreacija u društvu (nauci, umjetnosti ili industriji), te društveno vrijedna i korisna.


Prepreke kreativnom mišljenju


Većina prepreka kreativnom mišljenju proizilazi iz tri područja:
1. Intelektualne osobine pojedinca vezane uz rigidnost mišljenja.
2. Osobine ličnosti pojedinca vezane uz rigidnost ponašanja.
3. Uslovi u okolini koji koče kreativnost, a postiču rigidno ponašanje.


RIGIDNOST označava poteškoće u promjeni usmjerenosti mišljenja, kao i u rješavanju problema na nove - različite načine.Rigidna osoba je nesposobna mijenjati strategiju rješavanja problema, kao i sagledavati probleme s različitih gledišta.Ponašanje takve osobe tokom rješavanja problema je nepromjenljivo i kruto.
Osobine osobe koje su povezane s rigidnošću: anksioznost i neurotizam, konvencionalnost i konformizam, stereotipnost i odsutnost spontanosti, regresija ili vraćanje na ranije oblike ponašanja, niska razina aspiracije ili motiva postignuća.
Uslovi u okolini koji koče kreativnost, a postiču rigidno ponašanje:
- zadaci koji usmjeravaju pojedinca da se fiksira na određenu metodu rješavanja
- postojanje izvora frustracije i stresora za vrijeme rješavanja problema
- činioci koji smanjuju intrinzičnu (unutrašnju) motivaciju za rješavanje problema.
- potenciranje negativnih posljedica mogućeg neuspjeha u rješavanju problema
- siromašno individualno iskustvo pojedinca na području rješavanja problema
- uvođenje nepotrebnih ograničenja, prepreka i distraktora u problemsku situaciju


Kreativni misaoni proces


Osobine kreativnog misaonog procesa posebno se ističu u nauci i umjetnosti, tj. u detaljima iz života naučnika i umjetnika, u opisima njihovog načina rada, te u osobinama njihovih misaonih kreacija.Neke od tih osobina navedene su u nastavku:
- Bogatstvo novih, inovativnih misaonih sadržaja i proizvoda (npr. životna djela izumitelja poput Edisona ili Tesle; naučnika poput Aristotela ili Ajnštajna; umjetnika poput Mocarta, Rodina ili Van Goga).
- Igra ili neozbiljnost u shvatanju važećih normi, standarda, stereotipova, kultova i kulture (npr. Semjuel Beket i teatar apsurda, Franc Kafka i njegova djela, Klod Mone i impresionizam, Endi Vorhol i pop-art)
- Autonomnost kreativnih ličnosti (Tesla, Verdi, Vels, Galilej)
- Veliki stvaralački potencijal i energija (Aristotel, Mikelanđelo, Gete, Bah, Hegel)
- Intelektualne sposobnosti i znanja (inteligencija, imaginacija, istraživačka sposobnost, inovatorstvo, sposobnost organizacije i upravljanja, stručno znanje).

Razlika između kreativnosti i inovacije


Često je korisno razlikovati kreativnost od inovacije. Kreativnost je termin koji se obično koristi za aktivnost stvaranja novih ideja, pristupa ili aktivnosti, dok je inovacija proces stvaranja i primjenjivanja navedenih kreativnih ideja u određenom kontekstu.
Radi toga, u kontekstu organizacije, termin invoacije često se odnosi na čitav proces u kojem organizacija stvara nove kreativne ideje i pretače ih u nove, korisne i održive komercijalne proizvode, usluge i poslovne postupke, dok se termin kreativnosti koristi izravno na stvaranje izvornih ideja od strane pojedinca ili grupe, što je nužan korak unutar inovacijskog procesa.
Na primjer, Amabile et al. (1996.) predlaže kako inovacija "započinje kreativnim idejama," "...kreativnost od strane pojedinca ili grupe početna je točka inovacije; prvo je potrebno no ne dostatno stanje za sljedeće."

Kod djece su posebno važne tri karakteristike mišljenja koje su povezane s kreativnošću:
• osjetljivost na unutrašnje i vanjske podražaje,
• izostanak inhibicije,
• mogućnost potpune obuzetosti nekom aktivnošću.

Cilj odgoja i obrazovanja nije više jednostrano inteligentan, dobro prilagođen čovjek oslobođen konflikata, već kreativna (stvaralačka), kritična osoba koja je sposobna rješavati konflikte (sukobe). Znanstveno–tehnološki napredak se sve više ubrzava, zato se sve više traži intelektualni i kreativni rad. Društvene pojave i odnosi u suvremenom su svijetu su sve složeniji pa se ne mogu rješavati samo učenjem činjenica. Zato djecu trebamo sve više učiti rješavanju problema.
Za kreativno mišljenje i ponašanje potrebno je i imati pouzdanja u vlastita prosuđivanja i hrabrosti za zalaganje za vlastite ideje. Stoga djecu trebamo poučavati i kritičnom prosuđivanju, a ne preuzimanju tuđih ideja. S druge strane, rad se sve više odvija timski pa je potrebno učiti djecu suradnji i rješavanju konflikata.
Slavna učiteljica Ellen Key u knjizi “Stoljeće djeteta” piše o tome: “Stvaranje novog naraštaja treba odgojitelja koji neće savjetovati djetetu da čini ono što i drugi čine, već će se radovati kad uoči da dijete odstupa od toga. Postane li nam tuđe mišljenje smjernica, počet ćemo se podčinjavati i tuđoj volji i tako postati samo dio horde koju “nadčovjek” vodi na temelju svoje volje, volje koja ne bi mogla svladati velik broj osobnosti koje su svaka oblikovane za sebe”.

Humanistička psihologija polazi od toga da je kreativnost opća i osnovna potreba čovjeka – kreativnost je bitan izraz razvoja čovjeka.
Misliti kreativno znači uvidjeti veze između nepovezanih iskustava koje se pojavljuju u obliku novih misaonih shema, ideja i proizvoda. Ovaj kreativni potencijal ima svaki pojedinac i može ga upotrijebiti u svakoj životnoj situaciji. Kreativnost u svakodnevnici možemo opisati na ovaj način:

Tko, kada je to potrebno, može ogradu pretvoriti u ljestve, zavjesu u haljinu, sanduk u stol, krpu u lutku, mikroskop u oružje, u tom je trenutku kreativan.” (H. Roth)
Kreativno mišljenje mogu ograničavati zahtjevi da se obuzda mašta, da se “misli kao i drugi”, da se kreće sigurnim, poznatim i prihvaćenim putovima.
Kreativno mišljenje bira, nasuprot tome, nesigurne, neutabane staze!

Prema Guilford, Jackson i Messick, kreativno ponašanje mora zadovoljiti sljedeće kriterije:

• Kreativno ponašanje je originalno; ono ima nisku vjerovatnost pojavljivanja.
• Kreativno ponašanje je prikladno i relevantno.
• Kreativno ponašanje je tečno; ono rezultira mnogim novim sadržajnim oblicima.
• Kreativno ponašanje je fleksibilno; ono istražuje i koristi netradicionalne pristupe rješavanja problema.

Dječija kreativnost


Postoji razlika između kreativnosti odraslih i starije djece. Kad govorimo o kreativnosti odraslih obično mislimo na neku vrstu eksperimenta koja uključuje tehničku vještinu, umjetničku sposobnost, talent ili poznavanje potrebnih informacija koje mogu doprinijeti onome što stvaraju; radne navike koje uključuju radni stil, koncentraciju I upornost, sposobnost stvaranja novih mogućnosti i otvorenost za nove ideje.

Jedinstveni značaj dječijeg mišljenja


Kod djece su posebno važna tri značaja mišljenja koji su povezani sa kreativnošću
1.osjetljivost na unutrašnje I vanjske nadražaje,
2.izostanak inhibicije,
3.mogućnost potpune obuzetosti nekom aktivnošću.


Imaginacija i mašta su velika kreativna prednost koju imaju djeca.
Imaginacija se može definisati kao mogućnost zamišljanja bogatih i raznolikih mentalnih slika ili pojmova ljudi, mjesta, stvari i situacija koje ne postoje.
Mašta je podvrsta sposobnosti zamišljanja. Mašta se događa kada osobe koriste zamišljanje da bi stvorili pojedine žive mentalne slike ili pojmove koji imaju imalo sličnosti sa stvarnim svijetom. Npr. Dijete može zamisliti kućnog ljubimca s kojim se može igrati, hraniti ga i razgovarati kao da je stvarno prisutan.

Etape kreativnog procesa


Tradicionalno se smatra da kreativni proces ima četiri etape koje se ne moraju slijediti već ih je moguće preskakati ili se vraćati unatrag.
1. Pripremanje ili oluja ideja. Za vrijeme ove etape osobe primjenjuju znanje, vještine i razumijevanje materijala, objekata, problema ili njihove kombinacije.
2. Inkubacija. Za vrijeme ove etape um počinje formulirati i baviti se problemom, često uz pomoć slika ili asocijacija.
3. Iluminacija. To je evaluacijska faza kada osoba izabire neke ideje i odbacuje druge.
4. Verifikacija.Sada osoba testira proizvod kreativnog mišljenja procjenjujući njegovu korist, dovršenost i ispravnost.

Oslobađanje kreativnih potencijala


Možemo podijeliti u dva psihološka uslova; 1.psihološku sigurnost i 2.psihološku slobodu
Psihološka sigurnost je vanjska ona zavisi o sigurnih okolnosti. Djeca se osjećaju sigurno kada većina osoba prihvaća da dijete ima bezuslovne vrijednosti kada ne postoji vanjska evaluacija i kada se prema djetetu ponaša empatično.
Psihološka sloboda je unutrašnja. Ona proizlazi iz djeteta. Prema teoriji Carla Rogersa ‘’neka osoba je kreativnija od druge jer je naučila igrati sa idejama, biti otvorena prema iskustvu i novim idejama i više pažnje posvećuje samoevaluaciji nego evaluaciji drugih osoba’’.
Ma koliko samostalnost kao osobina ličnosti bila usko vezana za socijalizaciju, uspješnost i snalažljivost u radu, odnose sa drugima ljudima itd., bitna je pretpostavka i kreativnog razvoja ličnosti. Jer, upravo od samostalnosti, u velikoj mjeri zavisi i sloboda kreativnog ispoljavanja ideja, zamisli, djela... Kako je porodica prva društvena sredina djeteta, ovdje ćemo se zadržati na njenoj ulozi u razvoju dječije samostalnosti i kreativnosti.

Prije svega, roditelji trebaju biti otvoreni za nove ideje, poticati dječiju samostalnost i hrabriti dijete u njegovom radu. Iako je njihova namjera samo da pomognu djetetu u radu, trebaju ga pustiti da samostalno obavi određene radnje. Dijete će se nakon uloženog napora i nakon što je samo nešto uradilo osjećati kompetentnije i zadovoljnije urađenim. Bit će svjesno da je to samostalno obavilo, a ne da je to proizvod rada njegovih roditelja. To će mu, opet, uliti dodatno samopouzdanje i odvažnost da se upusti u nove kreativne poduhvate.

Međuljudski odnosi u porodici također diktiraju razvoj dječije kreativnosti. "Ustanovljeno je da kreativno nadarena djeca imaju porodice koje naglašavaju nezavisnost, radije nego međuzavisnost članova porodice; manje su usmjerene na dijete; imaju malo izražene zategnute porodične veze i više izražena negativna osjećanja i konkurenciju među članovima porodice koja rezultiraju motivom za moći i dominantnosti.“ (Olszewski-Kubilius, P., The social and emotional development of gifted children: What do we know? Prufrock Press str.. 205-212)

Naravno da samostalnost i takmičarski duh potiču dječiju kreativnost, ali treba biti na oprezu kako se takva odgojna nastojanja ne bi dovela u krajnost, koja bi mogla da izazove kontraefekt u kreativnom odgoju djeteta. S druge strane, međuzavisnost članova porodice također može imati dobre odgojne efekte. Ustanovljeno je da "osobe koje dostižu visoke naučne rezultate potiču iz porodica koje su kohezivne i usmjerene na dijete i u kojima je identifikacija roditelj-dijete jaka, što rezultira visokim nivoom motivacije za postignućem/uspjehom.“ (Olszewski-Kubilius, P., The social and emotional development of gifted children: What do we know?)

Dakle, samostalnost i nezavisnost od roditelja jeste dobar preduvjet kreativnom razvoju djeteta, dok je vezanost djeteta za roditelje više preduvjet dobrom intelektualnom razvoju. Ipak, najbolje je u pitanju dječije samostalnosti od roditelja naći sredinu: omogućiti djetetu slobodno izražavanje ideja i samostalan rad, ali opet ne prepustiti dijete u potpunosti da samo radi, već s vremena na vrijeme pregledati urađeno, pohvaliti dijete, pomoći mu, ako je potrebno, i ohrabriti ga za dalji rad.

Važno je opipati puls i utvrditi da li dijete preferira da radi samostalno ili uz pomoć drugih, te u skladu s tim i postupati. Ono što je najbitnije jeste da roditelji prilikom kreativnog izražavanja njihove djece budu nenametljivi i spontani. Važno je da djeci ne nameću svoja kreativna rješenja, kako se njima djeca ne bi povodila u daljem radu i na taj način "kopirala" rad odraslih, a samim tim i "stopirala" svoje kreativne ideje.

Da bismo to ilustrirali, poslužit ćemo se primjerom iz prakse. Dječak je dobio lego kockice, ali umjesto da ih je sam otvorio i razgledao njegov otac je to uradio s namjerom da mu pokaže kako se sklapaju kockice. Na kraju mu je napravio veliki bager i time limitirao djetetov dalji kreativni rad, odnosno igru s lego kockicama, jer "sve što zna sastaviti dijete može postati beznačajno, a u poredbi sa savršenstvom očevog djela, manje vrijedno. Otac je postavio naglasak na djelo, učinak, uspjeh, dobar rezultat. Stvaralačko može biti samo ono dijete koje s radošću otkriva svoje sposobnosti i svoje uspjehe, bez ograničenja s izvana nametnutim konačnim ciljem: dijete koje ćemo znati potaknuti u želji da iz elemenata koje posjeduje stvori nešto za sebe i za nas u igri, za igru i na način kako ono samo to umije i želi". (Grupa autora, Treći kolokvij o slobodnom vremenu mladih: Kreativnost mladih i slobodno vrijeme, Centar za vanškolski odgoj, Zagreb, 1972. str. 98)

Prema tome, potrebno je pustiti dijete da samo stvara i da se slobodno izražava. "Studije sugeriraju da je bitni faktor porodičnog okruženja stupanj do kojeg porodica stvara atmosferu u kojoj su djeca slobodna da razviju jedinstven identitet i imaju svoje individualna razmišljanja i izražavaju ih slobodno. Postoji veća vjerovatnoća za pojedince koji potiču iz ovakvih porodica da budu veoma kreativni kao i veoma kompetentni u svome radu. Takve porodice gaje kreativnost i preuzimanje intelektualnog rizika. (...) Stoga, stilovi «roditeljevanja» koji pomažu djetetu da pronađe vlastiti identitet, prije nego što ga nalažu, dozvoljavaju otvoreno izražavanje ideja i nezavisne misli, smanjuju identifikaciju roditelj-dijete, ali ne umanjuju obavezno i povezanost ili ljubav i pružaju podršku u prisustvu izazova, što pomaže u razvoju talenta i kreativnosti i dobrog mentalnog zdravlja. Roditelji trebaju uspostaviti i održavati spone s djecom, ali takođe im dozvoliti autonomiju, nezavisnost i psihološki i emocionalni prostor. Oni mogu biti dosta uključeni u postignuće svoga djeteta, direktno i aktivno ga podržavajući, ali ne unoseći se previše emocionalno ili psihološki.“ (Olszewski-Kubilius, P., The social and emotional development of gifted children: What do we know? Prufrock Press str.. 205-212)

S druge strane, važno je skrenuti pažnju i na neke odgojne postupke koji guše dječiju kreativnost kako bi se na vrijeme uočili i eliminisali.

Odgojni postupci koji ometaju razvoj dječije kreativnosti

Nerijetko se dešava da roditelji, često ne znajući, ugase u djetetu kreativnu iskru, misleći da olakšavaju djetetu obavljanje nekog posla i namećući mu svoja rješenja. Navest ćemo samo nekoliko primjera u kojima roditelji mogu suzbijati dječiju kreativnost:
Ne dozvoljavaju djetetu da šara, reže papir, prlja ruke bojama, odnosno "pravi nered" u kući, umjesto da mu to sve omoguće na obostrano zadovoljstvo;
Ignorišu ili ne pridaju značaj djetetovom stvaralaštvu;
Ne zanimaju se za područja za koja dijete pokazuje afinitet;
Ne potiču dijete da samo istražuje, već ga u tome sputavaju;
Trude se da dijete slijepo slijedi njihove ideje, razmišljanja i stavove, čime od djeteta stvaraju konformistu, a ne slobodnu ličnost koja je otvorena za nove ideje;
Ne daju djetetu dovoljno vremena i mogućnosti da samo dođe do određenih rješenja, već mu ih sami ponude;
Ne pokazuju interes da oni sami nešto istražuju, prave, oblikuju, rade nešto kreativno, već njihovu pažnju radije zaokupljaju isprazne i monotone stvari i dešavanja.

Dakle, od odnosa roditelja prema kreativnosti uveliko zavisi i razvoj dječije kreativnosti. Porodično okruženje i porodična klima su veoma bitni za poticanje i razvijanje ove osobine. Nažalost, dešava se da, umjesto kreativnosti, roditelji kod djece potiču kruto i ukočeno ponašanje. "Uslovi u okolini koji koče kreativnost, a podstiču rigidno ponašanje:
-zadaci koji usmjeravaju pojedinca da se fiksira na određenu metodu rješavanja;
-postojanje izvora frustracije i stresora za vrijeme rješavanja problema;
-činioci koji smanjuju intrinzičnu motivaciju za rješavanje problema;
-potenciranje negativnih posljedica mogućeg neuspjeha u rješavanju problema;
-siromašno individualno iskustvo pojedinca na području rješavanja problema;
-uvođenje nepotrebnih ograničenja, prepreka i distraktora u problemsku situaciju
." (Kreativnost, www.znanje.org)


Kreativnost i obrazovanje


Društvo u cjelini, a posebno škole kritikovane su zbog toga što ne omogućuju djeci uslove za psihološku sigurnost i ne pomaže im u osvajanju osjećaja psihološke slobode.Postman to ističe na sljedeći način: ‘’Djeca posjeduju...otvorenost, sposobnost razumijevanja, hrabrost i spontanost koje prigušuju opismenjavanje, obrazovanje, racionalnost, samokontrola i sram.’’
Učitelji često čine sledeće greške na dječijoj kreativnosti:
1. Brkaju mjerenje inteligencije s mjerenjem kreativnosti.Testovi inteligencije se zasnivaju na konvergentnom mišljenju-‘’tačnim odgovorima’’, dok se pri mjerenju kreativnosti polazi od divergentnog mišljanja-‘’mnogo različitih odgovora.’’
2. Pretežno su pod uticajem socijalno prihvatljivog ponašanja.
3. Pretežno se brinu za stepen djetetova razvoja
. Npr.često roditelji ističu kako je njihovo dijete vrlo rano naučilo čitati i pisati, dok rijetko primjećuju sposobnost smišljanja novih ideja.
Organizovanje kreativne aktivnosti u razredu u različite svrhe pozitivno utiče na sveobuhvatno sticanje znanja i nudi učenicima dodatne prilaze i poimanja teorija i izražavanju emocija.Živimo u vremenu kada su djeca izložena sve većim uticajem elektronskim medijima čiji je edukacijski učinak isto tako dobar koliko i loš.
‘’Razlog zbog kojeg većina djece ne voli školu nije to što je rad pretežak, nego jer je potpuno dosadan’’(dr.Sevmour Papert).

KADA SE RAZVIJA I KAKO ISPOLJAVA DJEČIJA KREATIVNOST

Već od druge-treće godine životne dobi dijete polako ulazi u svijet novih spoznaja, oblika, u svijet mašte i počinje da od različitih elemenata koje je naučilo pravi nove kombinacije(sklapa igračke, gradi kule i sl.)
U predškolskom periodu je jako važno omogućiti djetetu da radi s plastelinom, glinamolom, time se razvija dječija motorika.
Djevojčice u ranom školskom uzrastu mogu da kroje i šiju kolekciju za svoju lutku, dječaci mogu da rezbare, vajaju, graviraju i sl.Nažalost kod velikog broja djece u životnoj dobi do desete godine opada razvoj kreativnosti.Psiholozi smatraju da za to postoje tri razloga;
1. Smatra se da samo okruženje postaje složeno(porodica-škola).
2. Fokus je na metodama učenja
3. Pogubnost pedagoških metoda. Od djece se zahtjeva logika, tačnost, preciznost mišljenja i istraživanja.

SFERE UČENIČKE KREATIVNOSTI


Da bismo potakli kreativnost djeteta potrebno je da mu osiguramo opuštenu atmosferu za rad, da svaki njegov pokušaj umjetničkog ili bilo kojeg kojeg izražavanja shvatamo veoma ozbiljno I tako ga postičemo da I dalje radi. Djeca jako vole da šaraju po zidovima, po fasadama graffiti, autobusima, tramvajima, na školskim klupama I sl.
Kreativno procesi u edukativnom procesu se mogu definisati na sljedeći način:
-postavljanje cilja-motivacija,
-izrada plana,
-stvaralački-kreativni rad
-ispitivanje, sređivanje i produbljivanje rezultata.


Koliko je visok toranj?
(primjer divergentnog mišljenja)


Naučnik Murray Gell-Mann, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku i veliki zaljubljenik u matematiku priča o nezgodama jednog učenika srednje škole koji u Sjedinjenim Državama mora polagati ispit iz fizike da bio primljen na univerzitet. Profesor ga pita: “Kako ćeš izmjeriti visinu tornja uz pomoć barometra?” Student odgovara: “U džepu imam klupko konca, za njega vežem barometar, popnem se na toranj i spustim barometar a zatim izmjerim dužinu konca.” Profesor nemilosrdno odgovara: “Pao si!”
Profesor je od učenika očekivao ovakav odgovor: barometar mjeri pritisak, a pritisak se mijenja s visinom (jer je pritisak zraka na živu različit). Na svakih deset i po metara stupac žive spušta se za 1 milimetar; pa ako je pritisak na zemlji 760mm, a 757 na vrhu tornja, to znači: 760 - 757 = 3; 10,5 x 3 = 31,5: toranj je visok 31,5 metra.
Student se ipak nije predao. Obratio se sudu i sudija je dopustio da još jednom ide na ispit. Ovog puta ga je ispitao lično profesor Gell-Mann. Obratio se studentu ovako: “Zaboravimo što je bilo na prošlom ispitu. Evo barometra, ovdje vani je toranj, reci mi kako ćeš barometrom izmjeriti visinu tornja.”
Student je napravio bilješke i rekao: našao sam 21 rješenja pa ne znam koje je najbolje” Gell-Mann, iznenađen, zatraži da nabroji sva rješenja.
Student počne:
Prvo rješenje: stavit ću barometar na zemlju uz zid tornja pa napraviti zarez na zidu na vrhu barometra, onda ću barometar postaviti na zarez, pa napraviti novi zarez i tako dalje dok ne dođem do vrha. Drugo rješenje: čekat ću sunce, staviti barometar na zemlju i izmjeriti njegovu sjenu pa usporediti sa sjenom tornja i tako odrediti visinu na način kao je to uradio Tales. Treće rješenje: popet ću se na vrh tornja s hronometrom, bacit ću barometar, izmjeriti vrijeme, pa po formuli zakona o sili teže i ubrzanju izračunati visinu tornja. Četvrto rješenje: izračunat ću po padu pritiska (kako je drugi profesor tražio). Peto... šesto... rješenje... A na kraju je i dvadeset i prvo rješenje, koje možda nije odveć “pošteno”. Otići ću do čuvara tornja, pokazati mu barometar i pokloniti mu ga - ako mi kaže koliko je toranj visok!”


Divergentno mišljenje prema Guilfordu:


a) redefinicija – nova upotreba likovnih sadržaja
b) osjetljivost za probleme – sposobnost otkrivanja likovih problema
c) fluentnost – raspolaganje bogatstvom ideja
d) originalnost – sposobnost da se otkriju potpuno nove ideje
e) elaboracija – razrađivanje originalne ideje u detalje
f) fleksibilnost – lahko napuštanje uhodanih puteva

ZAKLJUČAK

Sjetimo se djetinjstva i onih i onih učitelja koji su nas inspirirali da budemo radoznali i kreativni, ohrabrivali nas u nakani da steknemo znanja, slušali naše ideje, bili naši mentori a ne samo autoritativne figure, učili nas koncepciji i vrijednostima koja ćemo pamtiti čitav život.
Najveća zahvala će biti ako nastavimo i proširimo ono što su nam pružili kroz naš rad. Učenje djece je profesija a ne posao. Ponos na sopstveni rad, posvećenost učenicima I profesiji, trebalo bi motivirati učitelje da koriste sve moguće izvore podučavanja .Ne možemo imati kvalitetnu nastavu I uspješne učenike ako održavamo status quo tokom učiteljske karijere.Uvijek se moramo mijenjati.


Literatura


1. Bašić, E. I dr.:Dijete i kreativnost, Globus, Zagreb, 1987.
2. Berberović,Dž.:Uzor i pozitivan primjer učenicima, Prosvjetni list br.093,Sarajevo, 2008.
3. Jusić-Sofić, M.:Značaj igrajućeg nastavnika, Prosvjetni list br.116, Sarajevo, 2008.
4. Jusić-Sofić, M.:Kreativne ideje nastavnika, Prosvjetni list, br.115, Sarajevo, 2008.
5. Stevanović, M.:Edukacija za stvaralaštvo, Tonimir, Varaždinske toplice, 1997.
6. Stevanović, M.: Od kurikuluma do kreatologijskog konteksta obrazovanja,Prosvjetni list, broj 071,Sarajevo, 2003.
7. Stevanović, M.: Predškolska pedagogija, EDK, Rijeka, 2000.

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD